REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1228/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženih 1. Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Anja Juršetić, odvjetnica u Zagrebu, i 2. TF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Ivković, odvjetnik u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi prvotuženog Eos Matrix d.o.o. protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-210/2021-19 od 29. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba prvotuženog Eos Matrix d.o.o., preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-210/2021-19 od 29. ožujka 2024. i sudi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli - Pola, posl. broj Ovr-4237/18, koja se vodi po prijedlogu 1. tuženika, kao ovrhovoditelja i to na nekretnini:

k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada, garaža, dvorište [adresa] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo 2. suvlasnički dio 3180/10000 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na stan „B“ na prvom katu zgrade koji je stan površine 76,44 m2 sastoji se od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, spavaonice, spavaonice, terase i stubišta koji je posebni dio zgrade u Planu posebnih dijelova zgrade označeno plavo iscrtano oznake k. č. br. [katastarska čestica] zgr. sa 24 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženom Eos Matrix d.o.o. prouzročene parnične troškove u iznosu od 746,24 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženom Eos Matrix d.o.o. troškove žalbenog postupka u iznosu od 364,03 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli - Pola, posl.broj Ovr-4237/18, koja se vodi po prijedlogu 1. tuženika, kao ovrhovoditelja i to na nekretnini:

k. č. br. [katastarska čestica] , obiteljska stambena zgrada , gospodarska zgrada , garaža, dvorište [adresa] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] etažno vlasništvo 2. suvlasnički dio 3180/10000 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je povezano pravo vlasništva na stan „B“ na prvom katu zgrade koji je stan površine 76,44 m2 sastoji se od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, spavaonice, spavaonice, terase i stubišta koji je posebni dio zgrade u Planu posebnih dijelova zgrade označeno plavo iscrtano oznake k. č. br. [katastarska čestica] zgr. sa 24 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se prvo tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 da tužiteljici ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 856,18 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev prvo tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv navedene presude prvotuženi Eos Matrix d.o.o. je podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravni interes započeti i voditi predmetni postupak, na kojega je upućena zaključkom ovršnog suda, jer tijekom cijelog postupka nije dokazala da je upravo ona vlasnica založene nekretnine koja je predmet postupka, a ne raspolaže čak niti tabularnom ispravom pa ne može štititi svoja prava niti kao predmnjevani vlasnik. Osporava i utvrđenje da bi odredbe Ugovora o kreditu broj: 118- 50-4014524 kojega je tužiteljica sklopila s Reiffeisenbank Austria d.d. 3. travnja 2007. bile ništetne. Prigovara da je sud zanemario činjenicu kako su na provedeno financijsko vještačenje u predmetu koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-732/2020 istaknuti prigovori obje strane na koje do dana podnošenja žalbe vještak nije dostavio svoje dodatno očitovanje niti je održano ročište na kojem bi isti dao odgovore u odnosu na istaknute prigovore. Navedeno da zaključke prvostupanjskog suda čini u cijelosti neosnovanima te nedovoljno utvrđenima, posebice imajući u vidu činjenicu da je po predmetnom Ugovoru o kreditu provedena konverzija u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.). Žalitelj predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i troškove žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011.

– pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a).

7. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP- a.

8. Tužiteljica u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u predmetu Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-4237/2018, iz dva razloga:

- jer iznos tražbine radi kojega se provodi ovrha zasigurno ne odgovara stvarnom iznosu tražbine s obzirom na ništetnost odredaba ovršne isprave - Ugovora o kreditu 118-50-4014524 od 17. travnja 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i (jednostrano) promjenjiva kamatna stopa pa da je time ostvareni (žalbeni) razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/2017.; dalje: OZ) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju i

- jer se radi o jedinom domu tužiteljice u smislu članka 34. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 136/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 1/2010.; dalje: Konvencija).

9. Izvedenim dokazima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-4237/18-2 od 15. siječnja 2019., po prijedlogu prvotuženog Eos Matrix d.o.o. kao ovrhovoditelja, protiv drugotužene TF kao ovršenice, radi naplate novčane tražbine na temelju Ugovora o kreditu broj 118-50-4014524, koji je solemniziran 17. travnja 2007. od strane javnog bilježnika Franka Čerina iz Pule pod brojem OV-3914/07, a za koji je 27. veljače 2012. izdana potvrda ovršnosti, u iznosu glavnice od 693.456,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2018. do isplate, redovnih kamata u iznosu od 89.804,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, zakonskih zateznih kamata u iznosu od 533.385,15 kuna i ostalih potraživanja u iznosu od 19.017,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2018. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka, određena je ovrha na k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada, gospodarska zgrada, garaža, dvorište [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo 2. suvlasnički dio 3180/10000 etažno vlasništvo (E-2), s kojim je povezano pravo vlasništva na stan „B“ na prvom katu zgrade površine 76,44 m2, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, spavaonice, spavaonice, terase i stubišta, koji je posebni dio zgrade u Planu posebnih dijelova zgrade označen plavo iscrtano,

- Ugovorom o kreditu na temelju kojega je pokrenuta ovrha, a kojega su sklopili tužiteljica ZF kao korisnica kredita i drugotužena TF kao založna dužnica s Raiffeisenbank Austria d.d., tužiteljici je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 161.299,89 CHF, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu u visini od 4,95% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, na rok od 360 mjeseci,

- zbog neuredne otplate kredita Raiffeisenbank Austria d.d. je 16. rujna 2011. pisanim putem otkazala Ugovor o kreditu te je javni bilježnik Marina Paić Čerin 27. prosinca 2012. pod poslovnim brojem OU-94/12-2 izdala potvrdu ovršnosti,

- tužiteljica je s Raiffeisenbank Austria d.d. 12. rujna 2016. sklopila Sporazum o konverziji tražbine po kreditu broj 118-50-4014524 kojim je provedena konverzija tražbine kreditora na dan otkaza kredita tako da dio novčane obveze korisnika kredita prema kreditoru u iznosu od 249.443,20 kuna prestaje te tužiteljica na dan otkaza ugovora o kreditu duguje 889.574,73 kuna, od toga na ime glavnice 738.147,07 kuna, na ime redovnih kamata iznos od 150.415,09 kuna, na ime zateznih kamata iznos od 822,57 kuna te na ime troškova i naknada iznos od 190,00 kuna,

- Raiffeisenbank Austria d.d. je s ovdje prvotuženim Eos Matrix d.o.o. 28. veljače 2018. sklopila Ugovor o prijenosu, koji je solemniziran kod javnoga bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-2255/2018 2. ožujka 2018., kojim je na njega prenijela tražbinu i založno pravo iz predmetnog Ugovora o kreditu, s time da se u Ugovoru o prijenosu ne navodi određeno novčani iznos tražbine koji je ustupljen,

- tužiteljica je protiv Raiffeisenbank Austria d.d. i Eos Matrix d.o.o. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnom odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule CHF u navedenom Ugovoru o kreditu te radi isplate preplaćenog po toj ništetnoj ugovornoj odredbi, povodom koje je pred prvostupanjskim sudom u tijeku postupak pod poslovnim brojem P-732/2020,

- tužiteljica je kao treća osoba u predmetu poslovni broj Ovr-4237/18 podnijela prigovor protiv ovrhe te je zaključkom ovršnog suda upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- predmetna nekretnina prodana je u ovršnom postupku, u vezi čega je doneseno pravomoćno rješenje o dosudi i rješenje o namirenju, kao i rješenje o dovršetku ovrhe.

10. Sud prvog stupnja zaključuje da je Raiffeisenbank Austria d.d. Ugovorom o prijenosu od 28. veljače 2018. prvotuženom Eos Matrix d.o.o. vjerojatno prenijela upravo iznos tražbine utvrđen Sporazumom o konverziji koji je sklopljen između tužiteljice i Raiffeisenbank Austria d.d., jer mu drugo ni nije mogla prenijeti, ali da visina te tražbine ne odgovara stvarnom dugovanju tužiteljice, jer je stanje dugovanja u Sporazumu o konverziji utvrđeno simulacijom, kao da je tužiteljica izvorno uzela kredit u EUR, primjenom tečaja za EUR i kamate na EUR kredite, dok tužiteljica zapravo zbog ništetnih odredaba iz Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli koje su takvima utvrđene u postupku kolektivne zaštite potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. duguje manji iznos od onog koji je utvrđen Sporazumom o konverziji.

10.1. Prvostupanjski sud se poziva na financijsko vještačenje provedeno u predmetu poslovni broj P-732/2020 kojim je utvrđeno da je dugovanje tužiteljice na dan otkaza kredita bilo za 37.092,71 kuna manje od onog koje je utvrđeno konverzijom i to samo s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok tim financijskim vještačenjem nije u vezi s ništetnošću odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope utvrđeno stanje dospjelog duga na dan otkaza kredita primjenom početne kamatne stope iz ugovora o kreditu.

10.2. Iz toga sud zaključuje da je ispunjenje tražbine prema Raiffeisenbank Austria d.d., odnosno sada prvotuženom Eos Matrix d.o.o., izmijenjeno zbog činjenica koje su nastale u vrijeme kad ih tužiteljica nije mogla isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, odnosno na koje se tužiteljica mogla pozvati tek kada su presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača postale pravomoćne (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) te da tužiteljica zbog ništetnosti tih odredba Ugovora o kreditu stvarno ne duguje niti iznos utvrđen prilikom otkaza Ugovora o kreditu, niti iznos utvrđen konverzijom, već neki drugi za sada neutvrđeni iznos, niti je na prvotuženika mogla biti prenesena tražbina Raiffesienbank Austria d.d. prema tužiteljici proizašla iz tih ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, zbog čega je na temelju članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a ovrhu proglasio nedopuštenom.

10.3. Navedenom sud dodaje da je prigovor tužiteljice o pravu na dom neosnovan, jer se tužiteljica ne može pozivati na to pravo u situaciji kada je ovršnom ispravom, koju predstavlja Ugovor o kreditu, dobrovoljno pristala da se u slučaju nevraćanja kredita ovrhovoditelj namiri prodajom nekretnine u ovršnom postupku.

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao treće osobe iz ovršnog postupka, i ovrhu u predmetu Općinskog suda u Puli - Pola broj Ovr- 4237/2018 proglasio nedopuštenom.

12. Pretpostavke za podnošenje prigovora treće osobe protiv ovrhe uređene su odredbom članka 59. OZ-a, kojom je propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom (stavak 1.), da se prigovor može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka i da podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine (stavak 4.) te da će sud prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru (stavak 5.), a postupanje ovršnog suda nakon isteka roka propisanog člankom 59. stavkom 5. OZ-a regulirano je odredbama članka 60. OZ-a.

12.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljica je, kao treća osoba u ovršnom postupku Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Ovr-4237/2018, u skladu s odredbom članka 59. stavka 1. OZ-a u prigovoru protiv ovrhe mogla isticati samo da u pogledu predmeta ovrhe (nekretnine na kojoj je određena ovrha) ima takvo pravo koje sprječava ovrhu. Dakle, mogla je tvrditi da u pogledu predmetne nekretnine na kojoj je određena ovrha ima neko stvarno pravo (vlasništvo, založno pravo, pravo građenja, služnost) ili neko obvezno pravo (zakup, najam, ostava itd.) koje sprječava provedbu ovrhe.

12.2. Međutim, tužiteljica je prigovor protiv ovrhe, a posljedično tome i tužbu prvenstveno temeljila na razlogu (za žalbu protiv rješenja o ovrsi) iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a - da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev upravo pozivom na tu zakonsku osnovu. No, tužiteljica, kao treća osoba, nije ovlaštena u prigovoru protiv ovrhe iznositi žalbene razloge propisane člankom 50. OZ-a, pa tako niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a, jer je takve žalbene razloge ovlašten isticati samo ovršenik. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pozivom na tu zakonsku odredbu prihvatio tužbeni zahtjev. Ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 522/2015-2 od 15. listopada 2019.

12.3. Zbog navedenog u konkretnom slučaju nisu niti bile ostvarene pretpostavke za donošenje zaključka na temelju članka 60. stavka 1. OZ-a kojim je ovršni sud tužiteljicu u ovom postupku, kao treću osobu, uputio na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članaka 50. stavka 1. točke 10. OZ- a.

13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica ne može ostvarivati svoje pravo niti pozivom na pravo na dom.

13.1. Odredbom članka 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma (stavak 1.) te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih (stavak 2.).

13.2. Može li neka od navedenih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. U provođenju testa razmjernosti utvrđuje se može li se nekretnina smatrati domom, je li došlo do miješanja nadležne vlasti u ostvarivanje prava (ovršenika) na poštivanje njegova doma i je li to miješanje bilo opravdano odnosno je li bilo u skladu sa zakonom, je li imalo legitimni cilj, je li bilo nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.

14. S time u vezi, prema članku 75. stavku 1. OZ-a ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Stavkom 5. istog članka propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.

15. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu na odgovarajući način na tužiteljicu kao treću osobu, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak suda prvog stupnja da se tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na pravo na dom, jer je kao korisnica kredita sudjelovala kao ugovorna stranka u sklapanju Ugovora o kreditu na temelju kojega se provodi sporna ovrha, a tim je Ugovorom (članak 8.) njena prodavateljica TF kao založna dužnica pristala da se u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru kreditor može neposredno na temelju Ugovora provesti prisilnu ovrhu na nekretnini koja je predmet ovrhe.

16. Zbog navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu prvotuženog Eos Matrix d.o.o. i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a.

17. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima te na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezati tužiteljici da prvotuženom Eos Matrix d.o.o. naknadi parnične troškove.

17.1. Ovaj sud podržava odluku suda prvog stupnja kojom je odbijen prigovor na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora u iznosu od nekadašnjih 10.000,00 kuna odnosno 1.327,23 eura. Naime, vrijednost predmeta spora u parnici koja je pokrenuta radi proglašenja ovrhe nedopuštenom se ne određuje prema visini predmetne tražbine u ovrsi, jer se tužbenim zahtjevom ne traži isplata određenog iznosa nego samo proglašenje ovrhe nedopuštenom.

17.2. Prema tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora tužiteljica je prvotuženom Eos Matrix d.o.o. dužna naknaditi trošak sastavljanja odgovora na tužbu na temelju Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Odvjetnička tarifa) i zastupanja na ročištima 4. travnja 2022., 20. studenoga 2023. i 11. ožujka 2024. na temelju Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, za svaku radnju po 186,56 eura, što ukupno iznosi 746,24 eura.

18. Prvotuženi Eos Matrix d.o.o. je uspio sa žalbom pa mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 310,94 eura na temelju Tbr. 10. toč. 1. Odvjetničke tarife i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 364,03 eura. Odluka se u tom dijelu temelji na članku 154. stavku 1. i članku 166. stavku 2. ZPP-a.

U Puli 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus