REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1815/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja STANIĆ d.o.o., OIB: 50056415529, Zagreb, Slavonska avenija 22a, kojeg zastupa punomoćnik Pane Handžiski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju STANIĆ d.o.o., OIB: 50056415529, Zagreb, Slavonska avenija 22a, iznos od 427.674,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, naknaditi tužitelju STANIĆ d.o.o., OIB: 50056415529, Zagreb, Slavonska avenija 22a, troškove parničnog postupka u iznosu od 76.392,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 168,29 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 144.921,88 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 22. ožujka 2020. na području Zagreba se dogodio razorni potres magnitude M=5.5. Nakon ovoga potresa (zagrebački potres), 29. prosinca 2020. dogodio se potres na području Petrinje, magnitude M=6.2 koji se u Sisku osjetio intenzitetom VII (sedam) stupnjeva EMS ljestvice. U vrijeme štetnog događaja tužitelj kod tuženika imao sklopljenu policu osiguranja od potresa sa tuženikom, broj police [broj police]-0447715-01 od 2. ožujka 2020. U gore navedenom štetnom događaju na građevini u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa], nastala je znatna materijalna šteta. Kao izravna posljedica potresa, odnosno osiguranog slučaja nastala su znatna oštećenja u vidu pucanja betonskih podnih ploča u rashladnim komorama i u prostorima između tih rashladnih komora U mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe, tužitelj je na jasan i nedvosmislen način, uz angažman ovlaštenih sudskih vještaka, ovlaštenih izvođača radova i temeljem nekoliko provedenih očevida i mjerenja, iskazao svoj stav da postoji uzročno

– posljedična veza između potresa i nastalih oštećenja, te je izradio i nekoliko troškovnika po ovlaštenim izvođačima radova u kojima su iskazane količine materijala i radova potrebnih za sanaciju štete sa jediničnim i ukupnim cijenama. Tužitelj je u cilju utvrđenja odlučnih činjenica i uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete u svibnju 2001. sačinio Elaborat osiguranja dokaza zatečenog stanja po ovlaštenom sudskom vještaku Ivan Šturman, inž.građ. Također, tužitelj je od ovlaštene osobe, društva Projekt d.o.o. naručio Građevinski elaborat sanacije konstrukcije poslovne zgrade koja je oštećena u potresu, a koji elaborat je sačinjen u mjesecu listopadu 2020. Temeljem toga elaborata je još krajem 2020. sačinjen i preliminarni troškovnik sanacije oštećenja kako bi poslovna zgrada i dalje mogla služiti u poslovne svrhe na način prije nastanka štetnog događaja. 6. srpnja 2022. tužitelj je zatražio i pribavio mišljenje od ovlaštene stručne osobe, dipl.ing.građ. IĐ koji u svojoj Izjavi utvrđuje da je uočeno i evidentno izdizanje podne ploče posljedica podižućeg pritiska na ploču s donje strane što je mogao izazvati dotok vode ispod ploče i smrzavanje te vode budući se radi o rashladnim komorama u kojima tužitelj skladišti svoju robu, a u kojim komorama je temperatura stalno niža od -20C. Radi utvrđenja troškova sanacije svih oštećenja nastalih kao posljedica potresa tužitelj je zatražio Ponudu ovlaštenog Izvođača radova sa najboljom i najreprezentativnijom referentnom listom za takve radove, društva MAR d.o.o. za graditeljstvo i usluge, Samobor, Kovinska 4a, koje društvo je nakon detaljnog pregleda svih parametara dalo Ponudu, dana 19. rujna 2022., iz koje proizlazi da je ukupni trošak radova 3.451.385,00 kn u kojem iznosu nije sadržan PDV. Kada se uzme u obzir pripadajući porez na dodanu vrijednost cijena radova iznosi 4.314.231,25 kn. Međutim, navedeni mirni postupak naplate štete pred tuženikom u konačnici, nakon više od dvije godine je okončan na način da je tuženik priznao osnovanost tražbine, ali u puno manjem obimu od uistinu nastale štete na imovini tužitelja. U tome smislu, dopisom od 10. kolovoza 2022. tuženik u bitnome navodi kako je osiguravajuće društvo Wiener osiguranje d.d. povodom štetnog događaja koji je predmet ove tužbe isplatilo naknadu štete u tri navrata i to u iznosu od 130.603,60 kn, 68.540,00 kn i 270.887,76 kn za koje iznose osiguravajuće društvo smatra da u cijelosti predstavljaju potpunu naknadu štete i da su svi daljnji zahtjevi neosnovani. Svoje mišljenje i pravni stav o zahtjevima tužitelja, tuženik temelji na nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Petra Barića, struč.spec.ing.građ. koji nalaz je naručio tuženik. Iz ovoga nalaza proizlazi da je trošak sanacije iskazan u iznosu od 552.978,30 kn, međutim, navedeni iznos, iako je i on veći od onoga što je tuženi isplatio, odnosi se u suštini na otklanjanje vidljivih “kozmetičkih nedostataka” obzirom ovaj vještak u svom vještvu nije uopće spomenuo oštećenja u vidu odizanja podnih betonskih ploča zbog prodora vode, odnosno zamrzavanja te vode i stvaranja velikog pritiska na tu ploču zbog koja se ona i nadalje uzdiže i prijeti urušavanju svih regala koji se nalaze u skladištu. Ova okolnost praktično znači da će skladišni prostor zbog sve veće koncentracije leda koji „gura“ betonsku ploču ubrzo predstavljati nepodoban za uporabu, odnosno opasan za sve radnike koji rade u tome prostoru radi prijetnje od urušavanja visokih skladišnih regala koji po prirodi stvari zbog svoje veličine i količine robe koje se nalazi u njima moraju bit na ravnoj podlozi. Iz svega navedenog jasno proizlazi odgovornost tuženika za naknadu štete povodom ovoga štetnog događaja, što među strankama niti nije sporno. Sporna i odlučna činjenica u ovome postupku je da li postoji uzročno posljedična veza između potresa i prodora vode u podnu konstrukciju predmetne oštećene građevine ili se prodor vode, njezino zamrzavanje i posljedično tome odizanje podne konstrukcije dogodio sam od sebe kako to tvrdi tuženik. Ono što se po mišljenju tužitelja mora uzeti u obzir, a što ukazuje na potpuno pogrešan zaključak tuženika o obimu ove štete je da prije potresa nije bilo nikakvih neravnina na podnoj konstrukciji sa čime je upoznat u tuženik kao dugogodišnji partner u osiguranju tužitelja i da se takav prodor vode ne može dogoditi slučajno i bez utjecaja neke sile kao što je potres. Uostalom, tužitelj ovom tužbom ustaje nakon proteka vremena od više od dvije godine od štetnog događaja, nakon što se angažiravši brojne stručne osobe uvjerio da su navodi iz ove tužbe istiniti i sukladni znanstvenim zaključcima. Neovisno o navedenom, valja istaći kako će tužitelj za vrijeme radova koji su nužni radi sanacije oštećenja biti primoran iznajmiti drugu rashladnu komoru od treće osobe zbog čega će pretrpjeti i dodatan trošak do kojeg ne bi došlo da nije došlo do štetnog događaja. Sukladno članku 943. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu, počevši od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 22. srpnja 2022., pa do isplate. Isto tako, tužitelj sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku zadržava pravo nakon provedenog vještačenja uskladiti tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te ujedno zadržava pravo nakon primitka odgovora na tužbu predložiti eventualno provođenje dodatnih dokaza. Predlaže da sud naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju iznos od 572.596,89 EUR / 4.314.231,25 kn sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva od 26. ožujka 2020. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno je da je tužitelj s tuženikom sklopio policu osiguranja imovine od svih rizika broj 08-0447715-01 za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2023. Nesporno je da se 22. ožujka 2020. dogodio potres u Gradu Zagrebu s magnitudom od 5,5 prema Richteru te je nesporno da se 29. prosinca 2020. dogodio potres u okolici Petrinje a intenzitet u Zagrebu je bio VI stupnjeva EMS ljestvice. Tuženik za sada osporava da je tužitelj vlasnik nekretnine na adresi [adresa] obzirom tužbi ne prileži dokaz za navedenu tvrdnju tužitelja. Tuženik je s osnova naknade štete za potrese 22. ožujka 2020. i 29. prosinca 2020. tužitelju isplatio iznos od 130.603,60 kn, 68.540,00 kn i 270.887,76 kn, odnosno ukupno 467.031,36 kn, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu temeljem predmetne police osiguranja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe da uz tužbu nije dostavljen Nalaz i mišljenje PĐ, dipl. ing. građ., stalnog sudskog vještaka građevinske struke i procjenitelja nekretnina od 15. studenoga 2021., zapisnici o izvidu i procjeni štete, elaborat osiguranja dokaza iz svibnja 2021. po vještaku Ivan Šturman i građevinski elaborat sanacije sačinjen po društvu Projekt d.o.o., te se tuženik na iste ne može očitovati. Nakon što tužitelj dostavi sve dokaze na koje se poziva u tužbi, tuženik će dati cjeloviti odgovor na tužbu. Tuženik ističe da je isplatom gore navedenog nespornog iznosa naknadio štetu tužitelju u cijelosti, te se daljnja oštećenja koja navodi tužitelj ne mogu povezati s oštećenjima nastalima od osiguranog rizika potresa. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika i pripadajući PDV na procjenu štete a na što nema pravo. Ovo iz razloga što je tužitelj u sustavu PDV-a te za iznos tog poreza ima pravo umanjiti svoju obvezu plaćanja PDV-a u državni proračun. Nastavno tuženik navodi da tužitelj prilikom formiranja tužbenog zahtjeva nije uračunao nesporno plaćeni iznos naknade štete od strane tuženika. Također, tužitelj nije uzeo u obzir niti franšizu navedenu u prilogu polici br. [broj police]-0447715-01 pod rednim brojem 20 koja iznosi 15%, min. 56.000,00 kn, max. 1.900.000,00 kn. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. U podnesku od 10. siječnja 2023. tužitelj navodi da se radi o nekretnini sagrađenoj na zem.čest. 643/2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 22397 m2.

