Poslovni broj: Povrv-2964/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB:63126032936, zastupano po punomoćniku Luki Kurjanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jane Pajić iz Zagreba, posl broj: OVRV- 64408/2024 od 18. kolovoza 2024. u dijelu u kojemu je tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naloženo isplatiti tužitelju MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936 zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od 156,26 EUR od 16. svibnja 2024. pa do 17. srpnja 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jane Pajić iz Zagreba, posl broj: OVRV-64408/2024 od 18. kolovoza 2024. u dijelu u kojemu je tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naloženo isplatiti tužitelju MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936 iznos od 156,26 EUR te se utvrđuje da je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu.

III. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 platiti tužitelju MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936 troškove parničnog postupka u iznosu od 138,23 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MONEL d.o.o., Zagreb, Ilica 128, OIB: 63126032936 za isplatom troškova parničnog postupka u iznosu od 15,63 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2024. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (ovrhovoditelja) javni bilježnik Jana Pajić iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj OVRV-64408/2024 dana 18. kolovoza 2024. kojim je naloženo tuženiku, platiti tužitelju iznos od 156,26 Eura sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka i to temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem navodi kako priznaje glavnicu od 156,26 EUR, dok pobija rješenje o ovrsi u preostalom dijelu odnosno u pogledu kamata i troškova postupka. Tuženik ističe kako dostavljeni računi nisu imali OIB upravitelja te tuženik iz tog razloga nije niti mogao izvršiti uplatu, a ovrhovoditelj nije uvažio protest. Nadalje, tuženik ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, navodi da rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. OZ-a, prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za 3. provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priložen računi koji su navedeni u presliku izvatka iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti tužitelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge. Tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te navodi da uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika, pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Tuženik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj u pobijanom dijelu i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Temeljem prigovora tuženika sud je sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, i 114/2022) rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. Podneskom od 9. siječnja 2025. tužitelj se očitovao na prigovor te je naveo da je tuženik je plaćanjem glavnice priznao cjelokupno predmetno potraživanje, kako glavnicu, tako i kamate i trošak pokretanja i vođenja postupka, da je tuženik je dana 17. srpnja 2024. podmirio glavnicu po primljenoj obavijesti javnog bilježnika, te o istom nije obavijestio ovrhovoditelja kako bi isti povukao prijedlog za ovrhu. Zbog takvog postupanja tuženika predmetni postupak je nastavljen donošenjem rješenja o ovrsi dana 18. kolovoza 2024. pa je utoliko tuženik dužan podmiriti i iznos kamata i trošak ovršnog te parničnog postupka. Tuženik je vlasnik nekretnine na adresu [adresa] u [adresa]. Utoliko su navodi tuženika o nedostatku pasivne legitimacije u potpunosti promašeni. Nadalje, ovrhovoditelj/tužitelj dostavlja međuvlasnički ugovor i aneks ka međuvlasničkom ugovoru, sklopljenom između suvlasnika predmetne stambene zgrade te dostavlja ugovor o upravljanju iz kojih ugovora proizlazi tužiteljeva legitimacija radi vođenja predmetnog postupka. Međuvlasničkim ugovorom sklopljenom između suvlasnika stambene zgrade i to primjenom čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) sukladno kojem doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Prema odredbi čl. 380 st. 1 ZVDSP sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a sukladno st. 4 sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno. Tuženik pogrešno u svojem prigovoru navodi kako dostavljeni računi nisu imali OIB upravitelja te ovršenik iz tog razloga nije niti mogao izvršiti uplatu. Tužitelj ističe kako nije dostavljao račune tuženiku jer tužitelj nije tuženiku izvršio neku uslugu, nego je tuženik u obvezi kao suvlasnik predmetne nekretnine, a sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa i odredbama međuvlasničkog ugovora i u ugovora o upravljanju, sudjelovati u podmirenju iznosa zajedničke pričuve. Dakle, njegova obveza kao suvlasnika je obveza koju isti ima prema ostalim suvlasnicima, a ne prema upravitelju, tj. tužitelju. Tužitelj je ovlašten da u ime i za račun suvlasnika pokreće i vodi postupke radi naplate zajedničke pričuve. Iz takvih promašenih navoda tuženika se razabire kako isti nije svjestan odnosa i obveza koje ima prema ostalim suvlasnicima. tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 156,26 EUR koje teku od 16.05.2024. pa do 17.07.2024. te troškova ovršnog i parničnog postupka.

6. Tuženik u podnesku od 29. siječnja 2025. navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a koji se sada smatra odgovorom na tužbu, te u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj specificirao podneskom od 09.01.2025. godine kao neosnovanim. Naime, tuženik se protivi upiranju tužitelja da računi za utuženu pričuvu nisu dostavljani tuženiku jer tužitelj nije tuženiku izvršio neku uslugu, nego je tuženik u obvezi kao suvlasnik predmetne nekretnine, sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, te odgovarajućim ugovorima, sudjelovati u podmirenju iznosa zajedničke pričuve, budući da Grad Zagreb, kao jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave, nema mogućnosti postupanja i plaćanja označenih usluga bez uredno ispostavljenih računa koji upravo glase na Grad Zagreb sa svim ostalim potrebnim podacima za točno određenu nekretninu. Iz samog Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], a kojeg je tužitelj dostavio u privitku svog podneska, razvidna je ugovorna obaveza tužitelja, konkretno iz odredbe čl.2., st.2., toč.5., 6. i 7. da je upravitelj u obvezi “ …utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve za zgradu, dostavljati suvlasnicima uplatnice za doprinos za zajedničku pričuvu zgrade te voditi za zgradu ažurno knjigovodstvo … “. Dakle, dostavljanje suvlasnicima uplatnica za doprinos za zajedničku pričuvu zgrade tužitelju je kao upravitelju predmetne stambene zgrade zakonska obaveza, ali i ugovorna obveza. Tuženik nikada nije zaprimio uplatnice temeljem kojih bi od strane tužitelja bio pozvan podmiriti iznose pričuve, tako da zakonska zatezna kamata na neplaćene iznose nije ni mogla početi teći. U konkretnoj pravnoj stvari od strane tuženika izvršena je uplata glavnice neposredno nakon zaprimanja ovršnog prijedloga, od kojeg je datuma tuženik tek imao saznanje o visini obveze koju je na ime pričuve dužan podmiriti, slijedom čega tuženik nije u zakašnjenju jer se zakonska zatezna kamata i plaća kada je dužnik u zakašnjenju. Dakle, izvršenom uplatom glavnice tuženik nije priznao dugovanje, nego je podmirio tražbinu za koju, do dana dostave ovršnog prijedloga, nije od strane tužitelja bio pozvan na podmirenje. Slijedom iznijetog, tuženik osporava datume dospijeća kako su u ovršnom prijedlogu navedeni, jer istima nije prethodilo dostavljanje uplatnica, slijedom čega je u cijelosti osnovano osporavanje kamate koja, do dana izvršenog plaćanja, nije ni počela teći. Tuženik ustraje i u osporavanju troškova postupka, pozivom na odredbe čl. 157. i 158. ZPP-a, budući da tuženik nije dao povoda za ovu tužbu, jer istoj nije prethodila dostava uplatnica za utuženu tražbinu, što je bila ugovorna obveza tužitelja. Budući da tužitelj nije dokazao da bi tuženiku bile dostavljene uplatnice za utuženu tražbinu, a kako izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja samo jednostranu ispravu samog tužitelja kojom se ne dokazuje ispunjenje ugovorne obveze tužitelja iz čl.2., st.2., toč.6. Ugovora, to slijedom svega iznijetog, te pozivom na odredbu čl. 461.a. st. 6. ZPP-a tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti predmetni tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz dosudu troškova parničnog postupka tuženiku u visini pristojbe za izjavljeni prigovor u iznosu od 13,27 €

7. Tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u dijelu od koji se odnosi na isplatu glavnice od 156,26 Eura podneskom od 9. siječnja 2025. budući da u navedenom podnesku potražuje isplatu samo zateznih kamata na iznos od 156,26 EUR koje teku od 16.05.2024. pa do 17.07.2024. te troškova ovršnog i parničnog postupka, a tuženik ne nije usprotivio povlačenju tužbe, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. Izreke presude temeljem čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje. ZPP).

8. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u poziv za plaćanje ( list: 7-8 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list: 28-32spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list: 33-71spisa), I Aneks međuvlasničkog ugovora (list:72-81 spisa), međuvlasnički ugovor (list: 82-95 spisa), obračun kamata (list:96 spisa), ispis iz registra matičnih podataka (list: 74-76 spisa), opće uvjete poslovanja i cjenike (list: 77-97pisa).

9. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, osnovanost tražbine te da li je tražbina zastarjela i dospijeće tražbine.

10. Prvenstveno valja navesti da je nesporno da je tuženik 17. srpnja 2024. podmirio glavnicu u iznosu od 156,26 Eura, čime je priznao pasivnu legitimaciju i osnovanost potraživanja, neovisno o navedenome, uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sud je utvrdio da je tuženik vlasnik suvlasničkih dijelova i to E-4, E-18, E-43, E-56, E-83, E-117 koji se nalaze u stambenoj zgradi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Odredbama članka 85. stavka 2. te članka 380. stavka 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06, dalje skraćeno ZV) propisano da je osnovati zajedničku pričuvu i mjesečno uplaćivati sredstva zajedničke pričuve dužnost upravo suvlasnika nekretnine, to je tuženik kao suvlasnik navedene zgrade pasivno legitimirana i odgovorna za dug po neplaćenoj pričuvi za utuženo razdoblje.

12. Odredbom iz čl. 15 međuvlasničkog ugovora ugovoreno je da je svaki suvlasnik obvezan plaćati mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu najkasnije

15. u mjesecu za protekli mjesec.

13. Budući da iz poziva za plaćanje proizlazi da je predmet ovog postupka bila pričuva za predmetne nekretnine za travanja 2024., navedena tražbina dospjela je 15. svibnja 2024., dok je nesporno da je tuženik 17. srpnja 2024. platio iznos od 156,26 Eura.

14. Činjenica da na pozivu za plaćanje nije naveden OIB upravitelja nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i ista ni na koji način ne utječe na dospijeće tražbine.

15. Tuženikov prigovor zastare u cijelosti je neosnovan, budući da je od dospijeća (15. svibnja 2024.) do dana podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi ( 20. lipnja 2024) prošlo jedan mjesec i pet dana.

16. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/23). koja se odnosi na ostale odnose.

17. U odnosu na nastali i predvidivi trošak ovršnog postupka koji je priznat tužitelju u rješenju o ovrsi, valja navesti da je Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova posl.br. Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017.g., glasi:: ''Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude''.

18. Tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati troškovi ovršnog i parničnog postupka pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23– dalje: Tarifa) čl. 155. ZPP-a.

19. Dakle, tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu u iznosu od 25,00 Eura, sukladno odredbi čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.

20. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi budući da ima pravo na jednokratnu naknadu za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na jednokratnu nagradu za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku u iznosu od 100,00 Eura (Tbr. 7.9. Tarife), što uvećano za PDV iznosi 125,00 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,23 Eura. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za pojedine radnje pa je sud odbio zahtjev za naknadom troškova parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 15,63 Eura kao neosnovan.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6.,

8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).