REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-117/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka iz presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 1118/2024-8 od 25. studenog 2025. 16. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o troškovima postupka (u st. III. Izreke) iz presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 1118/2024-8 od 25. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4205334 sklopljenog između stranaka 21. lipnja 2007. potvrđenog 26. lipnja 2007. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić - Musa iz Osijeka pod brojem: Ov-14198/07 u dijelu odredbe koji glasi: “3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”.

1.1. Tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 300,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29. lipnja 2007. (u st. II.) te da mu naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenog 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana (u st. III.).

2. Protiv odluke o troškovima postupka iz st. III. izreke pobijane odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svog punomoćnika iz svih žalbenih razloga, s obrazloženjem, u bitnome, da je sud odbio njegov zahtjev za naknadom troškova s osnove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini od po 53,09 eura, odnosno ukupno u iznosu od 106,18 eura jer da te pristojbe nisu plaćene, da obveza naplate pristojbe nastaje u trenutku podnošenja tužbe odnosno u trenutku primitka presude pa da za opravdanost dosude navedenih troškova je irelevantno jesu li pristojbe plaćene ili ne.

2.1. Predlaže da se preinači st. III. odluke "na način da se pored iznosa od 187,50 eura dosudi tužitelju daljnji trošak u visini 106,18 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama".

3. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti djela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4205334 kojim je ugovorena naknada za obradu kredita kao i zahtjev tužitelja da mu se isplati 300,16 eura koje je tuženiku uplatio na ime te naknade sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. lipnja 2007.

6. Zahtjev tužitelja je u cijelosti prihvaćen (u st. I. i st. II.), a odlukom o troškovima postupka (u st. III.) tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 187,50 eura koji trošak se odnosi na trošak sastava tužbe, obrazloženog podneska te zastupanja na ročištu od 14. listopada 2025.

6.1. Tužitelj je odbijen sa zatraženim troškom sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura "budući da istu nije ni platio".

7. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

8. Naime, u situaciji kada nije sporno da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu ni na presudu, a unatoč navedenom je svojim troškovnikom (str. 26 spisa) zatražio trošak sudske pristojbe pravilno je sud prvog stupnja takav zahtjev odbio jer tužitelj takav trošak nije imao. Tužitelj pravilno navodi da je prema odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023.) obveza plaćanja pristojbe za tužbu nastaje u trenutku kada se ista preda, a za odluku u trenutku primitka iste. Međutim tužitelju se mogu priznati samo oni troškovi koje je isti imao, odnosno oni koji su mu nastali, a kako tužitelj navedene pristojbe nesporno nije uplatio proizlazi da mu se takav trošak nije nastao pa je njegov zahtjev pravilno odbijen (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-2657/2011).

9. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 380. toč. 2., čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st.1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.).

U Puli-Pola 16. veljače 2026.

Sudac

Dolores Peruško