Pr-108/2022-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UF, u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29.siječnja 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja, po objavi presude dana 13.veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 5.757,92 € zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 45,13 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 44,81 EUR teče od 15. travanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,43 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 49,41 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 46,27 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,08 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,00 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,08 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,40 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 52,97 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,21 EUR teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,45 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,34 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,49 EUR teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 52,85 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,50 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,21 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,51 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 52,26 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,76 EUR teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,33 EUR teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,22 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 50,45 EUR teče od 15. siječanj 2019. – zakonskom kamatom koja na iznos od 54,04 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,97 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,68 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,22 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,53 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 51,58 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,69 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 52,20 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 51,89 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 55,07 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,05 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 53,50 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,36 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,02 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,02 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 32,74 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,30 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 54,56 EUR teče od 15. srpanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,39 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,16 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,42 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,21 EUR teče od 15. studeni 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,04 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,13 EUR teče od 15. siječanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,76 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,86 EUR teče od 15. ožujak 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 62,75 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,88 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 62,74 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,03 EUR teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 61,18 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,77 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 62,18 EUR teče od 15. listopad 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 62,94 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,30 EUR teče od 15. prosinac 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,04 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 67,14 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,97 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,04 EUR teče od 15. travanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 60,03 EUR teče od 15. svibanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 62,57 EUR teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 57,79 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 65,55 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 58,45 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 65,86 EUR teče od 15. listopad 2022. – zakonskom kamatom koja na iznos od 65,99 EUR teče od 15. studeni 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,47 EUR teče od 15. prosinac 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 66,64 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,93 EUR teče od 15. veljača 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 64,62 EUR teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 63,55 EUR teče od 15. travanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 67,64 EUR teče od 15. svibanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 66,99 EUR teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 66,37 EUR teče od 15. srpanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 71,57 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 69,30 EUR teče od 15. rujan 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 73,49 EUR teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 77,44 EUR teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 72,27 EUR teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 69,17 EUR teče od 15. siječanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 74,03 EUR teče od 15. veljača 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 77,39 EUR teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 125,79 EUR teče od 15. travanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 100,72 EUR teče od 15. svibanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 114,87 EUR teče od 15. lipanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 125,80 EUR teče od 15. srpanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 121,63 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 113,94 EUR teče od 15. rujan 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 119,55 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.390,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27.veljače 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-inženjer medicinske radiologije pri Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je podneskom od 29.kolovoza 2024., odnosno 30.rujna 2024. (sukladno raspravnom rješenju suda) uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.840,00 eura te zatražio isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, i to na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad; te na temelju tih razlika utvrditi ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Ujedno je zatraženo da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja.

3.1.U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio samo u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se u tom dijelu radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 13.svibnja 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 5.757,92 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu inženjer medicinske radiologije tj. da je radio kao zdravstveni radnik u redovnom i prekovremenom radu.

8.1.Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužitelju i to po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi dodataka za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi, po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

9.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.1.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

9.2.Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl.53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

9.3.Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

9.4.Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

9.5.U skladu s čl. 57. KU/13 zdravstveni radnik –ing.med. radiologije u bolnici ima pravo na uvećanje plaće za 25% s osnova posebnih uvjeta rada (otežani uvjeti rada), dok u skladu s čl. 21. Dodatka II KU koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. po toj osnovi zdravstveni radnik ima pravo na uvećanje plaće za 28%.

9.6.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

9.7.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.8.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.9.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

10.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

11.S obzirom da je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta zdravstveni djelatnik-inženjer medicinske radiologije, radio je u posebnim (otežanim) uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa mu u skladu s čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću za 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa dalje za 8%, dok pravo na uvećanje plaće za 25% ima na temelju posebnih uvjeta rada do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa na dalje za 28%.

12.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te plan rada i evidencija o radnom vremenu za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Vještak je izvršio provjeru svih obračunskih isprava za isplatu plaća te usporedbom istih s planom rada i evidencijama o radnom vremenu u razdoblju vještačenja, izvršio izračun plaće za prekovremene sate na mjesečnoj razini, odnosno one koji su premašili 35 sati tjedno uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Vještak navodi da tužitelj koji radi u skraćenom radnom vremenu od 35 sati tjedno, obračunski mu se dodaje nadopuna satnice od jednog sata za svaki radni dan, kako bi sa stvarno odrađenih 7 sati dnevno, uz nadopunu satnice imao ukupno 8 sati za dan kada radi. Isto tako, za naknade plaće za godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust i blagdan u isplatnoj listi ne iskazuje se nadopuna satnice, već evidentira 8 sati dnevno. U cijelom razdoblju tužitelj da nije imao iskazane sate rada duže od punog mjesečnog fonda sati za rad od 40 sati tjedno te mu je tuženik posljedično na sve sate do punog mjesečnog fonda sati za 40-satni radni tjedan obračunao sve dodatke koji se odnose na posebne uvjete, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te ovisno o dobu dana i danu u tjednu. Stoga da je razvidno da u utuženom razdoblju nema potraživanja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dok proizlazi da tužitelju nije obračunat dodatak za prekovremeni rad. Zaključno vještak navodi da za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024.: pod pretpostavkom da se prekovremenim radom utvrđuju sati iznad 35 satnog radnog tjedna, potraživanje po osnovi prekovremenog rada iznosi 4.986,50 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka za prekovremeni rad, iznosi 759,06 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja iznosi 5.745,56 EUR. Za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024. tužitelju je dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunat na sve sate iskazane na obračunskim ispravama slijedom čega po toj osnovi potraživanje iznosi 0,00 EUR, dok manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 12,36 EUR.

