Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-2755/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima u Zadru protiv tuženice Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa] radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 26. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja sa zamj. pun. tužitelja i punomoćnika tuženice, te objave presude dana 16. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 236-48/2006 06.ožujka 2006.godine sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika 06.ožujka 2006.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 111.721,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 448,93 EUR sa kamatom od 2.5.2006 godine

- iznos od 450,47 EUR sa kamatom od 1.6.2006 godine

- iznos od 446,41 EUR sa kamatom od 3.7.2006 godine

- iznos od 446,41 EUR sa kamatom od 1.8.2006 godine

- iznos od 449,79 EUR sa kamatom od 1.9.2006 godine

- iznos od 449,51 EUR sa kamatom od 2.10.2006 godine

- iznos od 447,86 EUR sa kamatom od 2.11.2006 godine

- iznos od 446,99 EUR sa kamatom od 1.12.2006 godine

- iznos od 442,45 EUR sa kamatom od 2.1.2007 godine

- iznos od 439,46 EUR sa kamatom od 1.2.2007 godine

- iznos od 440,71 EUR sa kamatom od 1.3.2007 godine

- iznos od 439,78 EUR sa kamatom od 2.4.2007 godine

- iznos od 432,79 EUR sa kamatom od 2.5.2007 godine

- iznos od 429,12 EUR sa kamatom od 1.6.2007 godine

- iznos od 336,50 EUR sa kamatom od 2.7.2007 godine

- iznos od 90,10 EUR sa kamatom od 6.7.2007 godine

- iznos od 426,97 EUR sa kamatom od 6.8.2007 godine

- iznos od 428,15 EUR sa kamatom od 6.9.2007 godine

- iznos od 4,82 EUR sa kamatom od 1.10.2007 godine

- iznos od 431,10 EUR sa kamatom od 2.10.2007 godine

- iznos od 29,60 EUR sa kamatom od 2.11.2007 godine

- iznos od 408,70 EUR sa kamatom od 6.11.2007 godine

- iznos od 203,95 EUR sa kamatom od 30.11.2007 godine

- iznos od 238,68 EUR sa kamatom od 5.12.2007 godine

- iznos od 5,47 EUR sa kamatom od 2.1.2008 godine

- iznos od 326,96 EUR sa kamatom od 3.1.2008 godine

- iznos od 111,17 EUR sa kamatom od 8.1.2008 godine

- iznos od 10,36 EUR sa kamatom od 1.2.2008 godine

- iznos od 434,73 EUR sa kamatom od 6.2.2008 godine

- iznos od 389,29 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine

- iznos od 64,58 EUR sa kamatom od 13.3.2008 godine

- iznos od 80,38 EUR sa kamatom od 31.3.2008 godine

- iznos od 415,82 EUR sa kamatom od 2.4.2008 godine

- iznos od 8,17 EUR sa kamatom od 30.4.2008 godine

- iznos od 470,07 EUR sa kamatom od 6.5.2008 godine

- iznos od 33,00 EUR sa kamatom od 2.6.2008 godine

- iznos od 448,84 EUR sa kamatom od 3.6.2008 godine

- iznos od 2,91 EUR sa kamatom od 30.6.2008 godine

- iznos od 480,39 EUR sa kamatom od 4.7.2008 godine

- iznos od 4,87 EUR sa kamatom od 31.7.2008 godine

- iznos od 470,80 EUR sa kamatom od 1.8.2008 godine

- iznos od 15,53 EUR sa kamatom od 1.9.2008 godine

- iznos od 463,51 EUR sa kamatom od 5.9.2008 godine

- iznos od 224,55 EUR sa kamatom od 7.10.2008 godine

- iznos od 270,99 EUR sa kamatom od 14.10.2008 godine

- iznos od 9,91 EUR sa kamatom od 31.10.2008 godine

- iznos od 510,21 EUR sa kamatom od 4.11.2008 godine

- iznos od 501,99 EUR sa kamatom od 2.12.2008 godine

- iznos od 1,27 EUR sa kamatom od 31.12.2008 godine

- iznos od 532,59 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine

- iznos od 5,38 EUR sa kamatom od 2.2.2009 godine

- iznos od 534,28 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine

- iznos od 22,94 EUR sa kamatom od 2.3.2009 godine

- iznos od 523,78 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine

- iznos od 7,16 EUR sa kamatom od 31.3.2009 godine

- iznos od 527,28 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine

- iznos od 6,17 EUR sa kamatom od 30.4.2009 godine

- iznos od 531,73 EUR sa kamatom od 4.5.2009 godine

- iznos od 2,47 EUR sa kamatom od 1.6.2009 godine

- iznos od 528,35 EUR sa kamatom od 3.6.2009 godine

- iznos od 28,88 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine

- iznos od 492,86 EUR sa kamatom od 3.7.2009 godine

- iznos od 524,68 EUR sa kamatom od 3.8.2009 godine

- iznos od 4,03 EUR sa kamatom od 31.8.2009 godine

- iznos od 524,03 EUR sa kamatom od 9.9.2009 godine

- iznos od 15,51 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine

- iznos od 509,78 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine

- iznos od 216,63 EUR sa kamatom od 2.11.2009 godine

- iznos od 307,40 EUR sa kamatom od 9.11.2009 godine

- iznos od 36,46 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine

- iznos od 495,10 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine

- iznos od 7,01 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine

- iznos od 529,36 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

- iznos od 11,43 EUR sa kamatom od 1.2.2010 godine

- iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine

- iznos od 2,45 EUR sa kamatom od 11.2.2010 godine

- iznos od 4,59 EUR sa kamatom od 1.3.2010 godine

- iznos od 538,43 EUR sa kamatom od 5.3.2010 godine

- iznos od 556,66 EUR sa kamatom od 1.4.2010 godine

- iznos od 10,13 EUR sa kamatom od 30.4.2010 godine

- iznos od 546,02 EUR sa kamatom od 11.5.2010 godine

- iznos od 1,36 EUR sa kamatom od 1.6.2010 godine

- iznos od 565,22 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine

- iznos od 8,68 EUR sa kamatom od 30.6.2010 godine

- iznos od 581,84 EUR sa kamatom od 8.7.2010 godine

- iznos od 81,31 EUR sa kamatom od 2.8.2010 godine

- iznos od 504,05 EUR sa kamatom od 2.8.2010 godine

- iznos od 8,34 EUR sa kamatom od 31.8.2010 godine

- iznos od 600,16 EUR sa kamatom od 7.9.2010 godine

- iznos od 163,90 EUR sa kamatom od 30.9.2010 godine

- iznos od 433,86 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine

- iznos od 8,78 EUR sa kamatom od 2.11.2010 godine

- iznos od 574,14 EUR sa kamatom od 4.11.2010 godine

- iznos od 274,85 EUR sa kamatom od 30.11.2010 godine

- iznos od 340,78 EUR sa kamatom od 6.12.2010 godine

- iznos od 30,42 EUR sa kamatom od 31.12.2010 godine

- iznos od 604,61 EUR sa kamatom od 3.1.2011 godine

- iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

- iznos od 617,16 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 19,72 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

- iznos od 602,12 EUR sa kamatom od 4.3.2011 godine

- iznos od 81,09 EUR sa kamatom od 31.3.2011 godine

- iznos od 525,52 EUR sa kamatom od 6.4.2011 godine

- iznos od 5,60 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine

- iznos od 615,51 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine

- iznos od 10,78 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine

- iznos od 644,41 EUR sa kamatom od 8.6.2011 godine

- iznos od 57,17 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine

- iznos od 602,97 EUR sa kamatom od 8.7.2011 godine

- iznos od 701,22 EUR sa kamatom od 1.8.2011 godine

- iznos od 479,93 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

- iznos od 198,38 EUR sa kamatom od 7.9.2011 godine

- iznos od 318,67 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine

- iznos od 343,51 EUR sa kamatom od 5.10.2011 godine

- iznos od 350,80 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

- iznos od 284,82 EUR sa kamatom od 8.11.2011 godine

- iznos od 408,14 EUR sa kamatom od 30.11.2011 godine

- iznos od 227,09 EUR sa kamatom od 7.12.2011 godine

- iznos od 310,56 EUR sa kamatom od 31.12.2011 godine

- iznos od 335,08 EUR sa kamatom od 3.1.2012 godine

- iznos od 196,22 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine

- iznos od 459,00 EUR sa kamatom od 6.2.2012 godine

- iznos od 88,37 EUR sa kamatom od 29.2.2012 godine

- iznos od 565,56 EUR sa kamatom od 6.3.2012 godine

- iznos od 101,24 EUR sa kamatom od 31.3.2012 godine

- iznos od 547,46 EUR sa kamatom od 5.4.2012 godine

- iznos od 86,15 EUR sa kamatom od 30.4.2012 godine

- iznos od 564,89 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine

- iznos od 62,81 EUR sa kamatom od 31.5.2012 godine

- iznos od 594,16 EUR sa kamatom od 8.6.2012 godine

- iznos od 17,44 EUR sa kamatom od 30.6.2012 godine

- iznos od 632,07 EUR sa kamatom od 6.7.2012 godine

- iznos od 18,36 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine

- iznos od 633,61 EUR sa kamatom od 1.8.2012 godine

- iznos od 15,10 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine

- iznos od 633,38 EUR sa kamatom od 3.9.2012 godine

- iznos od 26,60 EUR sa kamatom od 1.10.2012 godine

- iznos od 616,54 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

- iznos od 91,36 EUR sa kamatom od 31.10.2012 godine

- iznos od 45,39 EUR sa kamatom od 7.11.2012 godine

- iznos od 513,55 EUR sa kamatom od 8.11.2012 godine

- iznos od 159,64 EUR sa kamatom od 30.11.2012 godine

- iznos od 489,92 EUR sa kamatom od 5.12.2012 godine

- iznos od 132,08 EUR sa kamatom od 31.12.2012 godine

- iznos od 518,90 EUR sa kamatom od 3.1.2013 godine

- iznos od 11,69 EUR sa kamatom od 31.1.2013 godine

- iznos od 264,12 EUR sa kamatom od 1.2.2013 godine

- iznos od 364,08 EUR sa kamatom od 4.2.2013 godine

- iznos od 31,07 EUR sa kamatom od 28.2.2013 godine

- iznos od 614,36 EUR sa kamatom od 4.3.2013 godine

- iznos od 2,88 EUR sa kamatom od 2.4.2013 godine

- iznos od 511,97 EUR sa kamatom od 9.4.2013 godine

- iznos od 136,84 EUR sa kamatom od 11.4.2013 godine

- iznos od 7,86 EUR sa kamatom od 30.4.2013 godine

- iznos od 505,47 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine

- iznos od 127,44 EUR sa kamatom od 14.5.2013 godine

- iznos od 418,29 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

- iznos od 214,13 EUR sa kamatom od 13.6.2013 godine

- iznos od 69,53 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine

- iznos od 519,27 EUR sa kamatom od 11.7.2013 godine

- iznos od 43,18 EUR sa kamatom od 12.7.2013 godine

- iznos od 8,33 EUR sa kamatom od 31.7.2013 godine

- iznos od 516,77 EUR sa kamatom od 2.8.2013 godine

- iznos od 109,78 EUR sa kamatom od 3.8.2013 godine

- iznos od 8,09 EUR sa kamatom od 31.8.2013 godine

- iznos od 516,80 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine

- iznos od 115,49 EUR sa kamatom od 27.9.2013 godine

- iznos od 7,69 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 398,17 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 242,98 EUR sa kamatom od 10.10.2013 godine

- iznos od 4,13 EUR sa kamatom od 31.10.2013 godine

- iznos od 517,12 EUR sa kamatom od 12.11.2013 godine

- iznos od 123,92 EUR sa kamatom od 13.11.2013 godine

- iznos od 6,97 EUR sa kamatom od 30.11.2013 godine

- iznos od 516,94 EUR sa kamatom od 12.12.2013 godine

- iznos od 128,82 EUR sa kamatom od 14.12.2013 godine

- iznos od 650,36 EUR sa kamatom od 31.12.2013 godine

- iznos od 1,38 EUR sa kamatom od 2.1.2014 godine

- iznos od 221,30 EUR sa kamatom od 31.1.2014 godine

- iznos od 355,03 EUR sa kamatom od 14.2.2014 godine

- iznos od 24,78 EUR sa kamatom od 28.2.2014 godine

- iznos od 517,96 EUR sa kamatom od 13.3.2014 godine

- iznos od 38,10 EUR sa kamatom od 17.3.2014 godine

- iznos od 13,41 EUR sa kamatom od 31.3.2014 godine

- iznos od 47,78 EUR sa kamatom od 15.4.2014 godine

- iznos od 517,21 EUR sa kamatom od 15.4.2014 godine

- iznos od 32,48 EUR sa kamatom od 30.4.2014 godine

- iznos od 541,46 EUR sa kamatom od 15.5.2014 godine

- iznos od 574,38 EUR sa kamatom od 17.6.2014 godine

- iznos od 12,03 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

- iznos od 555,31 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

- iznos od 8,48 EUR sa kamatom od 22.7.2014 godine

- iznos od 266,40 EUR sa kamatom od 31.7.2014 godine

- iznos od 312,76 EUR sa kamatom od 25.8.2014 godine

- iznos od 302,91 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine

- iznos od 547,90 EUR sa kamatom od 30.9.2014 godine

- iznos od 550,46 EUR sa kamatom od 31.10.2014 godine

- iznos od 360,52 EUR sa kamatom od 28.11.2014 godine

- iznos od 188,20 EUR sa kamatom od 1.12.2014 godine

- iznos od 401,74 EUR sa kamatom od 24.12.2014 godine

- iznos od 144,67 EUR sa kamatom od 31.12.2014 godine

- iznos od 447,28 EUR sa kamatom od 15.1.2015 godine

- iznos od 549,05 EUR sa kamatom od 31.1.2015 godine

- iznos od 39,17 EUR sa kamatom od 27.2.2015 godine

- iznos od 509,70 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine

- iznos od 77,80 EUR sa kamatom od 26.3.2015 godine

- iznos od 272,46 EUR sa kamatom od 31.3.2015 godine

- iznos od 549,45 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine

- iznos od 21,69 EUR sa kamatom od 25.5.2015 godine

- iznos od 334,52 EUR sa kamatom od 28.5.2015 godine

- iznos od 219,21 EUR sa kamatom od 1.6.2015 godine

- iznos od 549 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine

- iznos od 1,79 EUR sa kamatom od 15.7.2015 godine

- iznos od 411,27 EUR sa kamatom od 28.7.2015 godine

- iznos od 143,79 EUR sa kamatom od 31.7.2015 godine

- iznos od 447,17 EUR sa kamatom od 24.8.2015 godine

- iznos od 88,92 EUR sa kamatom od 31.8.2015 godine

- iznos od 500,51 EUR sa kamatom od 15.9.2015 godine

- iznos od 4,62 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine

- iznos od 550,58 EUR sa kamatom od 26.10.2015 godine

- iznos od 37,08 EUR sa kamatom od 30.10.2015 godine

- iznos od 2,74 EUR sa kamatom od 31.10.2015 godine

- iznos od 548,74 EUR sa kamatom od 20.11.2015 godine

- iznos od 34,47 EUR sa kamatom od 26.11.2015 godine

- iznos od 17,30 EUR sa kamatom od 30.11.2015 godine

- iznos od 548,92 EUR sa kamatom od 10.12.2015 godine

- iznos od 22,86 EUR sa kamatom od 24.12.2015 godine

- iznos od 14,05 EUR sa kamatom od 31.12.2015 godine

- iznos od 489,75 EUR sa kamatom od 31.12.2015 godine

- iznos od 84,39 EUR sa kamatom od 19.1.2016 godine

- iznos od 178,23 EUR sa kamatom od 1.2.2016 godine

- iznos od 45.802,38 EUR sa kamatom od 25.2.2016 godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

2. Usvaja se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3 Ugovora o kreditu broj 236-48/2006 od 06.ožujka 2006.godine sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika 06.ožujka 2006.godine , te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 06.ožujka 2006.godine , kao i promjenjivom tečaju CHF od 06.ožujka 2006.godine pa nadalje.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 3.946,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni

iznos i to na:

- iznos od 13,63 EUR sa kamatom od 2.10.2007 godine

- iznos od 13,71 EUR sa kamatom od 6.11.2007 godine

- iznos od 13,83 EUR sa kamatom od 5.12.2007 godine

- iznos od 13,84 EUR sa kamatom od 3.1.2008 godine

- iznos od 13,91 EUR sa kamatom od 6.2.2008 godine

- iznos od 14,17 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine

- iznos od 50,21 EUR sa kamatom od 2.4.2008 godine

- iznos od 48,43 EUR sa kamatom od 6.5.2008 godine

- iznos od 48,82 EUR sa kamatom od 3.6.2008 godine

- iznos od 48,95 EUR sa kamatom od 4.7.2008 godine

- iznos od 48,18 EUR sa kamatom od 1.8.2008 godine

- iznos od 48,52 EUR sa kamatom od 5.9.2008 godine

- iznos od 50,37 EUR sa kamatom od 14.10.2008 godine

- iznos od 52,58 EUR sa kamatom od 4.11.2008 godine

- iznos od 50,84 EUR sa kamatom od 2.12.2008 godine

- iznos od 61,25 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine

- iznos od 61,91 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine

- iznos od 62,73 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine

- iznos od 61,31 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine

- iznos od 61,71 EUR sa kamatom od 4.5.2009 godine

- iznos od 60,90 EUR sa kamatom od 3.6.2009 godine

- iznos od 59,86 EUR sa kamatom od 3.7.2009 godine

- iznos od 60,20 EUR sa kamatom od 3.8.2009 godine

- iznos od 60,58 EUR sa kamatom od 9.9.2009 godine

- iznos od 60,18 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine

- iznos od 60,16 EUR sa kamatom od 9.11.2009 godine

- iznos od 60,91 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine

- iznos od 61,54 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

- iznos od 62,50 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine

- iznos od 62,21 EUR sa kamatom od 5.3.2010 godine

- iznos od 63,86 EUR sa kamatom od 1.4.2010 godine

- iznos od 63,81 EUR sa kamatom od 11.5.2010 godine

- iznos od 64,90 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine

- iznos od 67,75 EUR sa kamatom od 8.7.2010 godine

- iznos od 67,16 EUR sa kamatom od 2.8.2010 godine

- iznos od 69,81 EUR sa kamatom od 7.9.2010 godine

- iznos od 68,47 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine

- iznos od 66,87 EUR sa kamatom od 4.11.2010 godine

- iznos od 70,75 EUR sa kamatom od 6.12.2010 godine

- iznos od 63,63 EUR sa kamatom od 3.1.2011 godine

- iznos od 61,88 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 62,31 EUR sa kamatom od 4.3.2011 godine

- iznos od 60,70 EUR sa kamatom od 6.4.2011 godine

- iznos od 62,25 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine

- iznos od 65,66 EUR sa kamatom od 8.6.2011 godine

- iznos od 66,12 EUR sa kamatom od 8.7.2011 godine

- iznos od 70,28 EUR sa kamatom od 1.8.2011 godine

- iznos od 68,35 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

- iznos od 66,48 EUR sa kamatom od 5.10.2011 godine

- iznos od 45,66 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

- iznos od 45,55 EUR sa kamatom od 30.11.2011 godine

- iznos od 46,13 EUR sa kamatom od 3.1.2012 godine

- iznos od 46,88 EUR sa kamatom od 6.2.2012 godine

- iznos od 46,75 EUR sa kamatom od 6.3.2012 godine

- iznos od 46,38 EUR sa kamatom od 5.4.2012 godine

- iznos od 46,54 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine

- iznos od 46,99 EUR sa kamatom od 8.6.2012 godine

- iznos od 46,46 EUR sa kamatom od 6.7.2012 godine

- iznos od 46,63 EUR sa kamatom od 1.8.2012 godine

- iznos od 46,38 EUR sa kamatom od 3.9.2012 godine

- iznos od 46,01 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

- iznos od 46,43 EUR sa kamatom od 8.11.2012 godine

- iznos od 46,35 EUR sa kamatom od 5.12.2012 godine

- iznos od 46,55 EUR sa kamatom od 3.1.2013 godine

- iznos od 45,79 EUR sa kamatom od 4.2.2013 godine

- iznos od 46,15 EUR sa kamatom od 4.3.2013 godine

- iznos od 46,64 EUR sa kamatom od 9.4.2013 godine

- iznos od 45,84 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine

- iznos od 45,09 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

- iznos od 45,14 EUR sa kamatom od 11.7.2013 godine

- iznos od 45,36 EUR sa kamatom od 2.8.2013 godine

- iznos od 45,73 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine

- iznos od 46,36 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 46,10 EUR sa kamatom od 12.11.2013 godine

- iznos od 46,61 EUR sa kamatom od 12.12.2013 godine

- iznos od 46,52 EUR sa kamatom od 31.12.2013 godine

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 9.833,66 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

- iznos od 0,10 EUR sa kamatom od 2.5.2006 godine

- iznos od 1,64 EUR sa kamatom od 1.6.2006 godine

- iznos od 0,97 EUR sa kamatom od 1.9.2006 godine

- iznos od 0,68 EUR sa kamatom od 2.10.2006 godine

- iznos od 17,68 EUR sa kamatom od 4.11.2008 godine

- iznos od 2,32 EUR sa kamatom od 2.12.2008 godine

- iznos od 23,77 EUR sa kamatom od 7.1.2009 godine

- iznos od 28,89 EUR sa kamatom od 4.2.2009 godine

- iznos od 35,25 EUR sa kamatom od 6.3.2009 godine

- iznos od 24,25 EUR sa kamatom od 6.4.2009 godine

- iznos od 27,35 EUR sa kamatom od 4.5.2009 godine

- iznos od 21,10 EUR sa kamatom od 3.6.2009 godine

- iznos od 13,04 EUR sa kamatom od 3.7.2009 godine

- iznos od 15,65 EUR sa kamatom od 3.8.2009 godine

- iznos od 18,65 EUR sa kamatom od 9.9.2009 godine

- iznos od 15,56 EUR sa kamatom od 5.10.2009 godine

- iznos od 15,36 EUR sa kamatom od 9.11.2009 godine

- iznos od 21,16 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine

- iznos od 25,99 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

- iznos od 33,43 EUR sa kamatom od 10.2.2010 godine

- iznos od 31,21 EUR sa kamatom od 5.3.2010 godine

- iznos od 43,96 EUR sa kamatom od 1.4.2010 godine

- iznos od 43,58 EUR sa kamatom od 11.5.2010 godine

- iznos od 51,98 EUR sa kamatom od 7.6.2010 godine

- iznos od 73,92 EUR sa kamatom od 8.7.2010 godine

- iznos od 69,37 EUR sa kamatom od 2.8.2010 godine

- iznos od 89,86 EUR sa kamatom od 7.9.2010 godine

- iznos od 79,52 EUR sa kamatom od 7.10.2010 godine

- iznos od 67,16 EUR sa kamatom od 4.11.2010 godine

- iznos od 97,11 EUR sa kamatom od 6.12.2010 godine

- iznos od 122,43 EUR sa kamatom od 3.1.2011 godine

- iznos od 106,77 EUR sa kamatom od 3.2.2011 godine

- iznos od 110,64 EUR sa kamatom od 4.3.2011 godine

- iznos od 96,14 EUR sa kamatom od 6.4.2011 godine

- iznos od 110,08 EUR sa kamatom od 6.5.2011 godine

- iznos od 140,64 EUR sa kamatom od 8.6.2011 godine

- iznos od 144,84 EUR sa kamatom od 8.7.2011 godine

- iznos od 182,12 EUR sa kamatom od 1.8.2011 godine

- iznos od 164,83 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

- iznos od 148,00 EUR sa kamatom od 5.10.2011 godine

- iznos od 143,87 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

- iznos od 142,41 EUR sa kamatom od 30.11.2011 godine

- iznos od 149,90 EUR sa kamatom od 3.1.2012 godine

- iznos od 159,62 EUR sa kamatom od 6.2.2012 godine

- iznos od 158,01 EUR sa kamatom od 6.3.2012 godine

- iznos od 153,20 EUR sa kamatom od 5.4.2012 godine

- iznos od 155,19 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine

- iznos od 161,15 EUR sa kamatom od 8.6.2012 godine

- iznos od 154,15 EUR sa kamatom od 6.7.2012 godine

- iznos od 156,46 EUR sa kamatom od 1.8.2012 godine

- iznos od 153,23 EUR sa kamatom od 3.9.2012 godine

- iznos od 148,31 EUR sa kamatom od 10.10.2012 godine

- iznos od 153,78 EUR sa kamatom od 8.11.2012 godine

- iznos od 152,78 EUR sa kamatom od 5.12.2012 godine

- iznos od 155,39 EUR sa kamatom od 3.1.2013 godine

- iznos od 145,45 EUR sa kamatom od 4.2.2013 godine

- iznos od 150,24 EUR sa kamatom od 4.3.2013 godine

- iznos od 156,58 EUR sa kamatom od 9.4.2013 godine

- iznos od 146,18 EUR sa kamatom od 8.5.2013 godine

- iznos od 136,40 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

- iznos od 137,12 EUR sa kamatom od 11.7.2013 godine

- iznos od 139,98 EUR sa kamatom od 2.8.2013 godine

- iznos od 144,77 EUR sa kamatom od 10.9.2013 godine

- iznos od 152,95 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

- iznos od 149,51 EUR sa kamatom od 12.11.2013 godine

- iznos od 156,13 EUR sa kamatom od 12.12.2013 godine

- iznos od 155,01 EUR sa kamatom od 31.12.2013 godine

- iznos od 157,34 EUR sa kamatom od 14.2.2014 godine

- iznos od 160,13 EUR sa kamatom od 13.3.2014 godine

- iznos od 157,52 EUR sa kamatom od 15.4.2014 godine

- iznos od 152,54 EUR sa kamatom od 15.5.2014 godine

- iznos od 153,14 EUR sa kamatom od 17.6.2014 godine

- iznos od 154,35 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

- iznos od 160,55 EUR sa kamatom od 25.8.2014 godine

- iznos od 163,22 EUR sa kamatom od 30.9.2014 godine

- iznos od 167,10 EUR sa kamatom od 31.10.2014 godine

- iznos od 168,60 EUR sa kamatom od 28.11.2014 godine

- iznos od 167,29 EUR sa kamatom od 24.12.2014 godine

- iznos od 169,62 EUR sa kamatom od 15.1.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 31.1.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 31.3.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 28.5.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 28.7.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 24.8.2015 godine

- iznos od 168,61 EUR sa kamatom od 15.9.2015 godine

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.714,29 EUR-a.sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženi parnični trošak tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 06. ožujka 2006. zaključio ugovor o kreditu broj 236-48/2006 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje da su upisane u zemljišnim knjigama kojem da je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 114.100,00 CHF. Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,60 % (čl. 4.). Mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom da je iznosila 728,00 CHF. Tuženik da je obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što da je tužitelj usmeno prigovorila dok da je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužitelj kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnost za prigovor. Tužitelj da je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je prvi mjesečni anuitetom, u odnosu na prvotni znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali bez ikakvog rezultata. Tužitelj da se nije usuglasio sa niti jednom promjenom. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope da su nezakonite što da je uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što da u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik da kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se odred kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF).Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba da ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema čl.102 toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl.296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl.110 st.1 i 2 alineja 8 te čl.111.st.1 i 2 alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su u suprotnosti i sa odredbom članka 4.stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužitelj kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je ništetne, su i ostale odredbe što, od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske-ekonomske struke. U svakom slučaju, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj-razlici. Tužitelj da mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl.108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj da je nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nema pravni interes tražiti ono što potražuje u ovom postupku, a to sve zbog činjenice da je provedena konverzija ugovora. Tuženik predlaže izvođenje dokaza financijskog vještačenja. Nadalje da je odredba o promijenjivoj kamatnoj stopi aneksom ugovora dopunjena i izmjenjena tako da tužitelj više nema osnova za zahtjev za isplatu na ime više plaćenih kamata. Isto tako u odgovoru se navodi da se tužitelj neosnovano poziva na primjljenu presuda Visokog trgovačkog suda kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na temelju čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača, i čl. 502 C Zakona o parničnom postupku. Tuženik navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima pa tako se pridržavao odredaba o potrošača. Ugovorna odredba o kamatnoj stopi da je u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako to traži tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a što da nije bila volja ugovornih strana. Što se tiče ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli tuženik ističe da se o tome pojedinačno pregovaralo i da se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača. Standarde nepoštenosti pojedine odredbe, pa tako i odredbi za koje tužitelj u ovom postupku tvrdi da su ništetne da treba procijenjivati u vezi s konkretnim činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku. Isto tako u odgovoru na tužbu ističu prigovor zastare. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu, aneks ugovora o kreditu, proveo financijsko vještačenje po vještaku i pročitao njegov nalaz i mišljenje, te izveo dokaz saslušanjem stranke.

4. Tužitelj iskazuje da je htio kupiti stan i da je čuo od nekih da je najpovoljniji kod Hypoo banke i da mu je bankarica ponudila najpovoljniji kredit u CHF i da su povoljne kamatne stope, kao i da je to kredit za mlade do 42 godine i da je povoljan. U banci da nije pročitao ugovor i da se radilo o tipskom formularu ugovora i da se ne sjeća što je točno bilježnik govorio u vezi ugovora. Nakon godinu dana da je došlo do povećanja rate kredita i da nije išao pitati u banku u vezi toga. Jedno vrijeme rata da mu je bila čak cca 5.000,00 kuna. Nakon što je stupio na snagu Zakon o konverziji da je dobio poziv od banke da potpiše aneks i da se kredit konvertira. U vrijeme kada je kupio stan da nije imao obrt niti nikakvo dioničko društvo i predmetni stan da se oduvijek koristio samo za stanovanje.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Leona Bataljaku proizlazi da je tužitelj je u periodu od 2. svibnja 2006. do 25. veljače 2016. uplatio ukupno 841.763,11 HRK/111.721,16 EUR što čini glavni dug. Na mjesečne uplate obračunate su zakonske zatezne kamate koje do dana izrade ovog vještačenja 12. listopada 2025. godine iznose ukupno 808.629,42 HRK/107.323,57 EUR. Kumulativ svih uplata i obračunatih zateznih kamata, odnosno sveukupni dug iznosi 1.650.392,53 HRK/219.044,73 EUR. b) Tužitelj je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF tuženici preplatio ukupno 96.402,30 HRK/12.794,76 EUR ukoliko se uzme u obzir i pozitivna i negativna razlika, od čega se: ➢ iznos od 24.976,09 HRK/3.314,87 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a ➢ iznos od 71.426,21 HRK/9.479,89 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF. Ukoliko se uzme u obzir samo pozitivna razlika anuiteta, tužitelj je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. tuženici preplatio ukupno 103.823,13 HRK/13.779,66 EUR, od čega se: ➢ iznos od 29.731,36 HRK/3.946,00 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a ➢ iznos od 74.091,77 HRK/9.833,66 EUR odnosi se na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF. 2. zadatak a) Izračunom konverzije utvrđena je preplata iskazana u čl. 2. Dodatka ugovoru (l.s. 19) te je ista trebala biti korištena za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata ne bi u potpunosti iskoristila. Utvrđena preplata iz konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 20.613,01 HRK/2.735,82 EUR. Tužitelj je zbog promjene tečaja CHF tuženici preplatio ukupno 71.426,21 HRK/9.479,89 EUR. Navedeni iznos uključuje i pozitivnu i negativnu tečajnu razliku anuiteta, odnosno predstavlja zbroj i pozitivne i negativne tečajne razlike pojedinačno po mjesecima. Ukoliko se zbroje samo pozitivne tečajne razlike anuiteta po mjesecima, tada dolazimo do zaključka da je tužitelj tuženici zbog promjene tečaja CHF preplatio ukupno 74.091,77 HRK/9.833,66 EUR. Zaključno, od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. tužitelj je po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF tuženici preplatio ukupno 96.402,30 HRK/12.794,76 EUR ukoliko se uzme u obzir i pozitivna i negativna razlika. Ukoliko se uzme u obzir samo pozitivna razlika, od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR 30. rujna 2015. tužitelj je tuženici preplatio ukupno 103.823,13 HRK/13.779,66 EUR.

6. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

7. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, među kojima i prednik tuženice, imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

11. U ovom konkretnom slučaju sud na temelju izvedenih dokaza, posebice ugovora o kreditu te iskaza tužitelja zaključuje da je isti dokazao status potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao radi realizacije kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, ovaj sud zaključuje da je odredba ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštena što je čini ništetnom. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kako to proizlazi i iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njezin iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.

12. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetna.

13. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženica tvrdi da je njezin prednik tužitelja dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju međutim, nije dokazala. Naime, tuženica je trebala, jer je teret dokaza bio na njoj, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču, ovdje tužitelja, a što isti nije učinio.

14. Stoga, u predmetnom slučaju analizom prijepornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ni ne osporava, pa iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope, ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

15. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III- 2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

16. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

17. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

18. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se cijeli ugovor utvrdi ništetnim (toč. I. izreke presude).

19. Tužitelj je dokazao deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

20. Što se tiče prigovora tuženice glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

21. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužitelj ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 D protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi.

22. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

23. Također je istaći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

24. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Dodatak kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos pretplate sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.

25. Visina tražbine u konkretnom slučaju utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Leona Bataljaku, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

26. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

27. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

28. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

29. Naime, prema odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Naime, dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. – 221.a ZPP). Ta pravila u svojoj osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

30. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka Leona Bataljaku.

32. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

33. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

34. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 31. svibnja 2019. to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

35. Ovdje je istaći da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja uredila tužbu na način kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve sukladno provedenom financijskom vještačenja, koje je predloženo već u tužbi, pri čemu je navesti da je tužitelj tek provođenjem tog dokaza saznala točnu visinu pretplate s osnove ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

36. Slijedom svega navedenog, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je u prihvatiti kako je to odlučeno u toč. II. izreke presude.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tužitelj bilo zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, te su tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, za sastav žalbe 150 bodova, za zastupanje na ročištu 31. ožujka 2025. i 26. studenog 2025. za svako po 100 bodova, te trošak za sastav podneska od 17. listopada 2025. 100 bodova, što uz uračunati PDV ukupno iznosi 1.125,00 EUR-a, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu 177,85 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 13,27 što sveukupno iznosi 1.714,29 EUR-a.

38. Što se tiče preostalog zatraženog parničnog troška tužitelja sud je odbio kao neosnovan iz razloga što nije bio nužan za vođenje postupka.

Zadar, 16. veljače 2026.

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Zadar

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte