Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-207/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o. Zagreb i punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4, OIB: 13148821633, zastupanog po punomoćnici AH dipl. pravnici, radi predaje nekretnine u suposjed, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13022/2019 od 19. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13022/2019 od 19. studenog 2024. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da preda u suposjed tužiteljici i ostalim suvlasnicima ABC OIB: 08347481775, [adresa], ABC, [adresa], ABC, [adresa], ABC, [adresa], ABC, [adresa] i ŽH, [adresa], nekretninu kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica poljana u [adresa] površine 75 čhv i kč. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd poljana u [adresa] površine 182 čhv, ukupne površine 257 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) na način da ukloni stup dalekovoda i sve povezane uređaje kao i sporedne odnosno nusgredne stvari , dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv presude sadržane u točki I. izreke žalbu podnosi tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužiteljice da njoj i ostalim suvlasnicima, tuženik preda u suposjed nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni stup dalekovoda i sve povezane uređaje kao i sporedne odnosno nusgredne stvari.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- tužiteljica je zajedno sa osobama koje se navode u točki I. izreke prvostupanjske presude upisana kao suvlasnica nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže označenih u istoj točki izreke presude,

- preko predmetnih nekretnina prolazi dalekovod DV 2 x 110 kV ... - Sjever od TS 110/30 kV "... do TS 110/2 kV "..., čiji je sastavni dio stupno mjesto broj ... locirano na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] ...,

- dalekovod DV 2x110 kV ... vodi se kao osnovno sredstvo tuženika Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o., Prijenosnog područja Zagreb,

- predmetni dalekovod, uključujući i stup broj ..., izgrađen je na temelju prethodnog utvrđenja da je njegova gradnja od općeg interesa te je u upotrebi od 1985., sve na temelju odluka za to nadležnih tijela:

- Rješenja Skupštine Grada Zagreba od 13. srpnja 1982. o utvrđivanju da je izgradnja i održavanje predmetnog dalekovoda na području općine Dubrava, Sesvete, Maksimir i Medvešćak od općeg interesa,

- Građevinske dozvole izdane od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline broj: UP/I-08-187/1982. od 5. kolovoza 1982. (dalje Građevinska dozvola) i izmjene Građevinske dozvole izdane od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline broj: UP/I-06-92/1985. od 23. svibnja 1985.,

- Dozvole upotrebe izgrađenog objekta izdane od strane Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline broj: UP/I-06-162/1985. od 6. svibnja 1985. (dalje Uporabna dozvola), izdane Radnoj organizaciji za distribuciju električne energije ELEKTRA - ZAGREB, Gundulićeva 32, OOUR "Izgradnja", Zagreb, Henizelova 47, kao investitoru,

- u pogledu nekretnina tužiteljice koje su predmet ove parnice nije proveden upravni postupak izvlaštenja ili eksproprijacije, ni oduzimanja iz posjeda prijašnjih vlasnika niti je tužiteljici isplaćena naknada za faktično oduzimanje nekretnine niti naknada za eventualno ustanovljenu služnost, budući da njezine nekretnine nisu obuhvaćene odlukama nadležnih tijela koja su donesena prilikom planiranja i izgradnje dalekovoda:

- Rješenja Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove - Radna grupa za imovinsko-pravne i stambene poslove Općine Medvešćak od 3. ožujka 1982. niti Rješenja Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika kao i dodjeli zemljišta na korištenje Općine Medvešćak od 5. srpnja 1982.

7. Sud prvog stupnja ima u vidu Zakon o elektroprivredi („Narodne novine“, broj: 52/74. i 57/76.) koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, kojim je bilo propisano:

- da je izgradnja i održavanje elektroenergetskih postrojenja od općeg interesa (članak 60. stavak. 1.),

- da su vlasnici i korisnici nekretnina dužni omogućiti elektroprivrednoj organizaciji izgradnju i održavanje vodova visokog i niskog napona (zračni i kabelski sa stupnim trafostanicama i pripadajućim postrojenjima i uređajima) ako se utvrdi da je izgradnja i održavanje tih vodova na određenim nekretninama od općeg interesa (članak 60. stavak 2.),

- da opći interes utvrđuje općinska skupština, a ako se radi o vodovima koji se imaju graditi na području dvije ili više općina na području iste zajednice općina, opći interes utvrđuje skupština te zajednice općina, a ako se radi o vodovima koji se imaju graditi na području dvije ili više zajednica općina ili na području više općina koje se ne nalaze na području iste zajednice općina, opći interes utvrđuje Izvršno vijeće Sabora (članka 60. stavak 3.),

- da će općinska skupština, skupština zajednica općina i Izvršno vijeće Sabora utvrdit da je od općeg interesa izgradnja vodova ako na osnovi prijedloga elektroprivredne organizacije i tehničke i druge dokumentacije ocijene da se odnosni vodovi trebaju izgraditi na određenim nekretninama i

- da ako nadležni organ utvrdi da je izgradnja vodova na određenim nekretninama od općeg interesa, neće se provoditi postupak za eksproprijaciju (članka 60. stavak 6.).

8. Na temelju prednjeg, prvostupanjski sud zaključuje kako predmetni stup postojećeg dalekovoda nije izgrađen protupravno na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice, već temeljem pozitivnih propisa važećih u vrijeme izdavanja građevinske dozvole, a na temelju kojih je stečeno i pravo održavanja predmetnog dalekovoda, te kako je za dalekovod, sastavni dio kojega je i predmetni stup, izdana uporabna dozvola. Stoga smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku da njoj i ostalim suvlasnicima preda u suposjed predmetne čestice na način da ukloni stup dalekovoda i sve povezane uređaje kao i sporedne, odnosno nusgredne stvari.

9. Pritom sud prvog stupnja otklanja kao neosnovane tvrdnje tužiteljice da predmetni stup nije izgrađen sukladno tehničkoj dokumentaciji, budući da tužiteljica na ove okolnosti nije predložila nikakvo vještačenje. Radi navedenog odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tuž iteljice, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

11. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz utvrđenje da tužiteljica nema pravo na vlasničku zaštitu u smislu članka 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) kojom je tražila od suda da naloži tuženiku da njoj i ostalim suvlasnicima preda u suposjed predmetne čestice na način da ukloni stup dalekovoda i sve povezane uređaje, sporedne i nusgredne stvari.

12. Na temelju citiranih odredbi vremenski relevantnog Zakona o elektroprivredi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni dalekovod i njemu pripadajući stup broj 56, nisu izgrađeni protupravno na nekretnini u suvlasništvu tužiteljice te da tuženik ne koristi predmetne nekretnine bespravno. Utvrđeno je da je temeljem pozitivnih propisa od strane nadležnog tijela donesena odluka - Rješenje Skupštine Grada Zagreba od 13. srpnja 1982. o utvrđivanju da je izgradnja i održavanje predmetnog dalekovoda od općeg interesa, koji je izgrađen i koristi se zadnjih 40 godina na temelju građevinske dozvole i uporabne dozvole iz 1985., osnovano čega su prednici tuženika a potom i tuženik stekli pravo na održavanja predmetnog dalekovoda i pristupa preko nekretnine tužiteljice.

13. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je predmetni stup broj ... trebao biti izgrađen u katastarskoj općini [katastarska općina] a ne u katastarskoj općini [katastarska općina], odnosno da nije izveden na mjestu u odnosu na koje je izdana građevinska dozvola već da je izveden 80 m sjevernije od predviđene trase, tj. da je izmješteni stup nezakonito izgrađen na nekretnini - dvorištu tužiteljice. U prilog svojih tvrdnji da je predmetni stup broj ... izveden protivno izdanoj građevinskoj dozvoli te nezakonito izmješten iz trase predviđene građevinskom dozvolom, tužiteljica uz žalbu prilaže grafički prikaz, koji nije prilagala tijekom postupka. Nadalje, tužiteljica u žalbi tvrdi da je u pogledu izgradnje predmetnog dalekovoda prethodno proveden zakonom predviđeni postupak te je osnovano pravo služnosti, međutim da ona nikada nije sudjelovala niti u jednom od navedenih postupaka niti se u odnosu na njezine nekretnine vodio postupak izvlaštenja ili osnivanja služnosti. Ističe da nekretnine nisu formalno oduzete iz njezina posjeda niti je ikada primila kakvu naknadu ili obeštećenje zbog postavljanja stupa na njezinoj nekretnini. Ukazuje kako je sa raznim upravnim tijelima pokušavala bezuspješno riješiti ovaj problem. Tvrdi dalje da je zbog nezakonitog izmještanja stupa u dvorište tužiteljice, postalo neprihvatljivo te opasno po život i zdravlje živjeti u kući, čime joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje prava vlasništva te da je takvim miješanjem države došlo do povrede Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica se u žalbi poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Carbonara i A uz tvrdnje da je tamo zauzeto stajalište kojim se štiti pravo vlasništva građana kojima je priznato pravo da ostvaruju naknadu za oduzete nekretnine.

13. Kao prvo treba reći da je člankom 352. stavak 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga tužiteljica neovlašteno uz žalbu, a nakon angažiranja nove punomoćnice, po prvi puta prilaže novi dokaz (grafički prikaz) te iznosi nove činjenice i širi svoje činjenične navode koje tijekom postupka nije isticala.

14. Činjeničnim navodima tijekom postupka tužiteljica je jedino tvrdila da njezina nekretnina nije bila dio trase predviđene za gradnju dalekovoda, koja da je trebala ići kroz k. o. [katastarska općina] a ne k. o. [katastarska općina], gdje se nalaze njezine nekretnine. Međutim, na ovu okolnost tužiteljica nije predlagala odgovarajuće dokaze, stoga je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovane otklonio tvrdnje tužiteljice da predmetni stup broj 56 nije izgrađen sukladno tehničkoj dokumentaciji. Radi se o podatku kojeg sud ne može utvrditi na temelju stranačkog iskaza tužiteljice niti njezinim tumačenjem projektne i druge grafičke dokumentacije (GUP), budući da sud ne raspolaže stručnim znanjem te je ovakav prigovor bilo moguće raspraviti jedino odgovarajućim vještačenjem u smislu članka 250. ZPP-a, kojeg tužiteljica nije predlagala.

14.1. Osim toga, prvostupanjski je sud iz Građevinske dozvole od 5. kolovoza 1982., nedvojbeno utvrdio da je odobreno građenje stupa ... na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da su u zagradi navedene zemljišnoknjižne čestice [katastarska čestica] i [katastarska čestica]. Iako nije navedeno kojoj katastarskoj općini pripadaju ove dvije čestice, prvostupanjski je sud zaključio da u zemljišnoj knjizi pripadaju k. o. [katastarska općina], budući da je na str. 1. građevinske dozvole pod 1 a) navedeno, među ostalim, da se dozvoljava gradnja stupa ... koji prolazi k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] (dakle navedene su obje k.o.)

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da joj za predmetne nekretnine nikada nije isplaćena naknada za oduzimanje nekretnina odnosno za služnost, kako je to bilo riješeno za neke druge nekretnine preko kojeg je prošao dalekovod, treba reći da predmet ove parnice nije isplata spomenutih naknada. Stoga, činjenica da tužiteljica u periodu od 40 godina od izgradnje spornog stupa dalekovoda nije uspjela ostvariti obveznopravni zahtjev za isplatu naknade za koju tvrdi da ima pravo, ne utječe na osnovanost njezina stvarnopravnog zahtjeva za predaju nekretnina u suposjed, osim utoliko što trenutak faktične izgradnje i postavljanja stupa može eventualno imati utjecaja na dospjelost zahtjeva za isplatu.

16. Vezano za žalbene navode o povrijeđenom pravu na mirno uživanje prava vlasništva zbog štetnog utjecaja predmetnog stupa i njegove blizine kući tužiteljice, što tužiteljica po prvi put iznosi tek u žalbi, ipak treba reći slijedeće. Nije sporno da je došlo do miješanja javne vlasti u pravo vlasništva tužiteljice, koje miješanje je bilo utemeljeno na tada pozitivnim propisima i pravomoćnim odlukama upravnih tijela. Unatoč općepoznatoj okolnosti narušene kvalitete života u blizini postavljenog dalekovoda, u tom pravcu tužiteljica nije predlagala nikakve dokaze kojim bi potkrijepila ove svoje tvrdnje.

16.1. Stoga nije utvrđeno da bi narušenost zdravlja stanovnika kuće bila takva da zdravstveni interesi imaju prednost i da su u nesrazmjeru sa utvrđenim i postojećim općim interesom da izgradnjom dalekovoda preko privatnog zemljišta stanovništvo bude opskrbljeno električnom energijom.

17. U odnosu na stajališta iznesena u presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) od 30. svibnja 2005. u predmetu broj zahtjeva 24638/99 Carbonara i Ventura protiv Italije, na koja se tužiteljica u žalbi referira, za primijetiti je da je navedenom presudom, kao i mnogobrojnim drugim donesenim u identičnim predmetima talijanskih državljana, utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje Konvencija). U navedenoj presudi ESLJP je zauzeo stav da ne postoji zastara potraživanja prijašnjeg vlasnika na ime naknade za faktički i bespravno oduzetu nekretninu, s obzirom da prema praksi ESLJP naknada za faktičku izvlaštenu nekretninu ne zastarijeva, da se vlasništvo ne može oduzeti ili ograničiti bez naknade, jer bi u protivnom vlasnici trpjeli nesrazmjernu žrtvu miješanja države u njihovo pravo vlasništva, pa im stoga pripada pravo na naknadu potpune tržišne vrijednosti formalno ili faktički izvlaštene nekretnine jer bi se u protivnom pozivanje na eventualnu zastaru radilo o povredi članka 1. Protokola broj 1. Konvencije. Stoga, ova bi stajališta bila eventualno relevantna u situaciji da tužiteljica postavlja obveznopravni zahtjev, koji međutim nije predmet ovoga spora.

18. Radi svega iznesenog žalba tužiteljice je ocijenjena neosnovanom.

19. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, sud prvog stupnja je odbio i njezin zahtjev za naknadu troškova, dok s druge strane tuženik koji je u sporu uspio, nije zahtijevao naknadu troškova od tužiteljice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić