Posl.br. Povrv-63/2025-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORSKI VODOVOD d.o.o. Zabok, K.Š.Gjalskog 1, OIB 61979475705, kojeg zastupa punomoćnica FG, dipl. pravnica, protiv tužene NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Martina Lukić iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 12.siječnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka posl. br. Ovrv- 1166/2021 od 15.srpnja 2021.godine, te se nalaže tuženoj da isplati tužitelju iznos od 1.614,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01.lipnja 2021.g., do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ZAGORSKI VODOVOD d.o.o. Zabok, K.Š.Gjalskog 1, OIB 61979475705 troškove postupka u iznosu od 74,82 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Ovopredmetni tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tužene, kao ovršenika, javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, radi plateža iznosa od 13.411,56 kn, što sada prema fiksnom tečaju konverzije ( 1 EUR= 7,53450 HRK) iznosi 1.780,02 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2021. godine, te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi protiv kojeg je ovršenica uložila pravovremeni prigovor.

2.U prigovoru i tijekom postupka ovršenica u bitnome navodi da se ne smatra odgovornom za navodno neovlašteno korištenje vodomjera, te nastala oštećenja i osporava osnovanost predmetnih računa, koje je već i osporila ovrhovoditelju. Ovršenica smatra da ovrhovoditelj ničim nije dokazao da je njezinom krivnjom došlo do oštećenja plombe vodomjera i da bi ona bila "neovlašteni korisnik" iz čl. 122. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ovrhovoditelja, kojemu ovrhovoditelj kao isporučitelj ima pravo naplatiti sporni iznos kazne.

3.Ovršenica ističe da je ovrhovoditelj kao isporučitelj usluge kroz odredbu čl. 69. Općih uvjeta onemogućio da ovršenica na bilo koji način osigura vodomjer od mogućih manipulacija trećih osoba koje bi ga mogle namjerno ili nenamjerno oštetiti, a što se upravo i desilo u konkretnom slučaju. Kako se prema odredbi čl. 69. Općih uvjeta tužitelja vodomjer nalazi u nezaključenom oknu i u nezaključanom dvorištu, to je isti u potpunosti nezaštićen od pristupa trećih osoba, a svu odgovornost za bilo kakvu manipulaciju ili štetu na vodomjeru koju te treće osobe mogu napraviti, snosi isključivo korisnik usluge, slijedom čega ovršenica smatra da je takva odredba Općih uvjeta sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena odredba, te kao takva ništava, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu korisnika usluge, tj. potrošača. Sporna odredba jednostrano je nametnuta ovršenici od strane ovrhovoditelja kao jedinog mogućeg pružatelja usluga te vrste, a ista zbog presumpcije krivnje i odgovornosti na strani potrošača te ovisnosti potrošača o uslugama ovrhovoditelja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

4.S obzirom na prigovor sud je donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučeno je da će se postupak temeljem čl.58.OZ-a provesti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5.Tužena je nakon toga u podnesku od 29.studenog 2021. dopunila navode iz prigovora navodeći da je ništetna i odredba članka 122. st. 1. t. 5. Općih uvjeta tužitelja kojim je, među ostalim, propisano da se „neovlaštenim korištenjem vodnih usluga“ smatra „slučaj kada je oštećena ovjerena oznaka (plomba) vodomjera…“ , kao i da je sporna i odredba čl. 122. st. 3. Općih uvjeta kojom je određeno da isporučitelj ima pravo za neovlašteno korištenje vodne usluge „neovlaštenom korisniku naplatiti iznos kazne prema važećem cjeniku isporučitelja“. Tužena smatra da su navedene odredbe Općih uvjeta nepoštene jer ne zahtijevaju faktičnu odgovornost korisnika vodnih usluga odnosno da je upravo korisnik vodnih usluga taj koji je prouzročio štetu na vodomjeru već presumiraju njegovu odgovornost. Prema mišljenju tužene tužitelj je kroz tako formulirane odredbe Općih uvjeta unaprijed proglasio korisnika vodnih usluga krivim i odgovornim za svaku štetu koja nastane na vodomjeru, neovisno o tome je li korisnik vodnih usluga uistinu i prouzročio tu štetu. Smatra da su takve odredbe nesporno nepoštene i posljedično ništetne, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika vodnih usluga tj. potrošača.

6.U toku postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige, preslik izvoda iz Geoportala za nekretninu tužene, preslike spornih računa, obavijest tužitelja od 4. siječnja 2021. godine, radni nalog broj 2020-434-756, od 17. prosinca 2020. godine, nalog za zamjenu vodomjera broj [broj vodomjera], zapisnik komisije tužitelja od 23. prosinca 2020. godine u svezi radnog naloga 2020-434-756 s preslicima i originalima fotografija spornog vodomjera, odluku tužitelja od 31. listopada 2017. godine, cjenik tužitelja od 31. listopada 2017. godine, izvještaje o izvršenju očitanja vodomjera od 14. prosinca 2020. godine i 24. veljače 2021. godine, karticu konta, odluku tužitelja o cijeni vodnih usluga od 30. lipnja 2011. godine, pregled potrošnje tužene od 1. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2020. godine, prigovor tužene na račun, te odgovor tužitelja, odluku tužitelja od 25. veljače 2021. godine vezano uz reklamaciju tužene, Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga tužitelja, od 3. svibnja 2016. godine, preslik obavijesti, račune uslužnog obrta [obrt], od 2. travnja 2021. godine i 11. svibnja 2019. godine, reklamaciju tužene od 22. ožujka 2021. godine, odgovor tužitelja na navedenu reklamaciju, te su saslušani svjedoci HG, GG i JG.

7.Presudom ovog suda posl.br. Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022. pod I izreke djelomično je održan na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 12.161,56 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2021., dok je pod II izreke djelomično ukinut platni nalog za iznos od 1.250,00 kuna, s pripadajućom kamatom, te za troškove postupka u cijelosti, a pod III izreke naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 563,75 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2022.

8.Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl.br. Gž-555/2022-5 od 21. ožujka 2023. potvrđena je u cijelosti navedena presuda ovog suda posl.br. Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022.

9.Povodom revizije tužene rješenjem Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 60/2024-2 od 26. ožujka 2025. prihvaćena je revizija tužene i ukinuta je presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl.br. Gž-555/2022-5 od 21. ožujka 2023. i presuda ovog suda posl.br. Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I i III izreke te je predmet vraćen u tom dijelu ovome sudu na ponovno suđenje.

10.Stoga je presuda ovog suda posl.br. Povrv-279/2021-14 od 13. svibnja 2022. pravomoćna u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke.

11.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u gore navedenoj odluci zauzeo stav da se ugovori o korištenju vodnih usluga koje pružatelj vodnih usluga sklapa s potrošačima smatraju potrošački ugovori u smislu Zakona o zaštiti potrošača, te da su Opći uvjeti poslovanja tužitelja sastavni dio ugovora o korištenju vodnih usluga , pa se na iste primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

12.Nadalje, u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH se navodi da je odredba čl. 122.st.3. Općih uvjeta tužitelja nejasna i upućen je ovaj sud da istu tumači sukladno odredbi čl. 319. st. 2. ZOO-a, odnosno da utvrdi da li je ista protivna odredbama ZOO- a o ugovornoj kazni te da li novčana kazna za neovlašteno korištenje vodne usluge koja je posljedica oštećenja uređaja u vlasništvu pružatelja usluge predstavlja ugovornu kaznu za novčanu obvezu ili ugovornu kaznu za nenovčanu obvezu.

13.Tužbeni osnovan je na način kako je to navedeno pod I izreke ove presude .

14.Nesporna je činjenica da je tužena kao vlasnica nekretnine na adresi [adresa], bila korisnica usluga tužitelja tijekom 2020. i 2021.godine, iako se na navedenoj nekretnini kao korisnik usluga do siječnja 2021. godine vodio njezin otac, LG, zbog čega su računi tužitelja broj 1221-USL-1 i 1-3110996-12012016 od 31.12.2020. , izdani na njegovo ime. Naime, iz iskaza supruga tužene utvrđeno je da je LG umro prije nekih 30 godina, te je od onda tužena vlasnica nekretnine i korisnik usluga tužitelja, iako kod tužitelja nije zatražila promjenu korisnika, te se kroz čitavo ovo vrijeme kao korisnik vodio njezin pokojni otac, sve do siječnja 2021.g., kada je tužitelj izvršio promjenu korisnika u svojem informacijskom sustavu.

15.Tužitelj u svom očitovanju na prigovor tužene i tijekom postupka navodi da je tužena kao vlasnik nekretnine korisnik vodnih usluga, a tužitelj svoje potraživanje temelji na dospjelim, a neplaćenom računima, te se račun broj 1221-USL-1 od 31. prosinca 2020. godine, u iznosu od 6.617,56 kn, odnosi na kaznu za neovlašteno korištenje vodnih usluga, te izmjenu, popravak i baždarenje vodomjera.

16.Tužitelj navodi da je čl. 122. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja (u daljnjem tekstu Opći uvjeti), propisano da se pod neovlaštenim korištenjem vodnih usluga među ostalim podrazumijevaju i slučajevi kada korisnik koristi vodnu uslugu bez mjerne opreme ili mimo postojeće mjerne opreme ili suprotno propisanim uvjetima za mjernu opremu (t. 4.), ili kada je oštećena ovjerna oznaka (plomba) vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodovodnog priključka i njihove plombe, ili plombe priključka na sustav javne odvodnje (t. 5.), dok je st. 3. istog članka propisano da za neovlašteno korištenje vodne usluge iz st. 1. tog članka t. 4. i 5., isporučitelj ima pravo neovlaštenom korisniku naplatiti iznos kazne prema važećem cjeniku isporučitelja, a koja kazna je prema cjeniku tužitelja određena u iznosu od 5.000,00 kn + PDV, dok je cijena izmjene, popravka i ponovnog baždarenja vodomjera u visini od 294,05 kn + PDV.

17.Nadalje navodi da je u konkretnom slučaju, 14. prosinca 2020. godine, prilikom očitanja vodomjera na mjestu potrošnje [adresa], djelatnik tužitelja primijetio je kvar u vodomjernom oknu, koji je prijavio službi održavanja, te je 17. prosinca 2020. godine izvršen radni nalog K 2020-434-756, odnosno, popravak kvara u šahtu, na način da je ispumpana voda i zamijenjen vodomjer iz razloga što je puštao na naglavku, a stari vodomjer broj [broj vodomjera] ( tužitelj navodi da je omaškom u pisanju na radnom nalogu naveden pogrešan broj vodom jera 120678, zbog omaške u pisanju prve znamenke) je dopremljen u baždarnicu tužitelja, gdje su utvrđene nepravilnosti nastale prilikom manipulacije. Naime, osim što je uočeno da žica plombe Državnog zavoda za mjeriteljstvo nije namotana na način kako to rade djelatnici baždarnice, te da je sama plomba nasilno oštećena, dodatnim pregledom vodomjera utvrđeno je da naglavak vodomjera nije bio propisno zategnut, a što upućuje na činjenicu da je vodomjer neovlašteno rastavljen, a posljedica nedovoljne zategnutosti naglavka je utor koji se stvorio uslijed istjecanja vode na kućištu vodomjera. Kako je tužitelj utvrdio neovlašteno korištenje vodnih usluga, tuženiku je 4. siječnja 2021. godine upućena obavijest o utvrđenoj manipulaciji, te je izdan račun za neovlašteno korištenje vodnih usluga i troškove zamjene vodomjera.

