Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1593/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica AD, dipl. pravnica, zaposlena kod tuženika temeljem generalne punomoći broj Su-1204/2003, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebi, poslovni broj Pn-3127/2022-16 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebi, poslovni broj Pn-3127/2022-16 od 17. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.100,40 eur, s zateznom kamatom od 20. listopada 2022. do isplate, po stopi pobliže navedenoj kao u izreci presude, te naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.028,68 eur sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 300,00 eur sa zateznom kamatom kao i preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eur (s zateznom kamatom).

2. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu u točki II. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev, te obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4. Tuženik pobija presudu u točki I. izreke također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. – 3. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.410,40 eur s zateznom kamatom.

8. U ovom žalbenom postupku prema stanju u spisu nije sporno da je tužitelj nastradao kao vozač u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, nije sporno da tuženik u cijelosti odgovara za predmetnu štetu. Sporna je visina štete, pri čemu tužitelj u žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 300,00 eur s zateznom kamatom odbio kao neosnovan, dok tuženik, smatra da je isplatom tužitelju iznosa od 1.402,88 eur u postupku mirnog rješenja spora, tužitelju isplaćena cjelokupna naknada štete.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da kod tužitelja trajne posljedice koje bi uzrokovale smanjenje životne aktivnosti nisu zaostale;

- da je tužitelj u trenutku ozljede i tijekom liječenja mogao trpjeti fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i lakog intenziteta dva mjeseca, da je tužitelj pretrpio i strah i to primarni jačeg intenziteta u trenutku štetnog događaja koji je bio kratkotrajan, a tijekom liječenja sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja u srednjem intenzitetu kroz sedam dana te lakom intenzitetu u trajanju od dva mjeseca te nadalje da je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći i njegom u opsegu od dva sata dnevno u trajanju od dva dana za obavljanje težih kućanskih poslova i slično;

- da stranke na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Miroslava Malića primjedbi nisu imale.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, cijeneći odredbu čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) zaključio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke u okviru citiranih zakonskih odredbi za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenio je da tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.250,00 eur, a po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 1.250,00 eur. Nadalje, cijeneći dužinu potrebe tužitelja za tuđom pomoći, ukupno četiri sata te cijenu sata u iznosu od 3,32 eur, zaključio je da tužitelju po osnovi naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć pripada iznos od 13,28 eur.

11. Cijeneći da tužitelj smatra da mu po osnovi naknade neimovinske štete pripada naknada u iznosu od 2.800,00 eur te za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 13,28 eur, ili ukupno 2.813,28 eur, da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužitelju isplatio naknadu u iznosu od 1.402,88 eur, sud je tužitelju dosudio po osnovi naknade za neimovinsku štetu iznos od 2.500,00 eur, dok je preostali dio tog zahtjeva u iznosu od 300,00 eur s zateznom kamatom odbio kao neosnovan. Isto tako tužitelju je dosudio i zatraženu naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 13,28 eur odnosno sveukupan iznos od 1.110,40 eur s zateznom kamatom od 20. listopada 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

12. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a pri čemu je, uzimajući u obzir osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uspjeh tužitelja i tuženika u parnici ocijenio je da tužiteljev konačan uspjeh u parnici iznosi 57,42 %, slijedom čega je tužitelju priznao parnični trošak u iznosu od 1.028,68 eur, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, a razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio a djelomično odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

15. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je sud sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, odnosno svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te na temelju takve pravilne ocjene izvedenih dokaza zaključio o relevantnim činjenicama odlučnim za pravilno presuđenje.

16. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud utvrđenja o zadobivenim ozljedama tužitelja u predmetnom štetnom događaju pravilno utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, pri čemu stranke nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovarale.

17. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući da je i prema shvaćanju ovoga suda prvostupanjski sud pravilno, imajući u vidu da kod tužitelja trajne posljedice nisu zaostale odnosno da nije došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja, da je tužitelj u trenutku štetnog događaja i tijekom liječenja mogao trpjeti fizičke bolove, kao i strah u određenom trajanju, prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO pritom imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja koji utječu na visinu naknade, tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete dosudio iznos od 2.500,00 eur, preostali dio zahtjeva tužitelja po tom osnovu u iznosu od 300,00 eur pravilno je odbio kao neosnovan, a isto tako je tužitelju pravilno dosudio naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 13,28 eur.

18. Stoga žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odbiće navedenog dijela zahtjeva za naknadu neimovinske štete nisu osnovani, a isto tako niti žalbeni navodi tuženika u kojima tuženik ističe da je isplatom tužitelju iznosa od 1.402,88 eur u postupku mirnog rješenja spora istome nadoknadio cjelokupnu štetu, budući da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio daljnju naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.110,40 eur s zateznom kamatom od 20. listopada 2022. do isplate.

19. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška pri čemu je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pravilno utvrdio tužiteljev i tuženikov uspjeh u parnici kao i konačan tužiteljev uspjeh u parnici u omjeru od 52,42 % slijedom čega je tužitelju pravilno dosudio parnični trošak u iznosu od 1.028,68 eur, a preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.

20. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner