REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Posl. broj: Pn-337/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Željku Lubina ( a ovaj po privremenom zastupniku odvjetniku Branku Čutura) i Jeleni Mandarić, odvjetnicima iz društva Lubina i Čutura j.t.d. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ovdvjetničkog vježbenika OR i zakonske zastupnice tuženika ĐRD, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 23. travnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 10. svibnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 24. srpnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 93,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena pred ovim sudom dana 19. siječnja 2024. tužitelj navodi da je protiv tužitelja pod brojem K 13/18 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu, da je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz odredbe čl. 90. Kaznenog zakona/97 te da je presudom od 16. listopada 2018. tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe. U tom postupku tužitelj da je bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu, temeljem odredbe čl. 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz odredbe čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru. Ministarstvo pravosuđa i uprave da je u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te je tužitelju ponuđena isplata iznosa od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode ''s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i ostale okolnosti slučaja''. Po mišljenju tužitelja taj iznos nije primjeren. Navedeno je da je protiv tužitelja vođen postupak pod sumnjom da je ubio svoju majku, državni organi (policija, državno odvjetništvo i sud) da su javnost kontinuirano obavještavali o toj sumnji, kao i da je tužitelj to i učinio, premda je istina sasvim drugačija. Tužitelj je trpio povredu prava osobnosti prouzročenu neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 1240 dana jer je lišen slobode 9. veljače 2010. u 16,00 sati. Nadalje je navedeno da je dan 22. travnja 2011. tužitelj proveo u zatvoru, da je vrlo malo spavao, da je bio iscrpljen, da je slabo jeo i da je trpio duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da je ubio svoju majku, radi čega je zatražio isplatu iznosa od 345,29 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti uz obrazloženje da mu je ponašanjem tuženika oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri. Lišenjem slobode tužitelju da je i onemogućen rad, a radio je kao pomorac. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 345,29 EUR s pripadajućim kamatama.

U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda pod posl. brojem Pn-374/2024 dana 22. siječnja 2024. tužitelj navodi sve isto što je naprijed navedeno, samo se zahtjev za naknadu štete odnosi za dan 09. svibnja 2011. kojeg je tužitelj proveo u zatvoru te potražuje isplatu iznosa od 345,29 EUR sa pripadajućim kamatama, dok se tužba zaprimljena pod posl. brojem Pn-452/2024, od 24. siječnja 2024.. također sadržajno podudara sa navodima naprijed navedene tužbe, ali se odnosi na naknadu štete za dan 23. srpnja 2011. kojeg je tužitelj proveo u zatvoru te potražuje isplatu iznosa od 345,29 EUR sa pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 12. ožujka 2024. tuženik je prvenstveno istaknuo kako uz tužbu nije priložena valjana punomoć za zastupanje tužitelja. Nadalje, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je istaknut prigovor zastare potraživanja tužitelja, a budući da je tužitelj u siječnju 2020. zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. , a tužba da je podnesena 19. siječnja 2024., pa da je za predmetnu tražbinu nastupila zastara, a temeljem odredbi čl. 477. i čl. 478. ZKP-a, u svezi s odredbom čl. 238. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013. i da je u tužbi navedenom presudom Županijskog suda u Splitu, koja je potvrđena već spomenutom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravomoćno oslobođen optužbe. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode za jedan (1) dan proveden u pritvoru te je pred ovim sudom podnio više desetaka tužbi kojima se na isti način i u istom iznosu traži naknada štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, što se osporava jer takvo potraživanje ne može egzistirati kao samostalna cjelina, a budući da se prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva vodi računa o cjelokupnom trajanju neosnovanog lišenja slobode te se radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja. Tuženik se usprotivio i visini zahtjeva i tijeku zateznih kamata.

U odgovorima na tužbu u predmetima ovog suda posl. broj Pn-374/2024 od 19. travnja 2024. te Pn-452/2024 od 20. veljače 2024. tuženik je također ponovio sve naprijed navedeno u ranijem odgovoru na tužbu.

