REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-26/2019-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Brnad Resnik, odvjetnici u Zagrebu, Švarcova 2, protiv tuženika 1. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠV iz [adresa], I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku u Rijeci, Agatićeva 4, radi utvrđenja prava vlasništva, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić u ZK ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica]/1A, oznake ograda oranica površine 669 metara kvadratnih, kčbr. [katastarska čestica], oznake ograda oranica površine 1338 metara kvadratnih te kčbr. [katastarska čestica], oznake ograda npl. nepozn. površine 155 metara kvadratnih, sveukupne površine od 2162 metara kvadratnih pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodni uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime u cijelosti bez ikakvih daljnjih odobrenja ili suglasnosti tuženika te da se dozvoli uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama u svrhu stjecanja prava vlasništva na ime tužitelja, sve u roku 15 dana, što su tuženici dužni priznati, koju će suglasnost u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Utvrđuje se da u sastav ostavinske imovine iza pokojne PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ne ulaze nekretnine upisane u posjedovnom listu br. 1116 k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] Ograda Oranica 1338 m2, k. č. br. [katastarska čestica]/1A ograda Oranica površine 669 m2, te k. č. br. [katastarska čestica], Ograda neplodno nepoznato površine 155 m2, a ukupne površine sve čestice su 2162 m2, i u kojem je upisana PV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-4 spisa), u bitnome naveo kako je rješenjem javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića posl.br. O-25/2019, UPP/OS-8/2019 od 25. siječnja 2019. utvrđeno da u ostavinu iza pok. PV ulazi i pravo na posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/1A, 1811/2 i 1816/2 upisanih u posjedovni list br. 1116 k. o. [katastarska općina] te su nasljednicima utvrđeni ovdje tužitelj u 3/6 dijela i ovdje tuženici u 1/6 dijela svaki. Predmetne nekretnine su temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju postale vlasništvo JV nakon smrti uzdržavanih SV **.**.1977. i HV **.**.1979. Za iste nekretnine je 17. svibnja 1985. sklopljen kupoprodajni ugovor kojim ih je JV prodao pok. PV, mada je stvarni kupac bio ovdje tužitelj i on je isplatio kupoprodajnu cijenu od tadašnjih 1.000,00 DEM prodavatelju. Pok. PV je bila navedena kupcem jer bi upisom vlasništva nekretnina tužitelj po tadašnjim propisima ostao bez dječjeg doplatka. Tužitelj je u mirnom, samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko 34 godine te ih obrađuje i koristi cijelo to vrijeme, a ostaviteljica nikada nije bila u posjedu istih niti ih je koristila ili raspolagala njima. Slijedom navedenog je podnio tužbu u ovom predmetu tražeći upis svog prava vlasništva uz naknadu troška postupka.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu (str. 35-37 spisa) u bitnome naveli kako osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u dijelu u kojem tužitelj navodi kako je on jedini vlasnik spornih nekretnina i kako je u kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između JV i pok. PV tužitelj bio stvarni kupac jer bi u tom slučaju tužitelj još za njezina života prepisao vlasništvo istih na sebe. Pok. SV je pregovarao sa JV u ime i za račun pok. PV te je prilikom kupoprodaje izričito istaknuo da su nekretnine upisane na ime pok. PV kako bi i ona imala neku imovinu upisanu na svoje ime, što je izjavio sestri pok. PV, ĆV. Tužitelj je u vrijeme kupnje živio i radio u Rijeci te nije bio prisutan kupoprodaji niti pregovorima o kupnji. Slijedom navedenog, predložili su odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka.

3. Stranke su ostale pri prethodnim navodima u nastavku postupka, uz specifikaciju tužbenog zahtjeva u podnesku od 2. ožujka 2023. (str. 130-132 spisa) te na ročištu održanom 27. siječnja 2026. (str. 216-217 spisa).

4. Između stranaka je nesporno kako je pok. PV upisana vlasnicom spornih nekretnina nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora sa JV, a stranke su suglasne i oko ranijeg povijesnog slijeda stjecanja spornih nekretnina koji nije od utjecaja na ovaj spor. Nesporno je i kako su stranke upisane suvlasnicima spornih nekretnina nakon smrti pok. PV na način da je tužitelj upisan suvlasnikom u 3/6 dijela, a tuženici kao nasljednici njegovog pok. brata u 1/3 dijela svaki.

5. Sporno je između stranaka da li je kupoprodajni ugovor kojim su kupljene sporne nekretnine sklopljen samo fiktivno na ime pok. PV a da je stvarni kupac nekretnina bio tužitelj, radi njegova prijevarnog ostvarivanja prava na dječji doplatak, ili je stvarni kupac nekretnina bio pok. suprug PV koji je kupio nekretnine za suprugu.

6. Kako je iz tužbe razvidno da se ista temelji na stjecanju nekretnine dosjelošću, neprekidnim poštenim posjedom tužitelja, provedeni su dokazi na okolnosti vezane uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Pročitane su dostavljene isprave: rješenje Općinskog suda u Gospiću posl.br. O-534/2018-4 od 30. kolovoza 2018. (str. 5-6 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. kolovoza 1975. (str. 7-10 spisa), rješenje broj: 48/83-Pol od 30. ožujka 1983. (str. 11-14 spisa), ovjerena izjava JV od 23. srpnja 2018. (str. 15-17 spisa), izvadak iz matice umrlih za HV i SV (str. 18-21 spisa), posjedovni list broj 1116 k. o. [katastarska općina] (str. 22 spisa), djelomični preslik rješenja o nasljeđivanju od 25. siječnja 2019. (str. 23-25 spisa), razna e-mail i osobna prepiska sa UV, JV i BV (str. 41-42, 83-85, 149-157, 171-181 spisa), potvrda o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 2. siječnja 2017. (str. 49 spisa), ovjerena izjava JV od 18. rujna 2018. (str. 54 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj 20077/2019 od 19. studenog 2019. (str. 62 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića posl.br. O-25/2019, UPP/OS-8/2019 od 25. siječnja 2019. (str. 71-73 spisa), prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju od 5. veljače 2019. (str. 74-75 spisa), potvrda o uplati od 5. lipnja 1984. (str. 114 spisa), rješenje Općinskog suda u Gospiću broj: Pol.144/84 od 30. travnja 1991. (str. 115-116, 123 spisa), kupoprodajni ugovor sklopljen 17. svibnja 1984. (str. 119-122 spisa) i očitovanje javnog bilježnika Zorke Despot od 14. studenog 2022. (str. 124-129 spisa). Saslušani su svjedoci: MV (str. 111-112 spisa), EV (str. 202-203 spisa), LV (str. 203 spisa), AV (str. 203- 204 spisa), ČV (str. 205 spisa), FV (str. 217-218 spisa). Saslušani su tužitelj (str. 218-219 spisa) te tuženik SV (str. 220 spisa).

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih.

10. Čl. 159. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15. , u nastavku teksta: ZV) propisuje kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11. Čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a propisuje kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12. Iz navedenih članaka proizlazi da je za stjecanje vlasništva stvari nužno barem poštenje u smislu da posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž-3117/2022-2 od 8. studenog 2022.).

13. Prije nastavka obrazloženja, sud je odbio prijedlog za saslušanjem JV i BV u svojstvu svjedoka sklapanja ugovora, obzirom su oba svjedoka utvrđeni neprikladnima za utvrđivanje bilo kakvih korisnih saznanja za odlučivanje u ovom postupku, pri čemu iz svih drugih dokaza i iskaza stranaka BV nije niti sudjelovala u sklapanju spornog ugovora kojim je pok. PV upisana vlasnicom spornih nekretnina.

14. Iz dostavljenih isprava: ovjerene izjave JV od 23. srpnja 2018. (str. 15-17 spisa), ovjerene izjave JV od 18. rujna 2018. (str. 54 spisa) te razne e-mail i osobne prepiske sa UV, JV i BV (str. 41-42, 83-85, 149-157, 171-181 spisa) je utvrđeno kako je JV **.**.2018. pred javnim bilježnikom na zapisnik dao izjavu kojom potvrđuje tužiteljeve navode iz tužbe, da bi potom rukom pisanom izjavom 18. rujna 2018. ovjerenom pred javnim bilježnikom povukao raniju izjavu, nakon čega je tijekom cijelog postupka, uredno pozvan na pristup sudu u svojstvu svjedoka, izbjegavao svoju dužnost.

15. Kako je sva naknadna prepiska dostavljana putem presumiranog sina JV i BV, UV, provjerom u JRO utvrđeno je kako je JV rođen **.**.1936. a BV **.**.1945. čime su potvrđeni navodi kako zbog poznih godina nisu u mogućnosti pristupiti u Gospić iz mjesta prebivališta u [adresa]. Kako je upravo zbog davanja i naknadnog povlačenja izjave bilo nužno usmeno ih saslušati kako bi se utvrdila njihova raspravna sposobnost, a bilo kakvo saslušanje bi uslijed njihova zdravstvenog stanja bilo eventualno moguće zamolbenim putem čime bi ocjena njihova iskaza i mogućnosti razjašnjenja sporne problematike sklapanja ugovora i radnji koje su prethodile njegovu sklapanju bila ograničena, a svjedoci su povlačenjem ranije izjave pokazali svoju nedosljednost i nepouzdanost, utvrđeno je kako se neće saslušavati obzirom je spor dovoljno razjašnjen temeljem već provedenih dokaza u spisu.

16. Za potrebe tuženikovih navoda, napominje se kako povlačenjem izjave JV nije potvrdio navode tuženika iz odgovora na tužbu, obzirom je u cijeloj prepisci spominjao samo sklapanje ugovora sa pok. PV, a ničime nije potvrdio navode iz odgovora na tužbu kako je predmetnu zemlju kupio Anđin suprug, pok. SV, u ime i za račun supruge, što je ovaj sud isto cijenio kao dodatni razlog za odbijanje njihova saslušanja u svojstvu svjedoka obzirom je JV u cijelosti otklanjao bilo kakva saznanja o ičemu osim o tome da je sklopio sporni ugovor sa pok. PV, obzirom je između stranaka nesporno da sporne nekretnine nije kupila pok. PV samostalno već je za nju to učinio ili tužitelj ili njen pok. suprug.

17. Ocjenjujući iskaze stranaka, iskaz tužitelja (str. 218-219 spisa) je detaljan, logičan i životan te obuhvaća cijeli niz detalja koji obrazlažu sam slijed pregovora i sklapanja ugovora, od njegova posjeta JV u [adresa] sa prijedlogom da mu ovaj proda spornu zemlju koju je prethodno stekao od tužiteljevih djeda i bake, preko dolaska JV u [adresa] i prijevoza majke iz [adresa] do [adresa] radi sklapanja ugovora, sastavljanja ugovora u općini, naknadnog plaćanja kupoprodajne cijene od strane njegove supruge, do uobičajene gozbe nakon sklapanja ugovora u Brušanima. Iskaz tuženika SV (str. 220 spisa) je razumljivo ograničen po pitanju samog sklapanja spornog ugovora obzirom u vrijeme njegova sklapanja još nije bio rođen te je naveo kako su mu poznate samo okolnosti o kojima mu stariji članovi obitelji pričali, a o spornim nekretninama su samo pričali površno u par navrata, dok ostali tuženici nisu pristupili radi davanja iskaza.

18. Iskaz tužitelja je u suprotnosti sa navodima tuženika iz odgovora na tužbu u kojoj su tuženici naveli kako je u vrijeme sklapanja ugovora između Milana JV i pok. PV tužitelj živio i radio u Rijeci zbog čega nije bio prisutan pregovorima o kupnji ni kupoprodaji ali je uvidom u potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 2. siječnja 2017. (str. 49 spisa) utvrđeno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora radio u [adresa] kao vozač teretnog motornog vozila čime je utvrđeno da je stvarno bio u mogućnosti sudjelovati u sklapanju navedenog ugovora čak i bez potrebe za slobodnim danima i putovanjem s posla.

19. Iskaz tužitelja je u cijelosti sukladan iskazu njegove supruge MV (str. 111-112 spisa), koji je cijenjen s rezervom obzirom je riječ o supruzi tužitelja koja je kao takva izravno zainteresirana za tužiteljev uspjeh u sporu, ali isti iskaz potvrđuje i dostavljena potvrda o uplati od 5. lipnja 1984. (str. 114 spisa) iz koje je utvrđeno kako je 5. lipnja 1984. plaćena kupoprodajna cijena od 20.000,00 tadašnjih dinara, a koji datum uplate također odgovara periodu koji su naveli tužitelj i saslušana svjedokinja koji su oboje naveli kako je kupoprodajna cijena uplaćena naknadno putem pošte u [adresa] a sam ugovor je sklopljen 17. svibnja 1984. kako je utvrđeno uvidom u kupoprodajni ugovor sklopljen 17. svibnja 1984., sa cijenom kako je iskazana na potvrdi o uplati (str. 119-122 spisa).

20. Drugi svjedoci koji nisu rodbinski povezani sa tužiteljem i tuženikom: EV (str. 202-203 spisa), LV (str. 203 spisa), AV (str. 203- 204 spisa), nemaju neposrednih saznanja o pregovorima ni načinu sklapanja i plaćanju cijene za kupoprodaju spornih nekretnina, ali iz svih iskaza proizlazi kako se isključivo tužitelj koristio predmetnim nekretninama za potrebe poljoprivredne obrade zemlje, pri čemu su svjedoci pomagali tužitelju u obradi i on njima kako je bila uobičajena praksa na seoskim imanjima, a da tužitelja u korištenju iste nitko nije smetao niti mu ograničavao korištenje.

21. Navedeni iskazi su također cijenjeni s rezervom obzirom su sami svjedoci naveli kako ih je tužitelj upoznao sa sporom, čime postoji realna opasnost da su njihovi iskazi naklonjeniji tužitelju ili prethodno upotpunjeni navodima tužitelja koji ih je upoznao sa svojim viđenjem spora, ali su u bitnim crtama prihvaćeni kao istiniti obzirom su dani od strane nesrodnih osoba koje nemaju osobnih interesa za uspjehom bilo tužitelja ili tuženika u sporu, životni su, logični i međusobno suglasni te nisu osporeni u bitnom dijelu iskaza koji se odnosi na tužiteljevo samostalno i nesmetano korištenje spornih nekretnina bilo kakvim drugim dokazima predloženima od strane tuženika.

22. Kao i svi ostali svjedoci, tako je i iskaz svjedokinje ČV (str. 205 spisa) cijenjen s rezervom obzirom je riječ o rođakinji parničnih stranaka koja je u zavadi sa tužiteljem čime je njen iskaz neizbježno naklonjen tuženicima, a čiji iskaz je u suprotnosti sa iskazom tužitelja i ranijih svjedoka po pitanju stjecanja spornih nekretnina za koje navodi kako su kupljene od strane pok. SV i PV. Iskaz se razlikuje i po pitanju posjedovanja istih nekretnina za koje je svjedokinja navela da su ih originalno koristili upravo pok. SV i PV za poljoprivredne svrhe, a tužitelj je tek kasnije preuzeo posjed, mada je i sama svjedokinja potvrdila dugogodišnji samostalni posjed tužitelja za kojeg navodi da je počeo osamdesetih ili devedesetih godina. Dodala je i kako je pok. PV u jednom periodu čuvala ovce za potrebe tužitelja te da je bila riječ o tužiteljevim ovcama na spornim nekretninama.

23. Iskaz FV (str. 217-218 spisa) je ocijenjen neiskoristivim za potrebe ovog postupka obzirom se u cijelosti oslanja na posredna saznanja koje je čula od drugih osoba a pritom je dio iskaza neuvjerljiv u dijelu u kojem je navela da se u nekom trenutku čula sa JV za kojeg je i sama kazala da ne zna kako je dobio njen broj i koji joj se tada žalio kako ovaj postupak još nije dovršen i objašnjavao joj tko je kupio zemlju od njega, koji dio iskaza je ocijenjen u cijelosti neživotnim jer je nejasno zašto bi upravo svjedokinju zvala osoba čiji telefonski broj niti nema i krenula joj objašnjavati način stjecanja vlasništva zemljišta s kojim za osoba nema nikakvu vezu osim što je u daljnjem srodstvu sa parničnim strankama.

24. Stoga, neovisno o tome što se tužbeni zahtjev temelji na cijelom nizu indicija bez čvrstih dokaza, cijeneći sve navedene indicije zasebno i zajedno, ovaj je sud stava da je tužitelj ipak dokazao da je upravo on kupio i platio sporne nekretnine dok je pok. PV samo formalno bila navedena kao kupac, sve radi očuvanja prava tužitelja na dječji doplatak. Iskaz tužitelja je detaljan i životan, u cijelosti sukladan iskazu njegove supruge, a potvrđuju ga i iskazi ostalih saslušanih svjedoka čiji su iskazi cijenjeni istinitima, koji svi redom potvrđuju samostalno i nesmetano korištenje spornih nekretnina od strane tužitelja. Navedeno potvrđuju i dostavljene isprave koje potvrđuju vremenski slijed stjecanja nekretnina kako ga je prezentirao tužitelj a posredno ga potvrđuje i rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića posl.br. O- 25/2019, UPP/OS-8/2019 od 25. siječnja 2019. (str. 71-73 spisa) iz kojeg je utvrđeno kako je iza pok. PV ostao veći broj drugih nekretnina čije nasljeđivanje tužitelj nije osporio tuženicima, već samo one nekretnine za koje je sklopljen osporavani kupoprodajni ugovor.

25. Stoga je utvrđeno kako je tužitelj, samostalnim, nesmetanim i poštenim posjedom kroz period duži od 20 godina, obzirom je kupoprodajni ugovor sklopljen 1984. a tužitelj je do današnjeg dana u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina za koje je s razlogom smatrao da su njegove obzirom je utvrđeno da ih je upravo on kupio te je temeljem čl. 159. st. 1. i 3. te čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu u kojem je traženo utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću tužitelja te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove odluke.

26. Tužitelj je u podnesku od 2. ožujka 2023. (str. 130-132 spisa) te na ročištu održanom 27. siječnja 2026. (str. 216-217 spisa) preinačio tužbeni zahtjev na način da ga je ograničio na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na spornim nekretninama dosjelošću.

27. Tuženici su se usprotivili djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (str. 159 spisa).

28. Čl. 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) propisuje kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

29. Čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a propisuje kako tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

30. Tužiteljeva preinaka tužbenog zahtjeva u podnesku od 2. ožujka 2023. (str. 130- 132 spisa) te na ročištu održanom 27. siječnja 2026. (str. 216-217 spisa) sukladno čl. 191. u vezi čl. 193. nije preinaka tužbenog zahtjeva jer je njome povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđivanje kako sporne nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu pok. PV, a nije promijenio istovjetnost zahtjeva, niti je povećao postojeći ili istaknuo drugi zahtjev uz postojeći.

31. Kako je iz teksta same tužbe utvrđeno kako tužba nije podnesena sukladno uputi sadržanoj u rješenju Općinskog suda u Gospiću posl.br. O-534/2018-4 od 30. kolovoza 2018. (str. 5-6 spisa), u ovom postupku nije bilo moguće osporavati sastav ostavinske imovine kako je utvrđen rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića posl.br. O-25/2019, UPP/OS-8/2019 od 25. siječnja 2019. (str. 71-73 spisa), već se raspravljalo o stjecanju spornih nekretnina dosjelošću od strane tužitelja.

32. Stoga je preinaka tužbenog zahtjeva utvrđena djelomičnim povlačenjem istog sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a te kako su se tuženici istome usprotivili, tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen obzirom se njegovu osnovanost nije niti moglo utvrđivati u ovom postupku.

33. Obje stranke potražuju parnični trošak.

34. Kako je tužbeni zahtjev prihvaćen u jednoj točki dok je odbijen u drugoj točki, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove.

U Gospiću 13. veljače 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Nikolini Brnad Resnik, odvjetnici u Zagrebu, Švarcova 2, putem e-oglasne ploče

- tuženicima po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku u Rijeci, Agatićeva 4, putem e-oglasne ploče