13.Tužitelj je sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 13.svibnja 2025. uredio tužbeni zahjtev na način kako isti glasi u toč.I izreke presude.

14.Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka kao i na uređeni tužbeni zahtjev, tuženik se očitovao odnosno prigovorio u podnescima od 11.04.205., 16.05.2025., 19.05.2025., 20.05.2025. 25.11.2025.

14.1.U podnesku od 11.04.2025. tuženik navodi da tužitelj u tužbi nigdje ne ističe da ima pravo na skraćeni rad niti ga potražuje tužbom, stoga navedeno utvrđenje nije uopće bitno za predmet ovoga postupka. Prema tome, sva potraživanja koja je vještak utvrdio, a nisu zatražena tužbenim zahtjevom, da su neosnovana. Pitanje ima li pravo tužitelj na skraćeno radno vrijeme da nije predmet tužbe. Podneskom od 16.05.2025. ustraje u dopuni nalaza i mišljenja. Podneskom od 19.05.2025. povlači prijedlog da se pozove vještak radi istaknutih primjedbi na nalaz i mišljenje. Međutim, ističe da osporava sve osnove iz tužbe i tužbenog zahtjeva, osporava da tužitelj ima pravo raditi 7 sati, a da mu se plati kao da je radio 8 sati, odnosno da na navedeno nije dostavio nikakve dokaze. Podneskom od 20.05.2025. navodi kako je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban za raspravljanje jer da je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Ističe se prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 13.05.2020. Naime, tužitelj da je podneskom od 13.05.2025. preinačio tužbu jer je povećao postojeći tužbeni zahtjev (i ukupnu novčanu cifru i svaku pojedinačnu mjesečnu cifru), a što se smatra preinakom tužbe. Stoga da se datum preinake tužbe smatra prvim podnošenjem preinačene tužbe pa je zastarjelo svako potraživanje čije je dospijeće starije od 5 godina od dana preinake tužbe. U podnesku od 25.11.2025. i 16.01.2016. ističe kako je tužbeni zahtjev za razdoblje od 25.03.2023. pa do 30.09.2024. neosnovan i iz razloga što počevši od 25.03.2023. više ne postoje dodaci na plaću (prekovremeni rad) u sustavu zdravstva. Naime, pravo na isplatu svih vrsta dodataka na plaću i uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada regulirano je samo i jedino Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23). Važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko je puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji puta Dodatakom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. Nakon toga predmetni K.U. više nije produživan. Dakle, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog K.U. pa tako niti odredbe o dodacima na plaću. Dana 20.03.2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) čijom točkom V. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01.03.2024. osim prava iz članaka 45., 46., 55, 5., 57., 58 i 58a.

15.U očitovanju na gornje navode tuženika, tužitelj prvenstveno ističe da je svoje pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno (a posljedično tome da sve preko 7 sati predstavlja prekovremeni rad) istaknuo u podnesku od 30.09.2024., dakle prije zaključenja prethodnog postupka, a koje navode prije zaključenja prethodnog postupka tuženik nije osporio. Nadalje, u odnosu na preinaku, navedeno povećanje da se temelji na istom činjeničnom i pravnom osnovu, pa da u tom pogledu nije nastupila zastara. Nadalje, Odukom o primjeni prava iz KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 68/23 od 23. lipnja 2023., Vlada RH da je osigurala kontinuitet prava radnika nakon što je 25. svibnja 2023. istekao rok produžene primjene dotadašnjeg KU, te da je navedenom odlukom omogućeno da se na zaposlenike u sustavu zdravstva i dalje primjenjuju ista prava i obveze sve do sklapanja novog KU, pa nije istina da tužitelj od 25. ožujka 2023. nema pravo na isplatu dodataka na plaću.

16.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, a kasnije i da se utvrdi broj odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad.

16.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

17.Tužitelj je podneskom od 29.kolovoza 2024. odnosno 30.rujna 2024. postavio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 1.840,00 eura za razdoblje od 01.02.2017. do 30.09.2024., i to na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad; te na temelju tih razlika pod utvrditi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, te ujedno zatražio da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

18.Nije prijeporno da je tužitelj podneskom od 29.kolovoza 2024., odnosno 30.rujna 2024. uredio i precizirao odnosno postavio određeni tužbeni zahtjev kojim pored osnova navedenih u tužbi potražuje i dodatno isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad.

18.1.Tuženik se na tako uređeni i novopostavljeni tužbeni zahtjev nije posebno očitovao osim u dijelu kojim se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice, dakle toč.II kojoj se usprotivio.

18.2.Po tako izmijenjenom i preinačenom (uređenom) tužbenom zahtjevu tuženik se upustio u raspravljanje budući se takvoj preinaci nije protivio-iako uredno pozvan nije pristupio na ročišta od 24.09.2024. i 13.11.2024., dok se u podnesku od 15.listopada 2024. usprotivio samo toč.II kojom je zatražena isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja smatrajući da je samo u tom dijelu došlo do preinake tužbenog zahtjeva.

19.Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način kako je određeno u izreci.

20.U odnosu na navode i prigovore tuženika navodi se slijedeće. Nesporno je da je tužitelj tužbom zatražio isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te je pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Nadalje, također nije sporno da je u podnesku od 29.kolovoza 2024. te kasnije i u prvom precizno postavljenom (uređenom) tužbenom zahtjevu od 30.rujna 2024. tužitelj precizirao osnove na ime kojih potražuje isplatu tako da pored već navedenih osnova dodatno potražuje isplatu neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad te da se na temelju tih razlika utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim i razlika između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Tuženik se pak nije usprotivio navodima iz gore navedenih podnesaka niti osporio da bi tužitelj radio na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije pri Klinici za onkologiju i radioterapiju na kojoj obavlja poslove s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, slijedom čega sukladno odredbama čl.29 KU-a (NN 29/18, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024) ima pravo na skraćeno radno vijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, što ima za posljedicu da svaki određeni sat preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad. Dakle, kako tim činjeničnim navodima niti preinaci tuženik nije protivio i po istoj se upustio u raspravljanje, sud je takvu preinaku dopustio i po tako uređenom tužbenom zahtjevu nastavio raspravljanje.

21.U odnosu na preinaku tužbe, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama.

21.1.Preinaka u smislu povećanja tužbenog zahtjeva ili pak smanjenja tužbenog zahtjeva (iako nije prava preinaka-pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 26.04.2021.) izvršena prema nalazu i mišljenju vještaka u ovom postupku svrsishodna je za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog spornog među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužitelj točan matematički zahtjev postavi već u tužbi, odnosno da sam obavi izračun jer nije financijske struke.

22.Tužitelj je podneskom od 30.rujna 2024. postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.840,00 eura, a po dostavi vještakovog nalaza i mišljenja postavlja ga na iznos od 5.757,92 eura. Takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik zapravo i ne može protiviti (čl.191. st.1. i 2. ZPP).

23.U odnosu na prigovor tuženika kojim se protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka nakon 25.03.2023., navodi se slijedeće. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. Nakon toga predmetni KU više da nije produživan. Dana 20.03.2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) čijom točkom 5. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01.03.2024. osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. Dakle, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću.

23.1.Tužitelj u odnosu na gornje navode tuženika navodi da Odukom o primjeni prava iz KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 68/23 od 23. lipnja 2023.), Vlada RH da je osigurala kontinuitet prava radnika nakon što je 25. svibnja 2023. istekao rok produžene primjene dotadašnjeg KU, te da je navedenom Odlukom omogućeno da se na zaposlenike u sustavu zdravstva i dalje primjenjuju ista prava i obveze sve do sklapanja novog KU, pa da nije točno da tužitelj od 25. ožujka 2023. nema pravo na isplatu dodataka na plaću.

24.Nije prijeporno da je dana 20.ožujka 2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24). Istom Odlukom je u toč.I, podtočki 5. propisano da sva materijalna i nematerijalna prava koja su zaposlenici u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja (a na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama NN broj 29/24.), ostvarili iz rada i po osnovi rada na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), će se i dalje priznavati i primjenjivati u istoj visini i opsegu, počevši od 1. ožujka 2024., osim prava sadržanih u: – članku 45., – članku 46., – članku 55., – članku 56., – članku 57., – članku 58., – članku 58.a.

25.Prije svega valja istaknuti da se materijalnim pravima radnika smatraju jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane, darovi u naravi, darovi za djecu i sl. Pored ovih materijalnih prava postoje i druga prava u koja ulaze razne potpore, nagrade i sl., koje radnici ostvaruju i koja se isto tako svrstavaju u ovu skupinu prava. Materijalna prava radnika se prema poreznim propisima dijele u tri skupine: naknade troškova, potpore i nagrade. Naknade troškova su: troškovi prijevoza, troškovi službenog puta i noćenja, naknade za odvojeni život, razne otpremnine itd. Potpore mogu biti: za slučaj smrti radnika, za slučaj smrti člana uže obitelji radnika, za novorođeno dijete itd. Nagrade su: božićnica, uskrsnica, dar za dijete, jubilarne nagrade i druge nagrade. Naknade troškova, potpore, nagrade i drugi primici, dakle sva materijalna prava su neoporezivi.

26.Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 29/24.), a na koji TKU se Vlada RH poziva u svojoj Odluci od 20.03.2024., propisano je da se plaća zaposlenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te ostalih primitaka u skladu s tim Zakonom i općim propisom o radu. Člankom 52. st. 9 određeno je što su dodaci na plaću, a tu bi spadali dodatak za radni staž, dodatak za učinkovitost rada, dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini, dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima, poseban dodatak u slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga javne službe te dodaci za različite oblike organizacije rada. Člankom 59. istog TKU propisani su dodaci za različite oblike organizacije rada.

26.1.Člancima iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) koji se navode u toč.I, podtočki 5 Odluke (NN 35/24) propisanao je slijedeće:

- članak 45. glasi: (st.1.)Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. (st.2.) Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. (st.3.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

- člankom 55. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koja su takstaktivno navedena upravo u predmetnom KU

- članak 56. navodi da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima koja su također taksativno navedena u KU.

- članci 57. i 58. propisuju dodatke na plaću nastale zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

27.Prema stajalištu ovog suda navedenom Odlukom Vlade RH od 20.ožujka 2024. zaposlenicima u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravsvenog osiguranja na koje se primjenjuje TKU/24, a koji su svoja materijalna i nematerijalna prava ostvarili na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) će se ta materijalna prava i dalje priznavati i primjenivati u istoj visini i opsegu počevši od 01.ožujka 2024. Dakle, navedena Odluka odnosi se prvenstveno i osnovno na materijalna prava radnika (naknade troškova, potpore i nagrade), dok prava sadržana u čl.45. i 46. (plaća i dodaci na plaću), čl.55., 56. i 58a (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada-pravo na dodatak, položajni dodatak, itd.), te čl.57. (dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi) ostaju na način kako su ista propisana i određena upravo Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), odnosno Odlukom o primjeni prava iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nakon isteka produžene primjene za zaposlenike u sustavu zdravstva (NN 68/23). Naime, ista nisu određena i propisana u fiksom, neoporezivom iznosu na način kako je to slučaj s materijalnim pravima radnika. Stoga je sasvim nelogično da bi Vlada RH predmetnom Odlukom ukinula odnosno ne priznala pravo na plaću radnicima u djelatnosti zdravstva, a što upravo i propisanom čl. 45. predmetnog KU odnosno što čini plaću radnika, kako se ista izračunava i što se smatra dadacima na plaću. Dakle, navedenom Odlukom od 20.03.2024. nije bila intencija donositelja da se ukine odnosno prestane važiti, između ostalog, i primjena upravo te odredbe, a koja počiva na odredbama čl.92.- 95. Zakona o radu, odnosno odredbi čl.54. i 55. Ustava RH (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)., već da će se i dalje priznavati (u visini i opsegu prema važećem KU) sva materijalna i nematerijalna prava radnika. Sve navedeno odnosi se i na ostale članke taksativno navedene u toč.5 predmetne Odluke. Dakle, zaključno se navodi da Odlukom od 20.03.2024. nisu prestali postojati dodaci na plaću pa samim time niti pravo na isplatu istih.

28.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahjtev tužitelja na način kako je to navedeno u toč.I izreke presude.

29.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti se smatra neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 27.veljače 2022., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.ožujka 2017., podnesena je unutar zastarnog roka.

30.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

31.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 29.08.2024.-100 bodova, zastupanje na ročištu od 24.09.2024.- 50 bodova (Tbr.9. toč.5.), ročište od 21.05.2025.-25 bodova, sastav podneska od 30.9.2024.-25 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva, a ponavljaju se navodi iz tužbe), za zastupanje na ročištu 13.11.2024.- 100 bodova, za sastav podneska od 13.05.2025.- 100 bodova, sastav podneska od 05.06.2025. -100 bodova, zaastupanje na ročištu od 11.12.2025. i 29.01.2025.-svako po 100 bodova, te pristup na ročište za objavu-50 bodova, ukupno 850 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 1.700,00 eura+PDV=2.125,00 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 2.390,45 eura.

31.2. U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

32.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

33.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na svoj račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., itd).

34.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 13.veljače 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

– pun. tužitelja

– tuženik

– u spis