Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj:Gž-128/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-2146/2025-8 od 10. prosinca 2025. u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. P-2146/2025-8 od 10. prosinca 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu od 18. veljače 2004. kojom je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama banke. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 616,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.
2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).
3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu od 18. veljače 2004.kojom je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama banke.
7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li predmetna ugovorna odredba ništetna.
8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:
- da je 18. veljače 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu kojim je u odredbi čl. 8. ugovoreno da je slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita Banka kao kreditor ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Banke ,
- da se o ovoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,
- da tužitelj ima svojstvo potrošača jer Ugovor nije sklopljen s ciljem obavljanja poduzetničke djelatnosti već je iskorišten za zatvaranje postojećih kredita i adaptacije kuće tužitelja, osobne potrebe tužitelja.
9. Polazeći od iznijetih utvrđenja te činjenice da se radi o Ugovoru kojeg je pripremio tuženik a da se o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača. Obrazlaže prvostupanjski sud da je tuženik povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača unoseći u Ugovor o kreditu ugovornu odredbu kojom tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , sve na štetu tužitelja kao potrošača pa smatra da je prilikom ugovaranja sporne odredbe Ugovora postupljeno protivno čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u točki I. izreke.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi u donošenju pobijane presude protivno žalbenim navodima tuženika nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP- a. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe sadržaju isprava te provedenih dokaza te se može ispitati.
11. Isto tako u postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).
12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren ni žalbeni razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t.3. ZPP-a.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom spornu odredbu Ugovora te je pravilno zaključio da je predmetna odredba Ugovora sadržana u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru o kreditu pripremljenom po tuženiku kao kreditoru, o sadržaju koje se nije pregovaralo te na koju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj, nepoštena.
14. Naime, tuženik u ovom postupku nije dokazao da se je o sadržaju sporne odredbe ugovora pregovaralo niti je u tom pravcu predložio dokaze , a dokazivanje istog u smislu odredbe čl. 81.st.4. ZPP-a ležalo je na tuženiku.
15. Na žalbene navode tuženika valja istaći da sama činjenica da je u ugovoru naznačeno da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama ne čini predmetnu odredbu transparentnom ugovornom odredbom, niti isto podrazumijeva da je takva ugovorna odredba poštena, već je u okviru ocjene poštenosti, u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 potrebno ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
16. Razumljivost ugovorne odredbe ne promatra se samo na jezičnoj razini već je istu potrebno ugovoriti na način da se potrošaču daju sve potrebne obavijesti kako bi donio informiranu odluku i shvatio koje ekonomske posljedice proizlaze iz preuzete obveze. Tome u ovom slučaju nije udovoljeno jer iz sporne odredbe uopće nije jasno na što se zaračunavanje takse odnosi čime se evidentno krše osnovna načela obveznog prava o jednakosti ugovornih strana i načelu savjesnosti i poštenja čime se krše osnovni postulati obveznog prava o jednakosti ugovornih strana i načelu savjesnosti i poštenja.
17. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/03 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.
18. Kako o spornoj odredbi Ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale to polazeći od samog sadržaja iste, pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna ugovorna odredba, odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja te odredba koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
19. Ovo iz razloga jer predmetna odredba Ugovora evidentno ne sadrži jasno i određeno navedene elemente koji opravdavaju zaračunavanje sporne takse u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, niti sadrži određeno naznačenu visinu iste te troškove koje banka pokriva zaračunavanjem iste da bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora, kao slabija ugovorna strana mogao jasno sagledati ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe.
20. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. st. 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.
21. Iako je tužitelj kao korisnik kredita bio informiran o obvezi plaćanja takse banci za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita tuženik u ovom postupku nije dokazao, teret dokaza čega je ležao na istom, da je tužitelj bio informiran o razlozima koji bi opravdavali naplatu iste , odnosno o tome troškovi kojih se to bankovnih usluga, i u kojoj visini podmiruju ugovorenom taksom.
22. Upravo zbog navedenog tuženik kao kreditor u vrijeme sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri jer tužitelj kao korisnik kredita te potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe ugovora o plaćanju takse banci u slučaju prijevremene ili djelomične otplate kredita niti oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.
23. Štoviše tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao opravdanost ugovaranja ove takse u slučaju prijevremene ili končane otplate kredita , niti je dokazao koji se to stvarni troškovi tuženika podmiruju naplatom iste pa kako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika a kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje ZOO/91) važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 15. ZOO/91, pri čemu je identično propisano i odredbama čl. 4. i 7. sada važećeg ZOO/05 to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje ugovorenom taksom u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita , to sporna ugovorna odredba i po stavu ovog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ništetna, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
24. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da iako ZOO izrijekom ne zabranjuje ugovaranje odredbi kao što je konkretna isto ne znači da je riječ o odredbi koja bi bila izuzeta iz područja primjeni odredbi ZZP/03 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba.
25. Da li se ili ne, tuženiku kao banci prijevremenom otplatom kredita nanosi šteta, na što tuženik ukazuje žalbom u smislu opravdanja ugovaranja sporne odredbe, nije razlog koji bi predmetnu odredbu ugovora, zbog svih naprijed iznijetih razloga činilo valjanom ugovornom odredbom, već u slučaju eventualnog uzrokovanja štete, tuženiku stoji na raspolaganju za to pravnim poretkom osigurana zaštita.
26. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena i time ništetna te je pravilno utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.
27. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).
28. Prvostupanjskom odlukom tužitelju uopće nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude pa su bez osnove žalbeni navodi tuženika kojima elaborira razloge zbog kojih taj trošak ne bi bio opravdan.
29. Kako u preostalom dijelu tuženik i ne pobija odluku o trošku a kako žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP) to je žalbu tuženika i u odnosu na odluku o trošku kao neosnovanu valjalo odbiti.
30. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
31. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku mu ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka pa temeljem odredbe čl. 166. stavak 1. u vezi s čl. 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u toči II. izreke.
U Rijeci 16. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
