REPULIKA HRVATSKA

Psp-117/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika pod 1 ZĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Davor Radić odvj. u Splitu, i pod 2 JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 22. siječnja 2026. god., u prisustvu tužitelja i zamj. pun. tuženika pod 1 Tomislav Vujčić odvj. u Splitu, dana 13. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e :

I Utvrđuje se da je tuženik pod 1 ZĆF zasmetala mirni i zakoniti posjed tužitelja CĆ na način da je dana 30.03. 2017. godine, razbila dio zida u duljini od cca.1 metar, visini cca. 2 metra i debljine cca. 20 cm, koji dijeli stan u posjedu tužitelja i stan u posjedu tuženika pod 1 položenih u podrumu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II Zabranjuje se tuženiku pod 1 ZĆF ovakvo i slično smetanje posjeda tužitelja u buduće.

III Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženika pod 2 JĆ, te u odnosu na tuženika pod 1 ZĆF u dijelu koji glasi;

"Nalaže se tuženiku pod 1 ZĆF da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi stanje kakvo je bilo prije predmetnog smetanja posjeda, odnosno da zazida dio zida koji je porušila, te uspostavi stanje kakvo je bilo prije čina smetanja posjeda."

IV Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja kojom se naređuje tuženiku pod 1 ZĆF da u pratnji djelatnika I policijske postaje u Splitu, napusti predmetni stan, isprazni ga od stvari i ključeve od stana preda tužitelju kao zakonitom vlasniku stana.

IV Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužitelj i prvotno označeni tužitelji ŠĆ iz [adresa] i ŽĆ iz [adresa], dana 28. travnja 2017. god., podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 i pod 2, u kojoj navode da su mirni i kvalificirani posjednici stana površine cca. 37 m2 u podrumu zgrade u [adresa]. U posjed predmetnog stana su došli temeljem sporazuma s dotadašnjom korisnicom i kvalificiranom posjednicom stana JĆF od 16.01. 2016. god., te zapisnikom o predaji stana sklopljenim također s JĆF od 23.02. 2017. godine.

Dana 30.03. 2017. god., u jutarnjim satima tuženici su razbili dio zida koji dijeli ovaj opisni stan od stana u kojem trenutačno stanuju tuženici. Isti su to napravili na način da su motornom pilom prepilili drvenu oblogu u stanu u posjedu tužitelja, te velikim čekićima razbili zid koji dijeli ova dva stana. Time su izvršili čin smetanja posjeda i upada u stanu posjedu tužitelja.

Tužitelji su u cilju zaštite svog kvalificiranog posjeda sa strane svog stana napravili zidanu zapreku koja je onemogućila tuženike da fizički trajno uđu u njihov posjed. No ta je zapreka privremena i postavljena je ne na mjestu gdje je zid srušen, nego unutar stana u posjedu tužitelja. Ovim su tužitelji samo spriječili ulazak tuženika u svoj stan, ali nisu uspjeli uspostaviti onakvo stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda.

Slijedom navedenog, tužitelji su predložili sudu da donese odluku pobliže opisnu u izreci rješenja.

U odgovoru na tužbu od 06. srpnja 2017. god., tuženici pod 1 i pod 2 navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. prvenstveno ističu da tužitelji nisu mirni i kvalificirani posjednici stana površine cca. 37 m2, u podrumu zgrade u [adresa], prvenstveno iz razloga što predmetni stan ne postoji.

Naime, tuženici se trenutno nalaze u posjedu dijela stana u površini od 90 m2, a koji su nakon protupravnog ulaska u predmetni stan, na mjestu unutrašnjih vrata, koja su odvajala predmetni stan na dvije uporabne cjeline, nezakonito izgradili spornim zidom, a koji je tuženica pod 1 kao posjednica i korisnica predmetnog stana uklonila.

Naime, sporni dio predmetnog stana je kao član obiteljskog domaćinstva tuženice pod 1, temeljem njenog odobrenja do opoziva, koristila njena sestra CĆF, a u koji je bez ovlaštenja i znanja tuženice pod 1 pustila tužitelje koji bi zatim na mjestu unutrašnjih vrata podigli sporni zid. Dakle, tužitelji nisu bili mirni posjednici predmetnog stana.

Svakako, bez obzira na pitanja posjeda dijela predmetnog stana, tuženica pod 1 je bila ovlaštena ukloniti nezakonito podignuti zid na mjestu prijašnjih vratiju, a kojim je upravo ona zasmetana u pravu posjeda, a koji ima pravo koristiti, trenutno u statusu zaštićenog najmoprimca, do trenutka donošenja odluke suda koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana.

Ujedno, kako je predmetni zid na mjestu unutrašnjih vrata podignut bez građevinske dozvole, a radi se o radovima koji utječu na konstruktivne elemente predmetne zgrade, tužbom se svakako ne može zahtijevati uspostava prijašnjeg stanja izgradnjom predmetnog zida, budući bi predloženo rješenje bilo u suprotnosti s pozitivno pravnim propisima i ne bi bilo moguće izvršiti bez suglasnosti vlasnika predmetnog stana.

Ovdje se također naglašava da je tužbe podnesena protiv tuženika pod 2 koji ne prebiva na navedenoj adresi, a niti bi na bilo koji način sudjelovao u rušenju predmetnog zida, niti nema nikakva posjedovna ili druga prava u pogledu predmetnog stana, pa se u pogledu ovoga tuženika ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tuženici predlažu sudu da odbaci predmetnu tužbu, a podredno da istu odbije uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška.

Na pripremnom ročištu dana 26. veljače 2018. god., tužitelji navode da označavaju svjedoke i njihove adrese: ČĆ iz [adresa], OĆ, iz [adresa]. Navode da su tuženici u odgovoru na tužbu istakli niz prigovora i činjenica koje nisu bitne za ovaj predmet, obzirom da se radi o smetanju posjeda. Odgovor je i sam po sebi i dijelovima kontradiktoran. Naime, u točci I/ odgovora na tužbu ističe se kako su tuženici posjednici, stana, dok se u točki IV/ kaže da JĆ tuženik ad 2/ to nije.

Točka II odgovora na tužbu nije točna, a kao dokaz istom prilažu za sud i protivnu stranku izjavu ZĆF ovjerenu kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića, te izjavu-suglasnost HĆ ŠĆF i HĆ CĆF ovjerenu kod bilježnika DĆ br. Ov-1256/01.

Navode da tuženici u stavku 3 svog odgovora spominju konstruktivne elemente zgrade, no to za ovaj postupak nije bitno iz razloga što je zid postojao, tuženici su ga rušili, i tužbom se traži uspostava prijašnjeg stanja. No bez obzira na to navode da dostavljaju i dokaze o tome da li je ili nije taj zid konstruktivni element zgrade, a nalazi se u vještvu vještaka Ante Popovića i Roka Mijanovića. Jednako tako ne stoje tvrdnje iz točke 4. odgovora da tuženik pod 2 ne bi bio aktivno legitimiran, tuženik pod 2 je pasivno legitimiran, i zato se predaju dokazi, izvješće o događajima od 30.03.2017, P.P. Split, optužni prijedlog protiv ČĆ u kojem se spominju oboje tuženika.

Tuženici na istom ročištu navode da za tuženika pod 2 i dalje ustaju u tvrdnjama da isti nije posjednik predmetnog stana, nije naložio uklanjanje zida, istome nije sudjelovao, te da ni na jedan način nije pridonio tzv. činu smetanja posjeda, pa stoga ne može biti pasivno legitimiran u ovome posjedu. U odnosu na tužitelja ad 1/ ZĆ, dodatno ističu prigovor promašene aktivne legitimacije, s obzirom da bi isti u postupku ovog suda Ov-5152/17 isticao da on nije posjednik predmetnog stana, te da s istim stanom on nema ništa, već da je posjednik predmetnog stana njegova kćer NĆ, a na koju okolnost je isti u navedenom postupku priložio ugovor o najmu koji prilažu u spis.

Tužitelja navode da NĆ, nije više u najmu ovog stana, te da je ugovor o najmu raskinut radi ovih i ovakvih događanja oko istog. Navode da NĆ nije kći tužitelja ad 1/ nego ondašnji najmoprimac.

Na pripremnom ročištu dana 21. ožujka 2018. god., tužitelji navode da je tužena pod 1 nedvojbeno zasmetala posjed rušenjem zida i pokušajem ulaska u stan tužitelja, što je utvrđeno u postupku pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1512/17, te da pasivna legitimacije tuženika pod 2 nije upitna jer je isti fizički rušio predmetni zid. Na očevidu dana 24. svibnja 2018. god., sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina AĆ ing. građ., navodi da je između ulaza tuženika i tužitelja probijen otvor u zidu. Zid je od šuplje opeke. Dimenzije probijenog zida su 8,6cm x 204cm. Vidljivo iz strane tuženika je šuplja blok opeka. Od strane tužitelja vidljiva je naslonjena blažujka na probijeni otvor visine 2,88 cm.

Uz probijeni otvor od strane tužitelja je izgrađen zid betonskih blokova širine 1,18 m, visine 236 cm. Do istoga zida naslonjeni su betonski blokovi širine 116 cm, visine 126 cm. Prethodno opisani zid izgrađen je od betonskih blokova, poduprt sa dvije drvene letve profila 5x8 cm, dužine 1,72 cm.

Između ulaza stranka nalaze se komadi zida od laganog betona (razbijeni komadi) i stara limena kada.

Navodi da je dodatno utvrdio gledajući iz stana tuženika na vertikalno probijenom otvoru, gledajući s desne strane da vire dva čelična ankera dužine cca 10 cm, a gledajući s lijeve strane iz zida viri čelični anker dužine cca 13 cm, gornja horizontalna strana je dijelom ravna tj. izglađene žbuke, a dijelom se vidi razbijen otvor i šuplja opeka.

U vještvu od 02. lipnja 2018. god., sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina AĆ ing. građ., navodi da je pozivom ovog suda od 21. ožujka 2018. god., pozvan za vještaka na očevid na licu mjesta radi utvrđivanja činjeničnog stanja, te iznošenja nalaza i mišljenja predmeta spora u sudskom predmetu br. P- 87/17, tužitelja ZĆ idr, tuženika ZĆF i dr. , radi smetanja posjeda

Dana 24. svibnja 2024. god., pristupio je očevidu na licu mjesta, u stanove u podrumu stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], te izvršio potreban pregled i fotografiranje probijenog otvora u zidu između ulaza stana tuženika i tužitelja koji je predmet spora, radi utvrđenja činjeničnog stanja.

Prema nalogu suda u vještvu je potrebno navesti zatečeno stanje, očitovati se da li je na mjestu gdje je zid probijen tj. dali postoji mogućnost da su se prije probijanja nalazila vrat a, te da li je mjesto gdje je zid probijen, mjesto zazidano materijalom koji se nalazi ispred ulaza u stanove stranaka, a koji je opisan u zapisniku sastavljenom na licu mjesta na dan očevida, i koji je materijal uslikan od strane vještaka.

Pun. tužitelja je predložio da se vještak očituje na to da li je stan kojeg u posjedu drže tužitelji postao ne uvjetan poslije probijanja zida, dok pun. tuženika ističe da bi vještak trebao utvrditi da li su na mjestu današnjeg zida postojala vrata, te da li je zid od istog materijala kao i ostatak zida koji dijeli dva prostora. Pun. tužitelja je izjavio kako bi vještak trebao utvrditi je li prostor u posjedu tužitelja uvjetan ili neuvjetan za stanovanje i da li je predmetni zid bio izgrađen od materijala koji se nalazi ispred.

Vještak nadalje navodi da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je između ulaza stana tuženika i tužitelja probijen otvor u zidu. Zid je od šuplje opeke, ožbukan. Dimenzije probijenog otvora u zidu su 86x204 cm. U probijenom otvoru u zidu, iz stana tuženika je vidljiva šuplja blok opeka, a iz stana tužitelja je vidljiva naslonjena blažujka na probijeni otvor 2,88 m.

Gledajući iz stana tuženika na vertikalno probijenom otvoru, s desne strane vire dva čelična ankera dužene cca. 10 cm, a s lijeve strane iz zida viri čelični anker dužine cca. 13 cm. Gornja horizontalna strana je dijelom ravna tj. zaglađena žbuka, a dijelom se vidi razbije otvor i šuplja opeka. Na lijevoj vertikalnoj strani probijenog otvora, (gledajući iz stana tuženika) na šupljoj opeci vidljivi su ostaci zaglađene žbuke.

Uz probijeni otvor u zidu, od strane tužitelja je izgrađen zid od betonskih blokova širine 1,18 m, visine 2,36 m. do istoga zida naslonjeni su betonski blokovi širine 116 cm, visine 126 cm. Prethodno opisani zid je izgrađen od betonskih blokova poduprt sa dvije drvene letve profila 5x8 cm, dužine 1,72 m. Ispred ulaza stranaka nalaze se komadi zida od lakog betona - Ytong-a (razbijeni komadi) i stara kada od lijevanog željeza.

Imenovani vještak nadalje ističe da je očevidom na licu mjesta evidentirano zatečeno stanje probijenog otvora u zidu između ulaza stana tuženika i tužitelja koji je predmet spora i opisan u nalazu ovog vještaka. Kako je navedeno, na vertikalnim probijenom otvorima u zidu vide se čelični ankeri i dijelom zaglađena žbuka na gornjoj horizontalnoj probijenoj površini, kao i na lijevoj vertikalnoj strani probijenog otvora. Prema navedenom moguće je da su se na mjestu probijenog otvora prije nalazila improvizirana vrata (okvir običnih vrata pričvršćuje se vijcima), ali to vještak ne može sa sigurnošću utvrditi.

Ispred ulaza stranaka nalaze se komadi zida od lakog betona – Ytong-a (razbijeni komadi). Na mjestu probijenog otvora, kako je vidljivo po razbijenim ostacima, bio je zid od šuplje opeke. Probijeni otvor u zidu od strane tužitelja zazidan je zidom od betonskih blokova.

Vještak navodi da je iz navedenog vidljivo da mjesto gdje je zid probijen nije zazidano materijalom koji se nalazi ispred ulaza u stanove stranaka, a koji je opisan u zapisniku sastavljenom na licu mjesta na dan očevida, i koji je materijal uslikan od strane vještaka, kao i da predmetni zid nije bio izgrađen od materijala koji se nalazi ispred.

Nadalje vještak navodi da je očevidom konstatirano da stan kojeg u posjedu drži tužitelj nije uvjetan za stanovanje, a da li je postao ne uvjetan poslije probijanja zida, to vještak ne može utvrditi.

Tužitelji u podnesku od 18. lipnja 2018. god., navode da u predmetnom vještvu nedostaje precizan, detaljan i točan opis predmeta vještva, a nedostaje i utvrđenje da predmetni zid u kojem je probijen otvor razdvaja dva stana koji imaju odvojene sve instalacije i dva različita ulazna vrata. Također, iz predmetnog vještva se ne vidi da li zid pripada u zajedničke dijelove zgrade.

Tužitelji smatraju da je vještak trebao nacrtati stanje na terenu (za oba stana) prije probijanja otvora i nakon probijanja otvora, jer bi se onda iz takvog crteža mogli odrediti uvjeti stanovanja i ostale odlučne činjenice bez takvog crteža/skice stanja, predmetno vještvo je konfuzno i nerazumljivo.

Nadalje navode da je vještak da je vještak utvrđivao nešto što nije bio zadatak vještačenja. Naime, vještak nije trebao utvrđivati od kojeg je materijala zid izgrađen, već je trebao samo utvrditi da to nije isti materijal kao onaj koji se nalazi ispred ulaza. Slijedom toga, vještak je ujedno i pogriješio u utvrđenju da predmetni zid nije bio izgrađen od materijala koji se nalazi ispred, a što je vidljivo iz dokaza koji se dostavljaju i navode.

Tužitelji predlažu sudu da pozove vještaka da se dopunski pisano očituje na iznesene primjedbe, a da se po potrebi ponovi uviđaj na licu mjesta sa imenovanim vještakom ili drugim novim vještakom radi utvrđenja spornih činjenica i otklanjanja iznesenih primjedbi.

U dopuni vještva od 27. kolovoza 2018. god., sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina AĆ ing. građ. navodi da se u prvoj primjedbi tužitelja ističe kako u predmetnom vještvu nedostaje precizan, detaljan i točan opis predmeta vještva, pa u odnosu na ovu primjedbi ističe da je postupajući po nalogu suda u vještvu precizno i točno opisan predmet vještva. Navodi da nalog suda vještaku nije bio utvrđivanje da li predmetni zid u kojem je probijen otvor razdvaja dva stana, koji imaju odvojene sve instalacije i dva različita ulazna vrata. Isto tako, nalog suda vještaku nije bilo utvrđivanje da li predmetni zid pripada u zajedničke dijelove zgrade. U zajedničke dijelove zgrade, između ostalog spadaju i nosivi zidovi.

Nadalje navodi kako je u vještvu precizno utvrđeno da je predmetni zid u kojem je probijen otvor izgrađen od šuplje blok opeke, vidljivo je da se radi o pregradnom zidu, a ne o nosivom. Očitovanje da li je stan kojeg u posjedu drži tužitelj za stanovanje, i da li je postao ne uvjetan poslije probijanja zida, navedeno je u stručnom mišljenju predmetnog vještva.

Vještak u odnosu na navode iz druge primjedbe tužitelja odgovara da je radi što preciznijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, što je bio i nalog suda, trebalo utvrditi i opisati od kojeg je materijala izgrađen predmetni zid. Kako je gore navedeno, kao i u predmetnom vještvu, predmetni zid u kojem je probijen otvor izgrađen je od šuplje blok opeke, a materijal koji se nalazi ispred ulaza stranaka je od lakog betona – Ytong-a, dakle nikako se ne radi o istom materijalu.

U podnesku od 14. rujna 2018. god., prvotno označeni tužitelji ŠĆ i ŽĆ navode da su zaprimili poziv na ročište dana 16. listopada 2018. god., te da im je to bilo prvo saznaje uopće o postojanju ovog postupka. Dakle, oni nikada nikome nisu izdali punomoć za zastupanje u ovom predmetu, niti su željeli podnijeti tužbu, te uopće ne znaju koji je sadržaj tužbe. Ujedno naglašavaju kako neće iskazivati na ročištu od dana 16. listopada 2018. godine.

U podnesku od 28. rujna 2018. god., prvotno označeni tužitelji ŠĆ i ŽĆ, navode da ne žele naknadno odobriti poduzete radnje u smislu odredbe čl. 98. st. 4 ZPP-a, te da se predmetna situacije može riješiti institutom povlačenja tužbe, ukoliko tuženici ne zahtijevaju naknadu troškova postupka. Slijedom navedenog, izvijestili su sud da povlače tužbu pod uvjetom da tuženici ne zahtijevaju naknadu troškova postupka.

Na raspravnom ročištu dana 15. listopada 2019. god., tužitelj ističe da je u međuvremenu tuženica GĆ **.**.2019.u 18:00 sati , ponovno počinila djelo smetanja posjeda na način da je obila bravu koju su na ulazna vrata postavili ŽĆ, ZĆ i ŠĆ zakoniti vlasnici i posjednici sta n a broj 2 , a prije toga je srušila privremeni zid kojega su ti vlasnici podigli ispred ulaznih vrata stana da bi spriječili ZĆF da ulazi u njihov posjed , a to je napravljeno sve uz pomoć policije koja je aktivno rušila zid , i to policajci I P . P . koji su aktivno obijali bravu.

Slijedom toga želi podnijeti dva zahtjeva sudu, prvi zahtjev da mu se dozvoli uređenje tužbeog zahjteva na način da se tužbeni zahtjev dopuni sa događajem od 11. 10. 2019. u 18:00, jer misli da sud to treba odobriti jer se radi o istom smetanju posjeda u kojem su isti tužitelji i isti tuženici i isto kazneno djelo, te je praktično logično da se taj postupak vodi kao jedan postupak.

Nadalje navodi da podnosim sudu zahtejv za žurnu privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine, gdje su predlagatelji obitelj ZĆ, a protivnici I P.P. i ŠĆF, da u pratnji policijske stanice ZĆF napusti stan, isprazni ga od stvari i ključeve od stana preda zakonitim vlasnicima stana. Očekuje da se to odradi u pratnji službenika I P.P. jer su nezakonito rušili zid, što nije njihov posao i jer su nezakonito obili bravu zajedno s tuženom pod 1.

Ističe da se o svemu ovome na prekršajom sudu vode postupci pod brojevima P-P-J-3033/2019, P P-J-2927/2019, P P J-2914/17, PP J 2878/19, PPJ 2626/18, PPJ- 2530/2018, a također se na Prekršajnom sudu u Splitu vodi i postupak o brisanju iz evidencije prebivališta za ZĆF s adrese [adresa], jer ona ne može imati prebivalište na toj adresi pošto ne postoji nikakav pravni osnov temeljem kojeg boravi u [adresa].

Tužitelj u podnesku od 05. studenog 2019. god., navodi da je pred ovim sudom u tijeku i postupka radi smetanja posjeda koji se vodi pod posl. br. Psp-120/2019., a koji su pokrenuli zakonit5i vlasnici i mirni posjednici predmetnog stana, a kako ne bi protekli zakonom otvoreni rokovi za podnošenje tužbe, te je predložio da se predmet pod posl. brojem Psp-120/2019 pripoji ovom predmetu.

Tužitelj je uz isti podnesak dostavio sudu Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove Kl. Up-I-942- 04/97-01/1700, Ur. br. 2181-05-01/015-18-62 od 04. prosinca 2018. god., a temeljem kojega se tužitelju, prvotno označenim tužiteljima ŠĆ i ĐĆ, te FĆ, MĆ i VĆ, daje u vlasništvo predmetni stan broj 2, površine 90,00 m2, položen u podrumu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa] (ranije Narodnih žrtava 12), sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja je nacionalizirana pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, broj N-210/8-60 od 10. ožujka 1960., ranijim suvlasnicima RĆ. KĆ, EĆ. KĆ, PĆ. KĆ i IĆ ž. Mira.

Na raspravnom ročištu dana 07. listopada 2020. god., tužitelj je izvijestio sud da se od 4. siječnja 2020., on i prvotno označeni tužitleji nalaze u mirnom posjedu dijela stana od 54 m3 kojeg je od svoje smrti koristila TĆ, majka tuženice pod 1. Obaviještava sud da je 15. svibnja 2020., u predmetu Ps-156/15 donesena drugostupanjska pravomoćna presuda da tuženica pod 1 nema pravo otupa stana. Navodi da ove činjenice bitno mijenjanju ovaj predmet jer nedbojbeno dokazuju da su tuženici pod 1. i 2. smetali posjed, pa predlaže sudu da obustavi dokazni postupak u ovom predmetu i još jedan put pita stranke da li se žele nagoditi u ovom postupku, te donese presuda. U vezi vještva koje je rađeno na zahtjev tužitelja u ovom postupku obaviještava sud da je vještvo i predmet dao na vještačenje drugom sudskom vještaku na što je ovaj izjavio da vještvo nije izrađeno po pravilima struke. Navodi da jedino želi da se ovaj postupak što prije završi, pa neće zahtijevati da se sudsko vještvo izradi po pravilima struke, ali želi da se vještvo ne smatra ispravnim kako se ne bi moglo koristiti u drugim sudskim postupcima.

Tuženik pod 2. na istom ročištu navodi da on sa predmetnim stanom i prostorom nema nikakve veze.

Tužena pod 1. na istom ročištu navodi da je tužitelj dužan dokazat da se nalazi u posjedu, odnosno mirnom posjedu predmetnog dijela stana, te da je dužan dokazati čin smetanja posjeda, a sama činjenica da su dva tužitelja već odustala od tužbe jasno govori o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Tužitelj potom u vezi izjave tuženika pod 2. da on nema nikakve veze sa predmetnim stanom, ističe činjenicu da ga je policija zatekla na licu mjesta kako ruši zid koji je predmet ovog postupka radi smetanja posjeda. Smatra da nakon što je donesena presuda pravomoćna, i nakon što je doneseno rješenje o povratu stana, te nakon što se više od 6 mjeseci nalazi u mirnom posjedu čitavog stana, više ništa ne mora dokazivati.

Tužena pod 1. potom navodi kako obzirom da tužitelj pod 1. smatra da u ovom postupku ne treba provoditi dokaze, odustaje od svih dokaznih prijedloga, te je suglasan da sud zaključi raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

U podnesku od 24. siječnja 2020. god., tuženik pod 2 navodi da kao tuženik sa ovim predmetom nema nikakve veze niti interesa jer sa bivšom suprugom ZĆF ne živi u zajedničkom domaćinstvu. Jednako tako u predmetnom stanu nije nikada stalno boravio niti ga koristio. Potpuno samostalno živi u stanu [adresa], a najveći dio godine boravi u [adresa] kod svoje djece. U predmetni stan je dolazio povremeno kao ispomoć kod uzdržavanja bolesne TĆ, majke bivše supruge tužene pod 1. U navedenom stanu bivša supruga i njezina majka žive više od 70 godina. Radi svega navedenog, moli da ga se više ne uznemirava, ne poziva na rasprave i isključi iz spora.

Na raspravnom ročištu dana 23. listopada 2025. god., tužitelj navodi da je od rujna 2019. godine u posjedu cijelog predmetnog stana, koji se nekada sastojao od 2 dijela, a sada je vraćen u prijašnje stanje i radi se o jednom stanu ukupne površine preko 92 m2. U posjedu su osim njega i drugi pravni slijednici pok. KĆ, brat ŽĆ, zatim slijednici pok. ŠĆ, i to UĆ, BĆ i ĆĆ, zatim od obitelji KĆ, LĆ i SĆ, te dvije kćerke pok. ZZ za koje mu u ovom trenutku osobni podaci nisu poznati.

Na raspravnom ročištu dana 22. siječnja 2026. god., tužitelj je izvijestio sud da odustaje prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČĆ i OĆ, te su tužitelj i tužena pod 1 suglasno predložili sudu da zaključi raspravljanje

Tužitelj i tužena pod 1 su zatražili parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvješća o događajima od 30.ožujka 2017. god., P.U. Splitsko-dalmatinska, I policijska postaja Split br. 511-12-23-727/17 od 12. travnja 2017. god., Uvjerenja o prebivalištu P.U. Splitsko-dalmatinska br. 511-12-19- 180-3634/2007 od 03.05. 2007. god., Nalaz i mišljenje Roko Mijanović ovlašteni sudski vještak i procjenitelj za graditeljstvo od 17.01.2011. god., Dopis tužene pod 1 od 10.03. 2017. god., Zapisnik – Prijavu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 17.03. 2017. god., Izjavu tužene pod 1 od 21.05. 2001. god., Izjavu-suglasnost tužene pod 1 i JZ CĆF bez naznake datuma, Rješenje Županija Splitsko- dalmatinska, Sekretarijat prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti u Splitu Kl. UP-I-371-03/91-01/149, Ur. br. 2181-08-06-03-93/JO/EK od 06. srpnja 1993. god., Nalaz i mišljenje Ante Popović arh.tehn. sudski vještak za graditeljstvo od 16.03. 2001. god., Optužni prijedlog P.U. Splitsko-dalmatinska, I policijska postaja Split br. 511-12-23-50-186/17 od 31. 03. 2017. god., Ugovor o najmu od 15.01. 2017. god., izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina AĆ ing. građ. dana 24. svibnja 2018. god., te pregledao Nalaz građevinskog vještaka AĆ ing. građ. od 02. lipnja 2018. god., Izjavu JĆF od 18. lipnja 2018. god., Dopunu Nalaza građevinskog vještaka Pavao AĆ ing. građ. od 27. kolovoza 2018. god., Tužbu od 19. listopada 2019. god., podnesenu u predmetu ovog suda posl. br. Psp-120/2019, dvije fotografije, Potvrdu o primitku od 22.10.2019. god., podnesak od 30.listopada 2019. god., u predmetu ovog suda posl. br. Psp-120/2019. god., Kaznenu prijavu od 31. listopada 2019. god., Obavijest o podnošenju kaznene prijave od 31. listopada 2019. god., Potvrdu o primitku od 31.10 2019. god., Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove Kl.UP-I-942- 04/97-01/1700, Ur. br. 2181-05-01/015-18-62 od 04. prosinca 2018. god., Tužbu radi naknade štete zbog smetanja posjeda od 18.studenog 2019. god., podnesenu u predmetu ovog suda posl. br. Pn-671/2019, Potvrdu o primitku od 25.01. 2020. god., Vanjski uvidu u podatke JRO MUP RH od 07.10. 2020. god., i 23.10. 2020. god., te Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mila Čipčić, kao povjerenika ovog suda posl. br. O-2457/20, UPP/OS-82/20 od 29. rujna 2020. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan u odnosu na tuženika pod 1 Tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na tuženika pod 2.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 10 st. 1 i st. 2, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

U odredbama čl. 18 st. 2 ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

U odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Osim toga, u odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda,

1 0

zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Konačno je u odredbi čl. 27 st. 1 ZV-a, propisano da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost jer neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da su parnična stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu učinile nespornim činjenično stanje koje je u konkretnom slučaju neophodno utvrditi u svrhu donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

Naime, tuženici pod 1 i pod 2 u odgovoru na tužbu ističu da tužitelji nisu mirni i kvalificirani posjednici stana površine cca. 37 m2, u podrumu zgrade u [adresa], ali isključivo iz razloga što predmetni stan ne postoji.

Ovaj sud međutim, cijeni da stambene prostorije površine cca. 37 m2, koje je nesporno koristila za stanovanja sestra tužene pod 1 JĆF uz suglasnost tužene pod 1 kao nositeljice stanarskog prava, zacijelo mogu biti samostalan objekt posjedovne zaštite, te da se mogu smatrati stanom u smislu odredbe čl. 2 st. 1 Zakona o najmu stanova (N.N. br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20), kao skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, i to sve neovisno o tome što je predmetni stan nastao pregrađivanjem dijela stana položenog u podrumu predmetne stambene zgrade površine 90, 00 m2 u vlasništvu tužitelja, prvotno označenih tužitelja pok. ŠĆ i ŽĆ, te FĆ, MĆ i VĆ.

Da je tako nesporno proizlazi i iz sadržaja priložene Izjave-suglasnosti vlastoručno potpisane od strane tužene pod 1 i njene sestre JĆF, u kojoj tužena pod 1 svojoj sestri ustupa dio stanarskog prava s obzirom da ista koristi dio stane tj. 39,38 m2 – istočna strana, koji je odijelila. Suglasna je da ista taj dio stana i otkupi što uvjetuje otvaranjem svog ulaza u svoj dio stana.

Sestra tužene pod 1 JĆF u priloženoj Izjavi od 18. lipnja 2018. god., između ostalog potvrđuje da je ona zazidala prolaz između sjeveroistočnog i sjeverozapadnog stana u podrumu stambene zagrade [adresa] u [adresa], nakon što je 2001. god, iz njenog sjeveroistočnog stana direktno na hodnik zgrade probila nova ulazna vrata direktno u njen sjeveroistočni stan. Uz ovu izjavu je priložila i naprijed navedenu zajedničku Izjavu-suglasnost od 10. travnja 2001. godine.

Tuženici u odgovoru na tužbu čine nespornim da je sporni dio predmetnog stana kao član obiteljskog domaćinstva tuženice pod 1, temeljem njenog odobrenja do opoziva, koristila njena sestra CĆF, a u koji je bez ovlaštenja i znanja tuženice pod 1 pustila tužitelje (suvlasnike stana) koji bi zatim na mjestu

1 1

unutrašnjih vrata podigli sporni zid, a čime su učinili nespornim da su tužitelj i prvotno označeni tužitelji dana 30. ožujka 2017. god., bili u posjedu predmetnog stana površine cca. 37 m2.

Nadalje, tužena pod 1 u odgovoru na tužbu čini nespornim i to da su tužitelji nakon protupravnog ulaska u predmetni stan, na mjestu unutrašnjih vrata, koja su odvajala predmetni stan na dvije uporabne cjeline, nezakonito izgradili spornim zidom, a koji je tuženica pod 1 kao posjednica i korisnica predmetnog stana uklonila.

Ovaj sud cijeni kako nema nikakve dvojbe da je time tužena pod 1 poduzela čin smetanja posjeda predmetnog stana površine cca. 37 m2 u posjedu tužitelja i prvotno označenih tužitelja, a ovo osobito i stoga što među strankama nije niti sporna činjenica da su tužitelj i prvotno označeni tužitelji u posjed predmetnog stana uvedeni temeljem sporazuma s dotadašnjom korisnicom i posjednicom stana JĆF od 16.01. 2016. god., te zapisnika o predaji stana sklopljenim također s JĆF od 23.02. 2017. godine.

Tužitelj svakako ima pravni interes za ishođenje odluke ovog suda kojom će se u smislu citiranih odredbi čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, utvrditi čin smetanja njegova posjeda predmetnog stana od strane tužene pod 1, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće od strane tužene pod 1.

Međutim, tužitelj u tužbi čini nespornim i to da je u cilju zaštite svog kvalificiranog posjeda sa strane svog stana napravio zidanu zapreku koja je onemogućila tuženike da fizički trajno uđu u njihov posjed. Navodi da je ta zapreka privremena i postavljena je ne na mjestu gdje je zid srušen, nego unutar stana u posjedu tužitelja, te da su ovim samo spriječili ulazak tuženika u svoj stan, ali nisu uspjeli uspostaviti onakvo stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda.

U vještvu od 02. lipnja 2018. god., sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina AĆ ing. građ., navodi da je uz probijeni otvor u zidu, od strane tužitelja izgrađen zid od betonskih blokova širine 1,18 m, visine 2,36 m. Do istoga zida naslonjeni su betonski blokovi širine 116 cm, visine 126 cm. Prethodno opisani zid je izgrađen od betonskih blokova poduprt sa dvije drvene letve profila 5x8 cm, dužine 1,72 m, te utvrđuje da je probijeni otvor u zidu od strane tužitelja zazidan zidom od betonskih blokova.

Dakle, razvidno je da se je u konkretnom slučaju tužitelj u svrhu zaštite svog posjeda predmetnog stana poslužio dopuštenom samopomoći u smislu citirane odredbe čl. 27 st. 1 ZV-a, odnosno da je probijeni otvor u zidu od strane tužene pod 1 zazidao betonskim blokovima, i time spriječio tuženu pod 1 u njenom naumu da uđe u posjed predmetnog stana nakon što ga je prestala koristiti njena sestra JĆF.

Pritom nije od nikakvog značaja činjenica da je ovaj zid od betonskih blokova bio privremena zapreka koja je samo spriječila ulazak tužene pod 1 u predmetni stan, te da time nije uspostavljeno identično stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, jer je zacijelo ovim zidom od betonskih blokova od strane tužitelja zaštićen posjed predmetnog stana, pri čemu valja imati u vidu da je raspravljanje u posjedovnom sporu ograničeno na stanja posjeda i nastalo smetanje u smislu citiranih odredbi čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, pa stoga tužitelj u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda nije u mogućnosti s uspjehom isticati i dio tužbenog zahtjeva radi uspostave posjedovnog

1 2

stanja kakvo je bilo u času smetanja, i to ponovnom zazidavanjem dijela zida koji je tužena pod 1 sporne prigode porušila.

Ovo osobito i stoga što predmetni stan površine 90 m2 danas više nije pregrađen i nalazi se u posjedu tužitelji i ostalih suvlasnika, kojima je vraćen u vlasništvo temeljem priloženog Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove Kl. Up-I-942-04/97- 01/1700, Ur. br. 2181-05-01/015-18-62 od 04. prosinca 2018. godine.

Međutim, neovisno o tome, uspostavu prijašnjeg stanja je tužitelj ovlašten od tužene pod 1 zatražiti vlasničkom tužbom, a ovlašten je i ustati tužbom spram tužene pod 1 radi naknade prouzročene štete, što je tužitelj i učinio kada se ima u vidu priložena tužba radi naknade štete zbog smetanja posjeda koja je podnesena ovom sudu dana 22.11. 2019. god., u predmetu posl. br. Pn-671/19.

Pregledom priloženog Izvješća o događajima od 30.ožujka 2017. god., P.U. Splitsko-dalmatinska, I policijska postaja Split br. 511-12-23-727/17 od 12. travnja 2017. god., koje je dostavljeno tužitelju, utvrđeno je da se u istom navodi da je tužiteljeva dojava od 30.ožujka 2017. god., koja je upućivala na oštećenje njegovog stana u podrumu na adresi u [adresa], inicirala policijsko postupanje koje je u potpunosti provedeno. Istom prilikom je utvrđeno kako je ZĆF oko 8,30 sati započela s razbijanjem priručnog zida između dva stana u podrumu, što je dovelo do verbalnog sukoba, te je u tom smislu protiv ZĆF, CZ i ČĆ podignut optužni akt Prekršajnom sudu u Splitu iz domene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pod brojem 511-12-23-50-186/17.

Prema tome, u priloženom Izvješću o događajima od 30.ožujka 2017. god., P.U. Splitsko-dalmatinska, I policijska postaja Split br. 511-12-23-727/17 od 12. travnja 2017. god., a koje predstavlja javnu ispravu u smislu odredbi čl. 230 Zakona parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), navodi se da je isključivo tužena pod 1 započela s razbijanjem priručnog zida između dva stana, dok je protiv tuženika pod 2 CZ zbog verbalnog sukoba podignut optužni akt Prekršajnom sudu u Splitu iz domene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Tuženik pod 2 stoga tijekom postupka osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da ostalim dokazima na okolnost pasivne legitimacije tuženika pod 2 u predmetnom sporu, tužitelj ne raspolaže budući da je odustao od prijedloga radi izvođenja dokaza saslušanjima svjedoka, pa u odnosu na tuženika pod 2 u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke posjedovne zaštite u smislu citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st. 1 ZV-a.

Slijedom svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kojom će se u smislu citiranih odredbi čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, utvrditi čin smetanja posjeda predmetnog stana od strane tužene pod 1, te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće od strane tužene pod 1 (toč. I i II izreke rješenja), dok je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženika pod 2 JĆ, te u odnosu na tuženu pod 1 ZĆF u dijelu koji se odnosi na obvezu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda (toč. III izreke rješenja).

1 3

Tužitelj u posjedovnom sporu koje je ograničeno na raspravljanje o stanju posjeda i nastalom smetanju nije ovlašten isticati privremenu mjeru osiguranja kojom traži donošenje odluke suda o iseljenju tužene pod 1 iz predmetnog stana. Osim toga, tužitelj ne traži predloženu privremenu mjeru osiguranja donijeti do pravomoćnog okončanja spora, već je predlaže donijeti kao trajnu odluku suda o iseljenju tužene iz predmetnog stana.

Radi navedenog, odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja radi određivanja privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine, te je donijeta odluka kao u toč IV izreke rješenja.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a. Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su tužitelj i tužena pod 1 imali približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka koji su bili potrebni u svrhu vođenja parnice, a imajući u vidu zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškove sudskih pristojbi sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi i troškove provedenog vještačenja. Obzirom na približno jednak uspjeh tužitelja i tužene pod 1 u parnici, a imajući u vidu pravni osnov tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 13. veljače 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - tužitelju

- pun. tuženika pod 1

- tuženiku pod 2