18.Tužitelj dodaje da se njegovo potraživanje temelji na računu broj 1-3110996- 12012016 od 31. prosinca 2020. godine, po kojem računu tužitelj potražuje neplaćeni dio od 5.119,41 kn, te na računu broj 1-3110996-12102015, od 28. prosinca 2021. godine, koji je dospio 20. ožujka 2021. godine, na iznos od 1.674,59 kn.

19.Tužitelj navodi da je račun broj 1-3110996-12012016, od 31. prosinca 2020. godine, izdan za količinu vodne usluge od 417 m3, temeljem očitanog stanja vodomjera broj [broj vodomjera], dana 17. prosinca 2020. godine prilikom zamjene vodomjera, te je prema mišljenju tužitelja navedena količina vodne usluge posljedica curenja na naglavku vodomjera do kojeg je došlo zbog naprijed opisane manipulacije od strane korisnika, odnosno zbog nestručno pritegnutog naglavka vodomjera.

20.Račun broj 1-3110996-12102015 od 28.2.2021.g., odnosi se na vodnu uslugu utvrđenu temeljem očitanog stanja novog vodomjera broj [broj vodomjera] dana 24. veljače 2021. godine, za količinu vodne usluge od 111 m3, u odnosu na prethodno evidentirano stanje istog vodomjera, prilikom ugradnje dana 17. prosinca 2020. godine.

21.Vezano uz prigovor tužene, tužitelj osporava da je on kao isporučitelj vodne usluge kroz odredbu čl. 69. Općih uvjeta, onemogućio da tuženica na bilo koji način osigura vodomjer od mogućih manipulacija trećih osoba koje bi ga mogle namjerno ili nenamjerno oštetiti, jer je tužitelj u cilju unapređenja poslovnih procesa 15. ožujka 2017. godine omogućio korištenje usluge zaštite vodovodnog priključka lokotom s ključem u posjedu korisnika i tužitelja, a o mogućnosti korištenja navedene usluge, korisnici su obaviješteni dopisom koji im je dostavljen uz račune za mjesec veljaču 2017. godine, te je ista i objavljena na web stranici tužitelja, slijedom čega su svi korisnici tužitelja o navedenoj usluzi propisno obaviješteni. Prema mišljenju tužitelja u ovom postupku nije odlučno da li je u konkretnom slučaju manipulaciju izvršila tuženica osobno ili treća osoba, budući da tužena kao korisnica usluga odgovara tužitelju za sve slučajeve neovlaštenog korištenja vodnih usluga.

22.Tužena se tijekom postupka očitovala na navode tužitelja, te je navela da je ona nakon očitanja vodomjera 24. veljače 2021. godine, kada je očitana potrošnja od 111 m3 vode, u poštanskom sandučiću našla obavijest na kojoj je pisalo "imate kvar u šahtu", te je ona zvala vodoinstalatera GG, koji je sanirao kvar i nakon toga je potrošnja bila opet normalna, te smatra da nije moguće da bi njezina obitelj od 3 člana imala potrošnju od 111 m3 vode. Nadalje, tužena navodi da je u nalogu zamjene vodomjera broj [broj vodomjera] navedeno da je razlog zamjene to što "vodomjer pušta na naglavku", te je kao uzrok curenja navedena loša kvaliteta, a ne oštećenje ili manipulacija od strane treće osobe.

23.Prema mišljenju tužene, uzrok oštećenja vodomjera može biti i okolnost što je u šahtu na samom vodomjeru nađen čelični poklopac, koji je vjerojatno pao djelatnicima tužitelja pri pokušaju očitanja vodomjera tijekom jeseni, a drugi mogući uzrok kvara na vodomjeru je popravak puknuća cijevi na glavnom vodu uz državnu cestu tijekom 2020. godine, kojom prilikom je u cijevi ostalo zraka, koji je po puštanju vode napravio pritisak i oštetio sporni vodomjer, budući da je kuća tuženice zadnja u selu na vodovodnoj mreži, te je uslijed udara vode i zraka vjerojatno došlo do popuštanja spoja na cijevi i puštanja vode. Tužena osporava da bi ona oštetila plombu vodomjera, jer je ona osoba starije životne dobi i narušenog zdravlja, kao i njezin suprug, te nemaju snage podići čelični poklopac vodomjera, niti se spuštati u okno vodomjera, a nema niti vještina potrebnih za manipulaciju vodomjerom. Dodaje da njezin suprug unatrag dvije godine boluje od karcinoma kože, te ni on nikako nije mogao izvršiti radnje za koje se nju tereti.

24.Tužena navodi da je njezina potrošnja vode porasla nakon 17. prosinca 2020. godine, jer djelatnici tužitelja prilikom zamjene vodomjera nisu dovoljno pričvrstili spojnicu cijevi, zbog čega je došlo do puštanja vode koje je trajalo 2 mjeseca, te je zato potrošnja vode prilikom očitanja u veljači 2021. godine bila 111 m3, te je prilikom tog očitanja djelatnik tužitelja upozorio tuženicu na curenje vode, pa je ona zvala vodoinstalatera GG, koji je taj kvar sanirao.

25.Nadalje, tužena smatra da je odredba čl. 122. st. 2. t. 5. Općih uvjeta tužitelja, kojom se pod neovlaštenim korištenjem vodnih usluga podrazumijeva slučaj kada je oštećena ovjerna oznaka (plomba) vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodomjernog priključka i njihove plombe ili plombe uređaja na sustav javne odvodnje, nepoštena i kao takva ništava, sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača, jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika usluga, tj. potrošača, te tužena tvrdi da prema odredbi Općih uvjeta ( pri čemu prema sadržaju prigovora misli na odredbu čl.122.st.3. Općih uvjeta) korisnik odgovara za sve vrste oštećenja neovisno o uzroku oštećenja, koja odredba je također ništetna .

26.Tužena dodaje da su navedene odredbe Općih uvjeta nepoštene jer ne zahtijevaju faktičnu odgovornost korisnika vodnih usluga odnosno da je upravo korisnik vodnih usluga taj koji je prouzročio štetu na vodomjeru već presumiraju njegovu odgovornost. Drugim riječima, prema mišljenju tužene, tužitelj je kroz tako formulirane odredbe Općih uvjeta unaprijed proglasio korisnika vodnih usluga krivim i odgovornim za svaku štetu koja nastane na vodomjeru, neovisno o tome je li korisnik vodnih usluga uistinu i prouzročio tu štetu.

27.Vezano za ugovornu kaznu, smatra da je ista ugovorena u konkretnom slučaju za novčanu obvezu budući je obveza ovršenice plaćati račune za vodu u roku dospijeća. Podredno, ovršenica smatra da odredba nije jasna te da istu treba u skladu sa čl. 58. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača tumačiti u smislu koji je povoljniji za potrošača.

28.Kako tužena ističe da su odredbe čl. 69. i čl. 122. st. 2. t. 5. i st.3. Općih uvjeta tužitelja ništetne , to je valjalo raspraviti ovaj prigovor tužene.

29. Odredbom čl. 2. st. 4. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine", broj 66/19 - dalje: Zakon o vodnim uslugama), određeno je da u smislu tog Zakona pojam potrošač ima značenje uređeno zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača.

30.Sukladno odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, javni isporučitelj vodnih usluga dužan je donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. Odredbom čl. 40. st. 5. tog Zakona, propisano je da opći uvjeti isporuke vodnih usluga imaju pravnu prirodu općih uvjeta ugovora o isporuci vodnih usluga. Ako se tijekom važenja ugovora o isporuci vodnih usluga donesu novi ili izmijene važeći opći uvjeti isporuke vodnih usluga, koji su propisno objavljeni, ugovor o isporuci vodnih usluga ostaje na snazi pod tim novim ili izmijenjenim uvjetima.

31. Prema odredbi čl. 24. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19-dalje ZZP), javne usluge koje se pružaju potrošačima su, među ostalima, javna vodoopskrba i odvodnja, a sukladno odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti

32.Nadalje, prema odredbi čl. 41. st. 1. ZZP-a, potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ZZP ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da su ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ZZP ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača, ništetne .

33.U konkretnom slučaju tuženica je fizička osoba koja je u svojstvu potrošača kao korisnica vodne usluge sklopila ugovor o pružanju vodnih usluga s tužiteljem kao isporučiteljem slijedom čega su Opći uvjeti poslovanja tužitelja sastavni dio ugovora o korištenju vodnih usluga, te ugovor o korištenju vodnih usluga koje pružatelj vodnih usluga sklapa s potrošačima predstavlja potrošački ugovor u smislu ZZP – a. 34.Prema odredbi čl. 49. st.1.ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema čl.49.st.2.ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

35.Prema mišljenju ovog suda, odredba čl. 69. Općih uvjeta tužitelja, nije ništetna budući da ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te ova odredba nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene, jer iako je tom odredbom propisano da: "Svako onemogućavanje pristupa vodomjeru radi očitanja, izmjene, kontrole, popravka uslijed kvara, rekonstrukcija, kao i pristupa komunalnoj vodnoj građevini, na način da je vodomjerno okno ili kontrolno mjerno okno zaključano lokotima ili se nalazi u zaključanom dvorišnom ili stambenom ili drugom prostoru, smatrati će se smetanjem posjeda isporučitelja, te je isporučitelj ovlašten tražiti sudsku zaštitu.", budući da je tužitelj 15. ožujka 2017. godine omogućio korisnicima svojih usluga, pa tako i tuženici, korištenje usluge zaštite vodovodnog priključka lokotom s ključem u posjedu korisnika i tužitelja, te su svi korisnici tužitelja, pa tako i tužena, o tome bili obaviješteni dopisom, koji im je dostavljen uz račun za mjesec veljaču 2017. godine, te je tužitelj tu obavijest objavio i na svojoj web stranici , pa stoga tom odredbom nije došlo znatne do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time i tužene.

36.Kako korisnici usluga tužitelja mogu staviti lokot s ključem na šaht u kojem se nalazi vodomjer, time da tužitelju kao vlasniku vodomjera, čiji djelatnici očitavaju potrošnju, vode dostave ključ od tog lokota, to navedenom odredbom čl. 69. Općih uvjeta, kojom se zabranjuje zaključavanje lokotom šahta, nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te navedena odredba čl. 69. Općih uvjeta tužitelja nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega nije ni ništetna, budući da je tužena mogla staviti lokot na šaht, te dati primjerak ključa tužitelju i time bi zaštitila svoj vodovodni priključak od pristupa trećih osoba, a tužitelju bi omogućila da uredno obavlja svoju djelatnost.

37.Prema mišljenju ovog suda ni odredbe čl. 122. st. 1. t. 5. i st.3.Općih uvjeta tužitelja nisu ništetne, iako se o istima nije pojedinačno pregovaralo, budući da iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te navedene odredbe nisu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa tako i tužene. Naime, čl. 122. st. 1. t. 5. Općih uvjeta tužitelja propisano je da se pod neovlaštenim korištenjem vodnih usluga podrazumijeva i kada je oštećena ovjerna oznaka (plomba) vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodovodnog priključka i njihove plombe ili plombe priključka na sustav javne odvodnje. Kako je tužitelj vlasnik vodomjera, a ovjerne oznake (plombe) na vodomjer stavljaju ovlaštena osoba Državnog zavoda za mjeriteljstvo i tužitelj, u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima , to je zakonita odredba Općih uvjeta tužitelja da se oštećenje plombe vodomjera, zapornih uređaja i drugih elemenata vodovodnog priključka smatra neovlaštenim korištenjem vodnih usluga, te takovom odredbom Općih uvjeta nije došlo do znatne do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno korisnika tužitelja.

38.To stoga što su prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21-dalje ZOO-a) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, svi sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, te su stranke u obveznom odnosu dužne postupati s pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog gospodarstvenika ( čl.10.st.1.ZOO-a), slijedom čega korisnici usluga tužitelja ne smiju oštećivati plombe vodomjera koje je stavio Državni zavod za mjeriteljstvo ili tužitelj na vodomjer kao i na zaporni uređaj i druge elemente vodovodnog priključka i njihove plombe, a koji su u vlasništvu tužitelja, dok se prema odredbi čl.8.ZOO-a svatko dužan uzdržavati od postupaka kojim može drugom prouzročiti štetu, pa stoga ova odredba kojom se oštećenje plombi na vodomjernim uređajima i oštećenje opreme tužitelja smatra neovlaštenim korištenjem vodnih usluga nije prouzročila neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu potrošača.

39.Suprotno tvrdnji tužene temeljem ove odredbe korisnik vodnih usluga ne odgovara za sva oštećenja vodomjera, već samo za ona oštećenja za koja je utvrđeno da su nastala uslijed neovlaštenog korištenja vodnih usluga od strane korisnika, zbog čega je sud u ovom postupku provodio dokaze da li je tužena kao korisnik tužitelja u konkretnom slučaju odgovorna za neovlašteno korištenje vodnih usluga .

40.Vezano uz stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz njihove odluke Rev 60/2024- 2 od 26. ožujka 2025., da je odredba čl. 122. st. 3. Općih uvjeta tužitelja kojom je propisano da za neovlašteno korištenje vodne usluge iz st. 1. tog članka toč. 4. i 5. isporučitelj ima pravo neovlaštenom korisniku naplatiti iznos kazne prema važećem cjeniku isporučitelja, nejasna odredba koju valja tumačiti primjenom odredbe čl. 319. st. 2. ZOO-a, potrebno je reći da se prema citiranoj odredbi čl. 319. st. 2. ZPP-a pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinačnih izričaja, već treba utvrditi svrhu odredbe i odredbu tako razumjeti da to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

41.Dakle, prilikom tumačenja odredbi ugovora, pa tako i odredbi općih uvjeta, koji su sastavni dio ugovora, ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati namjeru tužitelja i odredbu tumačiti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim zakonom, odnosno logičko tumačenje treba kombinirati s teleološkim tumačenjem u kojem se istražuje svrha koja se namjerava postići citiranom odredbom.

42.Prema mišljenju ovog suda, iz čitave dikcije spornog članka 122. Općih uvjeta tužitelja nedvojbeno proizlazi da je svrha tog članka da se utvrdi što se smatra neovlaštenim korištenjem vodnih usluga te da se utvrde sankcije za korisnike vodnih usluga koji iste koriste neovlašteno, suprotno odredbama ugovora i suprotno načelima obveznog prava.

43.Stoga je svrha koju je tužitelj želio postići odredbom čl. 122. st. 3. svojih Općih uvjeta bila da se neovlaštenom korisniku naplati kazna zbog neovlaštenog korištenja vodnih usluga, odnosno zbog postupanja suprotno odredbama ugovora, općih uvjeta i suprotno načelima obveznog prava, pa se ne radi o ugovornoj kazni za novčanu obvezu, već o ugovornoj kazni za nenovčane obveze zbog neurednog ispunjavanja obveza iz ugovora ,odnosno postupanje suprotno odredbama ugovora ( čl.350.st.1.ZOO-a .

44.Naime, suprotno tvrdnji tužene ugovorna kazna u konkretnom slučaju nije ugovorena za novčanu obvezu, odnosno za neplaćanje računa za vodu u roku dospijeća, već je ugovorna kazna ugovorena, kao što to jasno proizlazi iz odredbe čl. 122. st. 3., za neovlašteno korištenje vodne usluge iz st. 1. toč. 4. i 5. čl. 122. Općih uvjeta, odnosno za postupanje korisnika tužitelja suprotno općim načelima obveznog prava (načelo savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava te načelu zabrane prouzročenja štete).

45.Opće načelo savjesnosti i poštenja odnosi se na sve sudionike obvezno pravnih odnosa i svi sudionici obvezno pravnih odnosa dužni su u izvršavanju svojih obveza pridržavati se ovih načela, kao i načela zabrane zlouporabe prava te načela zabrane prouzročenja štete, pa u tom kontekstu treba promatrati i odredbu članka 122. st.3.Općih uvjeta tužitelja, prema kojoj tužitelj za neovlašteno korištenje vodne usluge imao pravo neovlaštenom korisniku naplatiti iznos kazne prema svojem cjeniku. Ova odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene kao potrošača već predstavlja svojevrsnu sankciju za radnju koja je u naravi teško kršenje ugovornih odredbi.

46.Slijedom navedenog, navedene odredbe čl. 122. st. 1. t. 5. i st.3. Općih uvjeta tužitelja nisu ništetne , jer nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene.

47.Tužena nadalje u svom prigovoru navodi da tužitelj nije ničim dokazao da je do oštećenja plombe vodomjera došlo njezinom krivnjom i da bi ona bila neovlašteni korisnik iz čl. 122. Općih uvjeta tužitelja, koji bi bio dužan platiti iznos sporne kazne, da bi u svom podnesku koji je predala 29. studenog 2021. godine tvrdila da je do oštećenja vodomjera došlo zbog toga što je radnicima tužitelja prilikom očitanja pao čelični poklopac na vodomjer, te je navela da je razlog zamjene vodomjera loša kvaliteta, a ne oštećenje istog i kao mogući uzrok kvara navodi i popravak puknuća cijevi na glavnom vodu uz državnu cestu tijekom 2020. godine, kada je u cijevi ostalo zraka koji je po puštanju vode napravio pritisak i oštetio sporni vodomjer, jer je kuća tuženice zadnja u selu, pa da je uslijed udara vode iz zraka došlo do popuštanja vode na cijevi i puštanja vode.

48.Ove svoje tvrdnje tužena nije ničim dokazala, niti je predložila dokaze na ove okolnosti, a iste su u suprotnosti s drugim utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima tijekom postupka.

49.Naime, uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je djelatnik tužitelja prilikom očitanja vodomjera 14. prosinca 2020. godine u svom izvještaju naveo da je očitanje bilo neuspješno, jer je u vodomjernom oknu bila voda , te je naveo "kvar prije vodomjera", zbog čega je 17. prosinca 2020. godine izdan radni nalog broj 2020 -434- 756, za adresu [adresa], te je 17. prosinca 2020. godine ispumpana voda iz šahta i izvršena zamjena vodomjera koji je puštao na naglavku, izvršena je izmjena spojnog materijala, a stari vodomjer je predan u baždarnicu 18. prosinca 2020. godine.

50.Točni su navodi tužene da je na izvještaju po izvršenju očitanja vodomjera od 14. prosinca 2020. godine naveden broj vodomjera [broj vodomjera], dok je na radnom nalogu 2020-434-756, naveden serijski broj vodomjera [broj vodomjera], međutim, prema mišljenju ovog suda radi se o pogrešci u pisanju radnog naloga, gdje je zamijenjena prva znamenka serijskog broja vodomjera. To stoga jer je iz originala fotografija vodomjera koje su snimljene u baždarnici prilikom pregleda spornog vodomjera vidljivo da se radi o vodomjeru 720678, te je stanje vodomjera 815 m3, koje stanje je navedeno i u radnom nalogu i u nalogu za zamjenu vodomjera br. [broj vodomjera], od 17. prosinca 2020. godine, pa sud stoga vjeruje tužitelju i svjedoku HG da je serijski broj skinutog vodomjera bio 720678, a ne 120678, kako je to greškom navedeno u radnom nalogu.

51.Da se doista radilo o vodomjeru serijskog broja [broj vodomjera] vidljivo je i iz fotografije istog, jer je prva znamenka broj 7 napisana tako da na prvi pogled izgleda kao broj 1, zbog čega je očito došlo do greške u pisanju radnog naloga, a iz iskaza svjedoka HG, fotografija spornog vodomjera, stanja vodomjera, izvještaja očitanja od 14. prosinca 2020. godine, te zapisnika komisije tužitelja, od 23. prosinca 2020. godine, na nedvojben je način utvrđeno da je na adresi tužene 17. prosinca 2020. godine skinut stari vodomjer serijskog broja [broj vodomjera], na kojem je bilo stanje potrošnje 815 m3.

52.Stoga sud ne vjeruje suprugu tužene da su njemu radnici tužitelja koji su vršili zamjenu vodomjera rekli da pogleda serijski broj starog vodomjera i da je on vidio da se radi o broju 120678, koji je naveden na radnom nalogu, jer je krajnje neživotno da bi suprug tužene zapamtio točno taj broj, a i kao što je već rečeno, broj 7 na vodomjeru sliči broju 1, te je prema mišljenju ovog suda, kao što je to naprijed detaljno obrazloženo, serijski broj starog vodomjera bio 720678.

53.Iz iskaza svjedoka HG i zapisnika komisije tužitelja, te fotografija snimljenih u baždarnici tužitelja, utvrđeno je da žica plombe Državnog zavoda nije bila namotana na način kako to rade djelatnici baždarnice, te da je i plomba bila nasilno oštećena i da naglavak nije bio propisno zategnut, jer je falilo pola kruga do pune zategnutosti, a što upućuje na to da je vodomjer bio neovlašteno rastavljen, a posljedica toga je utor koji se stvorio uslijed istjecanja vode na kućištu vodomjera. Nadalje, iz iskaza svjedoka HG utvrđeno je da kada se ošteti žica plombe da se može otvoriti naglavak vodomjera i manipulirati mehanizmom na način da se isti blokira da ne registrira potrošnju vode ili se može vratiti brojčanik natrag, te je svjedok rekao da korisnici u slučaju kada zbog kvara na njihovoj instalaciji nakon vodomjera istekne veća količina vode pribjegavaju različitim načinima da izbjegnu plaćanje te vode, pa nije neuobičajeno da korisnici namjerno otpuste taj naglavak, jer žele prikazati da je voda istekla kroz naglavak, budući im je poznato da tužitelj u slučaju istjecanja vode zbog kvara na naglavku i matici spojnice otpisuje potrošaču tako potrošenu vodu.

54.Kako je u konkretnom slučaju plomba bila nasilno oštećena, a žica plombe nije bila namotana na način kako to rade djelatnici u baždarnici, to je prema mišljenju ovog suda došlo do manipulacije vodomjerom da bi se otpustio naglavak kroz koji je onda istekla voda. Budući je nakon skidanja vodomjera prilikom pregleda istog u baždarnici utvrđeno da je bila oštećena žica plombe i otpušten naglavak, to je neodlučno što je u izvještaju o očitanju vodomjera navedeno da je kvar prije vodomjera, budući da se u tom izvještaju navodi da je voda bila u vodomjernom oknu, te očitač nije mogao vidjeti da je oštećena žica plombe, te se to moglo tek utvrditi u baždarnici, budući da djelatnici baždarnice znaju na koji način oni namataju plombu prije baždarenja, slijedom čega djelatnici tužitelja koji su vršili zamjenu vodomjera nisu mogli znati da li je plomba oštećena i žica namotana na krivi način.

55.Isto tako neodlučno je što je na radnom nalogu napisano da je uzrok curenja loša kvaliteta, jer djelatnici tužitelja prilikom zamjene nemaju uređaje da ispituju kvalitetu vodomjera, a prilikom ispitivanja istog u baždarnici tužitelja utvrđeno je da je plomba bila oštećena, nakon čega se manipuliralo s vodomjerom i naglavak istog nije bio do kraja pritegnut, što je dovelo do curenja vode kroz naglavak.

56.Dakle, razlog istjecanja vode kroz naglavak nije bila loša kvaliteta vodomjera, već manipulacija istim, uslijed čega naglavak nije bio do kraja pritegnut , nakon što je oštećena plomba .

57.Sud ne vjeruje tuženoj i svjedoku JG da je uzrok oštećenja vodomjera preveliki pritisak u cijevi i loša kvaliteta vodomjera, odnosno da je uzrok oštećenja pad poklopca šahta, je tužena to ničim nije dokazala, a iz provedenog postupka je utvrđeno da žica plombe Državnog zavoda nije bila namotana na način kako to rade djelatnici baždarnice, te da je plomba nasilno oštećena i da naglavak nije bio propisno zategnut, jer takva oštećenja sigurno ne mogu nastati zbog prevelikog pritiska i loše kvalitete vodomjera, ili pada poklopca šahta jer se žica plombe na taj način ne može krivo namotati, niti se plomba može oštetiti, te je krajnje neživotno da bi se uslijed pritiska vode ili pada poklopca smanjila zategnutost naglavka za pola kruga, već bi eventualno moglo doći do nekog mehaničkog oštećenja samog vodomjera, a što nije utvrđeno.

58.Kako se sporni vodomjer nalazi na dvorištu tužene, a tužena nije ničim dokazala da je netko treći vršio manipulaciju vodomjerom, te ne postoje logični i životni razlozi da netko treće bez naloga i znanja tužene manipulira vodomjerom u njezinom dvorištu, te je tužena kao razloge oštećenja vodomjera tijekom postupka navela različite uzroke na utvrđivanje kojih nije predložila niti dostavila nikakve dokaze, to su prema mišljenju ovog suda navodi tužene neosnovani i očito usmjereni na izbjegavanje plaćanja obveza tužitelju nastalih uslijed neovlaštene manipulacije vodomjerom i potrošnje vode na nekretnini koja je u spornom razdoblju bila vlasništvo tužene.

59.Da se radilo o manipulaciji vodomjerom i kvaru na vodovodnoj instalaciji tužene nakon brojila, ukazuje i činjenica da je nakon zamjene spornog vodomjera u prosincu 2020. godine u razdoblju do idućeg očitanja vodomjera 24. veljače 2021. godine, potrošnja vode kod tužene bila 111 m3, te je djelatnik tužitelja prilikom tog očitanja tuženoj ostavio poruku da ima kvar u šahtu nakon čega je tužena zvala vodoinstalatera GG, koji je popravio cijev koja je puštala, te je nakon toga prema navodima tužene potrošnja bila uobičajena.

60.Upravo okolnost da se potrošnja vode kod tužene smanjila nakon što je tužena dala popraviti cijev na svojoj vodnoj instalaciji, ukazuje na istinitost navoda tužitelja i svjedoka HG da je manipulacija s vodomjerom napravljena zbog kvara na instalaciji tužene zbog čega je evidentno istjecala veća količina vode, te je tužena ili netko po njezinom nalogu želio prikazati da voda pušta na naglavku u kojem slučaju tužena ne bi bila dužna platiti potrošenu vodu. Da je voda nakon zamjene vodomjera u prosincu 2020. godine istjecala zbog toga što djelatnici tužitelja nisu dovoljno zategnuli spojnicu na priključnoj cijevi tužene, kako to tvrdi suprug tužene, te da je zbog povećane potrošnje u razdoblju od prosinca 2020. godine do veljače 2021. godine došlo zbog greške radnika tužitelja, svjedok GG bi to sigurno naveo u svom iskazu, te ne bi rekao da je puštala cijev na instalaciji tužene.

61.Stoga sud ne vjeruje svjedoku JG da je voda u razdoblju od 17. prosinca 2020. godine do 24. veljače 2021. godine istjecala zbog toga što djelatnici tužitelja prilikom zamjene vodomjera nisu dovoljno zategnuli spojnicu na priključnoj cijevi tužene , budući je iz iskaza svjedoka GG utvrđeno da je puštala cijev na instalaciji tužene.

62.Sud je prihvatio iskaz svjedoka GG, jer se radi o nesrodnom i nepristranom svjedoku koji je iznosio svoja opažanja, te je životno da se svjedok zbog proteka vremena ne sjeća svih detaljai.

63.Sud je prihvatio iskaz svjedoka HG, iako je isti djelatnik tužitelja, budući je njegov iskaz životan, logičan i uvjerljiv, te je u skladu s dokumentacijom u spisu, te je svjedoku iz njegovog radnog iskustva poznato na koji je način i zbog čega korisnici manipuliraju vodomjerom.

64.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, na nedvojben način utvrdio da je tužena kao vlasnica nekretnine i korisnica usluga tužitelja za mjerno mjesto na adresi [adresa], na kojem je došlo do neovlaštenog korištenja vodnih usluga, budući je oštećena plomba vodomjera, te je bio nepropisno zategnut naglavak vodomjera, dužna u skladu s odredbom čl. 122. st. 1.t.5. i st.3. Općih uvjeta tužitelju platiti kaznu prema važećem cjeniku tužitelja. Naime, kako se predmetni vodomjer nalazi na nekretnini tužene, a tužena nije ničim dokazala da ona nije odgovorna za neovlašteno korištenje vodnih usluga, to je ona dužna zbog neovlaštenog korištenja vodnih usluga tužitelju platiti novčanu kaznu koja prema važećem cjeniku tužitelja iznosi 663,61 euro ( prije 5.000,00 kn).

65.Vezano uz račun broj 1221-USL-1, tužena je dužna tužitelju naknaditi i troškove izmjene popravka i baždarenja vodomjera u iznosu od 39,03 eura, budući su ti troškovi bili potrebni da bi se zamijenio stari vodomjer kojim je tužena neovlašteno manipulirala, te je stoga rješenje o ovrsi valjalo održati na snazi za troškove zamjene vodomjera u iznosu od 39,03 euro, uvećano za PDV u iznosu od 9,76 euro.

66. Nadalje, temeljem odredbe čl. čl.205.st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11,130/11,56/13,14/14,46/18, 66/19) obveznik plaćanja vodne usluge je vlasnik ili zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi ( korisnik), a temeljem čl.112.st.1. Općih i tehničkih uvjeta tužitelja korisnik plaća uslugu na temelju izdanog računa prema važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika.

67. Stoga je tužena dužna tužitelju u cijelosti platiti račun broj 1-3110996-12012016, od 31. prosinca 2020. godine, koji račun se odnosi na potrošenu vodu u studenom i prosincu 2020. godine, jer je prema zadnjem očitanju od 31. listopada 2020. godine potrošnja bila 398 m3, a prema očitanju od 17. prosinca 2020. godine, kad je vodomjer skinut, evidentirana potrošnja vode je bila 815 m3, slijedom čega je potrošnja vode između ta dva očitanja bila 417 m3, a kako je na navedenu potrošnju obračunata cijena u skladu s tada važećim cjenikom tužitelja, to je tužena dužna u cijelosti podmiriti predmetni račun za potrošenu vodu u iznosu od 781,64 eura, a budući je dio tog računa platila, zbog čega tužitelj po tom računu potražuje 679,46 eura , to je rješenje o ovrsi valjalo održati na snazi za iznos od 679,46 eura.

68.Nadalje, tužena je tužitelju dužna po računu broj 1-3110996-12102015, od 28. veljače 2021. godine, za količinu vode od 111 m3 , utvrđenu temeljem očitanja vodomjera 24. veljače 2021. godine, za razdoblje potrošnje od 17. prosinca 2020. godine do 24. veljače 2021. godine, u skladu s cjenikom tužitelja platiti iznos od 222,26 eura , budući je tu vodu potrošila, jer je, kao što je naprijed detaljno obrazloženo, iz provedenog postupka utvrđeno da je nakon zamjene vodomjera cijev puštala na dijelu vodovodne instalacije tužene, zbog čega je zaposlenik tužitelja koji je očitavao vodomjer 24. veljače 2021. godine tuženoj ostavio obavijest da ima kvar, te je ona angažirala vodoinstalatera GG koji je cijev popravio.

69.Stoga je temeljem odredbe čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05., 84/08., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23- dalje skraćeno: ZPP-a), valjalo presuditi kao u izreci pod I , te rješenje o ovrsi djelomično održati na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naložen platež iznosa od 1.614,12 eura , sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2021. godine do isplate.

70.Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na dosuđene iznose od dospijeća svakog računa, međutim kako on zatezne kamate potražuje od 1. lipnja 2021.g., što je u interesu tužene, to su mu kamate od tog dana i dosuđena.

71.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl.29. st.2.ZOO-a.

72.Budući je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga, sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a ,odlučuje tek u presudi kojim se završava postupak pred sudom, te ni zatezna kamata na odmjereni trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u pogledu troškova postupka u iznosu od 33,18 eura.

73.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a, a kako je uspjeh tužitelja u postupku je 91 %, slijedom čega je uspjeh tužene 9 %,to je stoga tužena temeljem odredbe čl. 154.st. 2. ZPP-a dužna tužitelju naknaditi 82% troškova koji su bili potrebni za uredno vođenje postupka (91%-9%=82%).

74.Sud je potrebnim za vođenje postupka tužitelju u skladu s čl. 5.st.1. u vezi s čl.7.st.1 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ( NN 9/21- dalje Pravilnik) priznao ukupno iznos od 19,91 euro ( trošak slanja obavijesti i izdavanja rješenja o ovrsi), što uvećano za PDV od 25 % iznosi ukupno 24,89 eura dok tužitelju nije priznat trošak drugog pokušaja dostave javnog bilježnika iz čl.6. Pravilnika, budući da druge dostave nije bilo. Na ime sudske pristojbe na presudu tužitelju je odmjereno 66,36 eura, te su troškovi tužitelja ukupno 91,25 eura, a kako je tužitelj djelomično uspio u postupku sa 82%, to su mu troškovi dosuđeni u iznosu od 74,82 eura.

75.Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, a i Vrhovni sud RH je prihvatio reviziju tužene, pa tužitelj nema pravo na naknadu ovog troška.

76.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl.151.st.3.ZPP-a.

77.Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru, 13. veljače 2026. godine

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a: 1. tužitelj

2. pun.tužene