REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

P-669/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja svijet teksTILa d.o.o., Zagreb, Raška ulica 22C, OIB: 92191966021, kojeg zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetniku u Odvjetničkom društvu MATEŠA & KAPITAN d.o.o. u Zagrebu, Kranjčevićeva 11, protiv tuženika TIL TEKSTIL d.o.o., Zagreb, Uskočka ulica 3, OIB: 89874638367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovrv-90317/2023, javnog bilježnika Melite Čondrić sa sjedištem u [adresa], poslovni broj UPP/OS-Ovrv-851/23 od 12. prosinca 2023. godine."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-84593/2024 od 17. siječnja 2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Melite Čondrić sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-851/23 od 12. prosinca 2023. iz razloga opisanih člankom 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Tužitelj ističe kako tuženikova tražbina iz gore navedenog rješenja o ovrsi ne postoji i nikada nije ni nastala. Naime, predmetno rješenje o ovrsi izdano je temeljem računa tuženika broj 384-1-4 od 15. studenog 2023. s isporukom robe koja nikada nije isporučena tužitelju, niti je predmetni račun ikada bio dostavljen tužitelju. Tuženik ne posjeduju narudžbenicu niti dostavnicu (na računu u vezi dostavnici navedena 0) kojim bi dokazao da je tužitelj od istog preuzeo bilo kakvu robu, a da je riječ o računu za izmišljenu isporuku potvrđuje da datum računa odgovara datumu dospijeća računa, dakle da se račun izdaje i dospijeva u isti dan i to 15. studenog 2023. Razlog zašto je tuženik izdao račun za kupoprodaju koja se nikada nije dogodila jest posljedica narušenih odnosa između ovlaštene osobe tužitelja i ovlaštene osobe tuženika, a koji su osobe u svojstvu sestre i brata. Naime, ovlaštena osoba tuženika MC je 28. listopada 2023. fizički i verbalno nasrnuo na svoju sestru, MCČ, ovlaštenu osobu tuženika i njenog partnera, po proteku tri tjedna iza događaja izdao je račun broj 384-1-4 s datumom 15. studenoga 2023. u kojem kao rok dospijeća računa navodi isti taj dan, predmetni račun nikada nije poslao niti dostavio tuženiku, već 16. studenoga 2023., dakle samo dan nakon datuma i dospijeća računa, pokreće ovršni postupak radi naplate iznosa s računa. Tužitelj ukazuje kako je iz gore navedene dokumentacije posve razvidno da nikakav poslovni odnos odnosno kupoprodaja između tužitelja i tuženika nije postojala, niti je račun broj 384-1-4 izdan za stvarni poslovni događaj, već je isti izdan isključivo kako bi se protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak radi nedopuštene naplate iznosa kojeg tužitelj tuženiku nikada nije dugovao. Konačno, u sklopu dostave e-komunikacijom, obavijest o pokretanju postupka kao i obavijest o donošenja rješenja o ovrsi dostavljena je upravo na mail adresu tuženika te tuženik predmetni mail nije proslijedio tužitelju, niti ga je obavijestio o prispijeću predmetne poruke elektroničke pošte. Slijedom svega gore navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje ističe kako tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora te predlaže sudu odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 41.290,64 EUR koji predstavlja iznos kojim je rješenjem o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu donesenim po javnom bilježniku Meliti Čondrić poslovni broj Ovrv-851/2023 naloženo tužitelju kao ovršeniku isplatiti tuženiku kao ovrhovoditelju, a koju ovrhu tužitelj traži od suda proglasiti nedopuštenom. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći u bitnome kako je nesporno da je Općinski građanski sud u Zagrebu uputio tužitelja kao ovršenika u postupku poslovni broj Ovrv-84593/2024 da u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Melite Čondrić poslovni broj Ovrv-851/23 od 23. prosinca 2023. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnoga zakona. Tuženik drži kako je Općinski građanski sud u Zagrebu predmetni zaključak donio protupravno, iz jednostavnoga razloga jer tužitelj u zakašnjelom prigovoru protiv rješenja o ovrsi citiranoga javnog bilježnika, a koji je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka, nije iznio nikakve razloge koji bi se mogli podvesti pod čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnoga zakona. Te razloge tužitelj ne iznosi ni u tužbi već samo kaže da tražbina utvrđena pravomoćnom i ovršnom odlukom javnoga bilježnika ne postoji i nikada nije postojala. Tuženik nadalje iznosi kronologiju ovršnoga postupka vođenoga pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv-851/23 navodeći kako je na prijedlog tuženika javni bilježnik Melita Čondrić donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-851/23 koje je postalo pravomoćno i ovršno 6. siječnja 2024. Tužitelj je 2. veljače 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te prigovor osporavajući postojanje tražbine tuženika, a onda 6. ožujka 2024. i prijedlog za odgodu ovrhe. Općinski građanski sud u Zagrebu 11. travnja 2024. donio je rješenje kojim su ukinute klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi javnog bilježnika (navodeći da prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje predstavlja ustvari prijedlog za ukidanje klauzula), stavio je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika te je odgođena provedba ovrhe, a sve iz razloga jer je utvrđeno da rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije nikad dostavljeno tužitelju u skladu sa zakonskim odredbama o dostavi pismena. Nadalje, po tuženikovoj žalbi prethodno citirano rješenje suda je od strane Županijskoga suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr-351/2024 ukinuto te vraćeno na ponovni postupak uz uputu da je rješenje o ovrsi uredno dostavljeno tuženiku. Nakon toga, Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem od 17. siječnja 2025. odbija prijedlog tužitelja za ukidanje klauzula pravomoćnosti utvrđujući da mu je rješenje o ovrsi javnog bilježnika uredno dostavljeno, ali ujedno donosi i sporni zaključak kojim tužitelja upućuje na pokretanje ove parnice uz obrazloženje da tužiteljev nepravovremeno podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim spori osnovu i visinu potraživanja sadržajno predstavlja ustvari žalbu nakon proteka roka u smislu čl. 57. st. 3. uz primjenu čl. 53. Ovršnoga zakona. Dakle, zakašnjeli prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi u kojemu se samo općenito spori osnova i visina tražbine Općinski građanski sud u Zagrebu je zaključkom sadržajno ocijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. Ovršnoga zakona uz obrazloženje da je tužitelj u zakašnjelom prigovoru iznio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnoga zakona. Tuženik nadalje ističe da se u smislu čl. 50. st. 1. toč. 9. mora raditi o činjenici temeljem koje je tražbina naknadno prestala, dakle, o činjenici koja je nastala nakon donošenja javnobilježničkog pravomoćnog rješenja o ovrsi (npr. ovršenik je naknadno podmirio tražbinu, naknadno je izvršen prijeboj tražbina, itd.) te o činjenici koju tužitelj/ovršenik nije mogao istaknuti u postupku javnobilježničke ovrhe, a tužitelj u zakašnjelom prigovoru uopće ne navodi koja je to činjenica koja je nastala nakon pravomoćnosti javnobilježničkoga rješenja o ovrsi, a temeljem koje činjenice je tražbina tuženika prema tužitelju utvrđena pravomoćnim rješenjem o ovrsi. Sve što tužitelj navodi u zakašnjelom prigovoru je da on osporava „osnovu i visinu utuženog iznosa tražbine“ iz razloga jer „račun nikada nije dostavljen ovršeniku“ te iz razloga jer „ovrhovoditelj i ovršenik nikada nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu“. Članak 52. st. 1. i st. 3. Ovršnoga zakona određuju da će sud povodom žalbe izjavljene iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnoga zakona zaključkom uputiti ovrhovoditelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. Ovršnoga zakona zbog kojeg je izjavio žalbu. Imajući u vidu da je tužitelj zaključkom suda upućen u parnicu iz razloga kojega predviđa čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnoga zakona, tuženik smatra kako je u ovom parničnom postupku dopušteno raspravljati samo o eventualnom postojanju razloga iz citiranoga članka, dakle o postojanju razloga odnosno činjenica koje su nastale nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi i temeljem kojih je tražbina prestala. Ističe kako nije dopušteno u ovoj parnici raspravljati o osnovanosti, odnosno o postojanju tražbine, da je parnični sud vezan uputom ovršnog suda te da se razlozi zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu u parničnom postupku proširivati, a u prilog čega se tuženik poziva i na sudsku praksu. Stoga tuženik ukazuje kako su promašeni tužiteljevi navodi iz tužbe da on nikada od tuženika nije naručio robu, da mu roba nije dostavljena, da mu račun nije dostavljen, odnosno da nije postojao odnos kupoprodaje između stranaka. Postojanje i visina tražbine utvrđeni su pravomoćnim rješenjem o ovrsi kojega je donio Općinski građanski sud u Zagrebu po javnom bilježniku Meliti Čondrić kao povjereniku suda od 12. prosinca 2023. te se to rješenje kao ovršni naslov ne može preispitivati u ovome postupku.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 30. listopada 2025. sukladno odredbi čl. 40. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 41.290,64 EUR, jer navedeni iznos predstavlja iznos visine tražbine određene rješenjem o ovrsi poslovni broj sudski predmet Ovrv-90317/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-851/2023 (list 37. – 44. spisa).

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Tijekom postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu.

6. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju je donio javni bilježnik Melita Čondrić poslovni broj sudski predmet Ovrv-90317/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-851/2023 (list 37. – 45. spisa) kojim je naloženo ovdje tužitelju kao ovršeniku namiriti ovdje tuženiku kao ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 41.290,64 EUR i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.702,39 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je određena ovrha protiv ovdje tužitelja kao ovršenika radi naplate tih tražbina.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2025. (list 4. – 9. spisa) upućen da u roku od petnaest dana od zaprimanja istog, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz obrazloženje da je ovdje tužitelj kao ovršenik u žalbi nakon proteka roka istaknuo razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ).

9. Odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

10. Imajući u vidu da se predmetni postupak vodi radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga propisanih gore navedenom odredbom, tužiteljevi navodi izneseni tijekom postupka koji se u bitnome temelje na tvrdnji kako je predmetno rješenje o ovrsi izdano temeljem računa tuženika broj 384-1-4 od 15. studenog 2023. s isporukom robe koja nikada nije isporučena tužitelju, niti je predmetni račun ikada bio dostavljen tužitelju odnosno da tužitelj nikada nikakvu robu od tuženika nije naručio te da stoga tuženikova tražbina iz predmetnog rješenja o ovrsi ne postoji te da se radi o tražbini koja nije ni nastala te u smislu tumačenja odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a ispunjava uvjete za provođenje postupka proglašenja ovrhe nedopuštenom, ne predstavljaju okolnost da je tuženikova tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovdje tužitelj više nije mogao istaknuti u ovršnom postupku odnosno koja je nastala nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi te da tu činjenicu tužitelj nije mogao istaknuti u ovršnom postupku.

11. Slijedom gore navedenog, tužitelj nije dokazao da postoje razlozi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno razlozi koje ističe ne mogu biti predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku koji je tužitelj pokrenuo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa je primjenom gore navedenih zakonskih odredbi odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

12. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje ovog suda, sud je na ročištu održanom 10. veljače 2026. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi neće provesti jer je izvođenje istih sud ocijenio nesvrsishodnim i protivnom odredbi čl. 10. ZPP-a.

13. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT) i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 1.250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), za zastupanje na ročištu održanom 17. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a što ukupno iznosi 1.250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a) te za zastupanje na ročištu održanom 10. veljače 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 1.250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a). Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke.

14. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 10. srpnja 2025. jer navedeni trošak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da tuženik u predmetnom podnesku u bitnome ponavlja već iznesene tvrdnje u odgovoru na tužbu, a za sastav kojeg mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Isto tako, tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 11. rujna 2025. jer je tuženik navode sadržane u predmetnom podnesku mogao i istaknuti i na ročištu održanom 30. listopada 2025., a za zastupanje na kojem mu je priznat zatraženi trošak.

15. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 13. veljače 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (žalba) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.