REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-258/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽUPE SV. ŠIMUNA ZADAR, Trg Petra Zoranića 7, Zadar, OIB: 03679957138, i 2. ZADARSKE NADBISKUPIJE, Jurja Biankinija 2, Zadar, OIB: 12406417624, oba zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. Zagreb, protiv tuženika: 1. B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru i 2. PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama prvo i drugo tužitelja te prvo tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-78/2023-32 od 03. listopada 2024., u sjednici održanoj 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvo i drugo tužitelja te prvo tuženika i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P- 78/2023-32 od 03. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., prihvaćen je tužbeni zahtjev drugo tužitelja te je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-399/2021 od 24. kolovoza 2021. koja se vodi po prijedlogu prvo tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja protiv drugo tuženika PP kao ovršenika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] – stan ukupne površine 88,22 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, drugi kat, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa];

- u st. II., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev drugo tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe ovrhe na nekretnini iz točke I. ove presude."

- u st. III., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-399/2021 od 24. kolovoza 2021. koja se vodi po prijedlogu prvo tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja protiv drugo tuženika PP kao ovršenika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] – Stan ukupne površine 88,22 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, drugi kat, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i za nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe ovrhe na nekretnini;

- u st. IV., nalaženo je prvo tuženiku po osnovi naknade troškova parničnog postupka isplatiti drugo tužitelju iznos od 1.421,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi iznos od 187,50 eura zahtjev drugo tužitelja za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan;

- u st. V., odbijen je zahtjev prvo tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.609,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan;

- u st. VI., odbijen je zahtjev prvo tuženika za naknadu parničnih troškova u iznos od 4.375,00 eura kao neosnovan.

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužitelji i prvo tuženik putem svojih punomoćnika.

3. Prvo tužitelj Župa Sv. Šimuna (dalje: prvo tužitelj) te drugo tužitelj Zadarska nadbiskupija (dalje: drugo tužitelj) podnose žalbu protiv prvostupanjske presude i istu pobijaju u st. III., IV. i V. iz svih žalbenih razloga. Iz prvostupanjske odluke proizlazi kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev prvo tužitelja neosnovan iz razloga što da isti nema pravo vlasništva na predmetnom stanu te da nije aktivno legitimiran tražiti proglašenje nedopuštenim predmeta ovrhe. Međutim taj zaključak suda prvog stupnja nije osnovan s obzirom da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zgrada sa zemljištem u površini od 142 m2, upisano vlasništvo prvo tužitelja u ½ dijela i drugo tužitelja u ½ dijela bez upisa tereta u listu "C". Predmetna nekretnina nije podijeljena u samostalne uporabne cjeline, odnosno u zemljišnoj knjizi nisu upisani stanovi kao posebni dijelovi zgrade što znači da se ne može donositi odluka da bi dijelovi nekretnine predstavljali samostalne uporabne cjeline. Stoga su oba tužitelja kao suvlasnici predmetne nekretnine aktivno legitimirani tražiti da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem u ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-399/2021 od 21. kolovoza 2021. Pobija se i odluka o troškovima postupka. Naime, sud prvog stupnja trebao je drugo tužitelju koji je uspio u postupku u pretežitom dijelu prema odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) dosuditi cjelokupni zatraženi trošak, a ne samo ½ iznosa zatraženog parničnog troška.

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana presuda "na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti i naloži tuženicima da naknade tužiteljima parnične troškove".

4. Prvo tuženik B2 Kapital d.o.o. (dalje: prvo tuženik) podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga, s obrazloženjem, u bitnome, da se načelo povjerenja u zemljišne knjige očituje u pretpostavci da zemljišne knjige održavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu, da su zemljišne knjige javne i da svatko ima pravo uvida u njih, da njegova dužnost nije bila istraživati povijesni zk upis u odnosu na predmetnu nekretninu a posljedice privremene mjere koja je predložena davne 1996. da bi netko treći eventualno polagao pravo na predmetnu nekretninu, da stoga sud prvog stupnja pogrešno tumači da se trebalo istražiti povijesni zk. upis u odnosu na predmetnu nekretninu te se upoznati sa činjenicom da na predmetnoj nekretnini postoji privremena zabrana vlasniku nekretnine (drugo tuženiku) koja privremena mjera je upisana 13. svibnja 1996. i to do okončanja parnice koja se vodi radi predaje u posjed a koja parnica je pokrenuta 1995., da se postavlja pitanje zašto izvanknjižni vlasnik stana nije upisao svoje pravo vlasništva niti 25 godina nakon pokretanja parnice, odnosno podnošenja privremene mjere, da se pobija i odluka o troškovima postupka jer prvo tužitelj nije uspio u parnici te je njegov tužbeni zahtjev odbijen stoga da nije jasno zašto nije dosuđen trošak prvo tuženiku u odnosu na prvo tužitelja.

