Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2017/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. DŠ, [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima iz ZOU Jureško i Buntak iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku BŠ, dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1498/2019-64 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1498/2019-64 od 17. siječnja 2025. preinačava u točki I., II., III. IV., V.,VI. i VII. izreke i sudi:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti I. tužiteljici PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 36.486,67 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 220.000,00 kn / 29.199,02 eur tekućom od 5.10.2018. do isplate,

- na iznos od 5.000,00 kn / 663,61 eur tekućom od 6.10.2021. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn / 530,89 eur tekućom od 23.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2.525,00 kn / 335,12 eur tekućom od 04.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn / 225,62 eur tekućom od 07.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3.182,00 kn / 422,32 eur tekućom od 07.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn / 4.977,11 eur tekućom od presuđenja do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim I. tužiteljica PŠ potražuje isplatu iznosa od 1.974,24 eura (razlika od priznatih 4.977,11 eura/37.500,00 kn do zatraženih 6.951,35 eura / 52.375,00 kn), iznosa od 256,81 eur/1.935,00 kn i iznosa od 530,89 eur/4.000,00 kn, te iznosa od 105.000,00 kn/ 13.935,63 eur (razlika od 330.000,00 kn / 43.798,52 eur do 225.000,00 kn/ 29.862,63 eur) sve sa zatraženim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.000,00 kn/ 663,61 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti II. tužiteljici UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 eur tekućom od 5.10.2018. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur tekućom od 6.10.2021. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti III. tužiteljici ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 eur tekućom od 5.10.2018. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur tekućom od 6.10.2021. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021.

V. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti IV. tužitelju CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 eur tekućom od 5.10.2018. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur tekućom od 6.10.2021. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021.

VI. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti V. tužiteljici DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 eur tekućom od 5.10.2018. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur tekućom od 6.10.2021. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

dok se odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021.

VII. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 26.825,56 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17.1.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu odbija zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti I-tužiteljici PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 50.422,30 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 330.000,00 kn / 43,798,52 eur tekućom od 05.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn / 530,89 eur tekućom od 23.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2.525,00 kn / 335,12 eur tekućom od 04.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.700,00 kn / 225,62 eur tekućom od 07.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3.182,00 kn / 422,32 eur tekućom od 07.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 37.500,00 kn / 4.977,11 eur tekućom od presuđenja do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim I. tužiteljica PŠ potražuje isplatu iznosa od 1.974,24 eura (razlika od priznatih 4.977,11 eura/37.500,00 kn do zatraženih 6.951,35 eura / 52.375,00 kn), te iznosa od 256,81 eur/1.935,00 kn i iznosa od 530,89 eur/4.000,00 kn, sve sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti II. tužiteljici UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112.500,00 kn / 14.931,31 eur tekućom od 05.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti III. tužiteljici ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112.500,00 kn / 14.931,31 eur tekućom od 05.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti IV. tužitelju CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112.500,00 kn / 14.931,31 eur tekućom od 05.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti V. tužiteljici DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 15.064,03 eura sa zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112.500,00 kn / 14.931,31 eur tekućom od 05.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eur tekućom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 31.455,86 eura sa zateznom kamatom od 17.1.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.“

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv citirane presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tuženik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne postoji doprinos prednika tužiteljice u vlastitoj šteti jer da je imao dobru preglednost i mogućnost uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika i odustati od prelaska preko ceste unatoč zelenom svjetlu na semaforu za smjer kretanja pješaka preko pješačkog prijelaza. Također ističe da se doprinos prednika tužitelja štetnom događaju očituje i u okolnosti jer je bicikl vozio preko pješačkog prijelaza, a nije ga gurao što da se reflektiralo na dinamiku predmetne nezgode i posljedice za prednika tužitelja. U tom smislu žalitelj ukazuje da je neosnovano odbijen s prijedlogom za provođenje novog prometnog vještačenja. Tuženik žalbom osporava i dosuđenu visinu naknade neimovinske štete 1. tužiteljici kao djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja iako se radi o punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju kao neosnovane i protivne provedenim dokazima žalbene navode tuženika, kako u dijelu koji se odnosi na visinu dosuđene naknade 1. tužiteljici, tako i u dijelu koji se odnosi na prigovor doprinosa prednika tužitelja šteti te predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljima.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, oca i djeda, kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 5.7.2017. za koju je osiguranik tuženika pravomoćnom oglašen krivim u kaznenom postupku.

6. Po provedenom postupku, na temelju izvedenih dokaza i sadržaja spisa prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 1. tužiteljica kćer pok. HŠ, dok su 2.- 5. tužitelji djeca 1. tužiteljice i unuci pok. HŠ,

- da je pok. HŠ prebivao na adresi [adresa] te da je od 2003. živio u zajedničkom kućanstvu s tužiteljima,

- da su tužitelji preporučenom pošiljkom 5.10.2018. poslali tuženiku odštetni zahtjev,

- prema iskazu svjedoka IŠ i provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću da je prednik tužitelja sjeo na bicikl i započeo prelaziti cestu nakon što mu se upalilo zeleno svijetlo na semaforu, da je osiguranik tuženika kao vozač osobnog vozila opasnost najranije mogao uočiti na oko 2 sekunde prije sudara kad se nalazio na udaljenosti od najmanje 36 metara ispred mjesta sudara te da je sudar mogao izbjeći reakcijom forsiranim kočenjem u najranijem mogućem trenutku pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 67 km/h, da je prednik tužitelja obzirom na dobru preglednost imao mogućnost uočiti nailazak osobnog vozila osiguranika,

- da se osiguranik tuženika morao kretati 100 km/h, a da ga je prednik tužitelja mogao uočiti kratko prije i u trenutku stupanja na kolnik,

- da na mjestu nezgode preko kolnika nije bila izvedena biciklistička staza,

- da je prednik tužitelja preko pješačkog prijelaza gurao bicikl, da bi u tom slučaju boravak prednika tužitelja na kolniku bio nešto duži od 2 sekunde te da bi osiguranik tuženika uspio smanjiti sudarnu brzinu za nešto više od 65 km/h, ali da bi do nezgode opet došlo,

- da kombinacijom bočnog izmicanja i intenzivnog kočenja vozač ne bi uspio izbjeći nalet na biciklistu koji gura bicikl, odnosno da bi u takvom slučaju vozilo do mjesta sudara bilo nešto više bočno pomaknuto od konkretno ostvarenog bočnog pomaka, ali još uvijek nedovoljno da se izbjegne nalet na pješaka ,

- da je pravomoćnom osuđujućom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj K-124/19-46 od 18.7.2022. (potvrđena presudom Županijskog suda u Puli

– Pola Kž-507/2022-10 od 10.9.2024., osim u dijelu kojim je ukinuta sigurnosna mjera zabranom upravljanja motornim vozilom), okrivljeni RŠ, osiguranik tuženika, proglašen krivim što je 5.7.2018. oko 16,30 sati u [adresa], upravljajući osobnim automobilom desnom prometnom trakom iz smjera ravno državne ceste D30 u pravcu Siska, protivno odredbi članka 59. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, svjestan da time može ugroziti druge sudionike u cestovnom prometu i pristajući na to, dolaskom do raskrižja sa kolnikom ..., nije zaustavio vozilo na znak crvenog svjetla već je nastavio vožnju ravno na raskrižju, uslijed čega je prednjim desnim i bočnim dijelom vozila naletio na bicikl kojim je predmetne zgode pravilno, preko pješačkog prijelaza upravljao HŠ, uključivši se u promet sa pješačko/biciklističkog otoka u trenutku kada mu je bilo upaljeno ze leno svjetlo za njegov smjer kretanja, uslijed kojeg naleta su biciklist zajedno sa biciklom odbačeni na kolnik udesno, a kojom prilikom je vozač bicikla HŠ zadobio povrede koje u svom zbiru čine tešku tjelesnu povredu, dakle kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu

– opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. Kaznenog zakona,

- da nije sporna uzročno posljedična veza između smrti pokojnog HŠ i predmetne prometne nesreće za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika,

- da tuženik nije osporio zatražene iznose imovinske štete po priloženim računima glede karmina, pogreba, pogrebnih usluga, prijevoza te crnine.

6.1. Slijedom prednjih utvrđenja, pozivajući se na odredbu članka 1101. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO), sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljima pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe i to 1. tužiteljici zbog smrti oca u iznosu od 330.000,00 kn/ 43.798,53 eur, dok 2. - 5. tužiteljima zbog smrti djeda svakom u iznosu od 112.500,00 kn/ 14.931,32 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP-a), primjenom kamatne stope propisane odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 1093. ZOO -a dosuđuje 1. tužiteljici imovinsku štetu s osnova pogrebnih troškova i nadgrobnog spomenika u ukupnom iznosu od 6.491,06 eur s pripadajućim kamatama dok 2. - 5. tužiteljima na ime crnine svakom iznos od 1.000,00 kn/ 132,72 eur s kamatama od presuđenja do isplate kao i troškove postupka u ukupnom iznosu od 31.455,86 eur temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25 - Tarifa) s kamatom od presuđenja do isplate. U točki II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je djelomično odbio zahtjev s osnova naknade za nadgrobni spomenik i troškova liječenja pok. prednika tužitelja.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U žalbenoj fazi tuženik osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode posljedično čemu i odmjerenu visinu štete tužiteljima, kao i dosuđenu visinu neimovinske štete 1. tužiteljici neovisno od suodgovornosti prednika tužitelja u nastaloj šteti.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika na pravilno utvrđeno činjenično stanje glede dinamike nastanka predmetne prometne nezgode ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da nije postojao doprinos prednika tužitelja u nastaloj šteti. Pritom je prvostupanjski sud cijenio sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a o čemu je dao razumna i argumentirana obrazloženja koja u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

9.1. Naime, tuženik ne poriče u žalbi da je osiguranik tuženika prošao kroz raskrižje ... i ... ... iako je na semaforu u njegovom smjeru kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo. Nadalje je prometnim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika prije nezgode vozio brzinom do 100 km/h, jednom od dvije ravne kolne trake u istom smjeru, na preglednom raskrižju i po sunčanom vremenu, dok je sudarna brzina kretanja iznosila 65 km/h, a ograničenje brzine temeljem postavljenog prometnog znaka 60 km/h. Nisu utvrđeni tragovi kočenja, a u svom iskazu u svojstvu svjedoka, osiguranik tuženika RŠ navodi da je na ulasku u raskrižje njegova suvozačica odjednom viknula „biciklist“ te je u tom trenutku osjetio udarac u desnu stranu automobila, a do tada uopće nije vidio biciklistu. Također je neosporno utvrđeno da je do nezgode došlo na pješačkom prijelazu kojim se kretao prednik tužitelja na znak upaljenog zelenog svjetla, na svom biciklu, nakon što je prethodno čekao da se isto upali na pješačkom otoku i to najmanje 9 sekundi prije sudara. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da čak i u situaciji da je prednik tužitelja gurao bicikl preko pješačkog prijelaza, nalet vozilom osiguranika tuženika na prednika tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja bio bi neizbježan.

9.2. Sukladno navedenim utvrđenjima, uzimajući u obzir prednje citiranu osuđujuću kaznenu presudu te polazeći od važeće odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/23, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 – ZSPC) koja je propisivala da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, dok je člankom 59. stavak 1. ZSCP-a izrijekom propisao zabranu prolaska raskrižjem na znak upaljenog crvenog svjetla, nema nikakvih razumnih, logičnih i životnih razloga da se od pješaka/bicikliste koji prelaz i preko pješačkog prelaza na znak upaljenog zelenog svjetla očekuje da na raskrižju uočava, cijeni i propušta vozila koja se kreću nepropisno.

9.3. Tuženik se kretao nepropisno u odnosu na brzinu kretanja, propuštanjem dužne pažnje u odnosu na prometnu situaciju kako u odnosu na druge sudionike u prometu tako i na znak izričite zabrane vozeći kroz upaljeno crveno svjetlo na semaforu. Pritom treba imati u vidu preglednost i dinamiku prometa na predmetnom raskrižju koja proizlazi iz situacijskog plana i fotografskog elaborata sačinjenog od strane djelatnika MUP-a Policijske uprave zagrebačke, čiju vjerodostojnost stranke nisu dovodile u pitanje tijekom postupka. Konačno valja reći da budući tuženik uopće nije zamijetio prednika tužitelja da prelazi pješački prijelaz, shodno čemu nije niti poduzeo radnju kočenja prije naleta na njega, time su hipotetski, a za konkretan slučaj irelevantni prigovori tuženika je li prednik tužitelj trebao pješački prijelaz prijeći pješke gurajući svoj bicikl, a ne ga vozeći u kontekstu njegove suodgovornosti, a o čemu je mišljenje dao i prometni vještak.

10. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nepostojanje suodgovornosti u šteti prednika tužitelja te je pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja jer za isto nije bilo objektivnih razloga.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka te je njegovim usmenim izlaganjem na ročištu za glavnu raspravu omogućio tuženiku da mu postavlja pitanja i traži objašnjenja od vještaka za iznesene prigovore na pisani nalaz i mišljenje pa tako i glede eventualnog doprinosa prednika tužitelja šteti činjenicom što je prešao pješačkim prijelazom vozeći, a ne gurajući svoj bicikl. Stoga neosnovano tuženik žalbom upire u povredu njegovih procesnih prava, dok subjektivno nezadovoljstvo tuženika s rezultatima i utvrđenjima provedenim prometnim vještačenjem ne predstavlja opravdani razlog za provođenje novog vještačenja.

12. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio osiguranika tuženika isključivo odgovornim za nastanak prometne nezgode od 5.7.2018. uslijed koje je, zbog zadobivenih povreda, preminuo prednik tužitelja.

13. Međutim, osnovano tuženik žalbom upire u dosuđenu visinu pravične novčane naknade 1. tužiteljici za smrt njezinog oca u iznosu od 330.000,00 kn/ 43.798,52 eur. Navedeni iznos predviđen je Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao pravična novčana naknada za smrt roditelja za dijete koje se nalazi na odgoju i skrbi dok se u konkretnome radi o punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi za koju navedeni kriteriji predviđaju pravičnu naknadu u iznosu od 225.000,00 kn/ 29.962,63 eur, na što pravilno ukazuje tuženik u žalbi.

13.1. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja, budući da se radi o odrasloj osobi čiji je otac preminuo u predmetnom štetnom događaju, a prvostupanjski sud ne iznosi argumente u prilog uvećanoj naknadi niti isto posebna obrazlaže, a niti bi posebne okolnosti za uvećanje pravične novčane naknade proizlazile iz stanja spisa predmeta ili danog iskaza 1. tužiteljice, pa polazeći od ustaljene i dosljedne sudske prakse i rukovodeći se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, ovaj sud cijeni osnovanim žalbene navode tuženika da 1. tužiteljici pripada neimovinska šteta radi smrti njezinog oca u visini od 225.000,00 kn/ 29.962,63 eur.

14. Također osnovano tuženik u žalbu prigovara dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati na preinačeni iznos naknade neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku prema odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14), dakle od 5.10.2018. umjesto od dana povišenja zahtjeva podneskom tužitelja od 6.10.2021. u odnosu na povišeni iznos naknade neimovinske štete promjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva.

14.1. Iz navedenih razloga trebalo je odbiti kao neosnovan zahtjev 2. – 5. tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 37.500,00 kn/ 4.977,10 eur od 5.10.2018. do 5.10.2021. dok 1. tužiteljici na uvećani i osnovani iznos od 5.000,00 kn / 663,61 eur.

15. Odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu od 85,28%, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u postupku. Stoga je pravilno odmjerenu visinu ukupnih parničnih troškova tužitelja po prvostupanjskom sudu prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 i 107/25) za poduzete radnje punomoćnika tužitelja i sudskih pristojbi, u ukupnom iznosu od 31.455,86 eur valjalo umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u sporu te obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 26.825,56 eura sa zakonskim kamatama sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a

16. Slijedom izloženog te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. O zatraženom trošku žalbenog postupka, obzirom da je tuženik uspio u neznatnom dijelu svoje žalbe, dok trošak odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban, to je zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić