REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković
Poslovni broj P-39/2026
Ranije (P-212/2025)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužiteljice NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. veljače 2026.g., dana 16. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, preda tužitelju u posjed, u voznom stanju, vozilo marke VOLVO, tip CZO, broj šasije [broj šasije], god. proizv. 2007, kao i prometnu dozvolu za opisano vozilo.
II. Nalaže se tuženiku ČE u roku 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 553,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je prije dvije (2) godine, tužiteljica predala tuženicima svoje vozilo marke VOLVO, tip CZO, broj šasije [broj šasije], god. proizv. 2007., na čuvanje. Uz vozilo, predana im je i prometna dozvola. Ovo, zato, jer tuženici u svom posjedu drže garažu u Rašćanima, Grad Vrgorac, te se prema saznanjima tužiteljice promatrano vozilo i nalazi u Rašćanima. Odnosi tužiteljice i tuženika su se pogoršali, i to nakon razvoda braka između majke tužiteljice i tuženika pod 1, pa se pred ovim sudom vodi parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine. Tužiteljica je deposjedirana iz nekretnina u k. o. [katastarska općina], kao i njena majka. Upravo zato, tužiteljica je tražila da joj se vrati vozilo i prometna dozvola iz toč. 1. tužbe, i to putem punomoćnika od 22.08.2025. godine. Ovo pismeno kojim se traži povrat vozila i dozvole zaprimio je tuženik ad/2, te dao svoje očitovanje zv. „odgovor na traženo“. Čitanjem tog pismena, jasno je, kako ovaj tuženik izbjegava predati vozilo u posjed, te svoju odgovornost prebacuje na oca ČE i prvotuženika. S druge pak strane, tuženik ad/1 odbija primiti pismeno, iako zna da tužiteljica inzistira na predaji vozila u posjed, pa ovakva korespondencija sama po sebi ukazuje i sugerira da se tuženici „pripetavaju“ s tužiteljicom, prenoseći odgovornost s jednog na drugog. Nasuprot ovome, tuženik ad/2 kod ovog suda vodi parnicu radi utvrđenja vlasništva kompletne imovine u Rašćanima, tvrdeći da je u posjedu ove imovine. Upravo sadržaj njegova pismena zv. ODGOVOR NA TRAŽENO dokazuje da oba tuženika suposjeduju imovinu, te da nema volje a niti sluha da se udovolji traženju tužiteljice i to onoliko, onako i kako je zatraženo u dopisu pun. Matea Barbira, odvjetnika, od 22.08.2025. g. Zbog takvog ponašanja tuženika, tužiteljica trpi štetu jer je navedeno vozilo mogao iznajmiti, a ovom tužbom traži da mu tuženici predaju u posjed predmetno vozilo u voznom stanju te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese slijedeću
2. Tuženicima je dostavljen primjerak tužbe radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, a uz tužbu dostavljeno je upozorenje u smislu čl. 285. toč. 2. ZPP-a, te su tuženici upozoreni da ukoliko svoj odgovor na tužbu ne dostave u roku od 30 dana od dana primitka tužbe, da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
3. Tuženik pod 1. ČE u svom odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužiteljica predala navedeno vozilo na čuvanje uz naknadu od 200,00 EUR da ga drži u garaži i upali jed nom mjesečno, što je i radio sve do 2024.g. dok se zbog brakorazvodne parnice sa svojom ženom, a tužiteljičinom majkom nisu pogoršal, odnosno tužiteljica odbija svaku vrstu komunikacije s njim. Navodi da je tužiteljica preko njemu nepoznatih osoba, te policije u više navrata molila da preda auto, ali on smatra da se isključivo dogovorio s tužiteljicom te i pod kojim uvjetima. Navodi da je vozilo odvezao na njen zahtjev i dogovor i da njoj osobno nije i neće osporiti preuzimanje vozila. Navodi da tužiteljica nije deposjedirana, pošto nema nikakva prava na posjed, ali kao njegova kćer je uvijek dobrodošla, ali zbog obiteljske situacije je jednostavno prestala dolaziti. Smatra da isključivo on ima odgovornost za za sve navode iz tužbe, te traži da se za tuženiks pod 2. RE povuče tužba. Navodi da će isključivo tužiteljici predati auto jer ga je od nje i preuzeo, ali nakon plaćanja kojeg su se dogovorili.
4. Tužiteljica je podnijela sudu podnesak 19.12.2025.g. da povlači tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika RE, pa je sud 23.12.2025. rješenjem utvrdio da je povučena tužba u odnosu na na drugotuženika jer je prvotuženik ČE priznao da je on u posjedu vozila i ključeva, a da drugotuženik s tim nema nikakve veze.
5. Među strankama nije sporno:
- da je između tužiteljice kao nesporne vlasnice vozila Volvo, i tuženika (otac tužiteljice) postojao dogovor da tuženik odveze vozilo Volvo u garažu u 80 km udaljene Rašćane, te da ga tuženik tamo čuva i povremeno pali radi održavanja ispravnosti, bar jednom mjesečno.
- da su odnosi tada prilikom odvoženja vozilo u garažu u Rašćanima bili između stranaka uredni, ali su se krajem 2024.g. pogoršali nakon brakorazvodne parnice tuženikove supruge (tužiteljičine majke ) – i tuženika.
- da tuženik odbija predati vozilo bilo kome osim osobno tužiteljici, pa odbija i predaju u posjed tužiteljici putem policije nakon njenih prijava kao i osobama koje je ona slala po vozilo
6. Među strankama je sporno:
- da li je ugovorena naknada za čuvanje vozila od 200,00 EUR mjesečno i
- da li tuženik stoga ima pravo zadržaja vozila dok mu se ne isplati ta eventualna naknada.
7. Radi utvrđenja istine, sud je izveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka EE, te stranaka, kao i pregledom priloženih isprava
7.1. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, a takav svoj stav temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima.
8. Iz dopisa odvjetnika Matea Barbira, kao punomoćnika tužiteljice, od 22.08.2025.g. proizlazi da je tužiteljica uputila dopis svom ocu ČE, te svom bratu RE da joj se preda vozilo, ključevi i prometna dozvola od vozila Volvo.
9. Iz odgovora RE od 04.09.2025.g. proizlazi da isti ne drži ključeve ni prometnu dozvolu, već ČE, a da ČE traži da se tužiteljica NE osobno obrati ČE za preuzimanje a ne preko prijatelja i institucija. Također proizlazi da je ČE preuzeo obvezu povremenog paljenja vozila.
10. Iz iskaza svjedoka EE proizlazi da nije postojao dogovor da NE plaća 200,00 EUR za bilo što tuženiku, a sud poklanja vjeru takvom iskazu svjedoka jer drži posve logičnim da u doba dobrih obiteljskih odnosa posve životno da roditelji omoguće čuvanje djetetovog vozila u garaži, a ne za 200,00 EUR, posebice jer se radi o čuvanju u selu Vrgorske krajine 80 km od Splita.
11. Sud poklanja vjeru i tužiteljičinom iskazu da nije bilo dogovora o plaćanju korištenja garaže i da se radilo o ponudi oca dok su bili u dobrim obiteljskim odnosima i kako je sud već pojasnio drži tu tvrdnju životnom i logičnom, posebice što i sam tuženik tvrdi da nije inzistirao da mu se plaća garaža već da je do tog inzistiranja došlo nakon pogoršanja odnosa. Taj iskaz je sukladan svjedočkom iskazu EE.
12. Saslušan je i tuženik, te je posve je jasno iz tužiteljeva iskaza i držanja da on još uvijek gospodari vozilom (što proizlazi i iz njegova iskaza i iz dopisa njegova sina, tužiteljičinog brata RE) , odnosno ključevima istog, prometnom dozvolom te da ima još ključ od garaže, pa njegovo protivljenje da se vozilo preda isključivo tužiteljici osobno, a ne njenim punomoćnicima ili institucijama po njezinom traženju, nema utemeljenja u propisima i predstavlja protupravno onemogućavanje izvršavanja vlasničkih prava nad pokretninom – vozilom tužiteljice. Jer vlasnik stvari može svoja vlasnička prava izvršavati sukladno svom nahođenju i putem drugih osoba.
13. Stoga je valjalo tuženiku naložiti predaju u posjed, a tuženik ničim nije dokazao da postoje prepreke stvarne ili pravne naravi koje bi ga spriječile da preda vozilo kao u izreci i sve se svodi na njegove puke tvrdnje koje su u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske i činjenicama utvrđenim u ovom postupku.
14. Dakle nema osnove za zadržaj vozila od strane tuženika, pa je valjalo naložiti istom predaju vozila tuženici sukladno čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
15. Sud je tužiteljici priznao troškove ovog postupka sukladno čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od po 250,00 EUR za sastav tužbe i zastupanje na ročištu 11.2.20263.g., a koji iznos uključuje PDV 25 %, te pristojbu za tužbu i presudu u iznosu 53,09 EUR, pa je naloženo tuženiku platiti skrivljeni trošak ove parnice u iznosu od 553,09 EUR.
Metković, 16. veljače 2026.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Mateo Barbir
2. ČE, [adresa]
