Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-209/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužitelj), zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvo Zečević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu protiv tuženice – protutužiteljice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tuženica), zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati tuženici – protutužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.036,10 EUR (slovima: tritisućetridesetšest eura i deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. kao dana podnošenja protutužbe do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženoj IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 18.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi troškove postupka tuženici – protutužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 1.966,12 EUR (slovima: tisućudevetstošezdesetšest eura i dvanaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2026., kao dana donošenja prvostupanjske odluke, do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je podnio tužbu kod ovoga suda protiv tuženice – protutužiteljice (dalje u tekstu: tuženica) radi isplate.

1.1. Tužitelj ističe da od lipnja 2023. nema pristup obiteljskom domu te su mu uskraćene pokretnine koje su njegovo vlasništvo, za koje on osobno procjenjuje da su ukupne vrijednosti 3.000,00 EUR (slovima: tritisuće eura). S tim u vezi tužitelj navodi da je navedene pokretnine kupio prije sklapanja braka s tuženicom, te je iste koristio u svojoj kući u [adresa], a po sklapanju braka prenio je pokretnine u stan u kojem su stranke zajedno stanovale te ih ona odbija vratiti tužitelju.

1.2. Nadalje, tužitelj ističe da je za vrijeme trajanja bračne zajednice otplaćivao kredit koji je tuženica podigla radi vraćanja dugova nastalih prije braka sa tuženim, a u kojemu je formalno bio kao solidarni dužnik od 16. veljače 2016. Navodi da je on otplaćivao mjesečno iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura), a tuženica više nije bila u mogućnosti otplaćivati taj kredit jer nije bila zaposlena, sve na način da bi on po zaprimanju plaće na svoj račun podizao novčane iznose i davao ih tuženici s ciljem uplate za ratu kredita, što je potom ona i činila. Ističe i da je trajanje ugovora o kreditu do siječnja 2027.

1.3. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženici da mu isplati iznos od 18.000,00 EUR (slovima: osamnaesttisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate u roku od 15 dana. Također, potražuje i trošak postupka uvećan za zateznu kamatu tekuću od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu protivila se tužbi tužitelja navodeći pritom da je navedena tužba lišena pravne osnove i predstavlja obijesno parničenje.

2.1. Tuženica ističe da su ona i tužitelj na temelju Ugovora o kreditu sa Privrednom bankom Zagreb d.d. od 16. veljače 2016. podignuli iznos od 23.720,73 EUR (slovima: dvadesettritisućasedamstodvadeset eura i sedamdesettri centa) koji su potrošili na dugove koje su generirali zajednički. Tuženica ističe da su iz iznosa kredita, plaćeni troškovi obrane tužitelja pred Općinskim sudom u Zlataru, financirani su roditelji tužitelja, te su plaćani ostali dugovi koje su stranke imale.

2.2. Nadalje, tuženica navodi da su tužitelj i ona temeljem Ugovora o zajmu od 29. kolovoza 2014. pozajmili od LO iznos od 45.000,00 kn (slovima: četrdesetpettisuća kuna), koji isto tako nije vraćen.

2.3. Tuženica u odnosu na potraživanje tužitelja ističe kako su stranke tijekom trajanja faktične bračne zajednice podigle predmetni kredit, te ga zajednički i otplaćivale i to sve do lipnja 2023. kada je odlukom suda tužitelju zabranjen povratak u stan zbog nasilja koje je ponovio prema tuženici. Nakon prestanka bračne zajednice, kredit, koji predstavlja zajedničku obavezu plaća isključivo tužena i to mjesečni iznos od 303,61 EUR (slovima: tristotri eura i šezdesetjedan cent), pa je prema mišljenju tuženice, tužitelj u obvezi plaćanja polovice iznosa kredita sve do konačne otplate.

2.4. Slijedom izloženog, tuženica podnosi protutužbu kojom potražuje od tužitelja iznos od 3.036,10 EUR (slovima: tritisućetridesetšest eura deset centi), a koji iznos predstavlja polovicu rate anuiteta za kredit koji od srpnja 2023. plaća isključivo tuženica, pa predlaže da sud donese sljedeću kojom će se naložiti tužitelju da joj plati predmetni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate u roku 15 dana, te da joj naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, izvršio uvid u elektronički zapis iz matice vjenčanih od 15. lipnja 2023. (list 33 spisa), ugovor o kreditu broj 9020123924 od 16. veljače 2016. s otplatnim planom (list 21-32 spisa), izjavu CO i BO te ČO od 12. srpnja 2004. ovjerenu po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa] 12. srpnja 2004. pod posl.br. OV- 7066/2004 (list 52 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom izdan od Financijske agencije od 12. prosinca 2016. (list 53-55 spisa), nacrt ugovora o zajmu između PO i ČO MO te ŠO od 29. kolovoza 2014. (list 56-57 spisa), potvrde o visini dohotka i primitaka za tuženicu za razdoblje od 2016. do 2023. izdane od Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec od 7. siječnja 2016. (list 91-107 spisa), obavijest Privredne banke Zagreb d.d. od 14. siječnja 2026. s prilogom (list 108-109 spisa), promet po računu tužitelja za razdoblje od 2019-2023. dostavljen po tužitelju (list 113-118 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 27. siječnja 2026. izveden je dokaz saslušanja stranaka.

3.2. Nadalje, a s obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. studenog 2025., uz prethodnu suglasnost prisutnih stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

3.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, stranke zastupane po punomoćnicima su predložile zaključenje glavne rasprave navodeći pritom da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3.4. Pri tome se ističe da sud nije provodio očevid na adresi tuženice radi uvida u pokretnine za koje predlaže isplatu s obzirom na to da tužitelj u tužbi niti u svojem iskazu nije jasno specificirao o kojim pokretninama se radi niti je naveo na koji način im je određena vrijednost za koju potražuje od tuženice isplatu.

3.5. Sud nije provodio niti dokaz financijskog vještačenja otplate kredita s obzirom na to da tužitelj nije ustrajao na tom dokazu nakon davanja svojeg iskaza u kojem je jasno naveo sljedeće: „Cijelo vrijeme trajanja kredita iz 2017. gospođa je uredno plaćala sve rate. Dogodilo se da jedan dio rata nije uspjela na vrijeme i to dvije rate, ali na kraju ih je ipak platila. To je bilo 2023. kada smo se razišli. Dakle, cijelo vrijeme ona je plaćala sama kredit.“ Nakon toga je ponovio sljedeće: „…gospođa je cijelo vrijeme sama plaćala predmetni kredit od kada je podignut, zatim za vrijeme trajanja zajednice i potom nakon prestanka zajednice“. (list 120 spisa), a isto je potvrdila potom i tuženica u svojem iskazu: „ Ja sam cijelo vrijeme sama plaćala taj kredit, a MO mi nije za to davao novce već se plaćala s moga računa i to je vidljivo u banci. Ističem da sam 2015. u 5. mjesecu dobila otpremninu od CO, ali ne sjećam se iznosa, od tog iznosa podmiren je dio ovrhe, a dio sam donijela doma da koristimo.“ (list 122 spisa).

4. Provedeni dokazi ocjenjeni su svaki zasebno i svi zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, a protutužbeni zahtjev tuženice osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da su bili u braku koji je razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-823/2023-7 od 22. travnja 2024., te da su sklopili s Privrednom bankom Zagreb d.d. ugovor o kreditu broj 9020123924 od 16. veljače 2016. s otplatnim planom (list 21-32 spisa) za iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti do 23.720,73 EUR (slovima: dvadesettritisućesedamstodvadeset eura i sedamdesetri centa) po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita. A radi zatvaranja obveza po 9016593767,9017942369, 377502022971006 i 7601199172 u banci i PBZ Cardu d.d. i plaćanje javnobilježničkih troškova kredita (dalje u tekstu: predmetni kredit). Navedeni kredit je tuženica sklopila kao korisnica kredita, a tužitelj kao solidarni dužnik.

5.1. Među strankama nije sporno da je tuženica plaćala navedeni predmetni kredit od sklapanja kredita pa i nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

6. Među strankama je sporno je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženici ako je tuženica plaćala mjesečne tužiteljice prema tuženiku te s tim u vezi ako je tužiteljica plaćala mjesečne anuitete po kreditu i razliku na ime pokretnina za koje tužitelj nije naveo koje su i na što se odnose, te je sporno je li tužitelj dužan platiti tužiteljici polovinu iznosa koji je ona platila banci temeljem ugovora o kreditu odnosno polovicu svakog mjesečnog anuiteta koji je platila tužiteljica za utuženo razdoblje.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica, posebice osnovanosti i visine novčanog potraživanja stranaka, sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušao stranke.

8. Uvidom u ugovor o kreditu broj 9020123924 od 16. veljače 2016. s otplatnim planom (list 21-32 spisa), utvrđeno je sljedeće:

- predmetni kredit je sklopljen za iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti do 23.720,73 EUR (slovima: dvadesettritisućesedamstodvadeset eura i sedamdesetri centa) po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita. A radi zatvaranja obveza po 9016593767,9017942369, 377502022971006 i 7601199172 u banci i PBZ Cardu d.d. i plaćanje javnobilježničkih troškova kredita

- tuženica je korisnica kredita, a tužitelj solidarni dužnik,

- rok otplate kredita je 132 mjeseca, a otplaćuje se u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, koji iznose 287,80 EUR (slovima: dvjestoosamdesetsedam eura i osamdeset centi), uvećano za dodatnih 15,81 EUR (slovima: petnaest eura i osamdesetjedan cent),

- prema otplatnom planu zadnji anuitet dospijeva u iznosu od 303,61 EUR s 28. veljače 2027.

9. Prema obavijesti Privredne banke Zagreb d.d. od 14. siječnja 2026. s prilogom (list 108-109 spisa), promet po računu tužitelja za razdoblje od 2019-2023. dostavljen po tužitelju (list 113-118 spisa), proizlazi da je u 2023. tužitelj podizao sa zaštićenog računa iznose koji su mu bili uplaćeni.

10. Iz očevidnika o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom izdan od Financijske agencije od 12. prosinca 2016. (list 53-55 spisa), utvrđeno je da je tuženici blokiran račun od sljedećih osoba:

- B2 KAPITAL d.o.o. od 27. veljače 2013.,

- EOS MATRIX d.o.o. od 15. svibnja 2013.,

- odvjetnice Marije Jukić-Jurišić od 9. srpnja 2015.,

- PO od 9. srpnja 2015.,

- državnog proračuna Republike Hrvatske od 25. ožujka 2016.,

a da je ukupno stanje blokade bilo 71.781,58 kuna.

11. Iz nacrta ugovora o zajmu između PO i MO te ŠO od 29. kolovoza 2014. (list 56-57 spisa), proizlazi da je prema navedenom ugovoru zajmodavac PO predao strankama kao solidarnim dužnicima iznos od 45.000,00 kn i da se stranke kao zajmoprimci obvezuju vratiti taj iznos u roku 15 dana od potvrde ugovora.

12. Iz izjave CO i BO te ČO od 12. srpnja 2004. ovjerenu po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa] 12. srpnja 2004. pod posl.br. OV-7066/2004 (list 52 spisa), proizlazi da je tužitelj navedenom izjavom obvezao se brinuti o roditeljima te ih materijalno pomagati u slučaju da to bude potrebno kako ne bi bili na teret Republike Hrvatske.

13. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka za tuženicu za razdoblje od 2016. do 2023. izdane od Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec od 7. siječnja 2016. (list 91-107 spisa), proizlazi da je tuženica u razdoblju od 2016. do 2022. ostvarivala prihode od nesamostalnog rada, dok u 2023. je ostvarila prihode samo na ime neoporezivnog primitka – naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćene na teret sredstava obveznih osiguranja.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženicom započeo zajednicu 2014., a pod time misli da smo tada počeli živjeti zajedno. Iste godine su se i vjenčali u studenome. Prije zajednice, tuženica je podigla kredit 2012. – 2013., a taj kredit je plaćala uredno do 2014. kada je počeo njihov suživot. Prvih mjesec dana suživota je plaćala, a potom joj je on pomagao sa svojom ušteđevinom koju je imao od rada u Njemačkoj i nastavili su plaćati to zajedno. Iste godine su preselili kod njegovih roditelja. Nakon toga je tuženica završila na bolovanju, primala je naknadu od bolovanja i naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje jer se tako dogovorila sa firmom nakon prestanka bolovanja te je prestala raditi kod poslodavca Croatia osiguranje d.d. koji joj je isplatio dio od 40.000,00 kn, ali nije siguran. Može samo napomenuti dio novca se koristio za renovaciju njenog stana. On je radio za to vrijeme neprijavljeno i prijavljeno. Kredit se prestao plaćati 2015., pokrenula se ovrha pa su oni išli u Privrednu banku Zagreb d.d.

- Poslovnicu Črnomerec radi reprogramiranja kredita u siječnju 2017. On je potpisao ugovor o kreditu kao solidarni dužnik. Pri tome tužitelj ističe: „Cijelo vrijeme trajanja kredita iz 2017. gospođa je uredno plaćala sve rate. Dogodilo se da jedan dio rata nije uspjela na vrijeme I to dvije rate, ali na kraju ih je ipak platila. To je bilo 2023. kada smo se razišli. Dakle, cijelo vrijeme ona je plaćala sama kredit. …gospođa je cijelo vrijeme sama plaćala predmetni kredit od kada je podignut, zatim za vrijeme trajanja zajednice i potpom nakon prestanka zajednice.“

14.1. Tužitelj ističe da dok je radio, podizao je cijelu svoju plaću s računa i dao tuženici da stavi sve u ladicu. Dio od tog novca moguće da se koristio za plaćanje kredita, a zna da je s tim novcem plaćao režije. U 2023. je plaću imao 1.000,00 eura, a u toj godini nije digao plaću pa je nastalo što je nastalo. Uvijek je tako zarađivao. Nije siguran kako je ona koristila te novce osim da kada joj je trebalo on joj je davao, a kada su bili u zajednici sve je bilo u ladici i nitko nije kontrolirao koliko je to novaca u ladici. U 2023. je sama tuženica mu rekla da ne podiže novce.

14.2. U odnosu na PO ističe da je on bivši firmaš koji je imao zaštitarsku firmu i koji je posudio 2014. tuženici i njemu ukupan iznos od 3.500,00 kn kako bi mogli platiti prvu stanarinu. Navodi da su mu svaki dali po jednu zadužnicu od 40.000,00 kn, vraćeni su mu novci od 3.500,00 kn, a što se tiče zadužnica ne zna je li itko to vratio, zna samo da je ona brisana iz očevidnika. Što se tiče PO od njega su primili samo iznos od 3.500,00 kn u 8. mjesecu 2014., a ugovor nisu nikada potpisali već su mu dali oboje zadužnice od 40.000,00 kn.

14.3. Što se tiče pokretnina ima dosta što su ostale kod tuženice. Dodaje da je popravio jednu vešmašinu i kupio jednu novu, kupljena je peć za kuhanje, novi frižider iz [adresa] ( tada je barem bio novi), dvije lojtrice, tri police za sobu, četrnastodijelni set posuđa i svašta još nešto što je ostalo.

14.4. Navodi da je on imao dugove dok je radio u Njemačkoj, sveukupno 14.000,00 kn na dvije kartice i bio je blokiran do 2020. kada je u dogovoru s tuženicom odblokirao njezin račun jer je imala manji iznos za otplatiti, a njegov su onda nakon toga otplatili. Za vrijeme zajedničkog života jedini trošak koji je imao je bila cigareta, nije kupovao ni odjeću već je nosio radna odijela. Bez posla je službeno bio od 2014. pa do kolovoza 2014. kada je radio neprijavljeno u Zaprešiću, u Pronautici, a službeno je prijavljen u Coca Coli 1. svibnja 2015. odnosno Sinitech.

14.5. Tuženik osporava da je pomagao svoje roditelje te dodaje da su oni pomagali njega i tuženicu. Nije nikakvo dugovanje ostalo od njegova poslovnog pothvata za Gama sigurnost firmu, ta firma je zatvorena. Što se tiče kaznenog postupka u Hrvatskoj može reći da dok su žvijeli zajedno kod tuženice, njezina braća su me napala jer je bio bez posla, pa su se svi ti dugovi koji su se odnosili na troškove postupka i obrane tada vraćali iz zajedničke kase. U Bosni i Hercegovini je bio tamo dva dana u zatvoru, jer se potukao i to je bilo 2012. On nije ništa zaradio od Gama sigurnosti samo je gubitke imao. Za to društvo je surađivao sa PO koji ga je stalno tražio novac. On mu je to plaćao od posla koji je radio honorarno s brodovima, a tamo je putovao nakon posla u Desinec i mjesečno zarađivao par tisuća kuna. Dugove nije napravio društvu već je to napravio PO i on je od njega tražio da mu plaća i plaćao mu je mjesečno oko 1.500,00 kn, ali ne svaki mjesec i ne u tom iznosu uvijek.

14.6. Sud je uzeo u obzir iskaz tuženika kad je opisivao početak zajednice s tuženicom, tijek njihove zajednice i nastanak dugova s obzirom na to da je u navedenom dijelu iskazivala i suglasno tuženica te navedeno i proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu. Međutim, tužitelj je u svojem iskazu bio proturječan s navodima iz tužbe gdje je isticao da pokretnine kupio prije braka (iako ih u tužbi ni iskazu ne zna specificirati) i da mu ih tuženica ne želi vratiti, zatim da je on otplaćivao mjesečno kredit 300,00 EUR (iako je priložio otplatni plan iz kojeg je jasno vidljivo da je mjesečni anuitet iznosio 303,61 EUR), kao i da tuženica nije bila zaposlena iako to ne proizlazi iz priloženih potvrda o primitcima i dohotcima za tuženicu izdanih od Porezne uprave. Osim toga, u samoj tužbi je tužitelj proturječan kada ističe da je on plaćao za kredit, a potom kasnije da je dizao novce s računa i davao ih na ruke tuženici koja je potom s time plaćala kredit, a u iskazu ističe da je dizao novac i davao ga za plaćanje režija te da je moguće da se dio koristio i za kredit, no potvrđuje da je tuženica cijelo vrijeme sama plaćala kredit.

15. Iz iskaza tuženice proizlazi da je počela s tužiteljem živjeti 2014. i to 28. veljače 2014. kada se on doselio kod nje navodeći da dolazi direktno iz Njemačke gdje je radio kao menadžer. On je cijelo vrijeme zajednice bio bez posla, počeo je raditi tek u svibnju 2015. On je imao i dugove zbog kojih je bio ovršen 2008. pa nadalje i to kod Erste banke i Hypo Alpe Adria banke, imao je troškove prometne kazne i prekršajne kazne, zatim troškove postupka iz Bosne i Hercegovine kada je uhićen kod prelaska granice. Ona je radila čim su počeli zajednicu u Croatia osiguranju d.d., suvlasnica je kuće, vlasnica automobila, dakle sređeni život je imala. Cijelo vrijeme je ona plaćala režije, hranu, njemu cigarete, odjeću. Sjeća se da je 31. srpnja 2014. napao njezinu braću, imao je odvjetnika kojemu je plaćao za svaku radnju 1.800,00 kn, dobio je uvjetnu osudu i tu su nastali troškovi također postupka. Preselili su svega na 3 tjedna kod njegovih roditelja, a nju su tada prvi puta ovršili zbog neplaćanja kartica koje je zadužila zbog kupovine hrane i vođenja kućanstva. Tada ju je tužitelj doveo da upoznam PO i potpiše mu zadužnicu na 40.000,00 kn. Njoj PO nikad nije dao novce, MO je cijelo vrijeme s njim nešto dogovarao. Ta zadužnica je i dalje u očevidniku.

15.1. Tuženica ističe da je tužitelj prije njihove zajednice imao firmu Zmaj sigurnost i Gama sigurnost, a u obje firme mu je bio poslovni partner PO. Za Gama sigurnost zna da je 2013. prestao plaćati plaće pa su i tu nastali troškovi. Osim toga, bili su podsatanari do 5. mjeseca 2015. kada se sele u njezin stan. Ona cijelo vrijeme sama sve plaća. Tužitelj se zaposlio u Coca Coli tek u svibnju 2015., a onda je nakon nekog vremena uzeo bolovanje od 3 godine i to kad je bio u drugoj firmi. Nakon toga su imali i troškove stečaja Gama sigurnosti. Imali su i troškove njegovog razvoda braka sa Č i od nje se razveo u listopadu ili studenom 2014., a s njom se vjenčao 22. studenog 2014.

15.2. U odnosu na tužiteljeve roditelje ističe da je 2014. davala oko 3.000,00 kn za njegove roditelje i to tako svaki mjesec do 2023. On je podizao tek mali dio svoje plaće i to da imaju za kruh, mlijeko i osnovne namirnice, ona je imala malo dijete pa da ona može uzeti te novce i kupiti nešto u trgovini, a ona je isto na tu hrpu davala svoj dio novaca. Osim tih troškova ima i hrpu prekršajnih postupaka i prijava na za nasilje, a koje prijave je ona podnosila.

15.3. Za sebe navodi da je imala jedan kredit iz 2012., nije sigurna oko godine niti zašto je podignut, zna samo da je ovršena zbog neplaćanja kartica, a tužitelj nije radio te nisam više mogla sve to financirati. Zbog toga su odlučili reprogramirati taj kredit kako bi podmirili sva njihova dugovanja i imali dobru kvalitetu života. Tuženica ističe sljedeće: „ Ja sam cijelo vrijeme sama plaćala taj kredit, a MO mi nije za to davao novce već se plaćala s moga računa i to je vidljivo u banci. Ističem da sam 2015. u 5. mjesecu dobila otpremninu od CO, ali ne sjećam se iznosa, od tog iznosa podmiren je dio ovrhe, a dio sam donijela doma da koristimo.“

15.4. U odnosu na pokretnine, navodi da ih je vratila tužitelju. On je 2023. radio u Krašu gdje je prilikom davanja krvi uočeno da ima nedopuštene supstance, koristio je narkotike i alkohol te je isti uhvaćen u krađi imovine i pronevjeri novca, a s kojim je kupovao aparate koje spominje i to je sve njemu vraćeno, a on je dalje rješavao s Krašom. Radi toga on je dobio i izvanredni otkaz.

15.5. Tuženica ističe da je radila dodatno poslove čišćenja stubišta i stanova da vrate dugove. Ne sjeća se da je tuženik radio od 2014. do 2015., a ona je prodala dva auta marke Rover i Audi te je prodavala i zlato. Bila je u blokadi do 2019. Plaćala je kredit sa svog računa jer je imala i zaštićeni račun. Ne sjeća se koliku je plaću imala 2017. Za vrijeme trajanja bračne zajednice bila je zaposlena i promijenila je oko 7-8 poslodavaca. Najduže je radila u Croatia osiguranju gdje sam bila 10 godina i dobila izdašnu otpremninu 2015. Zarađivala je otprilike prosjećnu plaću i još na nju je dobivala bonuse. Ona i tužitelj su imali prilično iste iznose, a ona je radila još i u fušu. Znala je zaraditi u fušu 200,00 kn u danu za pranje stubišta i to 4-5 stubišta.

15.6. Iskaz tuženice sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazivala kao i tužitelj o početku zajednici, tijeku zajednice i razlogu sklapanja ugovora o kreditu. Također, sud je uzeo u obzir i iskaz u kojem je navodila da je plaćala kredit, zatim o zaduženju prema trećoj osobi PO za koje su obje stranke suglasno iskazivale da su primile oko 3.500,00 kn i da su predale zadužnicu na iznos od 40.000,00 EUR radi osiguranja čime se ukazuje osnovanost njezinih navoda da su stranke suglasno si pomagale oko nastalih dugova i potpisivale ugovore u kojima slodarno odgovaraju za vraćanje nastalih dugova.

16. Na temelju provedenih dokaza je nesporno utvrđeno da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice sklopile ugovor o kreditu, a temeljem kojeg su preuzele i obvezu njegove otplate.

16.1. S tim u vezi se ističe da su dugovi imovina bračnih drugova i predstavljaju bračnu stečevinu te da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Nakon razvoda braka neisplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračni drugovi snose na jednake dijelove ako su bivši bračni drugovi novčane iznose dobivene realizacijom ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

16.2. Sudjelovanjem u otplati kredita tijekom trajanja braka, kojim je tijekom trajanja bračne zajednice otplaćen dio nastalih dugova, u konkretnom slučaju tuženica, stječe obveznopravni zahtjev, dakle ne radi se o spornim pitanjima glede bračne stečevine. (O tome i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-3024/1990). Ispunjavajući svoju obvezu prema trećem- davaocu kredita, jer ju na to obvezuje ugovor o kreditu kao korisnika kredita i tuženika kao solidarnog jamca i za isto ima pravni interes, tuženica ujedno ispunjava i obvezu tužitelja da sudjeluje u podmirenju istog kao duga bračne stečevine, pa tek ispunjenjem obveze tuženica (isplatom vjerovniku) dolazi u mogućnost da od tužitelja traži povrat ½ iznosa koji predstavlja I njegovu obvezu.

17. Odredbom čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisano je da kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima, time da prema čl. 94. Zakona o obveznim odnosima ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku.

17.1. Člankom 43. Zakon o obveznim odnosima propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, dok je odredbom članka 52. Zakona o obveznim odnosima propisano da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

17.2. Odredbom čl. 54. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

17.3. Prema odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da se troškovi i tereti, dijele među svim suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazume.

18. Tužbenim zahtjevom i protutužbenim zahtjevom stranke potražuju jedna od drugoga jednokratnu isplatu polovice iznosa svih otplaćenih i dospjelih mjesečnih anuiteta kredita koji je tuženica kao korisnica kredita sklopila s bankom.

19. Iz iskaza stranaka proizlazi da je tuženica kao korisnica kredita ispunila u obvezu koju je preuzela prema banci za utuženo vrijeme, odnosno podmirila je dio kredita koji je sklopljen za vrijeme trajanja bračne zajednice i koji kredit predstavlja teret bračne zajednice, a u kojem kreditu je solidarni dužnik tuženik te s kojim kreditom su potom podmirena dugovanja dospjela do trenutka sklapanja kredita i koja dugovanja se odnose i na troškove zajedničkog života stranaka, pa je samim ispunjenjem obveze po tuženici (isplatom vjerovniku - banci) kada teret bračne stečevine postaje dug bračne stečevine, tuženica stekla mogućnost tražiti od tužitelja povrat polovice iznosa koji predstavlja i obvezu tužitelja, s obzirom na to da su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu utrošeni za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, a navedeno tužitelj u svojem iskazu nije niti osporio te se suglasio s preuzimanjem obveza tuženice svojim potpisom ugovora o kreditu i svime što je u njemu navedeno.

20. Naime, tijekom postupka je utvrđeno sljedeće:

- stranke su započele zajednicu 2014., a u istoj godini su i sklopili brak,

- obje stranke su imale dugovanja prije započinjanja zajednice, a za koja je tuženica i ovršena 2013., kako je i naznačeno u točki 10. ovog obrazloženja presude, te koja su tijekom zajednice stranke otplatile i to prvo od tuženice, a potom tužiteljeve,

- tuženica je bila zaposlena za vrijeme trajanja zajednice i ostvarivala je prihode,

- za tužitelja nije utvrđeno u kojem razdoblju je radio i koliko je ostvarivao prihoda,

- stranke su od PO posudile iznos od 3.500,00 kn, a koji je prema iskazivanju stranaka preuzeo tuženik i koji je s navedenim i poslovno surađivao te kojem je po zahtjevu davao i veće iznose novaca zbog poslovanja društva Gama sigurnost,

- da tuženica navodi da je vratila tužitelju pokretnine koje potražuje od nje, ističući pritom da ih je stekao na nezakonit način zbog čega je dobio i izvanredni otkaz i to je dalje morao rješavati s poslodavcem, a tužitelj navedeno nije osporio niti je u svojem iskazu znao specificirati o kojim pokretninama je riječ i na koji način im je utvrdio vrijednost,

- da su stranke nakon više od dvije godine zajedničkog života zajedno sklopile kredit kod Privredne banke Zagreb d.d. kako bi se podmirili troškovi po računima i karticama tuženice, koja je iskazivala da je za to vrijeme ona radila i podmirivala troškove tužitelja i njegovih roditelja, posebice troškova postupka koje je imao u kaznenom postupku što i proizlazi iz točke 10. ovog obrazloženja presude,

- da je tuženica sama otplatila sve anuitete kredita, a da je tužitelj dok je radio podizao svoju plaću i s njom sudjelovao u kućanskim troškovima u neutvrđenom iznosu, te podmirivao troškove društva za koje je surađivao s PO u neutvrđenom iznosu kao i da tužitelj ne osporava da nije bio stalno zaposlen za vrijeme trajanja zajednice niti da je tuženica radila dodatne poslove,

- da iz zahtjeva tuženice proizlazi da potražuje isplatu iznosa od 3.036,00 EUR za razdoblje od srpnja 2023. do podnošenja protutužbe i to kako navodi: „Nakon prestanka bračne zajednice, kredit, koji predstavlja zajedničku obvezu, plaća isključivo tuženica i to mjesečni iznos od 303,61 EUR, pa je stoga tužitelj u obvezi plaćanja polovice iznosa kredita sve do konačne otplate kredita.“, te da iznos od „3.036,10 EUR predstavlja polovicu iznosa rate anuiteta za kredit koji od srpnja 2023. plaća isključivo tuženica“

21. Dakle, nesporno iz provedenog postupka proizlazi sljedeće :

- sam tužitelj ne osporava da je tuženica plaćala kredit sama, te da je on sudjelovao u sklapanju kredita radi podmirenja zajedničkih dugovanja koje su oboje imali,

- da su stranke živjele najprije u izvanbračnoj, a zatim u bračnoj zajednici u vremenu od 28. veljače 2014. do lipnja 2023.,

- da tužitelj nije dokazao koje pokretnine su ostale u posjedu tuženice, njihovu vrijednost niti je osporio navode tuženice da mu je vratila sve što je bilo njegovo,

- zatim da tuženica potražuje od tuženika iznos od 3.036,10 EUR koji predstavlja polovicu iznosa rate anuiteta za kredit koji od srpnja 2023. plaća isključivo tuženica, a koji se odnosi i na podmirenje tužiteljevih dugova koji su potjecali iz razdoblja prije njihove zajednice života, njezinih dugova, kao i njegovih osobnih dugova nastalih za vrijeme trajanja njihove zajednice života.

22. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-321/2004-2 od 27. travnja 2005. proizlazi sljedeće: „Za dugove iz naslova troškova učinjenih tijekom bračne zajednice, za potrebe zajedničkog domaćinstva bračni drugovi odgovaraju solidarno, pa kad je jedan bračni drug, nakon prestanka bračne zajednice, podmirio dug, na temelju odredbe iz čl. 423. st. 1. i čl. 424. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) ima pravo zahtijevati od drugog bračnog druga, kao sudužnika, da mu naknadi dio obveze koji pada na njega. Obveza tuženika da tužiteljici naknadi iznos temelji se na odredbi čl. 224. ZOO, dok se obveza da joj naknadi iznos temelji na odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 – dalje: OZ), kako to pravilno obrazlažu sudovi.“

23. U prilog dugovanjima nastalima prije bračne zajednice i to za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice ukazuje se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-628/2015-2 od 28. studenog 2018., prema kojoj je za postojanje izvanbračne zajednice nužno utvrditi postojanje trajnije zajednice ne samo u smislu zajedničkog stanovanja nego i egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj izvanbračni drugovi zadovoljavaju različite životne potrebe te se međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, te na odluku broj Rev- 997/2004-2 od 28. rujna 2005. u kojoj je navedeno da bez volje jednog od partnera nema izvanbračne zajednice.

23.1. Iz priložene dokumentacije kao i iskazivanja stranaka, proizlazi da su prije braka živjeli zajedno i da je tuženica tada jedina bila zaposlena, a obje stranke su imali dugovanja koja je tuženica nastojala smanjiti i platiti dok nije bila blokirana nakon čega su sklopili ugovor o kreditu.

24. Nadalje, solidarna odgovornost bračnih drugova nastaje kada su dugovi nastali za zajedničke potrebe bračne i obiteljske zajednice, odnosno za stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, a drugi bračni drug je bio upoznat s pravnim poslom kojim je dug nastao i odobrio ga ili prihvatio ostvarenu korist. U takvim slučajevima oba bračna druga snose teret duga solidarno, iako nije formalno preuzeo obvezu kao jamac ili sudužnik. Ova odgovornost proizlazi iz odredbi Obiteljskog zakona koje uređuju bračnu stečevinu i odgovornost za obveze povezane s njom, te predstavlja izuzetak od općeg pravila o pojedinačnoj odgovornosti bračnih drugova za dugove.

24.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita utrošile nesporno za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je neotplaćeni iznos kredita teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove, posebice jer je tužitelj bio upoznat s ugovorom o kreditu i prihvatio ga te formalno i preuzeo obvezu kao solidarni jamac.

25. Nadalje, obzirom da su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005.) to je prema odredbi čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015,) koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a potom i kasnije tijekom njegove otplate se nije mijenjao, bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

25.1. Odredbom čl. 43. Obiteljskog zakona propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug. Međutim, odredbom čl. 44. Obiteljskog zakona propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. Smatra se da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

25.2. Iz priloženog predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su stranke sporazumno ugovorile da zajednički odgovaraju za dugovanja po računima tuženice i kartice, te iz samih iskaza stranaka proizlazi da su imali ekonomsku zajednicu i zajedno podmirivali troškove i dugovanja nastala prije zajednice i tijekom zajednice, a zbog čega su i sklopili ugovor o kreditu slijedom čega se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 43. Obiteljskog zakona.

25.3. Dakle, prema navedenome, bračni drugovi u obvezi su vratiti dugove s osnove sklopljenog ugovora o kreditu, izvjesno utrošenog za njihove zajedničke potrebe tijekom njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima. Naime, povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koju je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova. O tome i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-767/2024-5 od 16. listopada 2024.

26. Nadalje, a u odnosu na odgovornost za novčane dugove trećima (jamcima za ugovor o kreditu), može se uspostaviti zajednička (solidarna) odgovornost bračnih drugova (supružnika). Pri tome, po ocjeni ovog suda, temeljni kriterij za utemeljenje takve odgovornosti predstavlja pitanje da li je drugi bračni drug bio upoznat s utemeljenjem takve obveze i je li takav pravni posao odobrio. Kada solidarna obveza nije posebno propisana zakonom, bračni drugovi su solidarno odgovorni ako je pravni posao iz kojeg proistječe dugovanje, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, pri čemu je bračni drug, kojeg se tereti na solidarnu odgovornost s bračnim drugom koji je izravni dužnik, upoznat s osnovom zaduženja te ju je odobrio odnosno od toga prihvaća ostvarenu korist. O tome i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-767/2024-5 od 16. listopada 2024. i Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1760/2024-6 od 14. svibnja 2025.

27. Iz tako provedenog postupka proizlazi da je tuženica dokazala osnovanost svojeg zahtjeva, dok tužitelj nije dokazao da on nije bio u obvezi podmirivati anuitete po kreditu.

28. Naime, primjenom čl. 7 . st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl.8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj je trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tuženica svoj protutužbeni zahtjev, a tužitelj ono na čemu osporava protutužbeni zahtjev te tuženica tužbeni zahtjev.

29.1. Tužitelj nije dokazao da je među strankama nije postojao naprijed navedeni dogovor, odnosno nije dokazao da je među njima nije postojao dogovor o tome da bi plaćanje kredita bilo isključivo za dugovanja tuženice posebice jer je sporazumno sklopio ugovor o kreditu u kojem je bio solidarni jamac te je u svojem iskazu sam navodio da su tijekom zajedničkog života s tuženicom nastali dugovi i da su oboje bili podstanari, posuđivali novce i da je zaposlio se tek u 2015., a do tada je radila tuženica samo.

29.2. Isto tako, važno je istaknuti da je strankama omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana im je mogućnost predlaganja dokaza kao i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u ocjeni izvedenih dokaza. Naime, dokazom i to odlučnim u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojem dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

32. U odnosu na pokretnine, ističe se da je nužno u postupku koji se pokreće pred sudom dokazati da je pokretnina vlasništvo podnositelja zahtjeva i da se nalazi u posjedu tuženice, te je također nužno i stvar za koju se traži isplata opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari pa se ne može zahtijevati stvari kao što je gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženica morala znati da te pokretnine ne posjeduje.

32.1. Potrebno je dakle stvari za koje se potražuje tužbom detaljno opisati po osobinama i karakteristikama, odnosno detaljno ih označiti kako bi sud i stranke znali što je predmet spora, a što tužitelj nije učinio.

33. Iz iskaza stranaka proizlazi da je tuženica vratila tuženiku njegove pokretnine, a on sam ne navodi koje pokretnine sada potražuje niti na temelju čega temelji svoj zahtjev.

34. U konkretnom slučaju prethodni postupak je zaključen prije nego što je tužbeni zahtjev dostatno određen u odnosu na glavnu stvari i sporedna potraživanja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku te u okolnostima kada tužitelj postavlja neodređeni tužbeni zahtjev koji postavlja zajedno s drugim zahtjevom, a pritom ne dostavlja dokumentaciju iz koje bi jasno proizlazilo koji dio se odnosi na pokretnine, to nije bilo moguće odlučivati o navedenom zahtjevu.

35. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

36. Odluka o parničnim troškovima donesena je u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

37. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj tuženici temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan u cijelosti nadoknaditi opravdane parnične troškove imajući u vidu da je uspjela u cijelosti.

37.1. Pri tome se ističe da je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1356/21-4 od 26. travnja 2022., koje je ispravljeno rješenjem broj Rev-1356/21-7 od 11. listopada 2022. izraženo sljedeće pravno shvaćanje: „Kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.“

38. Slijedom navedenoga, sud je odmjerio trošak tuženice prema dostavljenom troškovniku od 26. siječnja 2026. (list 125 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema vrijednosti predmeta spora iz tužbenog i protutužbenog zahtjeva, sve u granicama postavljenog zahtjeva.

39. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku, i to: trošak sastava protutužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištu održanim 7. travnja 2026. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), te zastupanje na ročištima održanima 3. studenog 2026. i 27. siječnja 2026., za svako ročište 100 bodova (sveukupno 200 bodova) (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 350 bodova. Zatim u odnosu na tužbeni zahtjev, a imajući u vidu postavljeni troškovnik i dosuđeni iznos za protutužbeni zahtjev, priznato je u skladu sa zahtjevom zastupanje na ročištu održanim 7. travnja 2026. 75 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), te zastupanje na ročištima održanima 3. studenog 2026. i 27. siječnja 2026., za svako ročište 150 bodova (sveukupno 300 bodova) (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 375 bodova. Ukupan zbroj bodova iznosi 725 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), te uvećano za 25% (Tbr. 46 Tarife) po osnovi PDV iznosi 1.812,50 EUR (slovima: tisućuosamstodvanaest eura i pedeset centi).

40. Na navedeni iznos priznat je trošak pristojbe za protutužbu u iznosu od 76,81 EUR (slovima: sedamdesetšest eura i osamdesetjedan centi) i za presudu kojom je odlučeno o protutužbi u iznosu od 76,81 EUR (slovima: sedamdesetšest eura i osamdesetjedan centi).

41. Slijedom čega, ukupno priznati trošak tuženice je 1.966,12 EUR (slovima: tisućudevetstošezdesetšest eura i dvanaest centi).

42. Na dosuđeni trošak, tuženica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu, u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) pa je odlučeno da je tužitelj obvezan iznos iz točke 41. ovog obrazloženja isplatiti tuženici zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

43. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

44. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 16. veljače 2026.

Sudac

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćnicima

3. Spis