REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5094/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje zapisničarke Andreje Fortunić, u upravnom sporu tužitelja ZH, rođen **.**.1995., državljanina Turske, koji trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, hotel Porin, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon održane usmene rasprave, 13. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/9813, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. studenoga 2025. g. II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište 09.02.2026. g. iznos od 500,00 EUR, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/9813, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. studenoga 2025. g. odbačen je kao nedopušten naknadni naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke jer krši njegova prava. Naime, pobijano rješenje je na činjenicama neutemeljeno, te ga tužitelj pobija u cijelosti, te traži održavanje rasprave u ovom predmetu, te pozivanje tužitelja na raspravu i njegovo saslušanje! Naime, predmetnim rješenjem povrijeđen je zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonita odluka u ovom postupku. Tuženik u pobijanom rješenju navodi da u odnosu na navedeno od strane tužitelja, istome ne može pokloniti vjeru, s obzirom da je iskaz u potpunoj oprečnosti s iskazom koji je tužitelj dao u prijašnjem postupku međunarodne zaštite, te da je samim time u suprotnosti s odredbom članka 47, stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te da se stoga valja temeljem članka 47. stavak 2. isti ima odbaciti. Ovakva pogrešan zaključak, a koji je u konačnici doveo do pogrešne primjene odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tužitelj je izveo iz činjenice da dokazi koje je tužitelj predočio u naknadnom zahtjevu nisu u skladu s člankom 47. stavak 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Prvenstveno valja navesti da je pismo koje je tužitelj predočio, a tuženik isto preveo na zapisnik sastavljen dana 14. 11. 2025., taj novi dokaz, a koji za sobom povlači i nove činjenice koje se trebaju razmotriti i zasebno, ali i u vezi s odredbom članka 47. stavak 4., tj. S već ranije iznesenim činjenicama. Ovdje valja pripomenuti da tuženik pogrešno primjenjuje tu odredbu zakona, jer činjenice na kojima se temelji naknadni zahtjev se razmatraju u vezi s prethodno navedenim činjenicama, ali one mogu i ne biti u vezi s prije iznesenim činjenicama, jer zakon kaže da se naknadni zahtjev razmatra na temelju sadržanih činjenica i dokaza. To ne znači da mora postojati kontinuitet činjenica, a kako to tuženik tumači, već se one isključivo razmatraju na način da se uzima u obzir i prijašnji predmet. Dakle, laički rečeno, stranka može iznijeti i nevezane činjenice, jer je teoretski, a kao i u ovom slučaju, to moguće, te se takva opcija ne smije isključiti. Tuženik ju je isključio, jer on naprosto tako tumači zakonske odredbe u ovom predmetu, te je zaključio da može doći do primjene odredba članka 47. stavak 2., a što je potpuno pogrešno tumačenje zakonskih odredbu. Nastavno, tvrdnja da bi činjenice i dokazi koje je tužitelj predočio u ovom zahtjevu bile u suprotnosti s prije iznesenim činjenicama, pogrešna je tvrdnja, jer je i sam tužitelj naveo da se radi o kontinuitetu dokaza, s obzirom da je i tužitelj ukazao da je ranije navodio da je pretučen od strane policije u Turskoj. Tužitelj je u svom iskazu i dalje ukazivao na dokumentaciju koju je predao uz zahtjev u prethodnom postupku, te u smislu te dokumentacije objašnjavao eventualne kronološke nejasnoće, te je na taj način upravo uspostavio vezu koju traži članak 47. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštitit. Postavlja se pitanje kako to tuženik nije primijetio, jer je većina iskaza za zapisniku od 14. 11. 2025. usmjerena upravo ka uspostavljanju te veze. Nadalje, ističe se da tuženik problematizira raniji odnos tužitelja i njegove supruge, a uzimajući okolnost da tužiteljeva supruga ne želi imati s njim kontakte s obzirom da je on prešao na kršćanstvo, međutim, činjenice koje su navedene u pismu koje je tužitelj dostavio nalažu potrebu određene komunikacije, s obzirom da postoje tužiteljeva djeca, a na koju je tom prilikom izvršen pritisak, i to ne od bilo koga, već od strane službenih državnih tijela. Tuženika očito nije zanimalo radi čega bi taj pritisak došao od strane službenih državnih tijela, jer u tom smislu nije postavio nikakva pitanja, ili je na bilo koji način isto pokušao razjasniti. Umjesto toga, tuženik je izveo zaključke na štetu tužitelja, iako je imao prilike sve svoje dvojbe s tužiteljem razjasniti tijekom upravnog postupka. Kako to nije učinio, tako je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a tužitelj nije niti dobio priliku razjasniti bilo kakve nedoumice koje bi tuženik trebao imati, a iako tuženik tužitelja nije ništa o tome upitao, izveo je svoje zaključke na štetu tuženika. Ovakvo rezoniranje je u cijelosti pogrešno, protuzakonito, suprotno članku 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom da je, predočivši zaprimljeno pismo, tužitelj postupio upravo na način kako je to navedeno u tom članku, tog tuženik nije tako postupio.

Temeljem svega ovdje navedenog ne može se naći niti jedan valjani razlog kako bi se i dalje na pravnoj snazi održalo ovdje pobijano rješenje, te se predlaže nakon održavanja rasprave donijeti presudu kojom se poništava osporavano rješenje te odobrava međunarodna zaštita tužitelju u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženik odbija kao netočne navode tužitelja u tužbi, s obzirom na to daje u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Tuženik navodi je tužitelj podnio redovni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj 23.08.2023. godine koji je okončan temeljem čl. 38. st. 1.1. 3. dana 30.10.2025. godine. U prethodnom zahtjevu tužitelj je naveo daje imao problema u zemlji podrijetla s članovima uže obitelji i širom okolinom jer se preobratio kako tvrdi, na kršćanstvo. Naveo je da je zemlju podrijetla napustio kada je pretučen od strane običnih ljudi s kojima se upustio u razgovor o politici zbog čega je pretrpio ozljedu šake. Nakon svega ga se odrekla supruga i zabranila mu kontakt s sinovima zbog čega na zahtjevu nije mogao navesti koju su vjeroispovijesti njegova djeca. Prilikom podnošenja novog, naknadnog zahtjeva svoje razloge napuštanja zemlje podrijetla pokušao je potkrijepiti pismom kojega mu je poslala upravo supruga s kojom je do tada bio otuđen i koja mu je na navodno napisala daje tražen od strane tajne policije koja u svojim izvidima ide tako daleko da odlazi k njegovoj djeci u školu ne bi li izvukla informaciju gdje se on trenutno nalazi. Ponavljamo, tužitelj u prethodnom zahtjevu nije navodio probleme s tijelima vlasti, pa je nejasno zašto bi isti sada, dvije i pol godine kasnije, bili zainteresirani za njega. Na prethodnom zahtjevu tužitelj je navodio da se preobratio na kršćanstvo prije 5-6 godina, ali daje u tome bio vrlo diskretan, tako da niti itko od njegove obitelji nije znao za to. Nije mogao dokazati svoju pripadnost kršćanskoj vjeri jer se nije krstio niti mu je vjerska pripadnost upisana u osobnu iskaznicu kako to nalaže zakon u Turskoj, niti zna od koja se dva dijela sastoji Biblija, ali je očekivao da mu poklonimo vjeru u njegove navode. Također je nejasno iz tužiteljevog prethodnog zahtjeva koja je to korelacija između njegovih razloga napuštanja zemlje podrijetla u navodima daje kršćanin za što nitko nije niti znao i premlaćivanja od strane lokalnih Z zbog političkih svađa. Ovo tijelo također nije moglo pokloniti vjeru tužiteljevim navodima da mu je u naknadnom zahtjevu supruga s kojom, kako je navodio, nema nikakav kontakt, poslala pismo da se ne vraća u zemlju podrijetla jer ga traži policija. Tužitelj ničime nije potkrijepio svoje navode razlozima napuštanja zemlje podrijetla, ali iste nije niti trebao navoditi jer spadaju u okvir obiteljskih odnosa i ne predstavljaju progon ili diskriminaciju od strane tijela vlasti. Međutim, tužitelj je tek prilikom prethodnog upravnog spora dostavio nekakvu dokumentaciju temeljem koje je navodno, bio optužen za teška kaznena dijela zbog čega je verbalizirao progon od strane tijela vlasti. Potpuno je nejasno zašto to nije dostavio ranije tijekom upravnog postupka, a još manje je jasno tko mu je isto dostavio kada je naglašavao da nema kontakata s obitelji jer su ga se odrekli zbog konvertitstva. Također je nepoznato ostalo zbog čega je podignuta, navodna optužnica, odnosno o kakvom je kaznenom dijelu riječ. Zbog svega navedenog, tužitelju je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kao i tužba na prvostupanjsko rješenje. Naknadnim zahtjevom tužitelj pokušava dodatno potkrijepiti svoje razloge napuštanja zemlje podrijetla koji su ionako već odbijeni kao neuvjerljivi i ničime neutemeljeni. Upravo zbog nevjerodostojnosti sadržaja dostavljenog pisma, autora navedenog pisma kao i trenutka kada je pismo poslano (baš u trenutku podnošenja naknadnog zahtjeva), ovo tijelo nije bilo u mogućnosti temeljem čl. 29. Zakona, pokloniti vjeru tužiteljevim navodima. Također, Republika Hrvatska je vezano za tužitelja objavila upozorenje u SIS-u te je kao razlog navela odluku o vraćanju temeljem čl.3. Uredbe (EU) 2018/1860. Zbog svega prethodno navedenog tuženik odbacuje navode iz tužbe jer su paušalni i ničime utemeljeni te ostaje pri donesenom prvostupanjskom rješenju.

Temeljem naprijed navedenog, smatra se da je tužba neosnovana te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 09. veljače 2026. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za turski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.). S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti sukladno odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

Na raspravi je saslušan tužitelj koji je na poseban upit opunomoćenika tužitelja kad je dobio pismo i da li ima kuvertu kad je došlo iz Turske, naveo da je pismo dobio prije dva mjeseca i na koverti ima datum 5.11.2025. g. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja tko ga je poslao naveo je da je pošiljalac supruga i govori se o stanju njegove obitelji i maltretiranju i uznemiravanju zbog njega.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kako to sada tvrdi budući je prije naveo da nije bio u komunikaciji sa suprugom naveo je da su se njihovi odnosi poboljšali zbog zajedničke djece.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kakve opasnosti se navode u pismu naveo je da se radi o tom da se uznemiravaju djece s pitanjima gdje se on nalazi i to se događa u školi koju djeca pohađaju. Jedno dijete ima 8 a drugo 6 godina starosti. Na poseban upit Suda da tako malu djecu uznemiravaju i tko to radi navodi da to rade kod škole, oko odlaska u školu, pitaju ih: gdje ti je tata, gdje se nalazi, imaju li broj njegovog telefona i sl.

Na poseban upit Suda tko su te osobe koje to rade po njegovom mišljenju navodi da ne može konkretno tvrditi ali pretpostavlja da se radi o načelniku naselja koji je državni službenik i koji u tom slučaju koristi svoje poznanike i rođake i koji "rade" za njega, ispituju, traže i sl.

Na poseban upit Suda koje je on vjere naveo je da se smatra katolikom ali u tome baš nije aktivan.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja o problemima sa vjerom i povezivanja sa strankama APG i JPG navodi da ne može tvrditi u potpunosti ali smatra da bi to moglo biti da je njegova vjera uzrok maltretiranja njegove djece jer je ostao u kontaktu sa poznanicima koji žive u naselju i da ih je zamolio da paze na njegovu djecu i misli da su djeca maltretirana od osoba u civilu.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li njegova supruga ima problema naveo je da ima i ona i da žive u samostojećoj kući i da oko nje ima dosta slobodnog prostora i da osobe koje se zadržavaju uglavnom se parkiraju susjedi ali da se sada parkiraju i nepoznati ljudi koji ne bi trebali imati razloga da se zadržavaju na tom mjestu.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li se vodi neki kazneni postupak protiv njega naveo je da da i da nije u mogućnosti sada saznati u kojem je sada to stadiju. Na poseban upit Suda zbog kojeg djela se vodi kazneni postupak naveo je da ne zna koje je po zakonu to djelu ali pretpostavlja da se radi o prisustvu na proslavi radnika Nevruz – proslave perzijske Nove godine, gdje su javne kamere zabilježile da je tamo bio pa je to korišteno kao osnova za taj postupak.

Na poseban upit suda koje je nacionalnosti naveo je da je Ć.

Naveo je da je u priloženoj dokumentaciji je navedeno zašto se vodi postupak protiv njega.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika da je odlučio katolik biti 2021. te je 2023. rekao da je postao katolik prije pet godina, kako to da još nije postao katolik, naveo je da još nije skroz to postao jer nije savladao jezik i ne može pratiti bogoslužja a na engleskom jeziku ne zna da li ima bogoslužja. Zna da je 2018. godine jedna osoba u blizini Istanbula bila maltretirana jer je oko vrata nosila križ. Smatra se katolikom i želi u tom smislu proći krštenje i sve ostalo. U Turskoj to nije želio iznositi jer je bilo napada na takve osobe sa smrtnim ishodom i tamošnji organi nisu to riješili. U sebi je katolik, ali to formalno nedostaje.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika kako to da je 2022. slavio perzijsku Novu godinu ako je već tada se osjećao kao katolik rekao je da to nema nikakve veze. Na poseban upit opunomoćenika tuženika što turske vlasti imaju protiv njega naveo je da država stalno nastoji biti snažna i nastupa tako protiv Ć i osoba drugih vjera i sl.

Na poseban upit Suda naveo je da država želi dokazati da je islamska i da nema mjesta drugim nacionalnostima i drugim vjerama.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika da država u kojoj živi toliko milijuna kurda kako je uspio sačuvati svoju vjeru naveo je da i sam sebi ne može objasniti, da je radio na aerodromu i na sektoru međunarodnih letova u privatnoj službi sigurnosti koja se bavila opskrbom goriva za avione i ne može znati zašto je to nekom smetalo. Na poseban upit opunomoćenika tuženika nakon što je napustio Tursku, a boravio je u Bosni i Hercegovini uspio je ishoditi putovnicu naveo je da to nije točno i dodao da je ishodio putovnicu [broj putovnice]. ili 2020. godine i ta putovnica je važeća 10 godina do 2031. godine.

Na poseban upit opunomoćenika tuženiku da je u 10. mj. 2023. rekao da su im uzeli putovnice i spalili ih i da je morao ići u konzulat u Bosni, Sarajevu ponovno ishoditi istu navodi da to nije istina. Navodi da je jednom iz očaja mislio ići ovdje u konzulat i vratiti se u Tursku ali je na putu do tamo to mišljenje promijenio.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja o iskazu iz 10. mj. 2023. koje mu je predočio tuženik naveo je da se ne može sjetiti navodnog citata kojeg mu je pročitao opunomoćenik tuženika iz njegova intervjua 2023. godine, a odnosi se na putovnicu. Na poseban upit opunomoćenika tuženika da je 2021. godine prvi puta napustio Tursku neka navede iz kojeg razloga je to bilo tada naveo je da je 2021. godine nije imao razlog koji je predmet ovog postupka, te je išao sa prijateljem iz djetinjstva kojeg je pratio na putu a koji je napuštao Tursku, tada još nije imao problema niti krivičnog gonjenja to je nastalo tek nakon toga i tek je u drugi put, dakle 2023. godine odlučio napustiti Tursku zbog tih konkretnih navoda.

Na poseban upit Suda da li je napustio Tursku jer je Ć ili zbog vjere navodi da više zbog nacionalnosti nego zbog vjere jer se taj postupak vodi protiv njega zbog pomaganja terorističkoj organizaciji kako to tvrde vlasti a u stvari se odnosi na stranku HDP.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika da je Tursku napustio zbog pomaganja prijatelju navodi da tada nije uopće namjeravao ići niti je bio u ovoj zemlji, to je samo u ovim postupcima naveo.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika kako to da osoba koja ima malu djecu ide s prijateljem na putovanje u Europu navodi da nije bio samo razlog pomaganja prijatelju te da je to bilo u razdoblju korone kada mu je posao bio "na ledu", te je on tada radi ekonomskih razloga išao kako bi pomogao obitelji. Moja situacija je bila teška, posao je stao, imao sam malo dijete i drugo dijete na putu i u kući su bili oba roditelja i zato sam s prijateljem odlučio ići na taj put.

Na poseban upit opunomoćenika. tuženika o navodima iz presude ovog suda 31. svibnja 2024. izjavio je da je se krivo izrazio da je tri puta pokušao prijeći granicu ali nije uspio.

Na poseban upit opun. tuženika da li je bio ekonomski migrant 2021. naveo je da je to točno da je to iz ekonomskog razloga i da je kod zadnjeg puta prelaska uhvaćen u Metkoviću na autobusnoj stanici, gdje ih je hrvatska policija opljačkala i uzela putovnice i gurnula ih preko granice u Bosnu i nije imao više novca i nije mogao ostati tamo. Putovnice su im uzeli vodiči i nisu im vratili.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika ima li ikakve dokaze o postupcima koje se vode protiv njega u Turskoj navodi da ima dokaze koje je dostavio u prethodnom postupku a supruga trenutno tamo živi u strahu je i mijenja telefonske linije koje koristi i zbog toga se ne usuđuje preko nje pribaviti takvu dokumentaciju. Opunomoćenik tužitelja je naveo kako se zna da je ta koverta iz Turske i da je došla od supruge, tužitelj je predao na uvid kovertu u kojem je bilo pismo priloženo uz tužbu koje mu je poslala supruga i iz kojeg je vidljivo da je poslano iz Turske na adresu u [adresa], što je adresa pošte, poslano je negdje 11. mjesecu 2025. godine putem DHL pošte.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika kako objašnjava da je sada dobar sa suprugom kada je prije navodio da dvije godine nije u kontaktu sa suprugom naveo je da se radi o tome da je prekretnica u odnosima bilo dvoje djece zbog koje su ponovno uspostavili komunikaciju. Oni su otprilike od ožujka 2025. godine počeli normalno komunicirati na daljinu iako je nešto i ranije pokušao uspostaviti minimalni kontakt oko stanja djece.

Opunomoćenik tuženika je pojasnio da je 2023. tužitelj izjavio da već dvije godine nije u kontaktu sa suprugom što znači da je to bilo od 2021.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/9813, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. studenoga 2025. g. Sud je utvrdio da je istim odbačen kao nedopušten naknadni naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, s obrazloženjem kako s obzirom da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovom obrazloženju, a u vezi s već iznesenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršen je uvid u spis predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, UP/1-216- 03/23- 06/24927. U navedenom spisu se nalazi prethodni zahtjev tražitelja od 23.08.2023. godine pri čemu je isti u bitnome naveo da je zemlju podrijetla napustio u srpnju 2023. godine iz razloga što se on kao Ć, musliman preobratio na katoličanstvo zbog čega je doživio brojne problema od obitelji i rodbine zbog čega je na kraju s njima prekinuo sve odnose. Navedene tvrdnje dodatno obrazlaže situacijom kada je s prijateljima razgovarao o politici zbog čega su ga isti prebili i ranili te je završio u bolnici. Navedeni događaj je prijavio policiji, ali isti to, kako tražitelj tvrdi, nisu u svoj zapisnik unijeli kao prijavu. Zbog svega navedenog odlučio je napustiti zemlju podrijetla. Nadodao je da mu obitelj i rođaci ne daju slobodno Živjeti u [adresa] zbog čega bi se "ubio" da dođe u situaciju da se mora vratiti u zemlju podrijetla. Na prethodnom zahtjevu je još naveo da je imao problema s poslodavcima na poslovima koje je obavljao, a naročito radi plaće. Nije detaljnije navodio "probleme" iz radno-pravnih odnosa s kojima se suočavao. Navedeno rješenje je postalo izvršno 30.10.2025. godine. Povodom podnesenog prethodnog zahtjeva tražitelj je saslušan dana 24.10.2023. godine. Na saslušanju je izjavio daje zemlju podrijetla prvi puta napustio 2021. godine koristeći putni list izdan te iste godine. Isti nije mogao priložili spisu predmeta jer je, prema tražiteljevim tvrdnjama, spaljen od sirane krijumčara koje je koristio prilikom ilegalnog prelaska državne granice na području Bosne i Hercegovine. Novu putovnicu je. prema vlastitim tvrdnjama izradio u konzulatu Republike Turske u Sarajevu. Prilikom ulaska na državno područje Republike Hrvatske tijelima vlasti je zatajio posjedovanje nove putovnice Republike Turske. Jedini razlog napuštanja zemlje podrijetla je naveo činjenicu da se preobratio na katoličanstvo što njegova uža i šira obitelj nije prihvatila zbog čega je sa njima prekinuo svaki kontakt, uključujući i suprugu. Problemi koje je doživljavao manifestirali su se na način da je kod članova obitelji osjećao prezir, gađenje i doživljavao uvrede. Spomenuo je da je bio ranjen u Šaku jednoj prepirci s lokalnim G zbog čega je podnio kaznenu prijavu, ali ista nikada nije doživjela svoj epilog. Dodatno je naveo situaciju kada je u dobi od 13. 14 godina bio kolateralna žrtva sukoba jednog Ć i N zbog čega navodno, ima ozljedu čeljusti. Druge razloge napuštanja zemlje podrijetla nije navodio. Navode da je prešao na katoličanstvo kao i tvrdnje o ranjavanju u šaku te ozljedu čeljusti, ničime nije mogao potkrijepiti. Isto je u potpunoj suprotnosti s razlozima navedenim u naknadnom zahtjevu gdje je tražitelj naveo daje kontaktiran od strane supruge iz razloga što ga traže tijela vlasti. Probleme s tijelima vlasti nije navodio na prethodnom zahtjevu i saslušanju, a postavlja se pitanje kako je mogao izraditi putnu ispravu 2021. godine u Republici Turskoj i naknadno u Sarajevu ako je tražen od strane tijela vlasti. Od 03.11.2025. godine u nacionalnom SIS sustavu je zabilježeno da je riječ od državljaninu treće zemlje koji predstavlja prijetnju zbog čega seje za navedenog, temeljem članka 3. Uredbe (EU) 2018/1860. izdana mjera upozorenja. Razmatrajući izjave tražitelja iznesene na naknadnom zahtjevu od 14.11.2025. godine prema kojima tražitelj navodi pritiske tijela vlasti na tražiteljevu obitelj, a sve u svrhu kako bi saznali gdje se tražitelj trenutno nalazi, navodimo da su njegovi problemi koje je navodio u prethodnom zahtjevu bili vezani za probleme unutar same obitelji koji su uključivali i suprugu s kojom tražitelj više ne živi i koja mu. zbog preobraćenja na katoličku vjeru, ne dozvoljava viđenje sinova. Navedeni razlozi u naknadnom zahtjevu su potpuno oprečni razlozima u prethodnom zahtjevu i bacaju sumnju na vjerodostojnost njegovih izjava. Članak 47. st. 3. Zakona navodi da naknadni zahtjev mora sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke ili sadržavati činjenice koje nije predočio u prijašnjem postupku. Na prethodnom zahtjevu tražitelj nije naveo tijela vlasti kao tijela proganjanja već je svoju užu i širu obitelj navodio kao razloge napuštanja zemlje podrijetla. Također, stavak 4. istog članka navodi da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Vidljivo je da tražitelj ništa od navedenog nije izjavio u prijašnjem postupku, pa se isto ne može prihvatiti jer je u suprotnosti s odredbama navedenog članka Zakona. Zbog gore navedenog, a temeljem stavka 6. navedenog članka, naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. istog članka.

Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojemu nije iznio nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, ovo Ministarstvo je temeljem članka 43. stavka 2., u svezi članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti riješilo kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona.

9. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.

10. Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

11. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

12. Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.

13. Stavkom 6. navedenog članka Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

14. Prema ocjeni suda, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u naknadnom zahtjevu zaista nije iznio bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, već je u svom iskazu ponovio iste činjenice navedene u prethodnom tužiteljevu zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Sud je stoga zakonitim ocijenio osporavano rješenje, a navode iz tužbe i iskaza samog tužitelja pred ovim sudom nerelevantnima i neutemeljenima, što je sve argumentirano obrazloženo u osporavanom rješenju koje Sud u cijelosti prihvaća.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

16. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 50. citirane Tarife iznosi 2,00 EUR, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište dana 09.02.2026. g. iznos od 500,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR i 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis