REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1245/2024-22

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojeg zastupa OB, službena osoba, radi invalidske mirovine, 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141 -02/24- 01/03456712000, URBROJ: 341-99-05/3-24-5527 od 29. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24- 01/03456712000, URBROJ: 341-99-05/3-24-5527 od 29. studenog 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03456712000, URBROJ: 341- 17-05/3-23-13081, broj spisa: 46228 od 3. rujna 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 30% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 70% izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 13. svibnja 2024. u svoti od 625,56 eura mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 636,30 eura mjesečno. Određeno je i da će se umjesto ove mirovine i dalje isplaćivati invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema rješenju Područne službe u Zagrebu broj 681320 od 17. rujna 2013. kao povoljnija.

2. Tužitelj u tužbi navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi po kojoj Točki i Listi koja dijagnoza nosi 70%, a koja 30% invaliditeta te navodi da je njegovo zdravstveno stanje toliko pogoršano da je nakon profesionalne, dobio opću nesposobnost, ali da je ranije imao 60% invalidnosti povezano uz rat. Smatra da mu je oduzeto stečeno pravo jer je tih 60% ranije utvrđene nesposobnosti sada umanjeno, a prije nije imao niti priznati status HRVI iz Domovinskog rata. Predlaže Sudu provesti sudsko vještačenje po specijalisti psihijatru te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Poziva se na razloge navedene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, broj: 1144036 od 21. studenog 2024., te navodi da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužitelja, počevši od 13. svibnja 2024. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% bolesti izvan tih okolnosti. Navodi da je predmetni postupak proveden u cijelosti u skladu s člancima 123. do 130. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO), člankom 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23., dalje: Uredba) te je na temelju članka 39. ZOMO-a i članka 30. ZOHBDR-a tužitelju počevši od 13. svibnja 2024., pravilno priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 30% bolest (PTSP) zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% bolesti izvan tih okolnosti (Osnovna nematurirana osobnost, degenerativne promjene lokomotornog sustava). Protivi se dokaznom prijedlogu tužitelja da se provede vještačenje po sudskom vještaku, psihijatru te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je na raspravi održanoj 16. travnja 2025., u prisutnosti opunomoćenice tuženika te u odsutnosti tužitelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 9. travnja 2025. u kojem je ponovio tužbene navode, usvojio njegov dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti psihijatru.

4.1. U skladu s zadatkom određenom rješenjem poslovni broj: Us I- 1345/2024-8 od 3. srpnja 2025., dana 9. rujna 2025. Sudu je dostavljen nalaz i mišljenje sudske vještakinje, doc. prim. dr. sc. Anamarije Petek Erić, specijaliste psihijatra.

5. Iz opširnog i detaljnog nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 31 do 58 spisa), danog nakon osobnog pregleda tužitelja 2. rujna 2025., proizlazi da u odnosu na psihijatrijsko liječenje, kod tužitelja je tijekom 17 godina (od 2006. do posljednjeg stacionarnog tretmana putem Dnevne bolnice 2023.) zabilježen niz psihičkog stanja u okolnostima novih stresnih događaja. Najčešće su to bili interpersonalni i obiteljski konflikti (svađe sa suprugom praćene osjećajem bezvrijednosti uz brakorazvod; sukobi s ocem uz strah od vlastite impulzivnosti; teškoće u odnosu sa kćeri i invaliditet zeta), zatim somatski incidenti i fizički napadi (udarac u glavu od nepoznate osobe 2018.), te doživljaj socijalne i egzistencijalne ugroženosti (nezadovoljstvo mirovinskim statusom i osjećaj marginalizacije). Uz to su se intenzivirali simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja u vidu intruzivnih sjećanja, nesanice i košmara, te izbjegavanja podsjetnika na borbenu izloženost. Klinička slika u svim navratima dominira simptomima kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja i trajnih promjena osobnosti proizašlih iz njega, uz izražene epizode depresivno-anksioznog raspoloženja, nesanicu, intrapsihičku napetost, emocionalnu labilnost i smanjenu toleranciju na frustracije. Česti su somatizacijski i konverzivni simptomi, povlačenje u izolaciju, gubitak interesa za ranije značajne aktivnosti, te impulzivne reakcije uz subjektivni strah od gubitka kontrole nad agresivnim porivima. Tužitelj se više pu ta distancirao od suicidalnih nakana, iako su povremeno bilježene suicidalne primisli. Sveukupno, hospitalizacije su bile reaktivna pogoršanja kronificiranog poremećaja, gdje je osnovna dinamika obilježena kroničnom posttraumatskom simptomatologijom, smanjenom adaptivnošću i nezrelim mehanizmima obrane. Tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpune radne nesposobnosti za rad 60% zbog Domovinskog rata i 40% izvan tih okolnosti rješenjem HZMO broj: 681320 od 16. rujna 2013. Od 01. travnja 2022 .mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Dana 11. prosinca 2023. je pokrenut postupak na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite. Od 13. svibnja 2024. mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti 30% (PTSP) i 70% (izvan okolnosti PTSP, nematurirana osobnost). Iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 21. studenog 2024. utvrđen je potpuni gubitak radne sposobnosti 30% u svezi ZOHBDR (PSTP) i 70% nije u svezi ZOHBDR (osnovna nematurirana osobnost; degenerativne promjene lokomotornog sustava). Iz medicinske dokumentacije po drugim specijalistima (nalazi neurologa i fizijatra od 2007.), dosljedno ukazuju na kronične bolne sindrome vratne i lumbosakralne kralježnice s trajnom lumboishijalgijom, zbog čega se opisuje znatno reduciran kapacitet za statička i dinamička opterećenja, hodanje, stajanje i dizanje tereta. Ovo se stanje već tada opisuje kao kronično i definitivno, bez mogućnosti značajnijeg poboljšanja, a isti zaključak potvrđuju i kasniji nalazi (2009., 2015., 2022.). Iako su prisutni i drugi somatski poremećaji (hiperlipidemija, hipokalemija, cefalalgije), dominantno ograničenje proizlazi iz lokomotornih smetnji. Zaključno, kod tužitelja nema dokaza o progresivnom, trajnom pogoršanju osnovnog psihičkog poremećaja. Kroz otpusna pisma i ambulantne psihijatrijske nalaze od 2006. pa nadalje uočava se stabilna klinička slika kroničnog PTSP-a (F43.1) s trajnim promjenama osobnosti (F62.0), uz epizodne anksiozno-depresivne dekompenzacije koje su reaktivne i oscilirajuće, vezane uz egzogene stresore (obiteljski konflikti, somatski incidenti, socijalne i statusne frustracije). Nakon takvih epizoda, primjerice u 2009., 2012., 2018., 2019., 2021. – 2023., bilježi se djelomično poboljšanje, ali bez značajnijeg terapijskog pomaka, a bez dokaza o novijem bitnom pogoršanju. Sudska vještak zaključuje kako kod tužitelja nije došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja. Radi se o kronificiranom poremećaju s oscilacijama uvjetovanima egzogenim faktorima, uz stabilno somatsko stanje već dulji niz godina.

6. Tuženik se 24. rujna 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći da je mišljenje iste suglasno sa nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj se podneskom od 29. rujna 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da je istim nezadovoljan te da se ista nije očitovala o postotku oštećenja vezanom uz Domovinski rat, odnosno o omjeru vojnog i civilnog postotka niti o datuma nastanka invaliditeta. Prigovara da radikulopatija kralježnice kod njega nosi 70% invaliditeta, ali bez navođenja po kojoj točki, odnosno Listi oštećenja te ponavlja kako mu je pogoršanjem na opću nesposobnost umanjen priznati postotak od 60% te da mu pravo nije priznato od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da treba ponoviti vještačenje i utvrditi u kojoj mjeri ga je PTSP onesposobio u poslu koji je radio.

7.1. Radi izvođenja dokaza saslušanjem sudske vještakinje, te utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 26. siječnja 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti tužitelja koji je svoj nedolazak opravdao podneskom od 18. prosinca 2025., a u odnosu na sudsku vještakinju, uz njenu suglasnost na daljinu putem platforme Micrsoft Teams.

7.2. Sudska vještakinja je na raspravi ostala kod nalaza i mišljenja te je zaključak iz istog pojasnila navodeći da u odnosu na utvrđenje nadležnih sudskih vještaka u oba stupnja je pravilno utvrđeno da postoji postotak od 30% u odnosu na PTSP gdje se radi o kronificiranom stabilnom poremećaju sa trajnim promjenama ličnosti i komorbidnom anksiozno-depresivnom poremećaju, a oscilacije u okviru navedenoga su najčešće potaknute vanjskim životnim okolnostima sve u okviru neurotske strukture ličnosti tužitelja. U odnosu na isto postoji potpuni gubitak radne sposobnosti.

7.3. Opunomoćenica tuženika je ostala pri dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora te je u vezi datuma nastanka opće nesposobnosti koju tužitelj osporava navela da je kao isti utvrđen datum kada je provedeno prvostupanjsko vještačenje pred nadležnim Vijećem vještaka. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 11. prosinca 2023.

9. Člankom 39. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

10. Nesporno je da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj 681320 od 16. rujna 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu radi profesionalne nesposobnosti za rad dijelom uzrokovane 60% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 40 % bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 7. travnja 2009. Tužitelj je hrvatski branitelj – dragovoljac iz Domovinskog rata i priznati HRVI iz Domovinskog rata, trajno.

10.1. Iz sadržaja tužbe proizlazi kao sporan omjer uzroka utvrđene potpune radne nesposobnosti te obrazloženje tako utvrđenog i izmijenjenog omjera u odnosu na prethodno utvrđeni.

11. Prvostupanjsko rješenje od 3. rujna 2024. je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije: 1078965 od 24. lipnja 2024. kojim je usuglašena ocjena s nalazom i mišljenjem Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 141-02/09-01/2045, URBROJ. 522-4/4-24-9 od 13. lipnja 2024. prema kojem kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne nesposobnosti, ali s uzrokom 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest izvan tih okolnosti. Povjerenstvo je utvrdilo kako je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti u manjem omjeru psihička bolest (trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a) koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u većem omjeru tjelesna bolest (oštećenje lokomotornog sustava) koja nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11.1. Istome je prethodio nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj evidencije: 1057674 od 13. svibnja 2024. kojim je dana ocjena kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, ali s uzrokom 40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolest izvan tih okolnosti, a koji omjer uzroka prilikom revizije nadležno Povjerenstvo nije prihvatilo.

11.2. U žalbenom postupku je u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1144036 od 21. studenog 2024. utvrdilo slijedeće: tužitelj je rođen 1975., a u invalidskoj je mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, datum nastanka invalidnosti 07. travnja 2009. uzrok je prema ZOMO-u bolest PTSP. Izvan radnog odnosa od 21. travnja 2010., prema zadnjem mjestu rada radio na poslovima NK radnika, ima završenu osnovnu školu, ima 09 godina, 08 mjeseci i 21 dan radnog staža. Ima utvrđen prema ZOHBDR- u status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata , HRVI 30% po T 238 b radi PT SP. Kontinuirano se liječi radi psihičkih teškoća u ambulantnim i bolničkim uvjetima. Koncepcija medikacija je identična, prevladava povremena retraumatizacija radi egzogenih uvjeta. U prvom nalazu psihijatra OŽB Pakrac od 13. studenog 1992. navodi se da dolazi na preporuku nastavnika. Nije verificirana dijagnoza uz mišljenje da se radi o emocionalnoj nezrelosti koja zahtjeva više pedagoškog rada. U nalazu od 11. listopada 2000 verificirana je blaža neurotska dekompenzacija konverzivnog tipa. U nalazu psihijatra NPB Popovača od 22. svibnja 2019. verificirani su intenzivni simptomi karakteristični za PTSP uz nedostatak pozitivnih emocionalnih doživljaja, anksioznost, introverzija i izbjegavanje socijalnih situacija. Liječi se po neurologu radi bolova u lumbalnoj kralježnici i nogama. Verifikacija radikulopatije. Etiologija je povezana sa degenerativnim promjenama sintonim za generacijsku dob i način života. Za sada nema indikacije za operativnim liječenjem. Vijeće viših vještaka naglašava da isključivo bolest kojom je ostvaren R, a to je PTSP se može razmatrati u kumulativnom razmjeru. Na nadležnoj komisiji je PTSP cjenjen po T238 b od 30%. Gradacija postotka je moguća do 40% što tužitelj nije ostvario. Također napominje da nadležno Povjerenstvo pri MHB ima kompletan uvid u ratni put kao i kompletnu med. dokumentaciju. Vijeće viših vještaka potvrđuje: Potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrok je 30% bolest u svezi ZOHBDR-a (PTSP). Time je nadležno vijeće viših vještaka potvrdilo nalaz i ocjenu prvostupanjskog stručnog tijela vještačenja, a na temelju kojeg je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja.

12. S obzirom na prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, te ocjenu nadležnih tijela u tri stupnja, a koje ocjene je potvrdila i sudska vještakinja, proizlazi da je potpuna radna nesposobnost tužitelja uzrokovana bolešću u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu, 30% psihička bolest (trajne promjene ličnosti nakon PTSP-a) koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u većem omjeru, 70% tjelesna bolest (osnovna nematurirana osobnost i oštećenje lokomotornog sustava) koja nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pri tome je sudska vještakinja potvrdila postojanje potpune radne nesposobnosti tužitelja i utvrđeni omjer uzroka iste, odnosno postotak od 30% u odnosu na PTSP kao kronificiranog stabilnog poremećaja sa trajnim promjenama ličnosti i komorbidnog anksiozno-depresivnog poremećaja, a oscilacije u okviru navedenoga su najčešće potaknute vanjskim životnim okolnostima sve u okviru neurotske strukture ličnosti tužitelja.

12.1. Pri tome je u vezi utjecaja PTSP-a u omjeru uzroka potpune radne nesposobnosti tužitelja, a čemu tužitelj prigovara, Vijeće viših vještaka dalo obrazloženje da isključivo bolest kojom je ostvaren R, a to je PTSP se može razmatrati u kumulativnom razmjeru, te je isti na nadležnoj komisiji cijenjen po T238 b od 30%, a gradacija postotka je moguća do 40% što tužitelj nije ostvario.

13. Uvidom u podatke spisa te medicinsku dokumentaciju i stručne nalaze i mišljenja, Sud je utvrdio da su ista dana u skladu sa medicinskim nalazima tužitelja, a i sam postupak ocjene radne sposobnosti je proveden prema odredbama Uredbe i ZOMO-a te tužitelj pogrešno navodi da su stručna tijela bila dužna prema Listi oštećenja organizma navesti postotak oštećenja po pojedinačn im dijagnozama budući da se ne radi o postupku procjene oštećenja organizma već ocjeni radne sposobnosti. Pri tome su sve pojedinačne dijagnoze tužitelja od utjecaja na radnu sposobnost navedene u nalazima i mišljenjima.

14. U vezi datuma od kojeg je utvrđen nastanak opće nesposobnosti, a koji tužitelj osporava, člankom 6. stavkom 8. Uredbe predviđeno je da kada je u postupku vještačenja potrebno utvrditi nastanak činjenice o kojoj se vještači, kao datum nastanka smatra se datum vještačenja. Iznimno, nastanak činjenice o kojoj se vještači može se utvrditi i prije tog datuma na temelju medicinske dokumentacije iz ranijeg razdoblja. Budući da je 13. svibnja 2024. provedeno prvostupanjsko vještačenje, od tog datuma je i priznato pravo tužitelju prema članku 6. stavku 8. Uredbe.

15. Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani, a uzimajući u obzir nalaze i mišljenja nadležnih stručnih tijela koje je potvrdila i sudska vještakinja u ovom sporu, Sud nije imao razloga osporavano rješenje ocijeniti nezakonitim te je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude.

Osijeku 16. veljače 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku