Pr-2212/2023-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. studenog 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NH te izočnosti tuženika , po objavi presude 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 100,00 EUR-a bruto zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 21,18 eura teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 eura teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 11,50 eura teče od 15. srpanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,51 eura teče od 15. kolovoz 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,99 eura teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 63,94 eura teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,23 eura teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,06 eura teče od 15. rujan 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 eura teče od 15. studeni 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 eura teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,48 eura teče od 15. prosinac 2021. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 390,45 EUR-a, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14. prosinca 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika – inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike pri Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju . Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 14%, odnosno 17% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik da ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/2023, 128/2023) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna da je ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje. Međutim, Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to ZOR i TKU nalaže čime se zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku neplaćenih dodataka. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio stupnjevitoj tužbi ističući da tužiteljica nije dokazala da s prije utuženja obraćala tuženiku radi dostave platnih podataka. Opreza radi tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Pismenim podneskom od 6. listopada 2025., po pozivu suda tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na iznos od 1.349,00 EUR-a za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

3.Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 6. listopada 2025., precizirala tužbeni zahtjev, i to kako to glasi u izreci ove presude, te obzirom da je smanjen tužbeni zahtjev, tuženik se podneskom od 14. listopada 2025., izričito usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 17. ožujka 2025. sudske vještakinje za računovodstvo i financije Ines Lozić

4.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i za zdravlje ljudi , te po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika- inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike pri Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju.

4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

4.5.Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

4.6.U svom Izvješću o vještačenju od dana 17. ožujka 2025. vještakinja Ines Lozić navodi da je na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak mišljenja:

- za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine tužiteljici da nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada u razdoblju do 31.03.2020.g. dok su od 04.2020.g. pa nadalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine:

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada da iznosi 9,57 eura,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi da iznosi 1,92 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, da iznose 5,35 eura, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 16,84 eura.

Pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze) manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca da iznosi 83,16 EUR.

4.7.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 6. listopada 2025., sukladno vještvu Ines Lozić uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 100,00 EUR-a.

4.8. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

5. Ovaj sud smatra da je neosnovano izričito protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice. Tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za isplatu s obzirom da je postavljanje tužbenog zahtjeva radi isplate na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024., bez prethodnog vještačenja realno teško procijeniti i utvrditi točnu visinu koja bi pripadala tužiteljici. U pravilu je potrebno provesti financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za konačnu visinu koju tuženik osporava. Tužiteljica smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenila identitet spora niti iznosila nove činjenice, stoga ovaj sud smatra da je neosnovano protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a sve sukladno čl. 191.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP- a).

6.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155., ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, uspjeha tužiteljice u ovom sporu, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrade Tbr.7.toč.9, od 50 bodova, + 25 % PDV, što iznosi 125,00 EUR-a, uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a, daje ukupno obistinjen trošak u iznosu od 390,45 EUR-a.

Split, 13. veljače 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.