Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], L 14

Poslovni broj: P-177/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E I P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barberiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 28. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Petre Sokač i u odsutnosti punomoćnika tuženika, 13. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan.

i

p r e s u d i o  j e

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 208466 zaključenog dana 01. lipnja 2007. između tužitelja LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d. d. [adresa], OIB 87939104217, kao pravni sljednik Sberbanke d.d. Zagreb da tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 217,65 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana 06.06.2007. do dana 31.07.2025. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od dana 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d. d. [adresa], OIB 87939104217, kao pravni sljednik Sberbanke d.d. Zagreb da tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka 875,00 eura (osamsto sedamdeset pet eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 208466 od 01. lipnja 2007. u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbu kojom je tužitelj bio u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, konkretno naknadu za obradu kredita u iznosu od 217,65 eura (članak 6.1.. predmetnog ugovora o kreditu).

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kako je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor mjesne nenadležnosti i zastare te ističe kako je predmetna odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva tužitelju te da kao takva ne predstavlja ništetnu i nepoštenu odredbu ugovora o kreditu niti uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prometnu karticu po kreditu 208466 (list 6 spisa), ugovor o kreditu broj 208466 od 1. lipnja 2007. (list 7-13 spisa), potvrdu Auto centra Rajković o kupnji osobnog vozila (list 14 spisa), pročitao spis P-331/2019 i saslušao tužitelja.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan te da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 12.3. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23) te zahtjev za isplatom neosnovano stečenog iznosa od 237,74 eura koji se odnosi na prethodno plaćenu naknadu za obradu kredita temeljem članka 1111. ZOO- a.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.

6.1. Sporna je mjesna nadležnost suda, osnova i visina tužbenog zahtjeva, svojstvo potrošača tužitelja te je li utuženo potraživanje u zastari.

7. Na temelju ugovora o kreditu broj 208466 od 01. lipnja 2007. sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

7.1. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredit za kupnju automobila, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije imao mogućnost pregovarati s bankom pa tako nije pregovarao niti o odredbi o ugovaranju mjesne nadležnosti niti o naknadi za obradu kredita.

7.2. S time u vezi sud dolazi do zaključka kako se odredbe o ugovaranju mjesne nadležnosti kao i odredba o naknadi za obradu kredita imaju smatrati nepoštenom ugovornom odredbom u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a posljedično i ništetnom, budući da su nametnute potrošaču bez stvarne mogućnosti utjecaja na njezin sadržaj te dovode do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Takav stav zauzeo je prvostupanjski sud i u predmetu P-331/2019 u kojem je također odbijen prigovor mjesne nenadležnosti iz istog razloga te je utvrđeno da je tužitelj sklapajući ugovor imao svojstvo potrošača.

7.3. Na temelju prometne kartice sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.639,90 kn/217,65 eura.

7.4. Dakle na temelju priloženog ugovora, te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnosti mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

8. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

8.1.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnim potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

9. Dakle na temelju priloženog ugovora, presude te potvrde sud je utvrdio da je proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja nastalo subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da tužiteljica ima pravo na punu restituciju neosnovano isplaćenog iznosa od trenutka kad je plaćen, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

10. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 1.639,90 kn/217,65 eura to je osnovano tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatom tužitelju tog iznosa (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od stjecanja (18. siječnja 2010.) do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

11. Na iznose koje je tuženik dužan platiti, tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od dana kad su plaćeni, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetni iznos, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

12. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud je stava kako je neosnovan u cijelosti, budući da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnim predmetna odredba Ugovora o kreditu, a koji rok još nije počeo teći.

13. 1. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

13.2.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.564,97 eura priznat trošak za:

- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (100 bodova x 2,00 eura= 200,00 eura)

- zastupanje na ročištu 22.10.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu 28.01.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)

- zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.3)

- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 175,00 eura

odnosno sveukupno u iznosu od 875,00 eura.

13.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 13. veljače 2026. pa do plateža.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima 13. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).