Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-39/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Franu Pelicariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-211/2020 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tužitelja te se ukida dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-211/2020 od 6. rujna 2024. u točki I i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja u točki I odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio isplatu iznosa od 1.238,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečno iznosa pa do isplate.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 12,35 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.
3. U točki III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.
4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je prijedlog za donošenje dopunske presude osnovan jer je sud prvog stupnja od dosuđene naknade zbog povrede mirnog uživanja vlasništva pogrešno odbio iznose koji se odnose na porez i prirez jer da se zahtjev tužitelja ne odnosi na naknadu zbog izmakle koristi jer nije dao stan u najam već se radi o naknadi štete zbog nemogućnosti korištenja vlasništva.
5. Smatra tužitelj da visina porezne obveze koju najmodavac plaća ne utječe na tržišnu vrijednost najma.
6. Tužitelj se nadalje poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava kao i Vrhovnog suda koja govori o pravu na naknadu u visini koja predstavlja razliku između zaštićene i tržišne najamnine i da je u odluci Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Revd-2785/2023 odlučivalo o pravnom pitanju da li se treba umanjiti dosuđeni iznos naknade za porez na dohodak i prirez sukladno Zakonu o porezu na dohodak. Predložio je da se dopunska presuda preinači i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba je osnovana.
9. Sud prvog stupnja je donio dopunsku presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 1.238,84 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate navodeći da je presudom od 3. lipnja 2022. tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu koji prema nalazu vještaka odgovara razlici između tržišne i zaštićene najamnine i to sve zbog povrede Konvencijom zajamčenog prava vlasništva. Sukladno nalazu vještaka po toj presudi dosuđena je naknada sukladno razlici između tržišne vrijednosti najma i zaštićene najamnine sve umanjeno za porez i prirez.
10. Primjenjuje sud prvog stupnja odredbu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) na način da je šteta definirana kao umanjenje nečije imovine i sprječavanje njezinog povećanja i povreda prava osobnosti i da kod ocjene visine izmakle koristi sukladno čl. 1089. st. 3. ZOO-a uzima se u obzir dobitak koji je mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
11. Navodi sud prvog stupnja da tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji da je zbog propusta tuženika tužitelj kao vlasnik bio spriječen ostvarivati prihod od najma u visini slobodne tržišne najamnine odnosno da je tuženik spriječio povećanje imovine tužitelja te zaključuje da imovina tužitelja ne bi bila povećana za iznos poreza i prireza koji bi tužitelj bio dužan plaćati na ime prihoda od najamnine u slučaju da je nekretninu iznajmljivao po tržišnim uvjetima.
12. Stoga smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje dopunske presude na način se odbija dio zahtjeva tužitelja za iznos od 1.238,84 eura jer da tužitelju ne pripada naknada koja se odnosi na ukupnu tržišnu vrijednost najamnine za predmetni stan jer da je od ukupnog iznosa trebalo oduzeti iznos koji se traži donošenjem dopunske presude, a koji se odnosi na plaćanje poreza i prireza.
13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), te navodi da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa da mu pripada daljnji iznos za naknadu parničnih troškova iznos od 12,35 eura koji se odnosi na razliku plaćene pristojbe na presudu.
14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
15. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1045. i čl. 1089. st. 3. ZOO-a kada je utvrdio da je trebalo preostali dio zahtjeva tužitelja za iznos od 1.238,84 eura odbiti, jer da tužitelju ne pripada ukupna naknada štete koja se odnosi na visinu tržišne najamnine koju bi ostvarivao tužitelj jer da bi tužitelj bio u obvezi platiti poreze i prireze, u visini koja je utvrđena u nalazu vještaka.
16. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da imovina tužitelja ne bi bila povećana za iznos poreza i prireza koji bi tužitelj bio dužan plaćati od prihoda najamnine, jer da je porez i prirez tužitelj u obvezi platiti, jer se radi o naknadi štete za koju se ne plaća porez.
17. Tužitelj se pravilno poziva na odluku Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Revd-2785/2023 kojom je odbijen prijedlog da se dopusti revizija radi pravnog pitanja. Treba li iznos koji je tužitelju dosuđen na ime naknade po utuženoj osnovi umanjiti za iznos koji bi isti kao vlasnik stana trebao platiti na ime poreza na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak, odgovoreno je da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti u njihovoj primjeni i da o tome postoji odluka revizijskog suda pod poslovnim brojem Rev-934/2004 u kojoj se navodi da se naknadu štete ne plaća porez i prirez.
18. Naime, navedeno pravno shvaćanje kojim nije dopuštena revizija u postupku pod poslovnim brojem Revd-2785/2023 radi pravnog pitanja: "Treba li se iznosi koji su tužitelju dosuđeni na ime naknade po utuženoj osnovi umanjiti za iznos koji bi isti kao vlasnik stana trebao platiti na ime poreza na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak prema kojemu bi dohodak kod imovine predstavljaju razliku između najamnine izdataka u visini od 30% te bi na taj iznos trebalo platiti porez na dohodak po stopi od 12% godišnje", te je u revizijskoj odluci Rev-1010/2022 odbijena revizija uz obrazloženje u identičnom činjeničnom i pravnom predmetu navodeći da naknade štete ne podliježe oporezivanju i da se radi o ustaljenoj sudskoj praksi kao i prema odluci Rev-934/2004 od 17. prosinca 2008. Naime, u tom predmetu Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici pod poslovnim brojem Gž-1330/2022 potvrdio je prvostupanjsku presudu prema kojoj tužitelju u identičnoj pravnoj situaciji nisu oduzeti iznosi s naslova poreza na dohodak i prirez uz obrazloženje da prema čl. 9. Zakona o porezu na dohodak iznosi dosuđenih naknada štete ne podliježu porezu.
21. Identično pravno shvaćanje navedeno je i u odlukama na koje se poziva tužitelj u žalbi i to Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž-1515/21 i Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Gž-274/2021.
22. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije se mogla dopunska presuda preinačiti jer iz priloženog nalaza vještaka na listu 145. proizlazi da je tržišna vrijednost najamnine 12.701,57 eura (95.700,00 kuna) da je vrijednost najamnine umanjena za porez od 12% iznosi 11.634,64 eura (87.661,20 kuna) i da vrijednost najamnine umanjena za porez 12% i prirez od 18% iznosi 11.442,59 eura (86.214,20 kuna), da osnovica za porez od 70% najamnine iznosi 8.891,10 eura (66.990,00 kuna), da porez za najam od 12% osnovice iznosi 1.066,93 eura (8.038,80 kuna), a prirez od 18% 192,04 eura (1.446,98 kuna). Navedeni vještak nije utvrdio niti mu je postavljena zadaća rješenjem da za sporno razdoblje za svaki mjesec navede iznose poreza i prireza da se moglo utvrditi da li je točan obračun tužitelja u podnesku na listu 185. i da bi se mogli utvrditi je li osnovan ukupno postavljeni tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno dopunskom presudom.
23. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka upotpuniti činjenično stanje i odlučiti o osnovanosti cjelokupnog tužbenog zahtjeva pri tome imajući na umu da se iznosi poreza i prireza ne oduzimaju u ukupnoj naknadi koja pripada tužitelju te će stoga ponovno odlučiti o osnovanosti prijedloga za donošenje dopunske presude kao i o troškovima koji su nastali povodom donošenja dopunske presude i o troškovima žalbenog postupka.
24. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a i čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ovog rješenja.
U Rijeci 16. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Kristina Vukelić Aničić
