REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5188/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BM, rođenog **.**.1986., državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana 13. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/3738, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 03. prosinca 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III.

Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec iz Zagreba, Bukovačka cesta 51, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 09. veljače 2026. godine. godine iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/3738, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 03. prosinca 2025. godine odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio BM, rođen **.**.1986. u mjestu Grozni, Čečenija, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupovnih pravila, a uslijed čega i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja o odbacivanju naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u bitnome je zaključeno, da tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten, navodeći da u konkretnom slučaju: tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojoj je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, u naknadnom zahtjevu nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, pa je naknadni zahtjev odbačen sukladno čl. 43 st. 2 u vezi članka 47 st. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doneseno osporavano rješenje. Suprotno ocjeni tuženika, tužitelj je pri naknadnom zahtjevu naveo nove relevantne činjenice koje iz opravdanih razloga nije mogao iznijeti ranije. Slijedom toga, netočan je zaključak tuženika da je tužiteljev naknadni zahtjev nedopušten. Dostavio je dokaze da je upisan u evidenciju vojnih obveznika. U međuvremenu mu je istekla putovnica te bi u slučaju povratka privukao pažnju ruskih i čečenskih vlasti koje bi već i time saznale da je protekle 3 godine bio u državama članicama EU. Nije primijenjena odredba čl. 24 ZMPZ (načelo „sur place“) te nisu ispitane okolnosti aktualnog stanja u zemlji podrijetla koja se ne može smatrati sigurnom u smislu čl. 44. st. 1 ZMPZ. Neovisno što tužitelj ranije nije prošao vojnu obuku, u slučaju povratka došao bi u kontakt s ruskim i čečenskim vlastima na okolnosti izbivanja u vrijeme izvanrednih ratnih) okolnosti, i to baš u zemlje EU koje vojno, financijski i politički podržavanju ruskog protivnika, slijedom čega je jasno da i tužitelja smatrali politički protivnikom ruske i čečenske vlasti. Stoga bi bio izložen ili pritvaranju i kaznenim postupcima ili izravno ili neizravno prisilno „dobrovoljno” uključen u rat s Ukrajinom, bez mogućnosti prigovora savjesti uključen u počinjenje ratnih i drugih zločina koje čine ruske vojne snage, što predstavlja djelo proganjanja izričito predviđeno čl. 23 st. 2 toč. 5 ZMPZ time da postoje i svi drugi oblici odnosno djela proganjanja iz čl. 23 ZMPZ, sve u visokog rizika od nepravednog i nerazmjernog kažnjavanja zatvorskom kaznom uz visoki rizik od mučenja, ponižavajućeg i neljudskog postupanja u zatvoru, u cilju prisiljavanja na potpisivanja „dobrovoljnog” odlaska u rat u Ukrajinu. B koji su prisilno regrutirani prisiljeni su potpisati ugovore s Ministarstvom obrane i prema HRW-u i NM to znači da prema papirnatim tragovima prisilno unovačenih B izgledaju kao da su se dobrovoljno prijavili za ruske ratne aktivnosti.

Str. 22 izvješća: „Iako se određene skupine mogu identificirati kao rizičnije od drugih, to treba imati na umu da postoji visok stupanj nepredvidivosti i proizvoljnosti u postupcima čečenskih vlasti u pogledu prisilnog novačenja. Izvori su naveli da svaki kontakt sa čečenskima vlastima mogu uključiti rizike iz perspektive regrutacije. Izuzeća od novačenja

Rusko zakonodavstvo opisuje formalna izuzeća za novačenje u vojnu službu. Međutim, čini se da čečenske vlasti uglavnom ignoriraju ta izuzeća od vojne službe. Stoga je teško procijeniti postoje li stvarni izuzeci za novačenje u Čečeniji. Kako su postupci prisilnog novačenja izvansudski, ne mogu se prepoznati pravni izuzeci. Izvori spominju starost i loše zdravstveno stanje kao čimbenike koji bi mogli utjecati na odluke regrutera da cilja pojedince. Iako je bilo brojnih slučajeva diljem sjevernog Kavkaza gdje su vlasti ignorirale zdravstvene uvjete i čak slale ljude označene kao 'invalidi'/invalidi u Ukrajinu. Jedan je izvor smatrao da bi se medicinsko izuzeće primjenjivalo u Čečeniji samo ako dotična je osoba u toliko lošem zdravstvenom stanju da je borba fizički nemoguća.”

Posljedice odbijanja

Intervjuirani izvori procjenjuju da će bi se vrlo teško moglo oduprijeti prisilnom novačenju u Čečeniji. Čečenske vlasti bi vjerojatno upotrijebile nasilje i fizičko zlostavljanje protiv ljudi koji odbijaju, sve dok ne prihvate regrutaciju. Osoba bi se također mogla suočiti sa zatvorskom osuda na temelju izmišljene kaznene prijave. Treća moguća opcija je da bi čečenske vlasti pretukle osobu na smrt ako odbije regrutaciju.

Osoba koja odbije regrutaciju mogla bi pokušati pobjeći u drugu rusku regiju. Međutim, čečenske vlasti bi ga mogle pronaći.”

Zaključno predlaže poništiti osporavano rješenje.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženik u cijelosti odbacuje navode tužitelja da je pobijano rješenje nezakonito i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Tijekom cijelog postupka tuženik je nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Tuženik je također u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Naknadni zahtjev tužitelja nije sadržavao nikakve nove činjenice niti okolnosti koje bi utjecale na odluku o odobravanju međunarodne zaštite. Tužitelj je u naknadnom zahtjevu naveo da ne može stupiti u kontakt s bratom te da pretpostavlja kako je isti odveden na ratište u Ukrajinu ili se nalazi u zatvoru, kao i da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla i sam bio odveden na ratište. Međutim, navedene tvrdnje temelje se isključivo na pretpostavkama tužitelja, nisu potkrijepljene nikakvim dokazima niti predstavljaju nove relevantne okolnosti u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj u bitnome ponavlja tvrdnje koje su već bile predmet razmatranja u ranijem postupku, okončanom odbijajućim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova. Tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Tijekom postupka utvrđeno je da nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

Tuženik smatra da je tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Sud je dana 09. veljače 2026. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za ruski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao kako je podnio novi zahtjev za međunarodnu zaštitu zbog toga što su mu ubili brata i boji se da će ubiti i njega i to od strane čečenske vlasti.

Na poseban upit suda zašto on smatra da smeta čečenskoj vlasti navodi da onaj tko ne želi ići u rat protiv Ukrajine oni ih ubiju. Prvi puta kad se obratio nije imao ovakve snažne dokaze i to fotografije koje su mu poslali prije 6 do 7 mjeseci. Ne pamti datum kad je podnio prvi puta zahtjev za azil, a u ožujku će biti tri godine kad su ga iz Belgije poslali ovdje u Hrvatsku. U Čečeniji se provodi progon te se to ne može izbjeći. Prvi puta nije naveo da su ga željeli ubiti već da ga proganjanju. Navodno neki gospodin N obratio mu se s prijedlogom da potpiše ugovor da ide u rat te je on to odbio i prijetio mu je riječima "ići ćeš ti", te je nakon toga odmah napustio zemlju.

Na poseban upit suda da li se zahtjev temelji na istom kaže da da, osim što su mu u međuvremenu ubili brata. U potpunosti je siguran da su ga slali u rat te je poginuo u ratu. Nije mogao napustiti zemlju kao on jer nije imao izrađenu putovnicu. Opunomoćenica tuženika navela je da su u postupku koji su oni vodili utvrdili da tužitelj nije uopće vojni obveznik zbog lošeg vida te zbog toga ga sigurno ne bi pozvali u rat.

5. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/3738, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 03. prosinca 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbačen kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio BM, rođen **.**.1986. u mjestu Grozni, Čečenija, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, s obrazloženjem kako je s obzirom da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovu obrazloženju, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršenje uvid u spis predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216-03/22- 06/7645. Uvidom u spis predmeta KLASA: UP/I-216-03/22-06/7645 utvrđeno je daje tražitelj legalno napustio zemlju podrijetla 6.12.2022. godine te je legalno ušao u Republiku Hrvatsku 9.12.2022. godine te je u službenim prostorijama Policijske uprave karlovačke, Postaji granične policije Cetingrad izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a potom je upućen da se prijavi u Prihvatilište. Prihvatilište je napustio 11.12.2022. godine te se uputio u ciljanu zemlju, Kraljevinu Belgiju iz koje je po dublinskom postupku vraćen 31.3.2023. godine. Tražitelj je 4.4.2023. godine prilikom podnošenja zahtjeva izjavio daje zemlju podrijetla napustio iz straha od mobilizacije i slanja na ratište. Na okolnosti povratka izjavio je da bi bio podvrgnut ispitivanju te bi svakako imao problema zbog napuštanja zemlje podrijetla. Rješenjem MUP-a temeljem članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakona) KLASA: UP/I-216-03/22-06/7645. URBROJ: 511-01- 212-23-9 od 21.9.2023. godine odbijen je postupak odobrenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Presudom Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: Us 1-5226/2023-6 od 11.6.2024. godine odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja MUP-a Republike Hrvatske, a rješenje je postalo izvršno 20.7.2024. godine. Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu KLASA: UP/I-216-03/25-06/3738, URBROJ: 511-01- 213-25-3 od 16.6.2025. godine, a u vezi s činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu utvrđeno je da tražitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje budući da je naveo da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva jer je uvjeren da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu, a to temelji na nemogućnosti stupanja u kontakt s bratom te na informaciji koju je dobio od jednog O da odvode ljude na ratište u Ukrajinu. Izjavio je daje uvjeren da će biti poslan na ratište u Ukrajinu te da ne želi ići u taj rat. Navedeno je bilo predmet odbijenoga rješenja MUP-a, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7645, URBROJ: 511-01-212- 23-9 od 21.9.2025. godine te je istome već odlučeno.

U naknadnom zahtjevu tražitelj nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvršnosti prethodnog zahtjeva, a relevantne su za ovaj zahtjev za međunarodnu zaštitu. Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva ocijenjeno je da izjava tražitelja ne sadržava nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojem nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočila u prijašnjem postupku, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, ovo Ministarstvo je temeljem članka 43. stavka 2. u svezi članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti riješilo kao u izreci rješenja.

6. Sukladno članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

7. Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvrsnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

8. Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

9. Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka.

10. Člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadi zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

11. Prema ocjeni suda, osporavanim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik valjano obrazložio sve razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite odnosno valjano je obrazložio sve razloge zbog kojih je utvrdio da naknadni zahtjev koji mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva ocijenjeno je da izjava tražitelja ne sadržava nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojem nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

12. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 09. veljače 2026. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR a kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu 10000 Zagreb, Ilica 335,

3. U spis