Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-6/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aleksandri Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. Zagreb, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-640/2021-16 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-640/2021-16 od 24. listopada 2022. u dijelu koji se odnosi na glavnicu do iznosa od 676,89 eur (5.100,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak do iznosa od 404,80 eur (3.050,00 kn).
II. Djelomično se prihvaća žalba tužene i citirana presuda preinačuje u dijelu koji se odnosi na glavnicu na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 676,89 eur (5.100,00 kn) do iznosa od 1.353,77 eur (10.200,00 kn) i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 404,80 eur (3.050,00 kn) do iznosa od 809,61 eur (6.100,00 kn).
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 10.200,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn.
2.Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3.U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.
4.Žalba je djelomično osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode u trajanju od 17 dana.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u dobi od 18 godina života, dana 1. prosinca 2012., nakon utakmice između ... i ..., bio lišen slobode pod optužbom da je počinio kazneno djelo izazivanja nereda, opisano i kažnjivo po članku 324. stavku 2. Kaznenog zakona i da je proveo 17 dana u istražnom zatvoru, temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Kir 3587/2013 od 3. prosinca 2013. Navedeno rješenje da je po žalbi tužitelja preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Kv-2203/2013 od 16. prosinca 2013. na način da je žalba tužitelja prihvaćena, te je odlučeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da ne proizlazi da bi tužitelj svojim nedopuštenim postupcima prouzročio lišenje slobode jer da je on nakon završene utakmice zajedno s prijateljem krenuo kući, međutim, kako su na ulici bili neredi koje su izazvali navijači, policija da je i tužitelja udaljila i smjestila s ostalim osumnjičenicima. U to vrijeme tužitelj da je bio student. Iako tužitelj svojim postupcima i ponašanjem nije dao nikakvog povoda za svoje uhićenje, on da je proveo u istražnom zatvoru 17 dana, koji je tek po njegovoj žalbi zamijenjen mjerom opreza - zabranom uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa svjedocima.
6.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 498. st. 1. ZKP-a i 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 i 126/21) i utvrđuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu 10.200,00 kn, odnosno 600,00 kn po danu.
7. Neosnovani su žalbeni navodi tužene o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužene da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom dosuđivanja naknade štete jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi znatno niži iznos naknade štete.
8. U ovoj, žalbenoj, fazi postupka nesporne su sve relevantne činjenice, odnosno nesporno je da je tužitelj bio neosnovano lišen slobode 17 dana koje je proveo u istražnom zatvoru. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je samo visina dosuđene naknade jer tužena osnovano smatra da je iznos od 600,00 kn po danu previsok.
9. Sloboda čovjeka jedno od osnovnih ljudskih prava, pa neosnovano oduzimanje slobode predstavlja grubi napad na slobodu svakog pojedinca. Međutim, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, posebno da je tužitelj bio lišen slobode 17 dana, dakle u jednom vrlo kratkom razdoblju, ovaj sud je mišljenja da bi naknada neimovinske štete trebala iznositi 300,00 kn (39,82 eur) za svaki dan neosnovanog lišenja slobode, odnosno ukupno 5.100,00 kn / 676,89 eur (Vrhovni sud RH, Rev-1702/2018 od 26. siječnja 2022.). Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti preko iznosa od 5.100,00 kn / 676,89 eur.
10. S obzirom na navedeno preinačenje, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku jer je uspjeh tužitelja u postupku sada smanjen. Naime, tužitelj je u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 50%, što znači da njegov uspjeh u postupku iznosi 75%. Tužena nije u uspjela u odnosu na pravnu osnovu, dok je u odnosu na visinu uspjela sa 50%, tako da njezin uspjeh u postupku iznosi 25%. Kada se od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici (75%) oduzme postotak tuženikova uspjeha (25%), proizlazi da tužiteljev uspjeh iznosi 50%, pa da mu pripada 50% od dosuđenog parničnog troška, odnosno 3.050,00 kn / 404,80 eur.
11. Iako je tužena uspjela sa 50% u žalbenom postupku (jer je osporavala samo visinu dosuđenog iznosa), nije joj dosuđen trošak žalbenog postupka vodeći računa da za nju nije nastao dodatni trošak u žalbenom postupku s obzirom da je ne zastupa odvjetnik, nego zastupnik po zakonu, a sve to primjenjujući stajalište Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu iz predmeta G protiv Hrvatske.
12. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
13. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točka 3. ZPP-a.
U Rijeci, 16. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
