REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-887/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Trg Marka Marulića 2, Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupano po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Maksimirska cesta 25, Zagreb, radi isplate (VPS 2.521,73 EUR), nakon održane glavne rasprave, zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb,Vatroslava Jagića 33,OIB: 26187994862 da tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 isplati iznos od 2.521,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06.09.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 13. veljače 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. travnja 2024. navodi da je potraživanje tužitelja proizašlo je iz prometne nezgode koja se dogodila dana 01.05.2021. u 20:50 sati na 69 km + 750 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Ivanić-Grad, na način da je ZA upravljao osobnim vozilom marke Mercedes klasa E, reg. oznaka [registarska oznaka], iz smjera Slavonskog Broda u smjeru Zagreba kada je došlo do naleta na divljač

– srnu, prilikom čega je vozač ĐA naletio na istu prednjim desnim krajem svog vozila. Divljač je uginula na licu mjesta, dok je uslijed navedenog oštećeno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje upravljaju cestom na kojoj je došlo do prometne nezgode u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, dok je Hrvatski lovački savez je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području RH. Tužitelj je po predmetnoj prometnoj nezgodi zaprimio prijavu štete iz osiguranja auto odgovornosti od strane JA za štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je obradom zahtjeva ocijenio kako je isti osnovan u pogledu imovinske štete koja je nastupila na vozilu te je temeljem Prijave štete, izvida štete, fotografija vozila, dana **.**.2021., s JA sklopio Sporazum o namirenju, te po navedenom isplatio iznos od 2.521,73 EUR na račun TA dana 03.08.2021. Prema tvrdnjama tužitelja iz tužbe Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao je kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štete od naleta vozila na divljač na području RH, a kojom policom su obuhvaćena lovačka društva koja su članice saveza. Otvorenim lovištem IVANIĆ-GRAD koje se nalazi sa sjeverne strane dijela autoceste na kojem je došlo do štetnog događaja upravlja Lovačko društvo Prepelica Ivanić-Grad, a otvorenim lovištem ŽUTICA koje se nalazi sa južne strane AC, upravlja Lovačko društvo Fazan Topolje. Tužitelj se obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom, a tuženik je isti otklonio kao neosnovan. Od dokaza tužitelj dostavlja i predlaže: Potvrda PU Zagrebačka, I. PPP Zagreb, pribava službenim putem cjelokupnog spisa formiranog povodom prometne nesreće (fotoelaborata, skice mjesta događaja, izuzete dlake) na temelju broja Potvrde PU Zagrebačke, I. PPP Zagreb, Klasa: 211-04/21-O/3703, URBR: 511-19-44/06-O-142/2021 od MUP-a, PU Zagrebačka, I. PPP Zagreb, zapisnik o prometnoj nesreći, ophodarski dnevnik, dnevnik rada, putni radni list, Pribava police osiguranja od odgovornosti od tuženika, Polica osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, zajedno s uvjetima, prijava štete, vozačka dozvola, prometna dozvola, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, izvid štete, fotografije vozila, Sporazum o namirenju, dokaz o isplati iznosa od 2.521,73 Eur, prometno vještačenje na okolnost visine štete, financijsko vještačenje na okolnost isplate izvršene TA, te plaćene premije osiguranja, polica osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, potvrda o plaćenoj premiji, uvjeti za osiguranje od odgovornosti, saslušanje svjedoka ZA, [adresa], na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i štete, saslušanje svjedoka IA, ČA, Z, svi na okolnost poduzetih radnji u održavanju, ophodnje, svi na adresi poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina 4, Zagreb, prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja (uz očevid i rekonstrukciju ukoliko vještak bude smatrao potrebnim), Karta lovišta, službenim putem zatražiti od Lovačkog saveza Zagrebačke županije podatak o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode gospodarila lovištem na području na kojem je došlo do prometne nezgode, po potrebi službenim putem zatražiti od Lovačkog saveza Zagrebačke županije kartu lovišta na kojoj su ocrtane granice lovišta, Statut Hrvatskog lovačkog saveza, Statut Lovačkog saveza Zagrebačke županije, pribava službenim putem podataka od Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskog lovačkog saveza o lovoovlašteniku, osobi koja je u vrijeme prometne nezgode gospodarila lovištem na području na kojem je došlo do prometne nezgode, odnosno o lovozakupniku na mjestu i u vrijeme nezgode uz dostavu karte lovišta na kojoj su ocrtane granice lovišta i policu osiguranja od odgovornosti, prometno i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđenja lokacije nastanka štetnog događaja, odnosno radi utvrđenja na području kojeg lovišta se dogodio predmetni štetni događaj, po potrebi očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2024. priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je na dan 1. 5. 2021. HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ bio osiguran po polici osiguranja od javne odgovornosti broj 078700078616. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za predmetnu štetu. Tuženik prvenstveno ističe kako je šteta na automobilu nastala uslijed naleta vozila na divljač na autocesti. Sukladno odredbama Zakona o lovstvu lovoovlaštenik odgovara za štetu koju počini divljač na području lovišta, dok autoceste ne predstavljaju dio lovišta, što jasno i nedvojbeno proizlazi iz čl. 13. st. 1. Zakona o lovstvu. Također ističe da autoceste predstavljaju javne ceste odnosno površine na kojima je temeljem čl. 11. st. 2. točke 5. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljenje lovišta, dok je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o lovstvu propisano da je divljač, na površinama na kojima je zabranjenoustanovljivanje lovišta, dužan štititi korisnik te površine. Sama činjenica da se divljač pojavila na autocesti nedvojbeno ukazuje na propuste u postupanju pravne osobe koja upravlja autocestom. Tuženik ističe kako je osnovna funkcija zaštitne žičane ograde da spriječi dolazak divljači na autocestu, dok je zakonska obveza pravne osobe koja upravlja autocestom da autocestu, uključujući i njezinu opremu (zaštitnu žičanu ogradu), održava na način da osigura njezinu potpunu funkcionalnost te da omogući siguran promet korisnicima autoceste, a što se u ovom slučaju nije ispunilo. Sama činjenica da se divlja životinja, u konkretnom slučaju srna, našla na autocesti, ukazuje na propust u održavanju autoceste, jer u protivnom, da je zaštitna ograda ispravno postavljena i redovno održavana, ne bi ni došlo do izlijetanja životinje na autocestu. Naime, postojanje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štete nastale uslijed naleta na divljač na autocesti proizlazi i iz sudske prakse koju tuženik dostavlja u prilogu odgovora na tužbu. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Od dokaza dostavlja policu osiguranja broj [broj police osiguranja], uvjete osiguranja, regresni zahtjev, sudsku praksu.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju navedenu u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠA, IA, MA, ČA, te dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete. Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplate štete vlasniku oštećenog vozila jer je tuženik učinio nespornim činjenicu isplate štete. Drugi dokazi nisu provedeni iz razloga navedenih u nastavku obrazloženja.

4. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom čl. 221.a. istog zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete vlasnici oštećenog vozila, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila kojim je upravljao vozač u divlju životinju-srnu koja je iskočila na autocesti na 69 km + 750 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Ivanić-Grad, a koju štetu je tužiteljev osiguranik platio vozaču oštećenog vozila, na lovačkom području na kojem gospodari tuženikov osiguranik lovačko društvo Prepelica Ivanić Grad.

7. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog događaja, niti aktivna legitimacija. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornim činjenicu isplate iznosa štete vlasniku oštećenog vozila.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja.

9. Iz izvješća MUPRH, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb od 1. svibnja 221. i Zapisnika o očevidu od istog dana, kao i iz Potvrde priložene uz tužbu, utvrđeno je da je ZA upravljao osobnim vozilom ZG7060-EO sjevernim kolnikom autoceste A3, desnom prometnom trakom u smjeru zapada te je je prema njegovoj izjavi prednjim djelom vozila naletio na srnu, koja je pretrčavala kolnik s desna na lijevo u odnosu na kretanje vozila, u smjeru juga, a koja je od naleta na mjestu uginula. Iz zapisnika o alkotestiranju utvrđeno je da kod vozača nije bilo alkohola. Utvrđeno je da nije došlo do kršenja prometnih propisa od strane vozača.

10. Iz ophodarskog dnevnika za dan 1. svibnja 2021. u smjeni od 7 -19h utvrđeno je koji radovi su provedeni od strane ophodarske službe. Iz ophodarskog dnevnika za smjenu od 19-7h utvrđeno je da se dogodila prometna nezgoda.

11. Iz putnog radnog lista utvrđeno je da je ophodarska služba obilazila predmetnu dionice autoceste te u 22,35h evidentirana je prometna nesreća - nalet na divljač. Isto je utvrđeno iz dnevnika rada priloženog spisu.

12. Iz iskaza svjedoka ŽA sud je utvrdio dinamiku nastanka prometne nesreće: svjedok se kretao autocestom u smjeru Zagreba, u koloni desnom trakom zbog radova na cesti, cca 80 km/h u blizini izlaza s autoceste Ivanić Grad. Đ mu je došao s desne strane, ali to nije vidio, jer se neposredno ispred njega vozio VW Caddy koji je ubrzao vožnju. U stanju šoka odvezao se do naplatnih kućica i pozvao policiju. Idući dan su mu djelatnici Hrvatskih autocesta d.o.o. vratili tablicu i rekli da su našli srndača u kanalu. Potraživao je odštetu od osiguranja i istu je dobio sukladno šteti koja je nastala.

13. Iz iskaza svjedoka IA, djelatnika Hrvatskih autocesta d.o.o., proizlazi kako se ne sjeća predmetne nesreće. Opisuje u svom iskazu kako funkcionira ophodnja, a vezano za učestalost naleta na divljač na autocesti navodi da ta dionica nije ništa drugačija od ostalih. Isto je iskazao GA, djelatnik Hrvatskih autocesta d.o.o. Iz iskaza svjedoka ČA, djelatnika Hrvatskih autocesta d.o.o., proizlazi kako se ne sjeća predmetne nesreće. Opisuje u svom iskazu kako funkcionira ophodnja, a vezano za učestalost naleta na divljač na autocesti navodi da nema saznanja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, EA, dipl. ing., utvrđena je dinamika nastanka nesreće i visina štete na vozilu. Prema utvrđenju vještaka nezgoda se dogodila naletom osobnog vozila osiguranika tužitelja MERCEDES E 270 CDI reg. [registarska oznaka] na srneću divljač koja se kretala prema vozaču u koso s desna u lijevo preko sjevernog kolnika autoceste A3, na dionici oko 1 km prije izlaza za Ivanić-Grad gledano iz smjera istoka. Prema skici prijave štete načinjenoj od vozača oštećenog vozila proizlazi da se vozilo u trenutku naleta kretalo svojom desnom prometnom trakom, a da se životinja kretala prema vozilu po pravcu ukošenom za oko 20° u odnosu na uzdužnu os ceste. Iz nađenih tragova tjelesnih izlučevina životinje slijedi da se mjesto naleta nalazilo na desnoj prometnoj traci. Naletna brzina vozila osiguranika tužitelja na životinju je obzirom na intenzitet i raspored nastalih oštećenja iznosila oko 140-150 km/h. Ako uvažimo da je vozač u najranijem trenutku reagirao na opasnost forsiranim kočenjem, tada bi slijedilo da se prije nezgode kretao brzinom od oko 155 km/h. Nalet bi u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila osiguranika tužitelja svim brzinama manjim od 117 km/h. Vještak je potvrdio opseg štete od strane tužitelja. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak vozila je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MERCEDES vozila na dan utvrđivanja štete i cijene radnog sata od 19,91 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosio 4.127,08 EUR-a ili 31.095,48 HRK.

15. Imajući u vidu vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja (1. svibnja 2021.), mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje u tekstu: ZoC), odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO) i Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24, dalje u tekstu: ZL).

16. U skladu s odredbom članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 50. ZoC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje (u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o.), dok ovdje tuženik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a).

17. Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvar, ovdje tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.). Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.). Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

18. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da predmetna šteta nije nastala radnjom oštećenika odnosno vozača vozila reg. [registarska oznaka], niti je sporno da on nije niti djelomično pridonio nastanku štete. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ZA i policijskog zapisnika. Tuženik tvrdi da je za predmetnu štetu odgovorno društvo Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno osiguranik tužitelja.

19. Odredbom članka 50. stavka 1. ZoC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, kako je to već navedeno. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I/6264/2014 od 4. ožujka 2015.). Osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i 17., članka 26. i članka 81. ZOC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

20. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste se nesporno našla divljač-srna što ukazuje na to u svakom slučaju zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Sama činjenica što je vršena ophodnja spornog dijela autoceste, što proizlazi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka i ophodarskih dnevnika i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi ne znači da nema odgovornosti osiguranika tužitelja društva Hrvatske autoceste d.o.o. za štetu ili da nema propusta tog društva u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i u obvezi je održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu. Iz iskaza saslušanih djelatnika tog društva kao svjedoka proizlazi da na predmetnoj dionici autoceste ovo nije jedini slučaj da je divljač dospjela na kolnik autoceste, te životinje, kako divljač tako i druge životinje, dospiju na kolnik autoceste.

21. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz članka 2. stavka 1. točke 13. i 17., članka 26. i članka 81. ZOC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojala ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu predmnijevane krivnje odgovara upravo osiguranik tužitelja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. (članak 1045. ZOO-a).

22. Društvo Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja autocestom i u obvezi je održavati autocestu na način koji omogućuje siguran promet te je dužno naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači poput srne/srndača, na autocestu. Ovdje valja istaknuti da je po navedenom načelu tužitelj, kao osiguratelj navedenog društva, nesporno oštećeniku isplatio nastalu mu štetu na vozilu uslijed naleta na divljač koji se nesporno dogodio na kolniku autoceste.

23. Opisani propust osiguranika tužitelja kao osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste, tuženikov osiguranik prema ocjeni ovog suda nije mogao ukloniti ili spriječiti jer to nije njegova obveza već je to zakonska obveza upravo tužiteljevog osiguranika (tako i u odlukama ovog suda poslovni broj Pž-4589/2020 i Pž- 2605/2022).

24. Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja i za štetu koja je iz istog proizašla, pa time niti ovdje tuženika, već postoji isključiva odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom, odnosno tužiteljevog osiguranika, pa je temeljem odredbe članka 50. stavka 1. i 2. ZOC-a te odredbi članka 1045. i članka 1063. i članka 1067. ZOO-a tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadom troškova na listu 203. spisa, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

26. Tuženiku je kao potreban priznat slijedeći trošak: trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 14. siječnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 9. siječnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 1.000,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

27. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sudac

Tina Jakupak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana