Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-57/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i z.z. TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a majka zastupana po punomoćnici VRI, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku NR, odvjetniku iz [adresa], radi povišenja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, te dana 13. veljače 2026. donesene i objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I. Tuženiku IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], povisuje se doprinos za uzdržavanje tužitelja mlt. VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s iznosa od 99,54 eura, koji je bio dužan platiti prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. svibnja 2018. koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob-437/18-3 od 29. listopada 2018. na iznos od 290,00 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe odnosno 23. siječnja 2025. pa nadalje dok će za to postojati zakonski razlozi, s time da je tuženi dužan obroke uzdržavanja koji dospiju do pravomoćnosti ove presude platiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dospjele a neplaćene obroke teče po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05 - 155/23) i to na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja , a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se mlt. tužitelj sa više zatraženim iznosom iznad dosuđenog pod toč. I. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 300,00 eura mjesečno.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Sud je zaprimio 23. siječnja 2025. tužbu mlt. tužitelja zastupanog po majci i z.z. u kojoj se navodi da je brak između majke mlt. VR i oca IR razveden rješenjem ovog suda R1 Ob-437/2018-3 od 29. listopada 2018. i odobren je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojem otac IR za mlt. VR plaća iznos od 750,00 kuna (99,54 eura).

Međutim, od donošenja navedenog rješenja 2018. pa do podnošenja tužbe bitno su se promijenile okolnosti koje opravdavaju povišenje uzdržavanja sa dosadašnjeg iznosa na iznos od 300,00 eura mjesečno. Mlt. tužitelj je sada u dobi od 14 godina, polaznik je 7. razreda OŠ (u trenutku podnošenja tužbe), te ima potrebe koje se odnose i na uobičajene potrebe hrane, odječe, obuće, ali i dodatnih izdataka koji se odnose na njegove izvanškolske aktivnosti tako da je potrebno dosad određeni iznos uzdržavanja povisiti na 300,00 eura mjesečno.

2. U odgovoru na tužbu tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući da mlt. tužitelj živi sa njim, zatražio je i promjenu odluke s kim će dijete stanovati, pa smatra da nije osnovano donositi bilo kakvu odluku, a pogotovo ne o povišenju uzdržavanja koje je on dužan plaćati za mlt. tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet ovog suda R1 Ob- 437/2018-3 Općinskog suda u Varaždinu, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 1. svibnja 2018. (strana 33-36 spisa), podatke o plaći za z.z. tužitelja (strana 54-67 spisa), podatke o plaći za tuženika (strana 68-79 spisa), potvrda o imovnom stanju za z.z. tužitelja i tuženika (strana 80-82 spisa), predmet P Ob-149/2025 Općinskog suda u Varaždinu, a saslušani su i z.z. tužitelja i tuženi kao stranke u svrhu dokazivanja.

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer ih prije svega stranke nisu predlagale a mišljenje je suda da se na temelju izvedenih dokaza može donijeti pravilna i zakonita odluka.

5. Prije svega sud ističe da je uvidom u predmet P Ob 149/2025 utvrđeno da je tužitelj IR podnio tužbu protiv mlt. VR radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja, tužba je zaprimljena 17. ožujka 2025., punomoćnik u ovom predmetu tuženika predložio je na ročištu 3. studenog 2025. prekid ovog postupka do okončanja tog postupka, što je sud rješenjem na tom ročištu odbio, a punomoćnici stranaka su na ročištu 12. siječnja 2026. izjavili da je u tom predmetu P Ob-149/2025. povučena tužba, ali u trenutku održavanja tog ročišta još nisu dobili pismeno rješenje.

6. Sud je na temelju gore navedenog dokaznog postupka utvrdio:

- rješenjem R1 Ob 437/2018 od 29. listopada 2018. razveden je brak između TR i IR i odobren je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen 1. svibnja 2018., a u tom planu je navedeno da će zajedničko dijete mlt. VR r. **.**.2011. stanovati na adresi [adresa], međutim da će sa ocem provoditi određeno vrijeme (npr. svaki drugi vikend, praznik i polovicu školskih praznika), a da će otac doprinositi za njegovo uzdržavanje 750,00 kuna mjesečno.

- z.z. tužitelja prima plaću od poslodavca Dom zdravlja Varaždinske županije u utuženom razdoblju u neto iznosu u rasponu od 1.366,82 eura do 1.502,41 euro

- tuženi prima plaću kod poslodavca Stolarija Vever u utuženom razdoblju u neto iznosu (a što obuhvaća i uključene neopozive primitke kao što je prijevoz i hrana)

1.184,96 eura do 1.233,40 eura

- iz potvrde o imovnom stanju za z.z. tužitelja za 2024. ista je imala dohodak 16.498,10 eura, neoporezivi primitak 1.102,67 eura, a tuženi je imao za istu godinu dohodak 10.608,11 eura, a neoporezivi primitak 2.882,72 eura

7. Sud je u dokaznom postupku saslušao i z.z. tužitelja i tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja.

8. Z.z. tužitelja TR na ročištu 12. siječnja 2026. navodi da je bila u braku sa IR i u braku je rođeno dvoje djece, ali u trenutku razvoda braka je samo mlt. VR bio maloljetan, pa je prilikom razvoda braka i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 1. svibnja 2018. po kojem je mlt. VR nastavio živjeti sa njom, a otac je za dijete trebao platiti iznos od 750,00 kn odnosno 99,54 eura. Što se tiče adrese stanovanja [adresa], to je obiteljska kuća gdje su suvlasnici njezin brat PR i ona svaki u polovici, međutim ovdje tuženi IR i nadalje živi u toj kući, jer su zajedno napravili odnosno uredili III. kat kuće pa dakle živi i IR i ona i VR i V koji ima 29 godina na istom katu, odnosno u istoj nekretnini. Kada ju se pita kolike su režije za taj dio nekretnine odgovara da su između 250 i 300 eura i koliko je njoj poznato IR plaća račun za plin koji je otprilike 50 eura, a sin V plaća internet i telefon, a ona plaća otprilike 100 eura za režije. Ona kuha odnosno i kupuje i priprema hranu, a i bivši suprug si uzme što sam ona skuhala, a on otiđe otprilike jednom mjesečno u dućan i ona bi rekla da dva do tri puta godišnje kupi neko meso. Ona nije pokrenula nikakav postupak radi podjele bračne stečevine, a mirnim putem se ne može dogovoriti.

Mlt. Ramon je rođen **.**.2011., ide u 8 razred OŠ Novi Marof, PŠ Remetinec i za njegovo uzdržavanje je potrebno mjesečno sigurno 600,00 eura i to se odnosi na njegove potrebe koje se odnose na hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, a tome bi još i dodala dodatne troškove koji se odnose na školske izlete, na druženje sa prijateljima, proslavu rođendana, izlaske i sl. Teško joj je reći koliko bi u tom iznosu od 600,00 eura mjesečno iznosili pojedinačni troškovi, ali najviše izdvaja za hranu, odjeću i obuću, jer je VR u fazi intenzivnog rasta i razvoja. Ona je zaposlena u Domu zdravlja Varaždinske županije kao dentalni asistent i imam prosječno mjesečno oko 1.300,00 eura, dobiva još i putne troškove 105,00 eura i drugih izvora prihoda nemam, a jedino još i prima uzdržavanje u određenom iznosu dakle oko 100,00 eura. Drugih nekretnina u svojem vlasništvu osim kuće u kojoj živi nema, a od pokretnina ima automobil 2013. godište, i za njega još plaća kredit u mjesečnom iznosu od 200,00 eura. Što se tiče tuženika sigurna je da osim primanja koja službeno prima isplatom na račun, dobije još i dodatno na ruke, ali ne znam koliko je to, mada znam da je satnica najmanje 10 eura.

9. Tuženi IR na ročištu 12. siječnja 2026. navodi točno je da su TR i on bili u braku koji je razveden odlukom ovog suda 2018. i u braku je rođeno dvoje djece, stariji sin V koji sad ima 29 godina i mlt. VR koji je rođen 2011. Oni su potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojemu piše da će dijete stanovati na adresi [adresa], i da je on obveznik plaćanja uzdržavanja u iznosu od 750,00 kn mjesečno, s time da je također i navedeno kako će i on imati susrete i druženja sa djetetom, međutim i u vrijeme potpisivanja plana i danas on živi zajedno sa bivšom suprugom i djetetom u kući na adresi [adresa]. Kad ga se pita tko je vlasnik nekretnine na adresi [adresa], odgovara da je majka njegove bivše supruge, čuo je da je na današnjoj raspravi TR rekla da su ona i brat suvlasnici, ali koliko on ima saznanja vlasnica je njezina majka, no htio bih odmah i reći da je i ona darovala taj kat na kojemu oni žive njemu i supruzi kad su još bili u braku i oni su uredili taj kat gdje sada svi zajedno žive. Za razliku od tvrdnje njegove bivše supruge on tvrdi da žive zajedno u svim prostorijama na tom katu kuće, sve dijele odnosno bivša supruga i on dijele i zajedničku spavaću sobu, uz napomenu da je on tu sobu uredi nakon razvoda braka i nakon razvoda braka je bivša supruga došla spavati u tu sobu. U kući osim njih, ali na drugim etažama žive i roditelji od TR kao i njezin brat, ne zna koliko su ukupno režije, ali zna da on plaća sve troškove koji se odnose na plin, a platio je i 100,00 eura za struju s time da je cjelokupna nadoplata bila 300,00 eura. Što se tiče hrane kuha bivša supruga, on kupuje dio hrane, a dio hrane kupuje i tužiteljica, a ne zna točno u kojem bi to omjeru bilo, ali zna da je zadnje potrošio za hranu oko 300-400 eura.

U pogledu potreba za mlt. VR složio se da je iznos od 600,00 eura realan, međutim kao što je napisao njegov odvjetnik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka on sudjeluje u svim njegovim potrebama kad god mu nešto zatreba, on kupi ili plati, konkretno kupio mu je negdje prije početka škole zimsku jaknu, dao majci 100 eura da mu kupi patike, a prije toga je i u ljetu dobio nove patike, misli da su koštale oko 120 eura. Daje mu džeparac u iznosu od 10 do 20 eura, zavisno od prilike kad me moli da ide van, zadnje mu je dao i za Božić 50 eura. TR redovno uplaćuje uzdržavanje od 100 eura koliko je određeno u planu.

Zaposlen je u stolarskoj radioni i njegova primanja su kao što je navedeno u službenim podacima, ako radim izvan radnog vremena to mu je plaćeno 10 eura po satu, a u zadnjih 6 mjeseci nije ništa od toga više dobio, jer je bilo u okviru radnog vremena. Vlasnik je jedne oranice uz kuću, a od pokretnina automobila 2011. i ima kredit u iznosu od 149 eura mjesečno.

Dakle, on se protivim povećanju uzdržavanja, jer sa TR i sinom živim 24 sata i nema razloga da bi se plaćao viši iznos.

10. Dakle, sud za donošenje odluke primjenjuje čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) koji propisuje, da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

U ovom slučaju kao što je već i bilo navedeno roditelji mlt. VR su razvedeni i potpisali su, a sud odobrio njihov Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen 1. svibnja 2018. iz kojeg proizlazi da je otac ovdje tuženi u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. dijete, a okolnost da svi žive na istoj adresi, pa čak i u istom stambenom prostoru ne utječe na obvezu ovdje tuženika da plaća uzdržavanje za dijete, jer kao što je već gore navedeno osoba koja prima uzdržavanje, a to je u ovom slučaju mlt. VR zastupan po majci i z.z. i za koga je uzdržavanje određeno ovršnom ispravom (Planom) traži povišenje uzdržavanja za što sud smatra da ima pravo i u pogledu osnova i u pogledu visine.

11. Sukladno čl. 313. st. 4. Obiteljskog zakona sud, kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a osim navedenog sud za donošenje odluke primjenjuje i čl. 309. Obiteljskog zakona koji propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu. Sukladno čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standa rdu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Sukladno čl. 313. st. 1. Obiteljskog zakona ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. Obiteljskog zakona propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

12. Osim osnove za povišenje uzdržavanja, sporna je visina uzdržavanja u ovom predmetu s obzirom da mlt. tužitelj predlaže da tuženi plaća 300 eura mjesečno počevši od 23. siječnja 2025. umjesto do sada određenog iznosa 99,54 eura, dok tuženi kao što je već više puta navedeno se protivi bilo kakvom povišenju uzdržavanja uz napomenu da je u predmetu P Ob-149/2025 ovog suda zatražio ukidanje obveze plaćanja i tog iznosa, ali je taj prijedlog povukao.

13. Dakle predmet odluke u ovom predmetu je povišenje uzdržavanja koji je u obvezi plaćati tuženi kao otac za mlt. VR, a koji je u trenutku zaključenja glavne rasprave u dobi od 15 godina, te sukladno gore citiranim odredbama Obiteljskog zakona sud utvrđuje da su ukupne mjesečne potrebe mlt. tužitelja u iznosu od 600 eura mjesečno, a to je iznos koji se odnosi na njegove potrebe za školovanje, hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine i uzimajući u obzir da su se oba roditelja suglasili da su u tom iznosu njegove potrebe.

14. Za odluku o visini uzdržavanja sud osim gore citiranih zakonskih odredbi primjenjuje i čl. 314. Obiteljskog zakona koji glasi: „Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. St. 3. istog zakonskog članka propisuje da potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od ½ polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

15. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to: - za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće - za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće i - za dijete od 13 do 18 godine 22% prosječne plaće.“

16. U Narodnim novinama broj 75/25 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi: - za dijete do 6 godina 224 eura - za dijete od 7 do 12 godina 264 eura - za dijete od 13 do 18 godina 290 eura.

17. Dakle, mlt. tužitelj je zatražio iznos od 300 eura mjesečno na ime plaćanja uzdržavanja, minimalno propisani iznos za dijete njegove dobi je 290 eura mjesečno i sud smatra da je to iznos koji treba plaćati ovdje tuženi, jer nema drugih obveza uzdržavanja, ima redovne prihode koji su već navedeni i ne može ni u kojem slučaju plaćati manje od minimalno propisanog iznosa za dijete dobi mlt. VR. Međutim, sud je uzeo u obzir da roditelji mlt. VR žive zajedno na istoj adresi, odnosno na istoj nekretnini i da otac sudjeluje svakodnevno u životu djeteta, pa na taj način i u njegovom uzdržavanju (npr. vožnjom u školu), pa nije opravdano da bi plaćao više od zakonskog minimuma.

18. Za odluku o troškovima postupka sud primjenjuje čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona koji propisuje da između ostalog u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, te čl. 346. Obiteljskog zakona koji propisuje da će se primjenjivati na odgovarajući način i odredbe zakona kojima se uređuje parnični postupak . Tužitelj u ovom predmetu je zastupan temeljem rješenja Upravnog odjela za imovinskopravne poslove gdje je odobrena sekundarna pravna pomoć u obliku zastupanja s opsegom od 100% besplatnosti naknade pružitelju pravne pomoći, dakle punomoćnici tužitelja će biti naknada isplaćena temeljem navedenog rješenja, a tuženi nije uspio u ovom postupku pa je iz tog razloga opravdano da svaka strana snosi troškove ovog postupka.

U Varaždinu 13. veljače 2026.

S U D A C

Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. punom. tužitelja i z.z. VRI, odvjetnici u [adresa]

2. punom. tuženog NR, odvjetniku u [adresa]