P-4261/2022-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8. Ožujka, koju zastupa punomoćnica Srećka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, protiv tuženice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice, Srećke Cvitanović, odvjetnice u Supetru i punomoćnika tuženice Stjepana Eterovića, odvjetnika u Supetru, na ročištu radi objave presude 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ŽJ iz [adresa], 8. Ožujka, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 8/24 dijela, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude ishodi uknjižbu/upis prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeni izbris ČJ, za cijelo.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 50,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 28. studenog 2022. zaprimljena tužba tužiteljice ŽJ, protiv tuženice ČJ, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 8/24 dijela.

2. U tužbi tužiteljica navodi kako je na predmetnoj nekretnini tuženica upisana kao suvlasnica za 6/24 dijela, dok je tužiteljica upisana za 2&24 dijela, a koji upis tužene da je pogrešan, odnosno suvlasnički dio upisan na tuženu da je stvarno vlasništvo tužiteljice, te da bi ista trebala biti upisana kao stvarna vlasnica za ukupno 8/24 dijela. Ističe kako je upravo tuženica nasljedničkom izjavom danom pred Općinskim sudom u Čačku 11. lipnja 2008. ustupila cjelokupni svoj udio na predmetnoj nekretnini tužiteljici, a koju izjavu dostavlja kao dokaz. Navodi kako nasljednička izjava nikada nije bila predana sudu ni javnom bilježniku u Republici Hrvatskoj, iako je tužiteljici bilo poznato po pričanju njenog oca da ista postoji i da se tuženica odrekla u njenu korist, ali da ju nije mogla pronaći, sve do ovog ljeta pregledavajući stare dokumente pok. oca iz predmetne kuće, u kojoj da inače živi isključivo tužiteljica u koju kuću da su samo ulagali te je održavali ona i njezin otac. Stoga tužiteljica predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 28. travnja 2023. usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da je točno da je ona upisana u zemljišnoj knjizi ovog suda na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za 6/24 dijela i to temeljem valjane pravne osnove, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 22. ožujka 2022. ovog suda poslovnog broja O/1/2021 od 15. veljače 2022., pa da je netočan i proizvoljan navod tužiteljice da bi upis tužene bio pogrešan. Također navodi da je netočan navod tužiteljice da bi tuženica nasljedničkom izjavom danom pred Općinskim sudom u Čačku dana 11. lipnja 2008. ustupila cjelokupni svoj dio na predmetnoj nekretnini tužiteljici jer da se tužiteljica prihvatila nasljedstva koje joj pripada temeljem zakona kako je to navedeno u obrazloženju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. PJ, Petrova. Nadalje navodi, da je tužiteljica i sama nasljednica pok. PJ ŠJ, međutim da tijekom predmetnog ostavinskog postupka nije podnijela nikakav prigovor ili osporavanje iznesenog u odnosu na tuženicu zbog čega tuženica prigovora i aktivnoj legitimaciji tužiteljice, te podredno ističe prigovor zastare postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženica ističe da su netočni navodi iz historijata tužbe pod točkom III. u kojoj da ne nudi niti pravni osnov tužbenog zahtjeva. Stoga, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz nadoknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem "Rešenja OPštinskog suda u Čačaku broj III P. 6p.560/08 od 11.6.2008. godine", spisa ovog suda pod poslovnim broje Z-1450/22 i Pu O-1/21, sasluašenjm svjedoka ŽJĐ, BJ, CJ i IJ, kao i saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

5. Sud je odustao od dokaza saslušanjem tuženice budući ista iako uredno pozvana na ročište zakazano 21. ožujka 2024. radi njezina saslušanja, na isto nije pristupila niti opravdala svoj izostanak.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 8/24 dijela.

8. Sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći pri tome svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

9. Čitanjem isprave, rješenje sastavljeno pred „Opštinskim sudom u Čačku na dan 11.6.1008. godine“ pod poslovnim brojem III P.6P,560/08 u predmetu uzimanja nasljedničke izjave od ČJ iz [adresa] utvrđeno je da se tuženica obratila sudu s molbom da se izjasni glede ostavinskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem O107/08, kao i da je Sud u Čačku donio rješenje kojim se usvaja njena molba. Iz navedenog rješenja također proizlazi da je tuženica pred sudom u Čačku izjavila kako su joj poznati datum smrti i sastav ostavine, da je ostavitelju kćer, kao i da ne postoji oporuka niti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Konačno, tuženica je pred sudom u Čačku, prethodno upozorena na značaj i neopozivost jednom dane nasljedničke izjave dala nasljedničku izjavu kojom izjavljuje da se prima nasljeđa koje joj po zakonu pripada, da predlaže dogovor o diobi tako da ĐJ kći Ž ustupa svoj nasljedni dio na kući postojećoj u [adresa], a da ČJ pripadne dio koji joj po zakonu pripada na zemljištu tj. Katastarskim parcelama koje čine ostavinu ostavitelja u KO [katastarska općina] u Z. U. [broj ZK uloška].

10. Pregledom i čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem Pu O-1/2021 utvrđeno je da je ostavinski postupak iz pok. KJ, umrlog **.**.1988., pokrenut prijedlogom iz 2008. godine te je u istom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru po povjereniku suda Javnom bilježniku u [adresa] Ervinu Kuzmaniću broj O-107/08, UPP/OS-126/08-6 od 14. travnja 2009. kojim je u točki I. utvrđeno da ostavinsku imovinu istoga sačinjavaju nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], i to čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], pravo vlasništva za 1/56 dijela, a njegovim nasljednicima su u u točki II. proglašeni sin FJ za 6/24 dijela, ČJ za 6/24 dijela, OJ za 3/24 dijela, AJ za 3/24 dijela, TJ za 4/24 dijela i RJ za 2/24 dijela. Također, pravomoćnim dopunskim rješenjem o nasljeđivanju od 15. veljače 2022. utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pok. JJ sačinjavaju i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cijelo i izvanknjižno vlasništvo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] za udio od 60/13440 + 80/13440 dijela, te su njegovim nasljednicima proglašeni ČJ za 6/24 dijela, UJ za 2/24 dijela, ĆJ za 2/24 dijela, MJ za 2/24 dijela, OJ 2/24 dijela, AJ za 2/24 dijela, DJ za 2/24 dijela, JJ za 2/24 dijela, ŽJ za 2/24 dijela i RJ za 2/24 dijela.

11. Čitanjem i pregledom spisa ovog suda pod poslovni brojem Z-14050/2022 utvrđeno je da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja Pu O-1/2021, raniji OS SU-107/08, UPP-OS-126/2008-11 od 15. veljače 2022. uknjiženo pravo vlasništva na nekretnini [adresa] i to oznake kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist ČJ za 6/24 dijela, UJ za 2/24 dijela, ĆJ za 2/24 dijela, MJ za 2/24 dijela, Igora Kurtić 2/24 dijela, AJ za 2/24 dijela, DJ za 2/24 dijela, ZJ za 2/24 dijela, ŽJ za 2/24 dijela i RJ za 2/24 dijela.

12. Sud je u postupku saslušao i svjedoke, pa tako iz iskaza svjedokinje ŽJĐ proizlazi da ista poznaje tužiteljicu cijeli svoj život, gotovo četrdeset godina i od kad zna za sebe poznato joj je da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja njihovo vlasništvo. On da živi u susjedstvu, a tužiteljica da je zajedno sa svojim bratom živjela cijeli svoj život u predmetnoj nekretnini. Nije joj poznato na koji je točno način tužiteljica stekla ovu nekretninu, pretpostavlja nasljeđivanjem jer joj je poznato da je njezin nono gradio tu kuću. Tuženicu da ne poznaje dobro, samo je jednom zajedno sa tužiteljicom bila u posjetu kod tuženice što da je prvi i zadnji kontakt koji je imala s njom i nije joj poznato da bi ona imala ikakve veze s ovom nekretninom. Prilikom tog posjeta da nije bilo razgovora glede imovine, jedino što ona zna jest da je tužiteljica cijeli život živjela u ovoj nekretnini i smatrala je svojim vlasništvom te kao takvu u nju ulagala na način da je predmetna nekretnina u potpunosti adaptirana za svakodnevni život. Svjedokinja je posebno navela da je predmetna nekretnina bila u jako lošem stanju dok je tužiteljica bila dijete, bili su zidovi, nije bilo ni instalacija, niti prozora, s godinama da je sve to tužiteljica obnavljala te dovela u stanje prikladno za život. S tužiteljicom da nije razgovarala o tome da se iza smrti njenog djeda vodio postupka. Nadalje, iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da je od 1994. godine redovito dolazio u [adresa] gdje ima kuću u susjedstvu gdje se nalazi i kuća tužiteljice, a prije petnaest godina da se tu i stalno nastanio. Od kada dolazi tu poznato mu je da tu živi tužiteljica sa svojom obitelji, i pretpostavljao je da je kuća njezino vlasništvo, dok mu nije poznato na koji način je tužiteljica stekla vlasništvo ove kuće. Tuženu ne poznaje niti je istu ikada vidio, a nije mu poznato da bi ona imala ikakve veze s ovom nekretninom. Kada je došao u [adresa] ta kuća da je bila nedovršena izvana, dok je iznutra bila uređena, a poznato mu je da je upravo to tužiteljica uredila. Svjedok ne poznaje rodbinu tužiteljice. Svjedokinja CJ u svom je iskazu navela četrdeset godina živi u [adresa] u blizini kuće tužiteljice pa joj je poznato da je upravo ona zajedno sa svojom obitelji oduvijek živjela u ovoj nekretnini. Inače da se radi o prizemnici sa nedovršenim prvim katom, koja je prije otprilike trideset i pet godina bila u "bloketama" u potpunosti nedovršena, a s godinama da je tužiteljica zajedno sa svojom obitelji ulagala u gradnju ove kuće tako da je ista danas pogodna za život. Svjedokinji tuženica nije poznata niti ju je ikada u životu vidjela, pa ne zna da bi ona imala ikakve veze s ovom nekretninom. Svjedokinji nije poznato na koji je način tužiteljica stekla vlasništvo ove nekretnine. Konačno svjedokinja IJ u svom je iskazu navela da joj je poznata predmetna nekretnina budući da ona ima kuću u blizini, tužiteljica da joj je rodica po drugoj liniji, njezin otac i ona da su prvi rođaci. Poznato joj je da je njezina pokojna nona Č dala svome sinu JJ zemljište da sagradi kuću za sebe i svoju obitelj, pa je upravo on na tom zemljištu sagradio ovu predmetnu nekretninu. JJ da je bio djed tužiteljice, a otac tužene. Nije joj poznato na koji način se imovina JJ rasporedila nakon njegove smrti, a niti joj je poznato da bi postojao nekakav dogovor između tužiteljice i tužene u svezi ove nekretnine. Jedino što joj je poznato da je ostavina iza pok. JJ pokrenuta tek prošle godine. Što se tiče stanja predmetne nekretnine nije joj točno poznato kako je ono iznutra, jedino što zna jest da je nekretnina izvana nedovršena, postoje samo zidovi, a poznato joj je da u kući tužiteljica živi sa svojom majkom i djecom.

13. Sud je u postupku odredio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, a budući da tužena unatoč tomu što je uredno pozvana na ročište radi saslušanja određeno za 21. ožujka 2024. na isto nije pristupila, pri čemu nije ni opravdala svoj izostanak, sud je odustao od izvođenja dokaza njezinim saslušanjem, te je u postupku saslušana samo tužiteljica. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetnu kuću koja se nalazi u [adresa] u području zv. [adresa] gradio njezin nono JJ , a gradnja da je započeta 70-ih godina. Kuća da nikada nije u potpunosti dovršena, a kada se njezin otac zajedno s njom, njezinim bratom i majkom preselio u Supetar 1986., oni da su uselili u dio ove kuće, i sve to uz dopuštenje njezinog nona. Inače njezin nono da je bio vojno lice te je živio u [adresa], a tamo da je i umro 1988. godine. Od 1986. godine pa sve do ostavinske rasprave koja se održala pred ovim sudom radi raspoređivanja ostavine koji je njezin nono imao ovdje na Braču njezina teta ČJ, odnosno tužena da je stalno govorila kako njezin udio u kući kojeg je dobila nakon smrti njezinog nona prepušta njima, i da ona zapravo ne želi taj dio, budući da je i ona živjela u [adresa], te uopće nije dolazila ovdje. Zbog toga je njezin otac i cijela njezina obitelj bila u uvjerenju da taj njezin dio pripada njima, zbog čega su, osim što su uređivali i ulagali u ovaj dio u koji su u početku uselili, započeli uređivati i dio kuće u produžetku, a koji zapravo da predstavlja dio tuženice. Ona da je cijelo vrijeme znala da oni to uređuju i da se zapravo ponašaju kao vlasnici toga, te je sve do zadnjeg trenutka govorila bez da ju je itko na to prisiljavao i pitao o tome da taj njezin dio pripada njima i da ona tu neće ništa tražiti. Međutim, sve je to bilo usmenim putem zbog čega je i ona sama jednom prilikom rekla da će to ona svoje odreknuće od tog dijela kuće formalizirati, pa je i sama sastavila pred sudom izjavu kojim ustupa taj dio njima, a koju izjavu da je dostavila u spis. Međutim, na ostavinskoj raspravi koja se vodila pred ovim sudom 2022. godine ona je očito naglo promijenila svoje mišljenje te je zadržala taj svoj udio bez da je navela sudu da je već dala izjavu kojom taj svoj suvlasnički udio ustupa njoj.

14. Tužiteljica se u tužbi i tijekom postupka ne poziva posebno na pravnu osnovu stjecanja prava suvlasništva predmetne nekretnine upisanog na ime tuženice, međutim ista u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je nakon smrti njezina pok. nona JJ koji je bio vlasnik predmetne nekretnine došlo do dogovora između nje i tuženice da će dio koji pripada tuženice kao zakonskoj nasljednici pok. JJ pripasti tužiteljici, nakon čega je tužiteljica nastavila koristiti predmetnu nekretninu ponašajući se pri tome kao vlasnica, iz kojih činjeničnih navoda ovaj sud zaključuje da se radi o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti.

15. U tom smislu je za navesti da je odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/6, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) propisano je da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

16. Odredbom članka 159. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakaovću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari.

17. Odredbom članka 388. st. 2. ZVDSP-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. Stoga, a uzimajući u obzir činjenicu utvrđenu u ovom postupku da je pok. JJ preminuo 1988. godine, u konkretnom slučaju je potrebno poći od odredbi Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (''Službeni list SFRJ'', broj 6/80 i 36/90, ''Narodne novine'', broj 53/91 i 91/96 dalje: ZOVO) koji u čl. 28. st. 4. i 5. propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, također je bilo potrebno da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava dosjelošću, pa je tako za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a niti zloupotrebom povjerenja. Savjesnost/poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl. 72. st. 3. ZOVO-a). Naime, poštenje se uvijek predmnijeva, pa je na tuženici bio teret dokaza činjenice da tužiteljica nije bila poštena posjednica.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iskaza saslušanih svjedoka, te iskaza same tužiteljice, nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina predstavljala vlasništvo pok. JJ, nona tužiteljice i oca tuženice, u koju kuću se otac tužiteljice zajedno s tužiteljicom, njezinim bratom i majkom doselio 1986. godine uz dopuštenje pok. JJ. Nakon smrti pok. JJ, tužiteljica je zajedno a svojom obitelji nastavila posjedovati predmetnu kuću na način da je u njoj živjela sa svojom obitelji te se i danas nalazi u posjedu iste. Također, iz rezultata prevedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženica u ostavinskom postupku koji je iza pok. JJ pokrenut tek 2008. godine, unatoč činjenici što je isti umro 1988. godine, utvrđena jednom od zakonskih nasljednika pok. JJ, te je dopunskim rješenjem o nasljeđivanju od 15. veljače 2022. pod poslovnim brojem Pu O-1/2021 njegovom ostavinskom imovnom utvrđena i predmetna nekretnina. Međutim, isprava koju je tužiteljica dostavila kao dokaz u spis, rješenje Opštinskog suda u Čačku pod poslovnim brojem III P.6p.560/08 od 11. lipnja 2008. godine jasno ukazuje da je postojao dogovor između tužiteljice i tuženice o diobi nekretnina koje su bile ostavina pok. JJ, a prema kojem dogovoru je tužiteljici pripao suvlasnički dio tuženice na predmetnoj kući u [adresa]. Da je postojao dogovor o diobi između tužiteljice i tuženice prema kojoj je suvlasnički dio tuženice pripao tužiteljici jasno potvrđuje i činjenica utvrđena u tijeku postupka da je tužiteljica nakon smrti svog nona pok. JJ nastavila neometano koristiti predmetnu nekretninu, štoviše ista je započela ulagati u predmetnu nekretninu na način da je zajedno sa svojom obitelji vršila razne građevinske radove kako bi nekretnina bila adekvatna za život, a koju činjenicu su jasno potvrdili svi svjedoci saslušani u ovom postupku. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je tuženica cijelo vrijeme znala za sva ta ulaganja tužiteljice, kao i da predmetnu nekretninu tužiteljica koristi zajedno sa svojom obitelji te ju u tome nikada nije ometala, osporavala joj isto, ili poduzimala bilo kakve radnje kojima bi zaštitila svoje pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini koje je je stekla u trenutku smrti svog pok. oca JJ, a kojem iskazu tužiteljice ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru jer je tužiteljica u tijeku postupka iskazivala prirodno, životno i uvjerljivo, pa njezin iskaz sud cijeni vjerodostojnim. S druge strane sud je držanje tuženice u tijeku postupka ocijenio pasivnim, naime, tuženica nije posebno osporila činjenicu da je pred Opštinskim sudom u Čačku zaista dala izjavu kojom potvrđuje da je između tužiteljice i nje postojao dogovor o diobi predmetne nekretnine a niti se u tijeku postupka odazvala pozivu suda radi saslušanja, ili predložila dokaze kojima bi pobila navode tužiteljice. Stoga je sud, uzimajući u obzir sve navedene utvrđene činjenice, ocijenio kako je tužiteljica od 1986. godine od kada je zajedno sa svojom obitelji uselila u predmetnu kuću, odnosno nakon smrti svog nona pok. Ivana Kurtića 1988. godine kada je i postignut dogovor između tužiteljice i tuženice o diobi predmetne kuće, bila u neprekinutom posjedu predmetne nekretnine sve do danas, da joj takav posjed ni od koga, pa ni od tuženice nikada nije bio ometan, čak štoviše tuženica je za cijelo vrijeme posjedovanja tvrdila kako svoj suvlasnički dio kuće prepušta tužiteljici, što ukazuje ovom sudu na zaključak da je tuženica posjedovala predmetnu kuću smatrajući je svojim vlasništvom, pa se njezin posjed, osim što je trajao zakonom određeno vrijeme, ukazuje i poštenim.

20. Slijedom svega navedenog, a kako je tužiteljica diobom sa tuženicom još od 1988. godine u samostalnom, neprekinutom te poštenom posjedu predmetne nekretnine, koji posjed joj ni od koga nikada nije ometan, pa ni od tuženice, to su se kod iste u odnosu na tuženicu, smislu članka čl. 28. st. 4. i 5. ZOVO-a, protekom roka od dvadeset godina ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti.

21. Stoga, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

22. Nadalje, sud je u nastavku odlučio o troškovima postupka.

23. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, bilo je potrebno istoj dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a. Uzimajući u obzir u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora od 132,72 eura, tužiteljici zastupanoj po odvjetnici prema popisanom trošku pripada iznos nagrade u visini od 25 bodova, sve sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa), a kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura, sukladno Tbr. 50 Tarife, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 50,00 eura. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe jer isti nije zatražen u određenom iznosu, već samo paušalno.

24. Stoga je o trošku postupka odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Supetru, 16. veljače 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku, Srečka Cvitanović, odvjetnica u Supetru,

- tuženici po punomoćniku, Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru.

- u spis