4.1. Žalbeni je prijedlog prvo tuženika da se pobijana odluka preinači, te podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalbe prvo i drugo tužitelja te prvo tuženika nisu osnovane.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao trećih osoba za proglašenjem nedopuštene ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda od 24. kolovoza 2021. pod poslovnim brojem: Ovr-399/2021 na nekretnini – stanu, na adresi [adresa], ukupne površine 88,22 m2, na drugom katu, koji se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška]. Tužitelji tvrde da kao treće osobe na toj nekretnini imaju pravo koje pravo da sprječava ovrhu jer da su oni stvarni vlasnici navedene nekretnine.

9. Tužitelji su u ovršnom postupku kojega je pokrenuo prvo tuženik kao ovrhovoditelj protiv drugo tuženika kao ovršenika radi namirenja novčane tražbine podnijeli prigovor treće osobe pozivom na odredbu čl. 59. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ), a povodom tog prigovora kojemu se ovrhovoditelj, odnosno prvo tuženiku u ovom postupku, usprotivio - sud prvog stupnja je zaključkom od 21. prosinca 2022. u navedenom ovršnom predmetu obavijestio tužitelje kao treće osobe da mogu u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Sud prvog stupnja je u postupku, u bitnome, utvrdio slijedeće relevantne činjenice koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju:

- da je stan koji je predmet ovrhe upisan u KPU Zadar poduložak broj: 6304, zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo drugo tuženika a temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 05. prosinca 1994.;

- da su u trenutku zabilježbe pokretanja ovršnog postupka 30. lipnja 2021. bila upisana tri upisa i to prvi 12. veljače 2002. na prijedlog ĐP zabilježen je spor koji se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-252/02 između ĐP i drugo tuženika, drugi 24. prosinca 2002. zabilježen je spor koji se vodi pod poslovnim brojem P-252/02 između ĐP kao tužiteljice protiv drugo tuženika i "P" kao tuženika te treći 13. svibnja 1996. upisana je temeljem rješenja suda prvog stupnja poslovni broj: P-16/95 od 03. svibnja 1996. privremena zabrana prodaje, opterećenja stvarno pravnim ili obvezno pravnim teretima kao i izvršenje preinaka na stanu do okončanja parnice;

- da je Grad Zadar 02. veljače 1995. donio ispravak Odluke o priznanju stanarskog prava drugo tuženiku jer je greškom u prijašnjoj Odluci napisan kat stana iz razloga jer drugo tuženiku nije prodat stan na drugom katu već na prvom katu u površini od 90 m2 na istoj adresi;

- da je Grad Zadar sa drugo tuženikom sklopio Ugovor temeljem navedene Odluke te je temeljem tog Ugovora o prodaji stana i isti upisan kao vlasnik u KPU Zadar pa je kod prvostupanjskog suda vođen postupak pod poslovnim brojem: P-14/95 radi utvrđenja da drugo tuženik nije vlasnik stana na navedenoj zgradi na drugom katu već na prvom katu koja je odluka postala pravomoćna 30. lipnja 1997. (stranica 91 do 96 spisa);

- da je predmetni stan na drugom katu kupljen od strane drugo tužitelja dana 06. travnja 1994. od UP (za iznos od 40.000,00 maraka, stranica 47 spisa) dok je vlasnik stana na prvom katu prvotužitelj Župa Sv. Šimuna;

- da su prvo i drugo tužitelji upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela na kč. br. [katastarska čestica], zgrada sa zemljištem površine 142 m2 u kojoj se nalazi i stan koji je predmet ovrhe te da je iz navedenog vidljivo da je uknjižba prava vlasništva u korist drugo tužitelja izvršena 24. ožujka 1994. temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa drugo tuženikom i 06. travnja 1994. temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa UP dok je stan na prvom katu od ranije bio u vlasništvu prvo tužitelja.

11. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je stvarni vlasnik stana na drugom katu drugo tužitelj pa da je predmetna ovrha koja se provodi na tom stanu nedopuštena dok je zahtjev u odnosu na prvo tužitelja odbijen jer isti nije utvrđen vlasnikom predmetnog stana (već stana na prvom katu).

11.1. Zahtjev je odbijen u dijelu gdje se zahtjeva od zemljišnoknjižnog odjela brisanje zabilježbe ovrhe koji dio ni ne pobijaju tužitelji žalbom.

12. Nadalje sud prvog stupnja zaključuje temeljem utvrđenih činjenica da je prvo tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu te zabilježbe pokretanja ovršnog postupka na predmetnom stanu "s obzirom na okolnosti morao posumnjati da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog stanja vlasništva na predmetnom stanu" pa da stoga njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu sve pozivom na odredbu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV).

13. Prema odredbi čl. 59. st. 1. OZ-a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužitelji su dakle kao što je već navedeno podnijeli takav prigovor tvrdeći da imaju pravo koje sprječava ovrhu, odnosno da stan na drugom katu u navedenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa] nije vlasništvo drugo tuženika već da je njihovo (su)vlasništvo.

14. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV-a na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja dok je pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke biti sklopljen u pisanom obliku (st. 3.).

14.1. Drugo tužitelj je stekao vlasništvo (predmnijevani vlasnik) na predmetnom stanu Ugovorom o kupoprodaji zaključenom sa UP dok je stan na prvom katu vlasništvo prvo tužitelja (u sudskom postupku poništen je Ugovor o prodaji stana koji je Grad Zadar greškom prodao drugo tuženiku s obzirom da je taj stan izuzet iz nacionalizacije i radi se o crkvenom stanu).

14.2. Iz navedenog vidljivo je da je predmnijevani vlasnik predmetnog stana drugo tužitelj, a ne prvo tužitelj unatoč činjenici što su isti navedeni kao suvlasnici zgrade svaki u ½ dijela, a kako predmnijevani vlasnik može kao treća osoba zahtijevati proglašenje nedopuštenosti ovrhe na predmetnoj nekretnini a radi se o stanu na drugom katu onda je valjano prihvaćen zahtjev "samo" u odnosu na drugo tužitelja, a ne i u odnosu na prvo tužitelja.

15. Ostaje pitanje da li prvo tuženik uživa sukladno odredbi čl. 122. ZV-a zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Predmnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 22. veljače 2018.). I po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je prvo tuženik imao dovoljno razloga za posumnjati da je izvanknjižno stanje na predmetnom stanu drugačije od upisanog u KPU Zadar. Ovo prvenstveno iz činjenice što su u glavnoj knjizi, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici predmetne zgrade upisani tužitelji i to svaki u ½ dijela. Nadalje iz činjenice da je, a kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja, u KPU Zadar u [broj poduloška] u listu „B“ upisana privremena zabrana vlasniku nekretnine odnosno ovdje drugo tuženiku opterećenja stvarno pravnim ili obvezno pravnim teretima kao i izvršenju preinaka na stanu do okončanja parnice poslovni broj: P-16/95.

16. Žalbeni navodi prvo tuženika kojima se ističe da nije bio u obvezi "istraživati izvanknjižno stanje" nisu osnovani. Naime, točno je da se nedostatak dobre vjere ne može nikome prebaciti samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZV-a) međutim upravo je sam žalitelj u svojem odgovoru na tužbu kao dokaz da je drugo tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana dostavio izvadak iz KPU Zadar (povijesni prikaz) iz kojega je vidljiv i navedeni upis u listu „B“ (stranica 85 do 89 spisa).

17. Slijedom iznijetog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je drugo tužitelj predmnijevani vlasnik predmetnog stana te da isti - s obzirom da prvo tuženik nije bio savjestan u trenutku upisa zabilježbe ovrhe - ima pravo tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom na tom stanu. Zahtjev je u odnosu na prvo tužitelja unatoč činjenici što je upisan kao suvlasnik zgrade u ½ dijela pravilno odbijen s obzirom da isti nije dokazao da bi bio predmnijevani vlasnik stana na drugom katu već stana na prvom katu koji nije bio predmetom ovrhe.

18. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

18.1. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da prvo tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka unatoč tome što je zahtjev prvo tužitelja odbijen kraj činjenice da je zahtjev drugo tužitelja u cijelosti prihvaćen pa prvo tuženiku s obzirom na uspjeh "u sporu u odnosu na prvo tužitelja nisu nastali nikakvi posebni troškovi koji mu ne bi bili nastali da je u postupku sudjelovao isključivo drugo tužitelj". Nadalje kako su prvo i drugo tužitelji zastupani po istim punomoćnicima, a jedan od njih nije uspio u postupku to je sud prvog stupnja pravilno odmjerio troškove postupka na način da je troškove postupka priznao „samo“ drugo tužitelju koji je uspio u sporu, odnosno da je priznao polovicu zatraženih troškova.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbe tužitelja i prvo tuženika odbiti kao neosnovane te potvrditi presudu suda prvog stupnja.

20. Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 16. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus