REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1646/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. (OIB: 02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-297/2025-8 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuju presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-297/2025-8 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.733,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 08. prosinca 2005. na iznos od 0,44 eura do zaključno 01. siječnja 2014. na iznos od 20,18 eura, sve do isplate i sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.862,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika i istu pobija iz svih žalbenih razloga. U žalbi se navodi da je sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9012025004 (dalje: Dodatak) kreditni odnos između stranaka izmijenjen obzirom da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to od plaćanja koja su preračunata kao da je kredit početno bio u eurima što uključuje i kamate. Pretvaranjem uplaćenih iznosa kojim se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u eurima, uplaćeni iznos po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa eura obroka, raspoređeni su kao preplata, a koja je priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Predmetni Dodatak sklopljen je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK/2015). Smatra neosnovanim vraćanje na početnu ugovorenu kamatu vezanu za CHF, kao i potraživanje razlike u tečaju valute u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je tužitelju u konverziji umanjena ukupna masa kredita, kako po osnovi plaćenih kamata tako i po osnovi tečaja valute, uz koju je bio vezan osnovni kredit. Ponavlja da je sklapanjem Dodatka kojim je izvršena konverzija tužitelj izgubio pravo na potraživanje bilo kakvih spornih iznosa po osnovi Ugovora o kreditu koji je prestao postojati uslijed konverzije. Navedeni stav da je zauzela domaća sudska praksa drugostupanjskih sudova, Vrhovnog suda RH u odluci poslovnog broja: Gos-1/19 te sudska praksa Europskog suda.

2.1. Ukazuje da je nesporno da su Dodaci Ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona u kojem je detaljno reguliran i objašnjen mehanizam konverzije na kojem se baziraju i svi izračuni konverzije predočeni potrošaču prije sklapanja same konverzije, slijedom čega je nedvojbeno da je takvim postupanjem ispunjen uvjet slobodnog i informiranog pristanka na konverziju svakog potrošača koji je istu prihvatio. Zakonodavac je (ZID ZPK/2015) u potpunosti regulirao problematiku konverzije predmetnih ugovora o kreditu u CHF te na taj način uspostavio ravnotežu između prava i obveza stranaka, u odnosu na potraživanja tužitelja proizašla iz osnovnog Ugovora o kreditu, čije su ništetne odredbe zamijenjene odredbama Dodatka sklopljenog sukladno kogentnim odredbama Zakona, pri čemu se isključuje bilo kakva rasprava o "punoj" ili "nepunoj" restituciju u kontekstu činjenice da je sklopljena konverzija i da je puna restitucija nastupila upravo u svjetlu činjenice da je konverzijom tužitelju umanjena ukupna masa kredita za sve uplate izvršene sukladno osnovnom ugovoru, odnosno njegovim odredbama koje su zamijenjene konverzijom. Potrošači, korisnici kredita koji su prihvatili izračun konverzije i sklopili novi ili izmijenjen ugovor o kreditu denominiran u eurima, odnosno denominiran u kunama, sa valutnom klauzulom u eurima, došli su u pravnu poziciju u kojoj se nalaze korisnici kredita u eurima. Ukazuje da je sud zanemario činjenicu da je kredit konvertiran pa bi plaćanjem dosuđenog iznosa tužitelj bio dva puta obeštećen, i to prvi put kada je konvertirao Ugovor jer mu je tad sve što je platio po inicijalnom Ugovoru o kreditu priznato dok bi drugi put bio obeštećen kada bi mu tuženik morao platiti temelj predmetne presude. Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se predmetna presuda preinači "na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka", a podredno da se pobijana presuda ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upućuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.733,15 eura uvećano za zatezne kamate, a sve temeljem Ugovora o kreditu od 26. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, LM kao solidarnog dužnika te BM kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Nevenke Osmanović iz Bjelovara 28. listopada 2005. pod brojem OU-666/05 te Dodatka Ugovora o kreditu broj 9010797927 od 11. prosinca 2015. solemniziranog kod javnog bilježnika Martine Dujmović 14. prosinca 2015. pod brojem OV- 10013/2015.

8. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 26. listopada 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, LM kao solidarnog dužnika te BM kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.324,01 CHF na rok otplate od 300 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno svakog zadnjeg dana u mjesecu;

-da je čl. 4. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35% godišnje. Visinu kamatne stope tuženik može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita. Namjena kredita (čl. 2.) bila je za kupnju stambenog objekta;

-da su stranke dana 11. prosinca 2015. sklopile Dodatak temeljem odredaba ZID ZPK/15 ("Narodne novine" broj: 102/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan sklapanja Dodatka u iznosu od 22.798,92 eura u kunskoj protuvrijednosti, preostalih 180 anuiteta koji je tužitelj u obvezi isplaćivati iznosi mjesečno 187,01 eura u kunskoj protuvrijednosti;

9. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od 31. prosinca 2005. do 31. siječnja 2014. došlo do povećanja redovnih kamata od 4,35%, 5,35%, 6,10%, 5,75%, 5,50%, 5,25% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,775136) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

10. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Dodatka, a podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Sanje Radoš mr. sc. iz Bjelovara utvrđeno je da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu u razdoblju od prosinca 2005. do listopada 2015. u iznosu 2.344,36 eura, da postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od rujna 2007. do siječnja 2014. u iznosu 3.388,79 eura, da postoji tzv. negativna tečajna razlika kada je plaćeno manje anuiteta jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita u iznosu 280,50 eura, da je zbog promijene kamatne stope koja je bila manja od početno ugovorene tužitelj platio manje za iznos od 404,73 eura.

12. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama.

12.1. Prvostupanjski sud smatra da je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan pa da je posljedično ništetan u cijelosti i Dodatak „jer je protivan moralu i prisilnim propisima te zahtjevu za visokom razinom zaštite potrošača“

13. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje ZZP) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje - ZOO).

14. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 11. lipnja 2019.

15. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

15.1. Međutim, premda navedeno nije imalo utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, valja reći da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da bi Ugovor o kreditu (pa i Dodatak) bio u cijelosti ništetan. Naime, za utvrđenje da li je ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika kao banke i valutne klauzule ništetan mjerodavne su odredbe čl. 87. st. 2. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora kao i odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a. Naime, odredbom čl. 87. st. 2. ZZP-a propisano je da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavosti samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe dok čl. 324. st. 1. ZOO-a propisuje da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

15.2. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora primjenom tečaja za CHF. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, a utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču je omogućeno zahtijevati od banke, odnosno tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose osnovom utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi (tako i Rev-77/2025).

16. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

17. U odnosu na Dodatak koji je sklopljen 11. prosinca 2015. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

18. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Dodatka ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

18.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Dodatka nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Dodatka ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

19.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

20. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate.

21. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 11. lipnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

22. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

23. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola 16. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus