REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-60/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Varaždin, Ulica Ognjena Price 13, OIB 02371889218, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jelaković & Partneri j.t.d., Varaždin, protiv ovršenika EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/2025-2 od 14. studenoga 2025., 16. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-495/2025-2 od 14. studenoga 2025. u pobijanom dijelu – kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka iznad dosuđenog u iznosu od 62,50 eur.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Nalaže se ovršeniku EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 28,13 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnim tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona te da nije primijenio odredbu članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što je sve bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja o naknadi troškova ovrhovoditelja koji su bili potrebni za ovrhu. Obzirom na navedeno predlaže da sud drugog stupnja njegov žalbu uvaži predmetno rješenje preinači si sukladno njegovim žalbenim narodima. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je ovrhovoditelj putem ovlaštenog punomoćnika (odvjetnika) podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenika, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-10749/202, UPP/OS-Ovrv-894/2024 od 2. listopada 2024., da je podneskom od 12. veljače 2025. podnio sudu prvog stupnja zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to na ime izvida pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji od 12. studenoga 2024., te troškova sastava podneska za naknadu troškova nastalog troška, da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji te trošak sastava podneska za naknadu nastalog troška, sve uvećano za troškove PDV-a, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ove ovrhe odbio kao neosnovan – trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
4.1. Pri tome je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da javni bilježnik sukladno članku 283. stavku 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) sam po službenoj dužnosti dostavlja klauzule zainteresiranoj stranci, odnosno ovrhovoditelju obzirom da je navedenom zakonskom odredbom u stavku 1. propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. navedenog članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Posljedično tome, sud prvog stupnja zaključuje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na ovaj zahtijevani trošak jer on za ovrhovoditelja nije ni nastao.
5. Ispitujući, pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
5.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
6. Obzirom na žalbu žalitelja, u ovom dijelu postupka nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izvansudske ovrhe kod Financijske agencije, već je sporno ima li pravo i na troškove koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi tarifnog broja 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.).
7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, o ovom spornom pitanju sud prvog stupnja pravilno je zaključio i primijenio materijalno pravo kada je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu ovih troškova postupka odbio kao neosnovan.
8. Prema odredbi članka 14. stavka 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8.1. Odredbom članka 283. stavka 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
9. U konkretnom slučaju ne radi se o izravnoj naplati iz članka 209. OZ, pa se, suprotno žalbenim navodima žalitelja ni ne radi o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije, već se radi o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije, koja se kod Financijske agencije provodi u smislu odredbe članka 284. stavka 1. OZ i koja se pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobliže navedenih u članku 209. OZ.
10. Budući u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač poslovni broj Ovrv-10749/202, UPP/OS-Ovrv-894/2024 od 2. listopada 2024., to sukladno citiranoj odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati i bez zahtjeva ovrhovoditelja pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može se priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (članak 14. stavak 4. OZ).
10.1. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. („Narodne novine“ broj 131/2020.) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
10.2. Posljedično tome, kako je to i prethodno navedeno, budući se u konkretnom slučaju ne radi se o izravnoj naplati iz članka 209. OZ, već radi o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. stavka 1. OZ, jer je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio na naplatu pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Lane Mihinjač poslovni broj Ovrv-10749/202, UPP/OS-Ovrv- 894/2024 od 2. listopada 2024., to se u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ne mogu primijeniti pravna shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja se u žalbi poziva žalitelj, jer je ono izraženo u odnosu na drugačija činjenično i materijalno pravna utvrđenja (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - članak 209.OZ), dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (članak 283.OZ), a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
10.3. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudovima izraženim u sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan, valja istaknuti da ovaj sud drugog stupnja nije „vezan“ navedenim pravnim shvaćanjima, sve imajući u vidu da prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 14. travnja 2025., poslovni broj Su- 197/2025 ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe.
11. Slijedom navedenog, valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu ovrhovoditelja i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.
12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
U Puli-Pola 16. veljače 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