3. Tužitelj se u podnesku od 31. ožujka 2024. osvrnuo na navode iz odgovora na tužbu, osporio istaknute prigovore neurednosti punomoći te zastare, ponovio da je tužena tužitelja neosnovano lišila slobode što da proizlazi iz oslobađajuće presude, da je tužena tužitelja držala u zatvoru, onemogućavala fa da radi za čitavo vrijeme dok ga je držala zatvorenog u zatvoru, onemogućila ga da slobodno živi sa svojom obitelji, da stara o svojoj obitelji, da bude "običan" član društva, da se raduje živeći sa obitelji, da je tužena radila na tome da se tužitelj prikaže kao ubojica te da su radnje tužene dovele do toga da tužiteljev brat u svom svjedočanstvu kazuje da smatra da je tužitelj ubio svoju majku. Tužitelj je naveo kako je on trpio neimovinsku štetu u dane kako se navodi u tužbi, a da je ovaj vid štete mogao zatražiti tek kada je oslobođen optužbe, a pored ovoga je i priložio sudske odluke iz drugih postupaka u kojima je dosuđena šteta za neosnovano držanje u zatvoru u višim iznosima. Također je priložio i članke iz novina i portala kako bi dokazao prikazivanje tužitelja u medijima tijekom trajanja kaznenog postupka te mučnost čitavog slučaja.

4. Rješenjem ovog suda posl. broj Pn-337/2024-6, od 22. srpnja 2025. spojeni su ovome spisu postupci broja Pn-374/2024 i Pn-452/2024 radi zajedničkog raspravljanja.

5. Tijekom postupka stranke su ostale kod naprijed navedenih navoda.

6. U dokazne svrhe izveden je dokaz čitanjem spisa Ministarstva pravosuđa RH Klasa: UP/I-702-03/20-01/52, spisa Županijskog suda u Splitu K-13/18 ( ovome spisu su i priloženi skenirani dijelovi tih spisa te dijelovi koje dostavlja sam tužitelj), zahtjeva za naknadu štete od 10. travnja 2020., dopisa Uprave za kazneno pravo od 02. veljače 2023., odluke VSRev 766/2009-2, od 17. studenoga 2011., tijekom postupka priloženih sudskih odluka/ sudske praske od obje stranke, zapisnika s ročišta Općinskog suda u Splitu Pn-269/2023 od 26. rujna 2024., pregledom priloženih novinskih članaka ( koji su ujedno priloženi i u pribavljenom spisu K-13/18).

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj zastupan u ovome predmetu temeljem nevaljane punomoći, a o kojem je potrebno odlučiti prije ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, navodi se da je uz tužbu dostavljena punomoć iz koje proizlazi da je izdana 31. ožujka 2023. za zastupanje tužitelja u postupku za naknadu štete koju je tužitelj zatražio u postupku broj UP/I-702-03/20-01/52 od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Ovaj postupak za naknadu štete jedan je od postupaka u kojima je tužitelj ustao tužbom radi naknade štete za jedan dan proveden u istražnom zatvoru, a nakon što s obratio zahtjevom Ministarstva pravosuđa i uprave RH, koji je zahtjev zaprimljen 10. travnja 2020. te mu je dodijeljena klasifikacijska oznaka UP/I- 702-03/20-01/52. Kako se radi o predmetu naknade štete koji je proizišao nakon obraćanja nadležnom Ministarstvu, ocjena je ovog suda da jer riječ o valjanoj pisanoj punomoći i da nema nikakvih razloga temeljem kojih bi sud posumnjao u istinitost pisane punomoći. Stoga je ovaj prigovor tuženika trebalo odbiti kao neosnovan sve u smislu odredaba članaka 89, 89a, 95. i 97. ZPP-a. Pored ovoga, a u smislu odredbe članka 354. stavka 3. ZPP-a ukoliko punomoćnik nema posebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ovo bi predstavljalo žalbeni razlog samo stranke koji se ti nedostaci tiču tj. tužitelja pa ovaj prigovor i ne bi mogla isticati protivna stranka odnosno tuženik. Međutim, tužitelj je uz podnesak od 31. ožujka 2024. dostavio i opću punomoć izdanu po tužitelju pa je ovaj prigovor nedvojbeno otklonjen, a pored ovoga u Ured predsjednika ovog suda pod posl. brojem 39 Su-664/2024 pohranjena je opća punomoć izdana od ĐR kojim ovlašćuje odvjetnike Željka Lubinu, Branka Čuturu i Jelenu Mandarić da ga zastupaju u svim predmetima pred Općinskim sudom u Splitu.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru, a kako to i proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske IKž-679/2018-7, od 17. prosinca 2019. i to za: 22. travnja 2011., 09. svibnja 2011. i 23. srpnja 2011.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 1240 dana tj. od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013. kako to proizlazi iz odluka u predmetu Županijskog suda u Splitu K-13/2018 te i iz dopisa Ministarstva pravosuđa RH Klasa: UP/I 702-03/20-01/52, od 02. veljače 2023.

13. Isto tako, nije bio sporan osnov odgovornosti tuženika odnosno da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru, a temeljem odredbi Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje ZKP 08). Prema generalnoj odredbi čl. 14. ZKP 08 osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba propisan je u ranijem Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje ZKP 97) u glavi XXX. s tim da su, temeljem odredbe čl. 573. al.

3. ZKP 08, odredbe Glave XXX. ZKP-a 97 i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona. Prema odredbi članka 480. stavka 1. ZKP-a 97, pravo na naknadu štete pripada, između ostalog, i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena. Dakle, radi se o neutemeljenom boravku u pritvoru jer je na to ukazao konačni ishod kaznenog postupka, koji je završio donošenjem presude Županijskog suda u Splitu broj K 13/18 od 16. listopada 2018. kojom se optuženi ĐR oslobađa od optužbe.

14. Iz pribavljenog spisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske Klasa:

UP/I 702-03/20-01/52 ( o čemu svjedoči službena bilješka od 02. prosinca 2024. ) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa, a kako je predviđeno odredbom čl. 495. st. 2. ZKP-a 97, čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. U zahtjevu za mirno rješenje tužitelj je za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kn, odnosno 66,36 EUR, sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate. Sud je stava da je tužba dopuštena bez obzira što iznos koji se potražuje ovom tužbom nije identičan iznosu koji je naveden u zahtjevu od 10. travnja 2020. budući je samim podnošenjem zahtjeva tužitelja Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade u kojem navodi i broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv tužitelja i koji je završio oslobađajućom presudom, razvidno da je tužitelj pretrpio štetu koju tužitelj kao laik ne može samostalno utvrditi, odnosno da su u zahtjevu navedene sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva te je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku tužba.

15. Nadalje, a u odnosu na istaknuti prigovor zastare, navodi se da prema čl. 477. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda (st. 1.); prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade (st. 2.).

Presudu VSRH broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. tužitelj je primio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave sukladno čl. 477. st. 2. ZKP/97.