4. Na ročištu 11. siječnja 2023. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 572.596,88 EUR / 4.314.231,25 kn.

5. Tijekom postupka sud je pročitao prijavu štete iz osiguranja imovine (listovi 7. i 8. spisa), policu osiguranja imovine od svih rizika (listovi 9. – 12. spisa), potvrdu Sezmiološke službe RH od 23. ožujka 2022. (list 14. spisa), građevinski elaborat sanacija sačinjen po PProjekt d.o.o. (listovi 15. – 57. spisa), policu osiguranja imovine od svih rizika br. 08-0447715-01 (listovi 89. – 91. spisa), mišljenje ovlaštenog inženjera IĐ od 6. srpnja 2022. (list 94. spisa), zapisnik o izvidu i procjeni štete (list 95. spisa), troškovnik društva Mar d.o.o. (listovi 96. – 103. spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku od 22. srpnja 2022. (listovi 104. i 150. spisa), elaborat osiguranja dokaza sačinjen po vještaku Ivanu Štrumanu, dipl. inž. građ. (listovi 106. – 154. spisa), izvadak iz BZP-a (listovi 157. – 170. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Zrinke Raguž od 25. travnja 2023. (listovi 182. – 220. spisa), e-mail (list 264. spisa), dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Zrinke Raguž od 20. studenoga 2024. (listovi 399. – 306. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Zrinke Raguž (listovi 320. – 322. spisa), pisano očitovanje vještakinje Raguž predane na glavnoj raspravi 6. ožujka 2025. (listovi 323. – 327. spisa), zajedno s građevinskom dozvolom (list 328. – 331. spis) i uporabnom dozvolom (listovi 332. i 333. spisa).

6. Sud nije uzeo u obzir opće uvjete –ALL RISKS – osiguranje imovine i prestanka rada (listovi 232. – 261. spisa), opće uvjete za osiguranje imovine tuženika (listovi 265. – 269. spisa), kao i fotografije, dostavljene po tuženiku (listovi 262. i 263. spisa). Ovo stoga jer su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP- a). Valja navesti da je tuženik raspolagao fotografijama prije zaključenja prethodnog postupka jer su očito sačinjene prilikom pregleda i izvida štete od strane procjenitelja tuženika 18. ožujka 2021., a što proizlazi iz sadržaja zapisnika o izvidu i procjeni štete, koji je u spis dostavio sam tuženik (list 95. spisa). Također, tuženik je sasvim sigurno raspolagao s vlastitim općim uvjetima-ALL RISKS iz 2009. i općim uvjetima iz 2017. Ovo stoga jer su opći uvjeti-all risks, po tuženiku, doneseni još 2009., a opći uvjeti za osiguranje imovine 2017., dok su oboje sastavni su dio police iz 2020. (list 9. spisa).

7. Raspravnim rješenjem od 27. siječnja 2026. (list 344. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu u konačnici iznosa od 427.674,00 EUR na ime osigurnine u visini naknade štete koja je nastala na hali sagrađenoj na nekretnini zem.čest. 643/2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 22397 m2, u vlasništvu tužitelja, kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika, na temelju police osiguranja imovine od svih rizika, koje su stranke imale sklopljenu u vrijeme osiguranog slučaja, a koja je na hali nastala uslijed zagrebačkog i petrinjskog potresa u vidu pucanja betonskih podnih ploča u rashladnim komorama i prostorima između rashladnih komora te uredskih prostora.

10. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile ugovor o osiguranju imovine za razdoblje 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2023. Između stranaka nije sporno da je predmet osiguranja bila hala s rashladnim komorama u [adresa]. Između stranaka nije sporno da je osigurani slučaj potres. Između stranaka nije sporno da se 22. ožujka 2020. dogodio potres u gradu Zagrebu M=5,5 prema Richteru. Između stranaka nije sporno da se 29. prosinca 2020. dogodio potres u okolici Petrinje M=6,2, odnosno VI stupnjeva EMS ljestvice. Između stranaka nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 26. ožujka 2020. Između stranaka nije sporno da je tuženik izvršio pregled i izvid štete nakon potresa. Između stranaka nije sporno da je tuženik djelomično isplatio osigurninu tužitelju i to u tri navrata, pa tako nije sporno da je tuženik na ime osigurnine tužitelju isplatio iznose od 130.603,60 kn, 68.540,00 kn i 270.887,76 kn, odnosno između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju na ime osigurnine zbog oštećenja na rashladnim komorama u hali u [adresa], nastalim uslijed potresa, isplatio ukupan iznos od 62.383,89 EUR / 470.031,36 kn.

11. Između stranaka je sporno vlasništvo nekretnine u [adresa]. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja. Sporno je kada je nekretnina oštećena uslijed potresa sagrađena. Sporna je uzročno-posljedična veza između potresa i svih nastalih oštećenja na rashladnim komorama. Sporna je visina.

12. Kao što je već navedeno, između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku prijavio štetu 26. ožujka 2020. Navedeno također proizlazi i iz prijave štete iz osiguranja imovine po polici br. [broj police]-047715-01 od 26. ožujka 2020. U navedenoj prijavi stoji da je zbog potresa došlo do oštećenja na svim zidovima u vidu vertikalnih, horizontalnih i kosih puknuća, štete na spuštenom stropu, loma inventara i opreme (električna, rashladna i dr.) te zalihama, sve na nekretnini u [adresa]. Kao datum štete naznačen je dan zagrebačkog potresa 22. ožujak 2020. (list 7. spisa). Tužitelj je tuženiku podnio još jednu prijavu štete po polici istoga broja, nastalu na istoj nekretnini u kojoj je kao dan štete naznačio isti dan zagrebačkog potresa 22. ožujak 2020., a dan podnošenja druge prijave štete je 1. ožujka 2021. (list 8. spisa).

13. Također, a kao što je prethodno navedeno, između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o osiguranju imovine. Navedeno ujedno proizlazi i iz police osiguranja imovine od svih rizika br. 08-0447715-01 (listovi 9. – 12. spisa). Ugovaratelj i osiguranik po polici je ovdje tužitelj. Predmet osiguranja su građevinski objekti, oprema i zalihe robe na raznim lokacijama prema dostavljenom popisu od rizika u prilogu police. Osiguranje je ugovoreno kao višegodišnje s početkom 1. ožujka 2020. i istekom 1. ožujka 2023. U odnosu na nekretninu u [adresa] ugovorena je franšiza od 10 % konačnog iznosa štete. U polici stoji da su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju uvjeti za osiguranje imovine od svih rizika, opći uvjeti za osiguranje imovine i klauzula o obaviještenosti ugovaratelja osiguranja. Među ostalim, kao predmet osiguranja, ugovoren je potres na mjestima osiguranja prema popisu (objekti, oprema i zalihe) na svotu osiguranja uz franšizu koja iznosi 15 %, minimalno 56.000,00 kn, maksimalno 1.900.000,00 kn. Prilog navedenoj polici sadržan je na tri lista te ima redne brojeve koji započinju s 1, završavaju s 24, unutar koje skupine jest i osigurani slučaj, pod br. 20, kao što je prethodno opisan, a to je potres, potom brojevi ponovno nastavljaju od 1 pa do 12, dok se pod br. 12 naznačuje da je osiguranje sklopljeno na novu vrijednost. Valja navesti da nijedna od stranaka nije sporila sadržaj police osiguranja br. [broj police osiguranja]- 0447715-01. Također, nijedna od stranka, pa tako ni tuženik, nije sporio priloge navedenoj polici (listovi 9. – 12. spisa).

14. Tužitelj je u privatnom angažmanu sačinio građevinski elaborat sanacije konstrukcije poslovne zgrade po PProjekt d.o.o., projektantu IĐ, dipl. ing. građ. (listovi 15. – 57. spisa). Tuženik nije dao izričitu suglasnost da se takav građevinski elaborat, kao oblik nalaza i mišljenja, koristi u ovom predmetu. Ujedno je tužitelj u privatnom angažmanu sačinio osiguranje dokaza te je vještak Petar Barić sačinio nalaz i mišljenje od 9. studenoga 2021. (listovi 58. – 76. spisa). Tužitelj se protivio korištenju privatno sačinjenog nalaza i mišljenja po vještaku Bariću (list 172. spis). Stoga ovaj sud nije koristio nalaz i mišljenje vještaka Barića već je odlučne činjenice, za koje je bilo potrebno stručno vještačenje, utvrđivao na temelju vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, imenovanom u ovom postupku. Ujedno je sačinjen privatno elaborat osiguranja dokaza zatečenog stanja po Ivanu Šturmanu, ing. građ., stalni sudski procjenitelj i vještak u svibnju 2021. (listovi 106. – 154. spisa). Stanke se nisu suglasili ni oko korištenja elaborata vještaka Šturmana. Stoga ni taj nalaz i mišljenje sud nije koristio kao nalaz i mišljenje sačinjen u ovom parničnom postupku.

15. Iz dopisa IĐ, dipl. ing. građ. od 6. srpnja 2022. (list 94. spisa) proizlazi da je IĐ dao izjavu u predmetnom dopisu na temelju dokumentacije koju je dobio od tužitelja za građevinu u [adresa] u kojoj je naveo da izdizanje podne ploče ukazuje da je to posljedica odižućeg pritiska na ploču s donje strane, a takvo što moglo je izazvati dotok vode ispod ploče te njeno smrzavanje, odnosno povećavanje volumena i mehanički pritisak na podnu ploču. Navedeno je i da je takvo što moglo izazvati vidno uočljive pukotine. U dopisu je predloženo da se izvede sanacija na čitavoj površini komore jer je to jedino jamstvo koje obuhvaća sva oštećenja na komori.

16. Procjenitelj tuženika RĐ izvršio je izvid i procjenu štete 18. ožujka 2021. (list 95. spisa) te je o poduzetom sačinio zapisnik. Navedeno je poduzeto uz sudjelovanje Ivana Šturmana. Naznačeno je da su utvrđenja oštećenja (pukotine) u podnim rashladnim komorama br. 8 i 9, hodniku ispred komora te podizanje poda. Naznačeno je da je rashladna komora br. 9 površine 18,60 x 17,34 = 322,52 m2, v=8,8 m, rashladna komora br. 8 površine 23,25 x 12,09 = 257,84 m2, v=8,8 m te hodnik, površine 5,80 x 49,94 = 289,65 m2, v=8,80 m. U zapisniku je naznačeno da je sačinjena fotodokumentacija.

17. Mar d.o.o. je sačinio ponudu za sanaciju štete od potresa za skladište u Kerestincu br. 2022/390/MAR od 19. rujna 2022. (listovi 96. – 103. spisa) iz koje proizlazi da su troškovi sanacije sveukupno 3.451.385,00 kn

18. Iz zk. izvatka za nekretninu zem.čest. 643/2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 22397 proizlazi da je kao vlasnik upisan tužitelj (listovi 157. – 170. spisa). Stoga neosnovano tuženik osporava vlasništvo tužitelja nekretnine iz ovoga predmeta u [adresa] na kojoj je sagrađena hala s rashladnim komorama. Neovisno od navedenog, iz police osiguranja imovine jasno proizlazi da je ugovaratelj i osiguranik po polici upravo tužitelj. Stoga je tužitelj i aktivno legitimiran za ustati s tužbom za isplatu osigurnine, suprotno osporavanjima tuženika.

19. Sud je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji građevinske struke Zrinki Raguž koja je sačinila nalaz i mišljenje od 25. travnja 2023. (listovi 182. – 202. spisa). Vještakinja je izvršila, prije izrade nalaza i mišljenja, pregled nekretnine, zajedno sa strankama u postupku te je razgledala nekretninu, izvršila potrebne izmjere i u konačnici izradila nalaz i mišljenje. Iz nalaza i mišljenja od 25. travnja 2023. proizlazi da je zagrebački potres, koji se dogodio 22. ožujka 2020., utjecao na bitne zahtjeve na građevini po čl. 8. Zakona o gradnji i to na mehaničku otpornost i stabilnost podne konstrukcije uslijed čega su nastala oštećenja na konstrukciji, a koja se oštećenja u daljnjem korištenju povećavaju i ugrožavaju primjenu prostora u svrhu njihove namjene. Vještakinja je utvrdila da troškovi sanacije podne površine rashladnih komora i hodnika iznose 336.838,99 EUR, uvećano za PDV-e od 84.209,75 EUR, odnosno ukupno 421.048,74 EUR. Vještakinja je zaključila da je za sanaciju potrebno angažirati stručni nadzor koji će iznositi 10.500,00 EUR. Vještakinja je ujedno zaključila da će se radovi sanacije provoditi u vremenskom razdoblju od 4 do 5 mjesecu, unutar kojeg razdoblja tužitelj neće moći koristiti nekretninu.

20. Tužitelj se na nalaz i mišljenje od 25. travnja 2023. očitovao u podnesku do 2. lipnja 2023. (listovi 227. i 228. spisa), a tuženik se očitovao u podnesku od 26. srpnja 2023. (listovi 230. i 231. spisa).

21. Ovdje valja navesti da je tuženik uz podnesak od 26. srpnja 2023., u kojem je istakao prigovore na nalaz i mišljenje od 25. travnja 2023., po prvi puta u postupku dostavio opće uvjete – all risks, osiguranje imovine i prestanka rada od 1. siječnja 2009. (listovi 232. – 261. spisa). Točno je da su opći uvjeti – all risks, koje je po prvi put u spis dostavio tuženik uz podnesak od 26. srpnja 2023., dio ugovora o osiguranju imovine, međutim, navedeni opći uvjeti dostavljeni su u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Jednako je i za opće uvjete za osiguranje imovine iz 2017. (listovi 265. – 269. spisa). Stoga, ovaj sud nije prilikom donošenja presude uzeo u obzir opće uvjete-all risks iz 2009. i opće uvjete iz 2017., kao sastavne dijelove ugovora o osiguranju, sve primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a.

22. Zbog prigovora stranaka, sud je pozvao vještakinju na glavnu raspravu 21. rujna 2023., radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na kojoj raspravi je vještakinja ostala kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja (listovi 270. – 272. spisa). Objasnila je da je nalaz i mišljenje sačinila u odnosu na podnu konstrukciju, dvije komore i hodnik. Navela je da podna ploča nije konstruktivni element za preuzimanje sila potresa, već da je samo projektirana za stalna opterećenja (regali) te povremena otpterećenja (viličari). Rekla je da je uočila prilikom pregleda nekretnine pukotine većinom na centralnom dijelu temeljne ploče. Navela je da su puknuća nastala uslijed posljedica potresa ali da je odizanje podne ploče nastalo od potresa do danas zbog korištenja rashladnog sustava, koji uslijed prodora vode podiže podnu konstrukciju. Usporedila je i nalaz i mišljenje vještaka Barića te je rekla da bi nanošenje sloja impregnacije na puknuća na podu bilo samo kozmetika i ne bi riješilo problem. Ponovila je da je pregledala, izmjerila objekt i da je proučila projektnu dokumentaciju.

23. S obzirom na da da nalazom i mišljenjem nisu bila obuhvaćena sva oštećenja, sud je odredio i dopunsko vještačenje te je vještakinja Raguž sačinila dopunski nalaz i mišljenje 20. studenog 2024. (listovi 299. – 306. spisa). Iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da građevinsko-obrtnički radovi iznose 419.034,11 (s PDV-om). Za taj iznos komore bi bila dovedene u funkcionalnost/uporabljivost prostora za koji su i namijenjene. Vrijednost građevinsko-obrtničkih radova na uredskim prostorima iznosi 116.952,10 EUR, uvećano za PDV, odnosno 146.190,10 EUR. Oštećenja na uredskim prostorima nastala su uslijed oba potresa. U odnosu na zakupninu takvo i/ili sličnog prostora prosječna cijena bi bila 5,38 m2, površine 570,00 m2, odnosno za pet mjeseci 15.333,00 EUR.

24. Tuženik se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 9. prosinca 2024. (listovi 312. i 313. spisa) te u podnesku od 13. prosinca 2024. (listovi 317. – 319. spisa).

25. Sud je pozvao vještakinju Raguž opet na glavnu raspravu radi razjašnjenja svih odlučnih, spornih činjenica te je vještakinja Raguž na raspravi 6. ožujka 2025. (listovi 320. 322. spisa) navela da je zbog opsežnosti svojih navoda sačinila pisano očitovanje koje je predala na ročištu. Također je navela da je za amortizaciju koristila troškovnu metodu. Građevinska je iz 2007. Uporabna je iz 2008. Koristila je faktor br. 3. jer je takav primjenjiv po njenom stručnom mišljenju na cijelu zagradu. Pojasnila je da se amortizacija može izraditi za svaki pojedini element ali da je ona izradila za cijelu zgradu jer je takav primjenjiv , što održava sam bit nekretnine, što je srednja vrijednost cijelog objekta. Radi se o totalnoj šteti. Na istoj čestici postoje još i stare zgrade, koje nisu iz ovog predmeta te se nalaze udaljene od zgrade sa dvije rashladne komora, na južnom dijelu nekretnine, a koje su vidljive u ispravama.

26. Iz pisanog očitovanja vještakinje, strankama uručenom na ročištu 6. ožujka 2025. (listovi 320. – 322. u vezi s 232. – 327. spisa), proizlazi ponovljeno da vrijednost građevinsko-obrtničkih radova iznosi 336.838,99 EUR, vrijednost nadzora 10.500,00 EUR, sanacija uredskih prostorija 116.952,10, uvećano za PDV. Po vještakinji stvarna vrijednost jednaka je iznosu građevinsko-obrtničkih radova sanacije uslijed oštećenja uzrokovanog potresima, što je narušilo bitne zahtjeve na građevini, mehaničku otpornost i stabilnost konstrukcije. Ujedno je vještakinja mišljenja da nema amortizacije na vrijednost građevinsko-obrtničkih radova.

27. Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja te pisanog, dodatnog objašnjenja vještakinje, predanog na istom ročištu na kojem je vještakinja po drugi puta iznosila usmeno nalaz i mišljenje, stranke nisu imale prigovora, primjedbi i/ili prijedloga. Tužitelj se očitovao u podnesku od 29. srpnja 2025. navodeći da nema prigovora. U istom podnesku je naveo da mu je tuženik platio 61.985,71 EUR / 467.031,36 kn. U tužbi je tužitelj navodi da mu je tuženik ukupno platio iznos od 62.383,89 EUR / 470.031,36 kn. S takvim navodima o ukupno plaćenom iznosu složio se i tuženik. Stoga je sud zaključio da su navodi iz podneska tužitelja od 29. srpnja 2025. o plaćenom iznosu od 61.985,71 EUR pogrešni i/ili omaškom naznačeni te da je (s obzirom na postignutu suglasnost stranaka) tuženik tužitelju u mirnom postupku platio ukupno 62.383,89 EUR / 470.031,36 kn. Tuženik se nije očitovao, niti stavljao daljnje prigovora i/ili prijedloge. Stoga sud nije više pozivao vještakinju radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, sve primjenom čl. 492.c st. 3. ZPP-a.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan, detaljan i obrazložen. Pritom je sud uzeo u obzir da je vještakinja pregledala rashladne komore, uredske prostore te sva oštećenja, izvršila izmjere, sve uz sudjelovanje stranaka, fotografirala zatečeno, nalazu i mišljenju priložila je i fotografije, proučila projektnu dokumentaciju, a posebice stoga što je vještakinja obrazloženo i argumentirano odgovorila na sva pitanja i prigovore stranaka.

29. Na glavnoj raspravi 27. siječnja 2026. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 427.675,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2020.

30. Prema odredbi iz čl. 948. st. 1. ZOO-a ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdan interes na predmetu osiguranja.

31. S obzirom na to da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa], na kojoj se nalazi hala s dvije rashladne komore, koje su oštećene u potresima, to je na temelju odredbe iz čl. 948. st. 1. ZOO-a, tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu za isplatu osigurnine. Ovo stoga što je tužitelj i ugovaratelj i osiguranik ugovora o osiguranju imovine.

32. Prema odredbi iz čl. 949. st.1. ZOO-a osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

33. Prema odredbi iz čl. 949. st. 2. ZOO-a iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

34. Do zaključenja prethodnog postupka stranke su u odnosu na ugovorne odredbe predale samo policu osiguranja. Kao što je već obrazloženo, tuženik nije pravovremeno predao opće uvjete – ALL RISKS iz 2009., kao ni opće uvjete iz 2017. Stoga sud nije koristio navedene dokaze. Zbog navedenog, visinu osigurnine sud je mogao utvrditi samo primjenom odredbi ZOO-a te odredbi police. U polici stoji i to točno u prilogu police stoji da je ugovoreno osiguranje na novu vrijednost. Iz navedenog, a suprotno upiranju tuženika, sud ne može zaključiti da je između stranaka ugovorena amortizacija. S obzirom na nepravovremenost predaje općih uvjeta, sud nije primjenjivao odredbu iz glave 7. i 8. općih uvjeta – ALL RISKS iz 2009., kao sastavnog dijela ugovora. Uz sve prethodno navedeno, sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir da nakon drugo po redu usmenog iznošenja nalaza i mišljenja te na tom ročištu predanog pisanog očitovanja vještakinje, stranke više nisu imale nikakvih prigovora, primjedbi i/ili pitanja i prijedloga za nastavak postupka, pa tako eventualni prijedlog za ponovno usmeno iznošenje nalaza i mišljenja ili pak za provođenje novog građevinskog i/ili dopunskog vještačenja.

35. S obzirom na to da u polici osiguranja, odnosno u prilogu navedenoj polici stoji da je između stranaka ugovoreno osiguranje na novu vrijednost, to je sud prihvatio izračune vještakinje u odnosu na građevinsko-obrtničke radove za konstrukciju u iznosu od 336.838,99 EUR, uvećano za PDV-e od 84.209,75 EUR, iznos stručnog nadzora od 10.500,00 EUR te za građevinsko-obrtničke radove za uredske prostorije iznos od 116.952,10 EUR, uvećano za PDV-e od 29.238,03 EUR. Iz navedenog sud je zaključio da se radi o ukupnom iznosu od 464.291,09 EUR, bez PDV-a, odnosno o iznosu od 577.738,77 EUR, s uključenim PDV-om. Također, sud je iz nalaza i mišljenja zaključio da tužitelju pripada i iznos za zakup u trajanju od pet mjeseci, u kojem vremenskom razdoblju tužitelj neće biti u mogućnosti koristiti se svojom halom s dvije rashladne komore, a u kojem razdoblju će se izvoditi građevinsko-obrtnički radovi na sanaciji konstrukcije i uredskih prostorija i to u iznosu ukupno 15.333,00 EUR. Iz sveukupno navedenog proizlazilo da tužitelju pripada iznos od 593.071,77 EUR, s uključenim PDV-om, na građevinsko-obrtničke radove.

36. Sveukupno utvrđeni iznos valjalo je umanjiti za iznos za koji je sud utvrdio da je tuženik platio tužitelju u mirnom postupku od 62.383,89 EUR. Također, navedeni iznos valjalo je umanjiti za 15 % na ime franšize od 88.960,77 EUR. Takvim izračunom dolazi se do iznosa od 441.727,11 EUR.

37. Sud je zaključio da tužitelju pripada i PDV-e iz razloga što iz pravovremeno dostavljenih dokaza nije mogao utvrditi suprotno jer takvo što ne piše u polici i prilogu polici, kao njenom sastavnom dijelu, dok opći uvjeti – ALL RISKS iz 2009. i opći uvjeti iz 2017. nisu pravovremeno dostavljeni.

38. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 427.675,00 EUR sa zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2020. do isplate.

39. Stoga je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je naložio tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 427.675,00 EUR.

40. Na dosuđeni iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 26. ožujka 2020. (navedeno između stranaka nije sporno, a i proizlazi i iz isprava u spisu), sve primjenom odredbe čl. 943. st. 1. ZOO-a (a u nedostatku općih uvjeta). Stopa zateznih kamata suđena je po čl. 29. st. 2. ZOO- a i to stopa koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

41. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

42. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

43. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 6.434,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, troškove sastava podnesaka od 10. siječnja 2023., 2. lipnja 2023., 12. prosinca 2024. i 29. srpnja 2025., za svaki iznos od 6.434,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištima, po punomoćniku, 11. siječnja 2023., 21. rujna 2023., 6. ožujka 2025. i 27. siječnja 2026., za svako iznos od 6.434,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u traženom iznosu od 2.700,00 EUR. Također, tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 676,88 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR. Stoga je tužitelju valjalo ukupno dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 76.392,99 EUR. Na dosuđene troškove parničnog postupka valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

44. Valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove parničnog postupka u iznosu od 168,29 EUR, koji se odnose na trošak sastava podneska od 22. studenoga 2022. Ovo stoga jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke presude.

45. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 572.596,89 EUR, odnosno kasnije iznosa od 572.596,88 EUR. Na glavnoj raspravi postavio je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 427.675,00 EUR. Stoga je sud za razliku iznosa od 144.921,88 EUR, primjenom odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP-a, riješio da je tužba povučena.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana