Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-530/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-756/2022-25 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ŽP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-756/2022-25 od 3. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom II. te III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 903,60 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2020.do isplate (stavak I. izreke) dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.087,24 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2020. do isplate (stavak II. izreke) te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.182,94 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. do isplate (stavak III. izreke) dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. do isplate (stavak IV. izreke).

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. te III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tijekom postupka među parničnim strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, dok je bilo sporno, kao i sada u fazi žalbe, visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Miljenku Franiću sud prvoga stupnja utvrdio je:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede istegnuća vratne paravertebralne muskulature te udarac u prsni koš,

- da unatoč navedenim ozljedama kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice;

- da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana;

- da je tužitelj pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan te potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana;

- da je tužitelju nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno te potom u trajanju od 1 sat dnevno u trajanju od 20 dana.

8. Takva činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud , a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kada je tužitelju zbog povrede prava osobnosti te na ime tuđe pomoći i njege dosudio ukupan iznos od 903,60 EUR-a jer je i prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda dosuđena naknada, uz onu već isplaćenu u ukupnom iznosu od 929,06 EUR-a (što sveukupno iznosi 1.832,66 EUR-a) u cijelosti primjerena pretrpljenim povredama, slijedom čega je pravilno odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.087,24 EUR-a.

10. U odnosu na žalbene navode da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja došlo do smanjenja životnih i radnih aktivnosti za 5-10 % na što upućuju rezultati nalaza i mišljenja drugih vještaka u sličnim slučajevima kada je došlo do ozljede istegnuća vrata, a koje je radi komparacije tužitelj dostavio u spis, valja istaći da se medicinsko vještačenje u konkretnom slučaju temelji na medicinskoj dokumentaciji i pregledu samog tužitelja stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na nalaze dane u drugim predmetima i odlukama jer se u ovom predmetu ne radi o istim utvrđenim činjenicama kao u tim odlukama, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku temeljem nalaza i m išljenja vještaka dr. Miljenka Franića koji je na objektivan način utvrdio da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice kao i njegovu ocjenu dužine trajanja fizičkih bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom, niti je bilo potrebno provoditi novo medicinsko vještačenje kako je to pravilno odlučio sud prvoga stupnja.

11. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti usvojen i posljedično tome njemu dosuđen cjelokupno zatraženi parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu pod stavkom II. te III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

13. U nepobijanom dijelu (stavak I., III. te IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka