Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1347/2024-14

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ismaru Avdagiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika FŠ iz [adresa], (s boravištem na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima EŠ, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnici iz Ploča, radi iseljenja i predaje u posjed te po protutužbi tuženika/protutužitelja FŠ iz [adresa], (s boravištem na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima EŠ, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnici iz Ploča, protiv tužiteljice/protutuženice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ismaru Avdagiću, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ps-2/2023-17 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ps-2/2023-17 od 11. srpnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženom FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz suvlasničkog dijela nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], a koja je u zemljišnim knjigama zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću opisana kao [adresa], dvorište garaža, kuća koja se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 148 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], i to:

1. Suvlasnički dio: 1/2 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) opisan kao stan na 1. katu građevinskog objekta u [adresa], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, predprostora, hola, dvije sobe, ukupne površine 38,51 m2, na skici označen žutom bojom sa svim stvarima u njegovom vlasništvu te je preda slobodnu od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljici/predlagateljici osiguranja HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da tužiteljici/predlagateljici osiguranja preda ključeve stana u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici/predlagateljici osiguranja parnični trošak u iznosu od 733,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate prema stopi utvrđenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja (pogrešno presudom) sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda odlučeno je:

"III. Odbija se kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi: "1. Određuje se privremena mjera i nalaže se tuženiku/protivniku osiguranja da u roku od 24 sata od primitka prijepisa ovog rješenja iseli iz suvlasničkog dijela nekeretnine koja se nalazi na adresi [adresa], a koja je u zemljišnim knjigama zemljišno- knjižnog odjela Općinskog suda u Metkoviću opisana kao [adresa], dvorište garaža, kuća koja se nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 148 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], i to: 1. Suvlasnički dio: 1/2 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) opisan kao stan građevinskog objekta u [adresa], sagrađen na čes.zem.[adresa], a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, predprostora, hola, dvije sobe, ukupne površine 38,51 m2, na skici označen žutom bojom,

sa svim stvarima u njegovom vlasništvu te je preda slobodnu od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljici/predlagateljici osiguranja HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da tužiteljici/predlagateljici osiguranja preda ključeve stana u roku od 8 dana.

2. U slučaju da tuženik/protivnik osiguranja ne postupi u skladu s točkom I ovog rješenja ovlašćuje se tužiteljica/predlagateljica osiguranja da o trošku tuženika iseli tuženika/protivnika osiguranja iz nekretnine pobliže opisane u točki I ovog rješenja putem sudskog ovršitelja i bravara i policije promjenom brave ulaznih vrata zajedničkog stubišta i stana iz točke I ovog rješenja.

3. Zabranjuje se tuženiku/protivniku osiguranja svako buduće poduzimanje radnji kojima bi se ponovno uselio u nekretninu pobliže opisane u točki u točki I ovog rješenja.

4. Provedba ove privremene mjere povjerava se ovršnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću.

5. U slučaju da tuženik/protivnik osiguranja ne postupi po obvezi navedenoj u točki I ovog rješenja o privremenoj mjeri, sud mu na temelju članka 342. stavka 1., u svezi s člankom 22. stavkom 1. i člankom 16. Ovršnog zakona zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 3.981,68 EUR.

6. Ako se tuženik/protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao protivno svojoj obvezi, sud će, na prijedlog tužiteljice/predlagateljice osiguranja izreći zapriječenu novčanu kaznu.

7. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka koji se vodi radi iseljenja i predaje u posjed ili drugačije odluke suda.

8. Temeljem članka 11. stavka 4. Ovršnog zakona, žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

9. Tuženik/protivnik osiguranja je dužan tužiteljici/predlagateljici osiguranja naknaditi trošak osiguranja zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa nadalje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe."

