REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2196/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika LEKO d.o.o., Zagreb, Frankopanska 2/2, OIB: 62180330958, radi isplate, dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.108,60 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 594,45 EUR od 1. prosinca 2024. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. siječnja 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. veljače 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. ožujka 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. travnja 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. svibnja 2025. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od:

- 594,45 EUR za razdoblje od 22. studenog 2024. do 30. studenog 2024.,

- 1.302,83 EUR za razdoblje od 16. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024.,

- 1.302,83 EUR za razdoblje od 11. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025.,

- 1.302,83 EUR za razdoblje od 11. veljače 2024. do 29. veljače 2024.,

- 1.302,83 EUR za razdoblje od 11. ožujka 2024. do 31. ožujka 2025.,

- 1.302,83 EUR za razdoblje od 11. travnja 2024. do 30. travnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR s zateznim kamatama od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Prvog područnog odsjeka, klasa: UP/I-942-02/2004-013/78, ur. broj: 251-14-02/201-06-20 od 26. rujna 2006., utvrđena vlasnicom posebnog etažnog dijela nekretnine – poslovnog prostora u prizemlju zgrade te jedne prostorije u podrumu ulične zgrade, ukupne površine 106,78 m2, s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio nekretnine oznake zk. č. 227/1 Kuća popisni broj 8226 i dvorište [adresa] , upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetni poslovni prostor da se nalazi u [adresa] i da istog bez pravne osnove koristi tuženik, budući da nije s tužiteljicom nikada sklopio ugovor kojim bi regulirao korištenje tog prostora. Budući da se tuženik nalazi u predmetnom poslovnom prostoru bez pravne osnove, to da ne plaća tužiteljici zakupninu za njegovo korištenje, a istovremeno onemogućava tužiteljicu da zakupninu naplati nekom drugom. Navodi se da je Ugovorom o zakupu predmetnog poslovnog prostora koji je sklopljen 31. srpnja 2006. između Grada Zagreba, kao tadašnjeg ovlaštenika raspolaganja predmetnim prostorom i tuženika, bila utvrđena mjesečna zakupnina u iznosu od 1.302,83 EUR. Stoga i tužiteljica smatra da je korištenjem predmetnog poslovnog prostora tuženik ostvario korist u vidu neplaćene mjesečne zakupnine u iznosu od 1.302,83 EUR, odnosno za razdoblje od 22. studenog 2024. do kraja travnja 2025. korist u ukupnom iznosu od 7.108,60 EUR . Budući da tuženik nije postupio po dostavljenom mu zahtjevu za mirno rješenje spora, to da u ovom postupku zahtijeva isplatu iznosa od 7.108,60 EUR s zateznim kamatama na iznos od 594,45 EUR od 22. studenog 2024. do isplate, na iznos od 1.302,83 EUR od 16. prosinca 2024. do isplate, na iznos od 1.302,83 EUR od 11. siječnja 2025. do isplate, na iznos od 1.302,83 EUR od 11. veljače 2025. do isplate, na iznos od 1.302,83 EUR od 11. ožujka 2025. do isplate i na iznos od 1.302,83 EUR od 11. travnja 2025. do isplate.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 20. studenog 2025., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Prije obrazlaganja pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe, potrebno je utvrditi da li je tužiteljica prije pokretanja predmetne parnice dostavila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP-a, što je procesna pretpostavka za vođenje predmetne parnice.

5. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je tužiteljica dostavila tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, kojim je obuhvaćen zahtjev za isplatu koji je identičan tužbenom zahtjevu u ovoj parnici, preporučeno s povratnicom.

6. Iz spisa proizlazi da je dostava tuženiku tužbe s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu pokušana putem preporučene pošte na adresu sjedišta tuženika upisanu u sudskom registru (Zagreb, Frankopanska ulica 2/2), s obzirom da tuženik nije uključen u sustav e-Komunikacije, iako bi bio dužan biti, sve sukladno odredbama čl. 118. st. 2. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/2019., dalje u tekstu: ZIDZPP/19), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.

7. Naime, prema odredbi čl. 118. st. 2. ZIDZPP-a/19 sve pravne osobe bile su dužne u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog zakona zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

8. Prema odredbi čl. 118. st. 4. ZIDZPP-a/19 dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju, obveznim sudionicima elektroničke komunikacije s općinskim sudovima i pravnim osobama dostava se obavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13).

9. Dakle, s obzirom da tuženik nije bio uključen u informacijski sustav elektroničke komunikacije, to mu je dostava vršena prema odredbama ranijeg ZPP-a/13.

10. Prema nekadašnjoj odredbi čl. 134.a ZPP-a/13 pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavljala na adresu navedenu u tužbi, a ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne bi uspjela, dostava se morala obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku, a ako dostava ne bi uspjela ni na toj adresi, dostavlja se je morala obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, s time da se je dostava smatrala obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (stavak 1.). Ako je adresa upisanog sjedišta pravne osobe identična adresi navedenoj u tužbi, dostava se nije ponavljala na tu adresu, već se je obavljala stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (stavak 2.).

11. Kako je adresa tuženika koja je navedena u tužbi identična adresi tuženika upisanoj u sudskom registru te je dostava tužbe s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu na toj adresi ostala neuspješna (pošiljka je vraćena s napomenom da je adresat obaviješten o prispijeću pošiljke, ali istu nije podigao), to se je dostava navedenih pismena obavila stavljanjem istih na e-Oglasnu ploču ovog suda.

12. Budući da su predmetna pismena istaknuta na e-Oglasnoj ploči 11. studenog 2025., to je dostava izvršena istekom osmoga dana od tada, odnosno 20. studenog 2025., a rok za davanje odgovora na tužbu u trajanju od 30 dana se je navršio 20. prosinca 2025.

13. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu do isteka tog roka (niti do dana donošenja predmetne presude), a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imao opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

14. Napominje se da za donošenje presude zbog ogluhe nije bitno da su dostavljeni dokazi koji podupiru svaki činjenični navod iz tužbe, već da oni dokazi koji jesu dostavljeni nisu u protivnosti s navodima iz tužbe niti s općepoznatim činjenicama.

15. Ovo stoga, što tuženik ne davanjem odgovora na tužbu u stvari priznaje sve činjenice koje se navode u tužbi, a priznate činjenice nije potrebno dokazivati (dokazuju se samo sporne odlučne činjenice, u smislu odredbe čl. 221. ZPP-a).

16. Tužiteljica je uz tužbu dostavila rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 26. rujna 2006., donesenog u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kojim je ista, između ostalog, utvrđena vlasnicom poslovnog prostora u prizemlju te jedne prostorije u podrumu ulične zgrade, ukupne površine 106,78 m2, koje vlasništvo je neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine oznake zk. č. 227/1 Kuća popisni broj 8226 i dvorište [adresa], upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje rješenje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2008. (list 20. – 22. spisa).

17. Nadalje, dostavljen je i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnica posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo E-4) – poslovnog prostora u prizemlju te jedne prostorije u podrumu ulične zgrade, ukupne površine 106,78 m2, neodvojivo povezanim sa suvlasničkim dijelom nekretnine zk. č. 227/1 Kuća popisni broj 8226 i dvorište [adresa] površine 305 m2.

18. Iz rješenja Grada Zagreba od 26. rujna 2006. proizlazi da je u trenutku njegova donošenja zakupnik predmetnog poslovnog prostora bio upravo tuženik temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. srpnja 2006. sklopljenog s Gradom Zagrebom.

19. Uz tužbu je dostavljen i taj Ugovor o zakupu iz kojeg je vidljivo da je tuženik plaćao Gradu Zagrebu za korištenje predmetnog prostora zakupninu u mjesečnom iznosu od 7.852,90 kn/1.042,26 EUR.

20. Iz dostavljenih zapisnika s uviđaja provedenog na adresi [adresa], proizlazi da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor kao poljoapoteku na dan 19. prosinca 2016. te 13. svibnja 2025.

21. Osim toga, iz dostavljene Izvansudske nagodbe sklopljene između tužiteljice i tuženika 6. ožujka 2024. proizlazi da u istoj tuženik priznaje da od pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba od 26. rujna 2006., kojim je tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine, tuženik koristi istu bez pravne osnove te se je obvezao platiti tužiteljici za korištenje te nekretnine za razdoblje od veljače 2022. do veljače 2024. ukupno 16.913,97 EUR, i to 15.689,06 EUR po osnovi glavnice (budući da priznaje iznos mjesečne zakupnine u visini od 1.302,83 EUR) te 1.224,91 EUR po osnovi zateznih kamata.

22. Iz priloženih dokaza je jasno da isti potkrepljuju činjenične navode iz tužbe.

23. Stoga iz nespornog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik koristio predmetnu nekretninu u vlasništvu tužiteljice bez pravne osnove i u utuženom razdoblju od studenog 2024. do travnja 2025., znajući da nema nikakvo pravo na posjed.

24. Prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

25. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

26. Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (čl. 18. st. 4. ZVDSP-a).

27. S obzirom da je upravno rješenje o povratu kojeg je donio Grad Zagreb dana 26. rujna 2006., kojim je, između ostalog, utvrđeno vlasništvo tužiteljice Republike Hrvatske na predmetnom poslovnom prostoru, a koje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2008., vjerojatno dostavljeno i tuženiku, budući da je on u to vrijeme bio zakupnik predmetnog poslovnog prostora, a tim rješenjem je određeno da se taj ugovor o zakupu raskida s danom pravomoćnosti tog rješenja te se određuju rokovi u kojima vlasnik, ovdje tužiteljica, može zahtijevati ispražnjenje nekretnine te s obzirom da je tuženik za prethodno razdoblje sklopio s tužiteljicom Izvansudsku nagodbu u kojoj je priznao da nakon pravomoćnosti navedenog upravnog rješenja koristi predmetni poslovni prostor bez ikakve pravne osnove, jer s tužiteljicom nije sklopio ugovor o zakupu, to proizlazi da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora, budući da niti je bio vlasnik istog, niti je s vlasnikom sklopio ugovor o zakupu temeljem kojeg bi bio ovlašten isti koristiti.

28. Dakle, tuženik je u razdoblju od 1. studenog 2024. do 30. travnja 2025. bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine koji je kao takav dužan tužiteljici naknaditi sve koristi koje je imao od posjedovanja te nekretnine, a jedna od tih koristi se svakako očituje u neplaćanju zakupnine koju bi inače bio dužan platiti da je pošteno posjedovao predmetnu nekretninu, temeljem sklopljenog ugovora o zakupu.

29. S obzirom da je tuženik plaćao Gradu Zagrebu, dok je imao s njime sklopljen valjan Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, još u 2006. mjesečnu zakupninu u iznosu od 7.852,90 kn/1.042,26 EUR za koju je bilo određeno da će se usklađivati u skladu s određenom odlukom Grada Zagreba te je u Izvansudsko j nagodbi sam tuženik priznao da je za predmetni poslovni prostor bio dužan plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.302,83 EUR, to bi tužiteljica zasigurno mogla od njega tražiti barem taj iznos zakupnine u utuženom razdoblju, 20 godina nakon sklapanja navedenog ugovora, kada je općepoznato da su tržišne zakupnine značajno narasle.

30. Budući da bi tuženik bio dužan tužiteljici plaćati navedeni mjesečni iznos da je s njom sklopio ugovor o zakupu, to je tuženik u utuženom razdoblju, od 1. studenog 2024. do 30. travnja 2025., ostvario korist u vidu neplaćene zakupnine za punih 6 mjeseci odnosno u iznosu od 7.816,98 EUR (6 mjeseci • 1.302,83 EUR), a kako iz dostavljenog izvatka iz otvorenih stavaka tužiteljice proizlazi da je tuženik djelomično naknadio tužiteljici korist za korištenje predmetnog poslovnog prostora u studenom 2024. u iznosu od 708,38 EUR, to mu je za taj mjesec preostalo još platiti 594,45 EUR, a za sve ostale mjesece po 1.302,83 EUR, dakle, ukupno 7.108,60 EUR, koliko to tužiteljica od njega i potražuje.

31. Na naknadu neisplaćene koristi tužiteljici bi pripadale zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos, budući da se je korist u vidu neplaćanja zakupnine i ostvarivala na mjesečnoj razini, slijedom čega je dospijevala posljednjeg dana u mjesecu pa bi tužiteljici zatezne kamate pripadale od prvog dana sljedećeg mjeseca.

32. Međutim tužiteljica u ovom postupku potražuje zatezne kamate od ranijeg datuma, i to:

- na iznos od 594,45 EUR od 22. studenog 2024., umjesto od 1. prosinca 2024.,

- na iznos od 1.302,83 EUR od 16. prosinca 2024., umjesto od 1. siječnja 2025.,

- na iznos od 1.302,83 EUR od 11. siječnja 2025., umjesto od 1. veljače 2025.,

- na iznos od 1.302,83 EUR od 11. veljače 2024., umjesto od 1. ožujka 2025.,

- na iznos od 1.302,83 EUR od 11. ožujka 2024., umjesto od 1. travnja 2025.,

- na iznos od 1.302,83 EUR od 11. travnja 2024., umjesto od 1. svibnja 2025.

33. Stoga je očito da osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ali ne i u pogledu tijeka zateznih kamata na tu glavnicu.

34. Prema odredbi čl. 332.a st. 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 1. i 4. ZPP -a (tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu), a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b st. 1. t. 2. i 3. ZPP-a (osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i/ili činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev su u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate), sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

35. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi samo u pogledu dijela sporednog potraživanja po osnovi zateznih kamata u pogledu početnog datuma obračuna istih, to je presudom zbog ogluhe valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.108,60 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 594,45 EUR od 1. prosinca 2024. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. siječnja 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. veljače 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. ožujka 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. travnja 2025. do isplate,

- 1.302,83 EUR od 1. svibnja 2025. do isplate,

po stopi koja sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, dok je presudom bez održavanja rasprave valjalo odbiti tužbeni zahtjev u pogledu potraživanja zateznih kamata na iznos od:

- 594,45 EUR od 22. studenog 2024. do 30. studenog 2024.,

- 1.302,83 EUR od 16. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024.,

- 1.302,83 EUR od 11. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025.,

- 1.302,83 EUR od 11. veljače 2024. do 29. veljače 2024.,

- 1.302,83 EUR od 11. ožujka 2024. do 31. ožujka 2025.,

- 1.302,83 EUR od 11. travnja 2024. do 30. travnja 2025.

36. Budući da je u cijelosti uspjela u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, tužiteljici pripada naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

37. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 7.108,60 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužiteljici pripada naknada troška za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/ ) i za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT-a), dakle, ukupno 400,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate, koje se obračunavaju po stopi jednakoj stopi zateznih kamata na glavno potraživanje (čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a).

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.