Prema čl. 478. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete (st. 1.); dok traje postupak iz st. 1. tog članka ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. istog Zakona (st. 2.) Odredba čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisuje da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja (čl. 478. st. 2. ZKP/97), dok su posljedice zastoja na računanje rokova zastare - da se u rok zastare računa vrijeme koje je proteklo prije no što je nastao uzrok zastoja i da se zastara nastavlja nakon prestanka uzroka zastoja (čl. 238. st. 2. ZOO). To u konkretnom slučaju znači da je zastarijevanje počelo teći od dana kada je tužitelj primio kaznenu presudu VSRH kojom je oslobođen optužbe - 9. siječnja 2020. i da je zastara tekla do 10. travnja 2020. kada je nastupio zastoj zastare jer je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave, ali i da je zastara nastavila teći nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz čl. 478. st. 1. ZKP/97, odnosno 11. srpnja 2020., pa kako je tužba podnesena u ovom predmetu 19., 22. i 24. siječnja 2024., to pravilnom primjenom čl. 477. st. 1. ZKP/97 proizlazio bi zaključak da je do podnošenja tužbe nastupila zastara glede dijela tužbenog zahtjeva koji nije priznat od strane tužene. Ovo stoga što između stranaka nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. priznala osnovanost potraživanja tužitelja za iznos od ukupno 46.078,40 EUR, a što bi kada se podijeli sa brojem dana provedenih u istražnom zatvoru 1240, iznosilo 37,16 EUR po danu to ovaj sud smatra da je tužena tim činom priznala zahtjev tužitelja u iznosu od 37,16 EUR po danu provedenom u istražnom zahtjevu pa upravo za taj iznos sud drži da je nastupio prekid zastare sukladno čl. 240. st. 1. ZOO, nakon čega je zastara počela ponovno teći 3. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO) i do podnošenja tužbi tužitelja od 19., 22. i 24. tražbina tužitelja u iznosu od 37,16 EUR za svaki dan provedenom u zatvoru nije zastarjela. Nasuprot tome, u preostalom dijelu za daljnji iznos koji potražuje od po 308,13 EUR sa zateznom kamatom tražbina je zastarjela primjenom čl. 214. st. 1. ZOO u vezi čl. 477. st. 1. ZKP/ 97 radi čega je u ovome dijelu tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao pod točkama I. - III. izreke.

Napominje se da je ovakav pravni stav zauzet u odlukama većine Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj i to npr. Županijskog suda u Šibeniku ( odluke Gž-385/25- 2, od 15.10.2025., Gž-384/25-2, od 21.08.2025.), Županijskog suda u Zadru ( Gž- 692/25-2, od 23.07.2025.), Županijskog suda u Varaždinu ( Gž-673/25-2, od 23.09.2025., Županijskog suda u Osijeku ( Gž-1475/25-2, od 15.09.2025., Gž- 1320/2025-2, od 02.07.2025.), Županijskog suda u Puli ( Gž-1114/2025-2, od 23.09.2025., Gž-1595/25-2, od 08. siječnja 2026., Gž-1438/25-2, od 01.12.2025.),

Županijskog suda u Rijeci ( Gž-1648/25-2, od 8. prosinca 2025.), Županijskog suda u Bjelovaru ( Gž-925/25-2, od 29.12.2025., Gž-617/2025-2, od 24.10.2025., Gž- 1037/2025, od 27.11.2025.), Županijskog suda u Velikoj Gorici ( Gž-740/2025-2, od 22.08.2025., Gž-564/2025-2, od 04.09.2025.), Županijskog suda u Vukovaru ( Gž- 414/2025-2, od 26. kolovoza 2025). odnosno svi ovi sudovi prihvaćaju stav da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura te je za ovaj iznos sukladno članku 240. st.1. ZOO-a nastupio prekid zatare, koji je ponovno počela teći te da za ovaj iznos po danu tražbina tužitelja nije zastarjela. Suprotan stav ovome zauzima Županijski sud u Zagrebu ( npr. Gž-2825/2025-2, od 12.11.2025., Gž-3576/25-2 od 23.12.2025. i dr.) te Županijski sud u Splitu ( npr. Gž- 1277/25-2, od 12.12.2025. i dr. iako npr. odlukom Gž-2269/2025-2, od 10.11.2025. prihvaća da je navedenim dopisom došlo do priznanja duga).

16. Ovdje se napominje da je iznos koji je dosuđen tužitelju isključivo dosuđen uvažavajući sve navedeno pod točkom 15. obrazloženja ove presude (tj. djelomično uvažavajući prigovor zastare i iznos koji je tužena priznala) dok sud smatra da je po svojoj visini dosuđeni iznos daleko ispod stvarne štete koju je tužitelj pretrpio u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a te čl. 19. st.1. i 2. ZOO-a. Naime, iz odluka priloženih spisu Županijskog suda K-13/2018 proizlazi da je istražni zatvor protiv tužitelja bio nezakonito određen, dok iz dostavljenog zapisnika ovog suda Pn-269/2023 od 26. rujna 2024. koji sadržava iskaz tužitelja ĐR proizlazi da su uvjeti boravka u pritvoru bili izrazito loši s obzirom na skučenost ćelija te broju osoba koje bi ovdje bile smještene, a s obzirom na težinu i specifičnog kaznenog djela koje se tužitelju stavljalo na teret ( bio je optužen da je ubio vlastitu majku) te medijsku popraćenost suđenja što je tužitelj dokazao dostavljanjem novinskih članaka kao i ponašanja okoline ( proizlazi iz iskaza svjedoka danih tijekom kaznenog postupka) da se isti tijekom boravka u istražnom zatvoru nalazio u izrazito teškom psihičkom stanju ( npr. na zapisniku br. Pn-269/2023 se navodi tako da tužitelj nije noćima spavao, da je plakao, nije mogao jesti, da je bio tužan, potišten i deprimiran, nije mu bilo ni do čega, izgubio je kontakt s rodbinom jer su uglavnom svi, pa i njegov brat, povjerovali onome što se pisalo u novinama i drugim medijima). Iz iskaza tužitelja danog u drugom postupku te činjenice da je isti nevin u istražnom zatvoru proveo 1240 dana jasno proizlazi i kako se čitava ova situacija nepovoljno odrazila na njegov privatni život budući je u vrijeme lišenja slobode imao 46 godina, bio u naponu snage, zaposlen, bio u braku, imao kćerku dok mu je sada život uništen, prati ga stigma ubojice te nema kontakata sa dijelom obitelji. Dakle, neosnovano zadržavanje u istražnom zatvoru odrazilo se na psihički život tužitelja i nanijelo mu duševne patnje, što predstavlja neimovinsku štetu koju bi trebalo nadoknaditi odgovarajućom satisfakcijom. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u čitavom dijelu u kojem je tužena dopisom od 2. veljače 2023. priznala osnovanost potraživanja tužitelja budući jedino do ove visine zahtjev nije u zastari, odnosno sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a smatrao da nema potrebe izvoditi daljnje dokaze kako je to predložio tužitelj budući bi ovo bilo protivno načelu ekonomičnosti, držeći nesumnjivo dokazanim da je tužitelj pretrpio štetu tako dugim neosnovanim lišenjem slobode što će zasigurno ostaviti duboke i trajne rane i posljedice na njega i uvelike utjecati na kvalitetu njegova života.

17. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 151. st.3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je s osnovom tužbe uspio u cijelosti dok je u pogledu visine uspio 10,76% pa je njegov uspjeh 55,38%, dok je uspjeh tuženice 44,62%. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, to je tužitelj uspio u omjeru od 10,76% te mu razmjerno uspjehu pripada pravo na trošak primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

Tužitelj ima pravo na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno Tbr.32.t.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) u iznosu od 125,00 Eur, sastava 3 tužbe od 19., 22. i 24. siječnja 2024. u iznosu od 125,00 Eur sukladno Tbr.7.t.1., 46. i 54. Tarife, zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2026. u iznosu od 187,50 Eur sukladno Tbr.9.t.1., 46. i 54. Tarife, sastava obrazloženog podneska od 31. ožujka 2024. u iznosu od 125,00 Eur sukladno Tbr.8.t.1., 46. i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 812,50 Eur. Pored ovoga za tužitelja je nastala obveza plaćanja sudske pristojbe tužbe u iznosu od 6,64 Eur po tužbi, a nastat će i obveza plaćanja sudske pristojbe presude u iznosu od 39,82 Eur sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj 37/2023), a što sveukupno iznosi 872,24 Eur i razmjerno uspjehu od 10,76% daje trošak u iznosu od 93,85 Eur radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Splitu, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

DNA:

tužitelju po punomoćniku

z.z. tuženika

u spis