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je FŠ iz [adresa],.sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i označene kao kat. čest. [katastarska čestica], i to: opisane kao suvlasnički dio:1/2 ETAŽNO VLASNIŠTVO(E-1), u naravi stan na prvom katu građevinskog objekta u [adresa]., sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], a koji stan se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, predprostora, hola, dvije sobe, ukupne površine 38,50m2, na skici označen žutom bojom, pa je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići brisanje prava vlasništva na opisanoj nekretnini sa imena IŠ, pok. ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini, na svoje ime: FŠ iz [adresa],.sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Dužna je tužiteljica-protutuženica nadoknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29.stavak 2.Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,NN 78/15),koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,a koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žali se tuženik – protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima, odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te glede odlučnih činjenica koje navodi sud postoji niz proturječnosti. Uz navedeno da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je sud propustio savjesno i brižljivo ocijeniti dokaze. Navodi da je sud odlučio izvesti predložene dokaze, da bi naknadno odustao od tih dokaza te proveo samo dokaz saslušanjem stranaka. Pogrešnim smatra stav suda da se pomaganje u ovoj situaciji svodi isključivo na izvođenje radova, jer pomaganje je moguće i u davanju novca. Navodi da su svjedoci predloženi na niz okolnosti i to obavljanja građevinskih i obrtničkih radova na predmetnoj nekretnini, da ih je angažirao i plaćao tuženik, da je tuženik jedina osoba s kojom su kontaktirali u vezi s radovima te da svjedoci imaju potpuna saznanja po pitanju vlasništva na nekretnini na kojoj su radili, a riječ je o dogovorima i sporazumima tužiteljice – protutuženice (dalje: tužiteljica) i njezinog oca s tuženikom, da će kat predmetne nekretnine pripasti u vlasništvo tuženiku. Tvrdi da je otac tužiteljice dozvolio tuženiku da gradi kat o svom trošku, a i sama tužiteljica u svom iskazu govorio "majstorima" koji su bili njihovi prijatelji, ali da su naplatili svoj rad te da su gradnju financirali ona i suprug pošto su živjeli u zajednici. Stoga, odluka suda da ne saslušava svjedoke koji imaju odlučna saznanja kada je u pitanju sporna kuća, kako glede obavljanja gradnje, tako i konačnih dogovora oko toga tko će biti vlasnik onoga što se gradi, posebno spornog kata, je neprihvatljiva. Navodi, a što je tvrdio i tijekom prvostupanjskog postupka, da je kat gradio svojim sredstvima, kao i ostale dijelove premetne stambene zgrade, te sve je dogovarao s ocem tužiteljice, pri čemu je smatrao da mu pripada vlasništvo, adekvatno uloženom radu i novčanim sredstvima. Ističe kako i danas plaća sve naknade koje terete predmetnu nekretninu, a sam je ishodio sva potrebna odobrenja, naručio i platio projekte o čemu je dostavio isprave. Navodi da je netočan navod suda da bi tužiteljica i tuženik iskazali da je kat gradio otac tužiteljice. Zbog toga što je odustao od predloženih dokaza za saslušanje svjedoka, sud nije mogao ni utvrditi odlučnu činjenicu da je otac tužiteljice odobrio gradnju i da je kat u vlasništvu tuženika. Prigovora i odluci o trošku. Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru tuženika glede određene vrijednosti predmeta spora.

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza. Naime, procesno je ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio i za to dao valjane i ovome sudu prihvatljive razloge.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice nekretnine pobliže opisane u točki I izreke pobijane presude kojom traži da joj tuženik preda u posjed predmetnu nekretninu, dok tuženik protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdi vlasnikom te iste nekretnine i uknjiži pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je prema stanju iz zemljišne knjige kč. br. [katastarska čestica], [adresa] – dvorište, garaža i kuća, površine 148 m2 upisana kao suvlasnički dio ½ etažno vlasništvo E-1, stan na prvom katu građevinskog objekta u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, predprostora, hola, dvije sobe, ukupne površine 38,51 m2, na skici označen žutom bojom, kao vlasništvo HŠ i suvlasnički dio ½ etažno vlasništvo (E-2), stan u prizemlju, građevinskog objekta u [adresa], sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje i kupaonice, dvije sobe ukupne površine 37,85 m2, na skici označen narančastom bojom, upisan kao vlasništvo HŠ,

-da je pregledom rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O-14/1995 od 8. kolovoza 1995. iza smrti oca tužiteljice, pok. ŽŠ, utvrđeno da su istog naslijedili tužiteljica, supruga DŠ i sin OŠ, s tim da je tužiteljica naslijedila kat kuće u [adresa] s pripadajućim stepenicama, mali podrum i vrt uz kuću u [adresa], dok je njen brat naslijedio donji kat kuće za odmor u [adresa], male stepenice uz kuću, donji vrt i veliki podrum u [adresa],

-da je pregledom sporazuma od 31. srpnja 2006. te diobene nagodbe od istog dana, utvrđeno da su sklopljeni između tužiteljice, njene majke i brata, a prema kojima je tužiteljica temeljem sporazuma i diobene nagodbe dobila u vlasništvo prizemlje građevinskog objekta u [adresa], dok je njen brat postao vlasnik kuće u [adresa] na način da mu je tužiteljica ustupila svoj suvlasnički dio kuće u [adresa],

-da je saslušanjem tužiteljice i tuženika utvrđeno da je kat nadograđen na prizemlje kuće koja je bila vlasništvo oca tužiteljice,

-da je kat izgrađen 1983., odnosno 1984. za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i tuženika, a koji brak je sklopljen 1977.,

-da je tuženik predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka za koje tvrdi da ih je on angažirao za izvođenje radova na kući (oluka, PVC vrata i prozora, vodovodne instalacije, elektroinstalacije, stolarija, zidarske radove, staklarske radove), međutim, ne dostavlja dokaze da bi on plaćao navedene radnike, a tužiteljica tvrdi da se radilo o obiteljskim prijateljima, a koje činjenice sud prvog stupnja ne smatra značajnim jer su radovi izvođeni na objektu koji je u vlasništvu sada pok. CŠ,

-da je tuženik predložio izvođenje dokaza mjerničkim i građevinskim vještačenjem, što sud prvog stupnja također smatra suvišnim iz razloga što se provođenjem tih dokaza ne bi utvrdile relevantne činjenice,

-da je tuženik saslušan kao stranka iskazao kako je zamolio, odnosno pitao pok. ŽŠ može li izgraditi kuću, a ovaj je rekao da može i to u prisutnosti brata ĐŠ, međutim, tuženik je brata ĐŠ predložio saslušati na okolnosti pomaganja u izvođenju radova,

-da je pregledom zapisnika Zemljišno-knjižnog odjela tog suda od 12. travnja 2019. utvrđeno da je tuženik pristupio u ime tužiteljice pred sudsko povjerenstvo te iskazao da ova nekretnina u naravi predstavlja etažiranu kuću s dvorištem u vlasništvu njegove supruge HŠ, a na koji način je sudsko povjerenstvo i tužiteljicu HŠ upisao kao vlasnicu čestice nove oznake preoblikovane zemljišne knjige.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije dokazao da bi njemu sada pok. ŽŠ odobrio da kat kuće gradi baš za sebe niti je na navedene okolnosti predložio dokaze, pa stoga ne postoji pravna osnova za stjecanje vlasništva na spornoj nekretnini, pa niti u situaciji kada je isti financiranjem i radovima sudjelovao u nadogradnji.

13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu, a odbio protutužbeni zahtjev.

14. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je vlasnik navedenog dijela nekretnine.

15. Naime, iz činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koja temelji na iskazima tužiteljice i tuženika, te priloženim ispravama proizlazi da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu nasljeđivanjem iza oca pok. CŠ i temeljem sporazuma i diobene nagodbe sklopljene sa majkom DŠ i bratom VŠ, te je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine.

16. Nije sporno da je izvršena nadogradnja prvog kata na nekretnini u vlasništvu sada pokojnog CŠ i to 1983. i 1984. godine za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika. Za stjecanje prava vlasništva na nadogradnji, mjerodavno je samo ono što je odredio vlasnik nekretnine, odnosno da li je dopustio predmetnu nadogradnju te pristao da tuženik nakon dovršene nadogradnje na izgrađenom kao posebnom dijelu nekretnine stekne etažno vlasništvo.

17. I po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u ovom slučaju ne postoji pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na nadogradnji, pa niti kod utvrđenja da je tuženik financijski sudjelovao u nadogradnji prvog kata, jer to ne dovodi do stvarnopravnih odnosa na predmetnoj nekretnini, već eventualno obvezno pravnih odnosa, a sve prema odredbi čl. 24. i čl. 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO), a koji se ovdje primjenjuje s obzirom na vrijeme gradnje. Osnova za stjecanje stvarnog prava, pa i po bliskim srodnicima, postoji samo kada o tome postoji sporazum o stjecanju prava vlasništva.

18. U konkrentnom slučaju nije utvrđeno da bi između sada pokojnog CŠ i tuženika postojao izričiti ili prešutni sporazum o tome da će tuženiku na ime nadogradnje kata biti priznato etažno vlasništvo, radi čega ne postoji pravna osnova stjecanja vlasništva predmetne nekretnine.

19. Navedeno utvrđenje proizlazi iz iskaza tužiteljice i tuženika te pisane dokumentacije u spisu. Tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da se gradilo zajednički, dok ne proizlazi da bi se govorilo o vlasništvu kuće niti nadogradnje odnosno što će biti čije nakon izgradnje prvog kata, odnosno da bi bilo govora da će gradnjom kata taj dio postati isključivo vlasništvo tuženika.

20. Osim toga iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da tuženik tvrdi da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden 15. lipnja 2020., da je nekretnina građena za vrijeme braka, da prizemlje predstavlja bračnu stečevinu sa doprinosom tuženika u stjecanju u omjeru od 85%, dok je kat njegova posebna imovina budući da je u vrijeme gradnje ostvarivao prihode daleko iznad onoga što je ostvarivala tužiteljica, te svojim sredstvima uz pomoć prijatelja izgradio kat. Dakle, tvrdi da je svojim sredstvima izgradio kat, zbog čega smatra da je isti njegovo vlasništvo, pri čemu ne spominje da bi postojao sporazum o stjecanju prava vlasništva na nadograđenom dijelu, niti predlaže dokaze na te okolnosti.

21. Zbog toga tuženik bez osnove ukazuje na potrebu saslušanja svjedoka budući da su svjedoci predloženi na okolnosti izvođenja i plaćanja radova. Tuženik, po prvi put u svom iskazu spominje da mu je sada pokojni ŽŠ u prisutnosti brata ĐŠ dozvolio da gradi, ali ni tada ne tvrdi da je sada pokojni ŽŠ tvrdio da tuženik nakon dovršene nadogradnje na izgrađenom kao posebnom dijelu nekretnine stekne etažno vlasništvo, niti je tijekom postupka predložio dokaze na navedene okolnosti.

22. Stoga neosnovano tuženik tvrdi da za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja je bilo neophodno saslušati predložene svjedoke.

23. Za dodati je da bi prema podacima u spisu bračna zajednica između tužiteljice i tuženika faktički prestala 2018. od kada stranke žive odvojeno, a brak je razveden 15. lipnja 2020., dok je postupak preoblikovanja zemljišne knjige bio 2019. Stoga nije logično da bi tuženik u situaciji da je doista vlasnik nadogradnje – etažnog dijela, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige 2019., a nakon što je prekinuta bračna zajednica stranaka 2018., u tom postupku tvrdio da je nekretnina u vlasništvu tužiteljice.

24. Stoga je i po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvog stupnja da nema pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tuženika, pa niti kod utvrđenja da je financijski sudjelovao u izgradnji kata, jer to ne dovodi do promjene stvarno pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini.

25. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev i prihvatio tužbeni zahtjev zbog nepostojanja osnove za korištenje predmetne nekretnine.

26. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tužiteljica je uspjela u parnici, pa joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška od tuženika, tim da je trošak pravilno obračunat primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa). U odnosu na žalbu tuženika vezano za vrijednost predmeta spora, treba istaći da je tužiteljica vrijednost predmeta spora označila u tužbi iznosom od 663,00 eura. Taj iznos povodom prigovora tuženika sud prvog stupnja nije izmijenio, dakle, nije odredio drugu vrijednost predmeta spora primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a. U konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice se ne odnosi na novčanu svotu, pa je prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora kako je tužiteljica u tužbi naznačila.

27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I, II i IV izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

28. Rješenje suda prvog stupnja sadržano u istom pisanom otpravku kao presuda (pogrešno navedeno presuda) u točki III kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan