Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-735/2023-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP3 Format j.d.o.o., OIB: 97032940828, iz Zagreba, Črbeki 21, zastupanog po punomoćniku Goranu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Margetić, odvjetnici iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1826/19 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća 16. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1826/19-17 od 18. travnja 2023., i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu GŠ protiv ovršenika MP3 Format j.d.o.o. temeljem bjanko zadužnice od 2. studenog 2017. ovjerene po javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba, 2. studenog 2017. , pod poslovnim brojem Ov-7768/17 (točka I. izreke ). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.887,15 eur[1] /14.218,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja citirane presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, tj. podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu da tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja GŠ, ovdje tuženika, protiv ovršenika MP3 Format j.d.o.o., ovdje tužitelja, temeljem bjanko zadužnice od 2. studenog 2017., koju je ovjerio javni bilježnik Biserka Lovrić 2. studenog 2017., pod poslovnim brojem Ov-7768/17.

5. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o građenju do 2. studenog 2017., da je temeljem čl. 4. navedenog ugovora tužitelj izdao tuženiku bjanko zadužnicu od 2. studenog 2017., ovjerenu kod javnog bilježnika na ime garancije za izvedene radove, a nakon što je tužitelj izveo radove i stranke u lipnju 2018. izvršile primopredaju, tužitelj da je pozvao tuženika na ispunjenje obveze iz ugovora o građenju i plaćanje završnog obroka ugovorene cijene u iznosu od 158.576,87 kuna. S obzirom da se tuženik oglušio na pozive tužitelja za isplatu i izbjegavao kontakte, tužitelj da je u prosincu 2018. pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika, koji je nakon zaprimanja rješenja o ovrsi, putem punomoćnika, pozvao tužitelja na otklanjanje navodnih nedostataka na izvedenim radovima, koji dopis je tužitelj zaprimio 14. siječnja 2019. Tužitelj da se u ugovorenom roku odazvao tuženiku i pozvao ga odrediti termin pregleda nekretnine, budući da tužitelj po primopredaji radova više nije imao mogućnosti pristupa istim te je navedeni pregled određen za 1. veljače 2019. Međutim, bez obzira na navedeni dogovor, tuženik da je 22. siječanja 2019. predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice te blokirao financijska sredstva tužitelja, onemogućivši ga u redovnom obavljanju djelatnosti.

6. Nije prijeporno da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-720/19-3 od 8. ožujka 2019., u tom postupku ovršenik, a ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje OZ).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a nakon saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, tuženika i svjedoka TŠ kojeg je kao nadzor angažirao investitor- tuženik, sud prvog stupnja prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja i imenovanog svjedoka, cijeneći ih životnima, logičnima i istinitima. Naime, utvrđuje da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka TŠ proizlazi da nikada nije bilo usmenih i pismenih prigovora na rad tužitelja kao izvođača, da su se tek po primopredaji uočili određeni nedostaci koje je tužitelj prvi puta otklonio, da drugi puta prilikom primopredaje 2018. izvođača nije bilo na primopredaji, kada su sa ovim svjedokom i tuženikom uočeni određeni nedostaci koji nisu otklonjeni od strane tužitelja, već treće osobe, nakon čega je tuženik aktivirao bjanko zadužnicu kako bi se naplatio za iznos od 50.000,00 kuna zbog neispunjenja obveze tužitelja iz narečenog ugovora o gradnji.

8. Stav je suda prvog stupnja da je tuženik prije svega trebao ponovno pozvati izvođača otkloniti nedostatke, pa tek nakon što tužitelj iste ne bi otklonio u određenom roku, tuženik bi se eventualno mogao naplatiti putem bjanko zadužnice. Utvrđuje i da iz navoda tužitelja da je pozvao tuženika na ispunjenje obveze iz ugovora o građenju i plaćanja završnog obroka ugovorene cijene u iznosu od 158.576, 87 kuna, proizlazi kako je i tuženik ostao dužan tužitelju, i to zadnji obrok ugovorene cijene, iz kojeg razloga nije bilo osnove da se tuženik naplati temeljem bjanko zadužnice. K tome, sud je mišljenja da tuženik nije imao ikakvo potraživanje prema tužitelju već upravo suprotno, da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema tuženiku, iz kojih razloga je naplata putem predmetne zadužnice nedopuštena i nezakonita.

9. Slijedom izloženoga sud prvog stupnja odlučuje kao u točki I izreke pobijanje presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

10. Osnovano se žalbenim navodima tuženika ističe da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega istu nije moguće ispitati.

11. I nadalje je ostalo prijeporno je li tražbina tuženika prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (čl. 50. st. 1. toč. 9 OZ-a. ), jer je tužitelj kao ovršenik podnio prigovor za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom, te je sud u ovoj parnici isključivo trebao raspravljati o tome je li tražbina tuženika prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

12. S obzirom da se zahtjev tuženika za izravnu naplatu temelji na zadužnici, za istaknuti je da je prema odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a zadužnica privatna isprava solemnizirana (čime stječe svojstvo ovršnosti), od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom u toj ispravi isplati vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Zadužnica je prema tome samostalni pravni posao koji prati neki glavni pravni posao i to sa svrhom pojačanja i/ili osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a isto tako i autonoman akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla.

13. Glavna karakteristika vrijednosnog papira, pa tako i same zadužnice je apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja tj. vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze iz zadužnice, a izdavatelj ima mogućnost ograničenih prigovora iz čl. 1157. ZOO-a, s obzirom na to da OZ ne propisuje posebno prigovore koje izdavatelj zadužnice može istaknuti protiv zahtjeva vjerovnika za ispunjenje obveze iz zadužnice. Prigovore koji se odnose na sam pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstava osiguranja dužnik može istaći samo vjerovniku kojemu je on ustupio zadužnicu, ali ne i kasnijem njezinom stjecatelju na kojeg je prenesena tražbina iz zadužnice.

14. U konkretnom slučaju, nije prijeporno da nije došlo do prijenosa zadužnice na daljnjeg stjecatelja te da postoji ovlaštenje tužitelja kao izdavatelja zadužnice da u odnosu na tuženika kao prvog imatelja zadužnice ističe i prigovore iz osnovnog pravnog posla koji je bilo osnova izdavanja i predaje predmetne zadužnice radi ispunjenja obveza iz ugovora o građenju sklopljenog između stranaka.

15. Stoga, u situaciji kada tužitelj/ovršenik tvrdi da tuženik/ovrhovoditelj nema nikakvo potraživanje prema njemu – tužitelju, a posebno ne u visini od 50.000,00 kn, dok tuženik tvrdi suprotno, osnovano se žalbenim navodima ističe da je trebalo utvrditi je li tužitelj izvršio tražbinu tuženika, odnosno je li uredno izvršio ugovor o građenju od 2. studenog 2017. temeljem kojega je predao predmetnu zadužnicu. S obzirom da je tuženik osporio da bi tužitelj izvršio tražbinu iz navedenog ugovora o građenju, upućujući između ostaloga i na zapisnik o primopredaji sastavljen 21. lipnja 2018. između TŠ kao nadzornog inženjera i GŠ – tuženika kao naručitelja, u kojem se utvrđuje da su nakon utvrđenja iz zapisnika od 25. svibnja 2018. ostali neizvedeni određeni radovi te utvrđeni nedostaci koji su specificirani u tom zapisniku, da utvrđeni nedostaci na građevini konstatirani zapisnikom 11. svibnja 2018. nisu izvedeni u cijelosti u skladu s propisima i pravilima struke, niti su otklonjeni do ugovorenog roka konstatiranog zapisnikom 25. svibnja 2018. i zapisnikom 21. lipnja 2018. te primopredaja nije izvršena u ugovorenom roku; da izvođač nije izvršio primopredaju atesta i jamstava, da izvođač nije izvršio primopredaju tehničke dokumentacije sa unesenim odobrenim odstupanjima od strane naručitelja, da izvođač nije izvršio primopredaju izvješća o provođenju radova popravka te da izvođač nije izvršio primopredaju završnog izvješća izvođača, navedeno je trebalo raspraviti. Pri tome je trebalo voditi računa o kakvim bi se nedostacima radilo (npr. nedostacima koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, skrivenim nedostacima), te ZOO-om propisanim pravilima vezanim za odgovornost za nedostatke građevine, na što je tuženik upućivao tijekom postupka, te s čim u vezi stranke vode i poseban parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-660/2019.

16. Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti navedenu bitnu povredu postupka, raspraviti prigovore koje su stranke iznijele u vezi osnovnog pravnog posla – ugovora o građenju od 2. studenoga 2017., te postupajući u primjeni odredbi čl. 338. st. 4. i čl. 8. ZPP-a donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

17. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Pri tome se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 371. ZPP-a da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

18. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Duško Abramović