Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1942/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, OIB: 52634238587, protiv tuženika VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-85/2025-8 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća od 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-85/2025-8 od 22. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-85/2025 od 22. rujna 2025. u točkama II i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.871,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2021. do isplate.
2. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 546,93 eura sa zateznom kamatom (točka I), zatim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2025. do isplate (točka II) te je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška (točka III).
3. Protiv presude i rješenja u točkama II i III izreke je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP)
4. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio provesti financijsko vještačenje kako bi utvrdio činjenicu prijenosa sredstava sa računa Republike Hrvatske na račun tuženika. Smatra da je pogrešno ocijenjen i prigovor zastare, budući da je zastara počela teći 15. ožujka 2018. kada mu je tužitelj isplatio iznos koji nije imao pravnu osnovu, pa da je zastara nastupila 16. ožujka 2023. Ukazuje da je tužitelj trebao zahtijevati povrat i zastati sa zahtjevom te nakon donošenja revizijske presude nastaviti s postupkom. Osporava i odluku o parničnom trošku bez dodatnog obrazloženja.
5. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio relevantne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.
8. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:
-da je presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj Pr- 165/2016-10 od 27. travnja 2017. naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti VI iznos od 2.380,73 eura sa zateznim kamatama i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 632,09 eura sa zateznom kamatom od 27. travnja 2017. do isplate,
-da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-418/2017 od 7. prosinca 2017. potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu i preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku, na način da je naloženo Republici Hrvatskoj naknaditi daljnji trošak u iznosu od 114,47 eura sa zateznom kamatom od 27. travnja 2017. do isplate,
-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3050/2018 od 8. rujna 2020. preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci u dosuđujućem dijelu na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva VI radi isplate iznosa od 1.871,39 eura sa zateznim kamatama te je naloženo ovdje tuženiku VI nadoknaditi Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 546,93 eura,
-da je tuženik u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude s računa državnog proračuna Republike Hrvatske naplatio ukupan iznos od 4.088,57 eura,
-da je tuženik primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. siječnja 2021.
9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, ocijenivši da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23
- dalje ZOO), budući da je otpala pravna osnova za naplatu narečene tražbine. Glede isplate zatezne kamate, pravilno je ocijenjeno da je tuženik postao nepošteni stjecatelj primitkom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 13. siječnja 2021., budući da je tada saznao da mu ne pripada pravo zadržati isplaćeni iznos kojeg je u konačnici obvezan vratiti pa je zatezna kamata dosuđena pravilnom primjenom čl. 1115. ZOO-a.
10. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti da je činjenica prijenosa sredstava sa računa Republike Hrvatske na račun žalitelja dokazana odgovarajućim ispravama pa nije bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja tih činjenica. U odnosu na prigovor zastare koji se ističe u žalbi, treba ukazati na sadržaj članka 352. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da stranka ne može prigovor zastare odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor istaknuti po prvi put u žalbi, ako to nije učinila tijekom prvostupanjskog postupka. Kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije istaknuo prigovor zastare, proizlazi da taj prigovor nije bio ovlašten istaknuti u žalbi. Podredno treba navesti da tražbina Republike Hrvatske nije mogla dospjeti prije nego li je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio presudu nižeg suda, budući da je do tada tuženik raspolagao pravomoćnom presudom u svoju korist.
11. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, a trošak je pravilno obračunat, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).
12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točkama II i III izreke, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.
U Rijeci 16. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
