Poslovni broj P Ob-250/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andrei Jurković-Venturini, u pravnoj stvari tužiteljice ŠER, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ksenija Grba i Maja Kovač, odvjetnicama iz Rijeke protiv tuženika ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 29. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, i tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici ŠER, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 29.658,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 8. siječnja 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici ŠER, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 662,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026. do isplate, sve uroku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Povlači se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da osobno vozilo marke Renault Laguna 1.9 DCI GRANDTOUR, reg. oznaka: [registarska oznaka], VIN, oznaka:VF1KG4VV636086943, sive metalik boje, predstavlja zajedničku imovinu stečenu u braku stranaka, svakog ½ dijela."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. svibnja 204. navodi da su stranke bivši supružnici čiji je brak sklopljen 27. srpnja 2013., a razveden 28. travnja 2021. Tužiteljica je u prosincu 2019. iselila iz nekretnine tuženika u [adresa]. Tužiteljica je tijekom trajanja bračne zajednice na svoje ime podigla kredit u iznosu od 30.000,00 eura za adaptaciju nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina]-Nova, a koja je vlasništvo tuženika i ne predstavlja bračnu stečevinu. Sredstva iz navedenog kredita predstavljaju posebnu imovinu, ali onu u vlasništvu tužiteljice jer joj je majka darovala novčana sredstva prethodno prodavši svoj stan u [adresa]. Dakle, tužiteljica je iz osobne imovine, darovanih novčanih sredstava koji potječu iz prodaje majčinog stana, u cijelosti isfinancirala kredit koji je uložen u obnovu nekretnine tuženika, te opisana sredstva ne mogu predstavljati bračnu stečevinu. Tužiteljica je kredit otplatila 8. siječnja 2020. Iz opisanih vlastitih sredstava u visini od 30.000,00 eura tužiteljica je u potpunosti platila renoviranje stana u prizemlju tuženikove nekretnine. Srušeni su svi pregradni zidovi u prizemlju, sagrađeni su novi, potpuno su zamijenjeni podovi novim podlogama, laminatima i pločicama, plafoni su obloženi knaufom i sve je nanovo obojano, postavljena je nova stolarija, promijenjeni su svi odvodi, zamijenjene su električne instalacije, novo su napravljeni kupaona, kuhinja, dnevni boravak, spavaća soba i dječja soba te su opremljeni novim namještajem od sredstava kredita ili tužiteljičinim namještajem i opremom koju joj je darovala mama. Stoga tužiteljica prema tuženiku postavlja obvezno pravni zahtjev i traži povrat uloženog u tuđu nekretninu odnosno u nekretninu tuženika. Stranke su za vrijeme trajanja braka, 2017. kupile polovno vozilo marke Renault Laguna i platile ga iz prihoda stečenim radom u iznosu od 3.800,00 eura. Vozilo je formalno upisano kao vlasništvu tužiteljice, ali predstavlja bračnu stečevinu, a u posjedu je tuženika i tužiteljica mu nema pristupa od prestanka faktične zajednice.

2. Stoga tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu, nije se odazvao pozivima suda, va niti je dostavio bilo kakvo pismeno očitovanje.

4. Budući da je tužiteljica na ročištu održanom 7. studenog 2024. povukla dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na osobno vozilo marke Renault Laguna valjalo je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, te svjedoka OE i ŽE.

6. Iz iskaza tužiteljice na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. u bitnome je utvrđeno da se s tuženikom vjenčala 27. srpnja 2013., a brak je razveden u travnju 2021. Do prestanka bračne zajednice došlo je u prosincu 2019. Iznos od 30.000,00 eura je bio kredit koji je tužiteljica podigla u Erste banci 2017. Š se o adaptacijskom kreditu i tim kreditom stranke su uredile prizemlje obiteljske kuće u [adresa] u kojoj su živjeli. Vlasnik kuće bio je u ½ dijela tuženik, a u drugoj polovni njegov otac ĐE. Njegov otac je preminuo pred cca tri godine, ali stranke tada više nisu bili zajedno. Sve su uredili u prizemlju, rušili su se zidove, nove instalacije, radili su se novi pregradni zidove, kompletna kuhinja, kupaona, kupljen je novi namještaj, pločice, laminati, stolarija. U tom prizemlju živjele su stranke, a prije toga je živjela njegova nona. Rata kredita je bila oko 300,00 eura i tužiteljica je podmirivala taj kredit, a kada je došlo do prestanka bračne zajednice ostatak kredita osobno je podmirila u iznosu od cca 24.000,00 eura, te je podigla stambeni kredit i kupila kuću u kojoj danas živi sa mamo i djecom. Zadnje tri godine tužiteljica i tuženik ne komuniciraju. U početku nije imala namjeru tužiti tuženika jer je smatrala da tamo odlaze njihova djeca, da je to njihov dom. Kako je došlo do poremećaja bračne zajednice odlučila se na tužbu. Cijelo vrijeme bračne zajednice tužiteljica je bila zaposlena, a tuženik je isto radio. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je podizala i nenamjenske kredite, a tuženik je podigao kredit kada se kupovao auto i podigao je kredit jer su još nešto htjeli urediti, međutim to se nije dogodilo i ne zna na što se potrošio.

7. Saslušanjem svjedoka OE na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. u bitnome je utvrđeno da je tužiteljica njegova nećakinja, od sestre kćerka, a tuženika poznaje jer su bili u braku. Viđali su se, zna da su živjeli u [adresa], ali rijetko je tamo odlazio. Svjedoku je sestra rekla da je prodala stan na [adresa] i da sa kćerkom ima namjeru kupiti kuću. To se i dogodilo, sestra je prodala stan, zna da je tužiteljica imala kredit od cca 30.000,00 eura i taj se kredit podmirio nakon prodaje stana u [adresa]. Tužiteljica je podigla kredit da bi kupile zajedno kuću na Drenovi. Ne zna za koji iznos je sestra prodala stan na [adresa], a niti zna za koji iznos je kupila kuću na Drenovi. Svjedok ne zna koji iznos kredita je tužiteljica podignula, ali zna da je bilo "puno novaca". Svjedok zna da je tužiteljica podigla kredit za renoviranje kuće u [adresa], uredili su valjda unutrašnjost, stolariju, tako nešto, nije bio u tom stanu.

8. Saslušanjem svjedokinje ŽE na ročištu održanom 29. kolovoza 2025. u bitnome je utvrđeno da joj je tužiteljica prijateljica, a upoznala je i tuženika jer su bili u braku. Živjeli su u [adresa] kod [adresa] i često su se posjećivali jer imaju djecu koja se druže. Zna da su živjeli na katu te kuće, a kasnije su uredili prizemlje u koji su se preselili, bila je u prizemlju, kompletno je uređeno, sve su napravili kuhinju, wc. Tužiteljica je svjedokinji pričala da je podigla kredit za to preuređenje, misli da se radilo o tadašnjih 100.000,00 kn. Svjedokinja također zna da kada je prestala njihova bračna zajednica tužiteljici je pomogla njezina mama da zatvori kredit jer je mama prodala kuću na [adresa]. Tužiteljica je ponovno podigla kredit, ne zna za koji iznos, međutim radilo se o punom većem iznosu nego o prvom kreditu i kupili su kuću na Drenovi. Svjedokinja ne zna na koji način su tužiteljica i tuženik plaćali kredit, ali zna da joj je mama pomogla da ga zatvori kada je došlo do prestanka bračne zajednice, a to je bilo pred pet, šest godina.

9. Uvidom u otplatni plan utvrđeno je da su stranke zajedno otplatile iz plaća 28 mjeseci tj. 4 mjeseca u 2017., 12 mjeseci u 2018. i 12 mjeseci u 2019., po 338,89 eura mjesečno što je vidljivo iz potvrde o otplaćenom kreditu Erste banke od 3. svibnja 2024. Ukupno su stranke platile 9.488,92 eura, pa bi na tužiteljicu otpalo pola iznosa kao bračna stečevina odnosno 4.744,46 eura. Kada se tom dijelu pribroji otplaćenih 24.914,92 eura proizlazi da je tužiteljica ukupno isplatila kredit u iznosu od 29.658,78 eura.

10. Cijeneći ovako provedene dokaze, a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

11. Odredbom članka 36. stavak 3. Obiteljskog zakona, dalje ObZ, propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Obzirom da novčana sredstva koja su predmet tužbenog zahtjeva ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka proizlazi da tužiteljica ima pravo potraživati navedeni iznos.

12. Iz dokaznog postupka proizlazi da su stranke zaključile brak 27. srpnja 2013. u Opatiji koji brak je razveden odlukom Općinskog suda u Rijeci 28. travnja 2021. Tužiteljica je tijekom trajanja bračne zajednice podigla kredit u iznosu od 30.000,00 eura za adaptaciju nekretnine u kojoj su stranke prethodno živjele, a koja nekretnina je vlasništvu tuženika i ne predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Za vrijeme trajanja bračne zajednice isplaćen je dio kredita u iznosu od 9.488,92 eura, a što u ½ dijela s osnova bračne stečevine iznosi 4.744,46 eura. Ostatak kredita isplatila je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice u iznosu od 24.914,32 eura na način da joj je majka koja je u to vrijeme prodala kuću u [adresa] dala novce za zatvaranje istog. Stoga tužiteljica osnovano potražuje iznos od 29.658,78 eura od tuženika, a koji je isplaćen s danom 8. siječnja 2020. Tužiteljica je tim ulaganjima povećala imovinu tuženika pa se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, odnosno tužiteljica po toj osnovi ima pravo na vraćanje uloženog bez osnove po pravilima vraćanja temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao ui točki I. izreke ove presude.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 eura, zastupanja na dva ročišta i to za svako u iznosu od 150,00 eura i zastupanja na jednom ročištu u iznosu od 37,50 eura, pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 121,87 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 eura, dakle sveukupno 662,47 eura.

U Rijeci, 13. veljače 2026.

Sudac:

Andrea Jurković-Venturini

UPUTA U PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku