Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-73/2023-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Sancin, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 129/2019, 84/2021, - u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-346/2014 od 27. lipnja 2014., nakon javne rasprave održane 10. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku ZA, optuženog LA i branitelja Marinka Brajka odvjetnika u [adresa], dana 13. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012-odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 - dalje ZKP)

optuženi LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UA i IA rođene L, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, keramičar, vlasnik OPG-a, sa mjesečnim primanjima u iznosu 800,00 eura, razveden, otac dvoje djece, jedno maloljetno, sa završenom SSS, bez imovine, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti cestovnog prometa

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 3. ožujka 2014., u Novim Perkovcima, posredstvom svoje supruge PA, od ĐA kupio akumulator marke „Beren“, motornu kosilicu tzv. trimer, marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj], električnu kutnu brusilicu marke „Iskra“ i aparat za varenje marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj] za iznos od 200,00 kuna, iako je znao da je njihova stvarna tržišna cijena znatno veća i da je do predmeta ĐA došao počinjenjem kaznenog djela,

dakle, da bi stvar za koju je morao znati da je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine kupio, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem, opisano po članku 244. stavku 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 244. stavku 1. u svezi sa stavkom 3. Kaznenog zakona.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja Marinka Brajka, odvjetnika iz Đakova, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-346/2014 od 27. lipnja 2014. optuženi su I. optuženi ĐA, II. optuženi RA i III. optuženi LA, zbog kaznenih djela protiv imovine i to I. optuženi ĐA zbog četiri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, te dva kaznena djela pomaganja u teškoj krađi iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 38. stavka 1. KZ/11, te zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11, II. optuženi RA zbog tri kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, a III. optuženi LA zbog kaznenog djela prikrivanja opisano po članku 244. stavku 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 244. stavku 1. u vezi sa stavkom 3. KZ/11.

1.1. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Splitu broj: Kž-258/2018-5 od 8. svibnja 2018. ukinuta je prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu kojom je optuženi LA oslobođen za djelo iz članka 244. stavka 1. KZ/11, te je u tom dijelu postupak vraćen na ponovno suđenje.

1.2. U prvom ponovljenom postupku donijeta je presudom ovog suda broj K- 400/2019-23 od 23. prosinca 2019. kojom je optuženi LA proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Splitu broj: Kž- 7172/2020-5 od 29. rujna 2020. ukinuta je prvostupanjska presuda, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

1.3. U drugom ponovljenom postupku donijeta je presudom ovog suda broj K- 674/2020-18 od 10. rujna 2021. kojom je optuženi LA oslobođen optužbe. Drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Splitu broj: Kž-793/2021-5 od 18. listopada 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda, te je postupak upućen na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

2. U ovom ponovljenom postupku pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženi LA očitovao se o optužbi na način da se ne smatra krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku obranu je iznio optuženi LA, te su pročitane i pregledane zapisnik ODO Osijek od 16. lipnja 2014. o prvom ispitivanju okr. LA sa DVD snimkom prvog ispitivanja optuženika LA, obrana optuženika sa zapisnika od 6. veljače 2018.(list 197-198 spisa), zapisnika od 23. prosinca 2019 (list 281-283 spisa), zapisnika od 9. rujna 2021 (list 343-344 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 809866, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 809867, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo od 18. 03. 2014., službena bilješka PP Đakovo broj KU-64/14 od 18. 03. 2014. o pregledu gospodarskih prostorija u Novim Perkovcima 7., vlasništvo UA, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 779019, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo od 20. 03. 2014., zapisnik PP Đakovo o vraćanju privremeno oduzetih predmeta AA broj KU-64/14 od 21. 03. 2014., zapisnik ODO Osijek od 10. 06. 2014. o ispitivanju svjedoka ČA, službena zabilješka o dojavi PP Đakovo od 03. 03. 2014., izvješće o osiguranju mjesta događaja PP Đakovo od 03. 03. 2014., zapisnik o očevidu PP Đakovo broj KU-64/14 od 03. 03. 2014., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐA od 23. prosinca 2019. (list 281 spisa), po službenoj dužnosti pročitani su na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP: zapisnik o ispitivanju svjedoka GA od 23. studenoga 2017. (list 185- 186 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka AA od 11. prosinca 2023. (list 444 spisa), pročitane su i presuda ovog suda K-426/15-41 od 6. veljače 2018. i presuda Županijskog suda u Splitu broj: Kž-258/2018-5 od 8. svibnja 2018. te izvod iz kaznene evidencije - uvjerenje Ministarstva pravosuđa za okr. LA **.**.2025.i izvod iz prekršajne evidencije - potvrda Ministarstva pravosuđa za okr. LA od 30. srpnja 2025.

3.1. Sud je nakon što je uspio istu pronaći i pozvati na raspravu odustao od provođenja dokazne radnje ispitivanja kao svjedoka CA, a s obzirom da iz njenog podneska kojim je ispričala svoj nedolazak na raspravu na koju je uredno pozvana a koji je dostavljen u spis dana 4. veljače 2026. proizlazi da ista nema bitnih saznanja o ovom kaznenom djelu te da iz objektivnih razloga (nedavno je rodila) nije u mogućnosti pristupiti na raspravu prije nastupa zastare u ovom kaznenom postupku. Naime, sud je ocijenio da je životno logično da se bivša supruga optuženika s kojim je, prema svom navodu, bila kratko u braku te je nakon razvoda preselila u SR Njemačku i nije u kontaktu s optuženikom ne sjeća detalja događaja od prije dvanaest godina koji za nju ni po čemu u tom trenutku ne bi bio niti bitan niti pamtljiv.

3.2. Sud je odustao od provođenja dokazne radnje ponovnim ispitivanjem oštećenika AA, a s obzirom da nije bilo moguće osigurati prisutnost istog na raspravi prije nastupa zastare u ovom kaznenom predmetu, a isti je ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka, te će se na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP njegov iskaz pročitan.

3.3. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem svjedoka ĆA s obzirom da je isti ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka te je na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP njegov iskaz pročitan.

4. Opt. LA je na raspravi kod ovog suda dana 10. veljače 2026. u obrani iskazao da je već iznio obranu na zapisniku u ODO Našice, Stalna služba Đakovo dana 16. 06. 2014. (list 122-124) kao i na raspravama od 6. veljače 2018., 23. prosinca 2019. i 9. rujna 2021. te je u cijelosti ostao kod istih te nije imao ništa novo za dodati.

4.1. Optuženik je potom upitan pristaje li odgovarati na pitanja te je na poseban upit branitelja optuženika odgovorio da je početkom 2014. on bio u Švicarskoj duže od mjesec dana te da ĐA u navedeno vrijeme nije vidio nego se samo čuo telefonom s njim. Na poseban upit suda optuženi je odgovorio da predmetnu robu nikada nije vidio, a nije imao ni saznanja koje točno predmete je ĐA ostavio kod njegove supruge te dodaje da su svi predmeti oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju od njegovog oca te su vraćeni oštećenom prije nego što se on vratio iz Švicarske. Na daljnji upit suda optuženik je odgovorio da se ne sjeća točnog iznosa kojeg je njegova supruga predala ĐA za te predmete, a ne sjeća se ni da bi ĐA sam odredio cijenu tih proizvoda, samo se sjeća da mu je rekao da su to stvari od njegovog strica koji je bolestan i da se između ostalog radilo i o nekakvom akumulatoru, a misli da je njegova supruga predala iznos između 200,00 i 300,00 kuna te je dodao kako je on sam otišao u policiju kada se nakon mjesec dana vratio iz Švicarske. Na daljnji upit suda optuženik je odgovorio da je to bila jedina prilika da je kupio predmete od ĐA te dodaje da se i tada odlučio na to, a kako bi mu pomogao jer mu je stric bio bolestan, odnosno da mu je tako rekao ĐA.

4.2. Optuženik LA je u ODO Našice, Stalna služba Đakovo dana 16. lipnja 2014. naveo da se jednom prilikom negdje u mjesecu veljači 2014. u jednom lokalu u [adresa] sreo sa ĐA kojega poznaje otprije jer su zajedno radili, a koji ga je pitao da mu posudi 200,00 kuna. Optuženi mu je posudio 100,00 kuna jer kod sebe nije imao više novca. Nakon tjedan dana su se opet sreli i ĐA mu je rekao da ima jedan akumulator od strica pa da li bi ga optuženi uzeo i za to mu dao još 100,00 ili 200,00 kuna. Potom je optuženi otputovao u Švicarsku a ĐA ga je nazvao i rekao mu da je dovezao akumulator i još nešto. Optuženi mu je na to rekao da ostavi stvari kod njega kući, a njegova supruga je za stvari dala ĐA iznos od 200,00 kuna. Optuženi je naveo da nije znao što je sve ĐA dovezao, nije vidio te stvari, te da nije znao da je ĐA provalio u nečiju kuću jer mu to nije rekao nego mu je rekao da su sve te stvari od njegovog strica u što mu je optuženi povjerovao, jer da je znao da su ukradene ne bi ih uzeo. Nakon što je optuženik iznio kako nije znao da je roba koju mu je ĐA nudio ukradena, jer da je to znao ne bi ženi rekao da ju preuzima, zamjenica ODO-a pitala je optuženika sljedeće pitanje: ''A jeste li vi mogli posumnjati da je ĐA ukrao stvari?'' Optuženik je na to tužiteljici odgovorio: ''Pa možda jesam, šta ja znam… nemam pojma, al' rek'o mi je da su od strica.''

4.3. Optuženi LA je na raspravi kod ovog suda dana 6. veljače 2018. u svojoj obrani naveo da u cijelosti ostaje kao na zapisniku u ODO Našice, Stavka sl. Đakovo dana 16. lipnja 2014. (list 122-124) te je dodao kako se u to vrijeme nalazio u Švicarskoj gdje je radio, a ĐA ga je nazvao i ponudio mu je polovnu kosilicu i akumulator od strica, i rekao je da je trenutno u lošem financijskom stanju, pitao ga da li mu može dati 200 ili 300 kuna, a će mu u zamjenu za robu dati novac. Ranije je posuđivao ĆA neke sitnije iznose, ali mu on nikada nije taj novac vratio. Da su te stvari ukradene nije posumnjao jer je znao da ima strica, i da je stric bolestan. Da je znao da su te stvari tuđe i ukradene, nikada od njega ne bi iste kupio. Na upit zamjenice ODO Osijek da pojasni različitost obrane dane u ODO Osijek i obrane na raspravi odgovorio je da postoji mogućnost da je u ODO rekao da je mogao pretpostaviti da su te stvari ukradene, ali u kontekstu davanja cijele svoje obrane, kao i obrane ostalih optuženika, a da je pregledom video zapisa vidljivo da je na kraju svoje obrane istakao da nije znao da su te stvari ukradene, jer da je znao da su ukradene, zasigurno ih ne bi uzeo za sebe.

4.4. Optuženi LA je na raspravi kod ovog suda dana 23. prosinca 2019. u svojoj obrani naveo da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dao na zapisnik u ODO Našice, Stalna služba u Đakovu dana 16. lipnja 2014. godine (list 122-124 spisa), te je dodao da je povjerovao ĐA da su to stvari od njegovog strica, a nije imao nikakvog razloga da posumnja u njega jer je on radio od prije zajedno s njegovim bratom. Nekada je i on radio s njima zajedno.

4.5. Optuženi LA je na raspravi kod ovog suda dana 9. rujna 2021. u svojoj obrani naveo da je već iznio obranu kod koje u cijelosti ostaje. Dodao je i posebno naglasio da nije znao da je ĐA ukrao ove uređaje koje je od njega kupio. Naglasio je i to da u kritično vrijeme nije bio u RH, već je tada živio i radio u Švicarskoj, a njegova supruga je bila u kući kad je on istovario te uređaje. Naime, pozna ĐA i svojevremeno mu je pozajmio neke novce. Kada je bio u Švicarskoj nazvao ga je ĐA i rekao je da je u lošem financijskom stanju i da je u neimaštini te da ima neki akumulator, fleksiricu i još nekih stvari. Na to mu je on rekao da mu može za to dati određeni manji iznos i da to sve odnese kod njegove žene. Nakon toga je nazvao ženu i rekao joj da će ĐA donijeti neke uređaje i stvari i da to stavi u šupu i da mu za to da 200,00 do 300,00 kuna. Ponovio je da nije znao da su stvari ukradene već mu je ĐA rekao da su sve to svari od njegovog strica i da mu treba novac. Nije znao da je ĐA bio u zatvoru, to je tek kasnije saznao. Naveo je da mu je žao zbog svog nepromišljenog postupanja, ali ponavlja da nije prikrivao protuzakonito stečenu imovinu. Na pitanje zamjenika ODO-a u Osijeku, optuženi je odgovorio da je njemu ĐA rekao da mu treba novaca, ali mu nije mogao dati neki veći iznos. Ponudio mu je da će mu donijeti te stvari i on je pristao na tu ponudu i ženi je rekao da mu da novce i neka ostavi stvari dok mu ĐA ne bude mogao vratiti pozajmljene novce. Dakle, na neki način to je služilo kao osiguranje vraćanje posuđenog novca. Na pitane branitelja optuženik je odgovorio da njemu ĐA ni na koji način nije dao do znanja da su te stvari koje nosi u njegovu kuću ukradene. On to nije mogao znati. Na pitanje raspravnog suca, optuženik je odgovorio da ĐA površno pozna jer je on iz Gašinaca, a on živi u [adresa] i ne može reći da su prijatelji. Jednom prilikom su radili na gradilištu zajedno i tu su razmijenili brojeve mobitela i od tada se poznaju. To je bilo nekih dvije godine prije kritičnog događaja. Zato mu je pozajmio novce jer ga je pitao. Stvari koje je ostavio je odnijela policija i prije nego što se on vratio iz Švicarske.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je dana **.**.2014., u [adresa], ĐA po prethodnom telefonskom dogovoru sa optuženikom LA kod supruge optuženika PA ostavio određene uređaje za koje mu je ona predala određeni novčani iznos.

5.1. Također nije sporno da optuženik navedene uređaje nikada nije vidio jer se isti i u trenutku predaje istih njegovoj supruzi i u trenutku njihovog oduzimanja od njegovog oca i svjedoka GA bio u Švicarskoj.

5.2. Nije u ovom postupku sporno niti da se objektivno doista radilo o rabljenim uređajima točno navedenim u optužnici: akumulatoru marke „ Z“, motornoj kosilici tzv. trimer, marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj], električnoj kutnoj brusilici marke „Iskra“ i aparatu za varenje marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj] i da je iste ĐA otuđio provaljivanjem iz zaključanog spremišta AA čime je počinio kaznenog djelo teške krađe za koje je i pravomoćno osuđen, a nesporno je i da su sve stvari koje su navedene u činjeničnom opisu vraćene njihovom vlasniku.

6. U ovom postupku sporno je postojanje spoznaje kod optuženika LA o tome da je ĐA do predmetnih uređaji došao počinjenjem kaznenog djela, sporna je i njegova spoznaja o tome koje je točno uređaje isti ostavio kod njegove supruge i u kakvom stanju s obzirom da ih sam optuženik nikada nije vidio pa je sporna i mogućnost bilo kakve njegove spoznaje o tome koliko bi bila stvarna tržišna vrijednost uređaja. Sporno je i da li je bivša supruga optuženika ĐA predala iznos od točno 200,00 kuna.

7. Čitanjem zapisnika o ispitivanu svjedoka ĐA na raspravi 23. prosinca 2019. Sud je utvrdio kako je isti iskazao da poznaje optuženika MA s kojim je redio, ali bolje poznaje njegovog brata s kojim je redio keramičarske poslove. S optuženikom je povremeno znao otići na piće. Jednom prilikom ga je nazvao dok je ovaj bio u Švicarskoj i pitao ga hoće li od njega kupiti akumulator, trimer koji je bio neispravan i aparat za varenje, a moguće da je bila i kutna brusilica. Optuženik mu je odgovorio da pita njegovu ženu ako mu treba novaca, jer da on nije kod kuće. Zato je otišao njegovoj kući, te je istovario ove stvari i ostavio ih je kod garaže, a optuženikova žena mu je dala neki iznos novaca za te stvari. Ne sjeća točno koliko novaca mu je dala. Optuženik nije vidio te stvari, a njemu je rekao da one pripadaju njegovom stricu.

7.1. Sud je ovakav iskaz svjedoka ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer je u suglasnosti sa obranom optuženika i utvrđenom nespornom činjenicom da optuženik nije bio prisutan i nije vidio uređaje koje je kupovao na ovakav način od svjedoka. Svjedok je ovakvim iskazom potvrdio i obranu optuženika od samom početka ovog postupka kako mu je svjedok rekao da su stvari koje mu prodaje od njegovog strica te da optuženom nikada nije rekao da se radi o ukradenim stvarima. Također, svjedok je iskazao kako je optuženom rekao da je jedan od uređaja neispravan, kao i da su svi uređaji rabljeni.

8. Čitanjem zapisnika o ispitivanu svjedoka AA na raspravi 11. prosinac 2023. Sud je utvrdio kako je isti izjavio da ne postavlja imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete te da se ne sjeća svog iskaza koji mu je nakon toga pročitan te je potvrdio da ostaje kod istoga te je dodao da koliko se sjeća akumulator marke Beren je bio star 3-4 mjeseca, a za trimer misli da je bio star negdje oko 2 godine, a aparat za varenje Einhel je bio star oko godinu dana, i flexerica je bila stara, ne sjeća se koliko te da se ne sjeća na koji način je bila procijenjena vrijednost tih stvari na 4.000,00 kn.

8.1. S obzirom da se svjedok zbog proteka vremena od devet godina od događaja do iskazivanja nije mogao očitovati o načinu na koji je u vrijeme podnošenja prijave procijenjena vrijednost ukradenih predmeta na 4.000,00 kn, a što je životno logično, sud navedeni iskaz u tom dijelu nije mogao ocijeniti. U dijelu u kojem isti navodi starost otuđenih predmeta sud je ovakav iskaz ocijenio istinitim jer i svjedok ĐA je iskazivao da su predmeti bili stari, a u svjedok GA je naveo da je aparat za varanje koji je bio kod njega bio dosta star i slab.

9. Čitanjem zapisnika o ispitivanu svjedoka GA na raspravi 23. studenoga 2017. godine Sud je utvrdio kako je isti izjavio da poznaje optuženika i ĐA. Jednom prigodom je došao kod optuženika MA jer mu je trebala pomoć s obzirom da mu je pukao dio na tanjurači, pa mu je optuženikova supruga dala jedan aparat s kojim je popravio kvar. Supruzi nije platio za ovu uslugu, a ne zna niti porijeklo tog uređaja kojeg mu je policija kasnije oduzela. Kad je došao kod MA po aparat, optuženik nije bio kod kuće već je radio u Njemačkoj ili Švicarskoj. Aparat je po njegovoj procjeni bio dosta star i slab.

9.1. Ovakav iskaz svjedoka sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim.

10. Čitanjem zapisnika ODO Osijek od 10. lipnja 2014. o ispitivanju svjedoka ČA utvrđeno je kako je isti zaposlenik GA koji je s njim došao do kuće LA i predmetni aparat za varenje ukrcao u automobil GA prema prethodnom telefonskom dogovoru LA koji se u to vrijeme nalazio u [adresa] i GA te da isti nema saznanja o predmetu ovog postupka.

10.1. Ovakav iskaz svjedoka sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim.

11. Čitanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 809866, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 809867, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo od 18. 03. 2014., službene bilješka PP Đakovo broj KU-64/14 od 18. 03. 2014. o pregledu gospodarskih prostorija u Novim Perkovcima 7., vlasništvo UA, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo broj: 779019, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PP Đakovo od 20. 03. 2014., zapisnik PP Đakovo o vraćanju privremeno oduzetih predmeta AA broj KU-64/14 od 21. 03. 2014. sud je potvrdio nesporne činjenice kako su predmeti odnosno uređaji: akumulator marke „Beren“, motorna kosilica tzv. trimer, marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj], električna kutna brusilics marke „Iskra“ i aparat za varenje marke „Einhell“ tvorničkog broja [tvornički broj] koji su bili otuđeni od njihovog vlasnika svjedoka AA pronađeni i oduzeti od oca optuženika i GA (aparat za varenje marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj]) te da su isti vraćeni vlasniku AA.

12. Čitanjem presude ovog suda K-426/15-41 od 6. veljače 2018. i presude Županijskog suda u Splitu broj: Kž-258/2018-5 od 8. svibnja 2018. sud je utvrdio kako su uređaji: akumulator marke „Beren“, motorna kosilica tzv. trimer, marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj], električna kutna brusilica marke „Iskra“ i aparat za varenje marke „Einhell“ tv. broja [tvornički broj], a koje je optuženi kupio od ĐA, doista predmeti koje je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine.

13. Sud nije po službenoj dužnosti naložio provođenje vještačenja radi utvrđivanja tržišne vrijednosti navedenih predmeta s obzirom da je ocijenio kako je u konkretnom predmetu nemoguće provesti vjerodostojno vještačenje s obzirom da zbog proteka vremena (12 godina od počinjenja djela) i činjenice da u spisu ne postaje podaci o stanju u kojem su se navedeni predmeti nalazili i da li su uopće bili u ispravnom stanju, a sam vlasnik stvari navodi da se nije radilo o novim uređajima, dok svjedok ĐA ističe kako su bili stari i rabljeni i da je jedan od njih bio i neispravan a svjedok GA navodi da je aparat za varenje koji je od njega oduzet bio po njegovoj procjeni dosta star i slab, a prilikom oduzimanja navedenih predmeta od oca optuženika odnosno od GA nije sačinjena fotodokumentacija u koju bi vještak eventualno mogao izvršiti uvid niti je utvrđeno da li su u tom trenutku navedeni uređaji bili ispravni.

14. Čitanjem izvoda iz kaznene evidencije - uvjerenje Ministarstva pravosuđa za optuženika LA od 30. srpnja 2025. sud je utvrdio da je optuženi kazneno neosuđivan, a čitanjem izvod iz prekršajne evidencije - potvrda Ministarstva pravosuđa za optuženika LA od 30. srpnja 2025. sud je utvrdio kako je isti jednom prekršajno kažnjen za prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

15. Sud je obranu optuženika ocijenio istinitom i vjerodostojnom, logičnom i životno uvjerljivom, naime ista je potvrđena iskazom svjedoka ĐA koji je iskazao da je optuženiku jasno rekao da su uređaji koje mu prodaje od strica i da mu trebaju novčana sredstva, da optuženik navedene stvari nije vidio niti je mogao znati u kakvom su stanju, ali da mu je svjedok rekao da je jedan od njih neispravan, dok je njemu optuženik rekao koliko mu novca može dati na što je svjedok pristao i odvezao uređaje optuženikovoj kući gdje mu je supruga optuženika dala određeni novčani iznos za koji se niti jedan od njih ne sjećaju točno o kojem se iznosu radilo.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze, sud smatra kako nema dokaza da je optuženi LA počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 244. stavka 1. KZ/11.

17 Naime, nakon ponovljenog postupka, ovaj sud je utvrdio da nije dokazano da je optuženik LA prilikom kupnje uređaja od ĐA inkriminiranog dana, znao ili mogao znati da su predmetni uređaji pribavljeni kaznenim djelom. Time nije ostvareno bitno obilježje kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona, zbog čega se optuženik oslobađa optužbe.

18. Kazneno djelo prikrivanja počinjeno je samo ako je dokazano da je optuženik znao da je stvar pribavljena kaznenim djelom ili je to prema okolnostima morao znati. U ovom predmetu nije dokazano da je optuženiku bila poznata tržišna vrijednost uređaja koje nikad nije niti vidio, nije utvrđeno da je prilikom kupnje postojao bilo kakav znak, upozorenje ili okolnost koja bi izazvala sumnju u nezakonito porijeklo uređaja s obzirom da mu je ĐA rekao da su to predmeti od njegovog strica, nije utvrđena ni okolnost koja bi upućivala da je optuženik imao iskustva, znanja ili motive iz kojih bi mogao zaključiti da su ti uređaji pribavljeni kaznenim djelom. Činjenica da je uređaje kupio po cijeni od 200 do 300,00 kuna koliko je sam naveo da misli da ih je platio, ne može sama za sebe predstavljati dokaz postojanja svijesti o protuzakonitom podrijetlu stvari. Sudska praksa zahtijeva da snižena cijena bude potkrijepljena dodatnim objektivnim okolnostima - u ovom slučaju takvih okolnosti nema.

19. Dakle, tijekom kaznenog postupka nije dokazano postojanje spoznaje kod optuženika LA o tome da je ĐA do predmetnih uređaji došao počinjenjem kaznenog djela kao što nije dokazano niti da je optuženi znao koje je točno uređaje ĐA ostavio kod njegove supruge i u kakvom stanju pa je logično da isti nije niti znao ili mogao pretpostaviti tržišnu vrijednost uređaja koje nikada nije vidio niti je imao saznanja o tome u kakvom su stanju, koliko su stari i da li su funkcionalni.

20. Nema dokaza da je optuženik LA znao da je ĐA krađom došao do inkriminiranih predmeta, sam svjedok DA kategorički tvrdi i time potvrđuje obranu optuženika kako mu je rekao da su navedeni uređaji od njegovog strica, a optuženik nije morao znati da je ĐA krađom došao do inkriminiranih predmeta jer iz spisa ne proizlazi da je optuženik imao saznanja o ĐA kao osobi koja si kaznenim djelima pribavlja sredstva za život nego je istoga poznavao jer su povremeno radili zajedno, a također je isti radio sa bratom optuženika, dakle optuženik nije imao razloga sumnjati u ono što mu je ĐA rekao ili pretpostavljati o njemu nešto za što nije imao temelja. Stoga je sud stava da iz provedenog dokaznog postupka i okolnosti konkretnog događaja sagledanog u kontekstu odnosa i poznanstva optuženika i svjedoka ĐA ne proizlazi da je optuženik znao ili morao znati da su predmeti koje je kupio pribavljeni kaznenim djelom.

21. U postupku nije dokazano da je optuženik bio upoznat s okolnostima otuđenja ovih uređaja posebice s obzirom da se isti nalazio u Švicarskoj u inkriminirano vrijeme i sve informacije koje je dobio o uređajima dobio je u telefonskom pozivu ĐA, isto kao što nije dokazao da je cijena nerazmjerna do mjere da bi prosječna osoba morala posumnjati u nezakonito porijeklo posebice kad je utvrđeno iz iskaza samog ĐA da su uređaji bili stari i rabljeni i jedan od njih neispravan, a i svjedok GA je naveo da je aparat koji je bio kod njega bio star i slab, pa i sam AA je iskazivao da se nije radilo o novim uređajima za koje bi eventualno procjena vrijednosti na 4.000,00 kuna imala smisla, tim više što je optuženi u obrani naveo kako je rekao ĐA da mu može dati samo jedan manji iznos za koji iskazuje da se radilo o 200,00 do 300,00 kuna a na što je ĐA pristao jer su mu bila potrebna financijska sredstva. Sve ove okolnosti idu u korist optuženika, u skladu s načelom in dubio pro reo. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je optuženi uređaje kupio na temelju usmenog telefonskog dogovora sa ĐA kojeg je površno poznavao i nije imao nikakav motiv da istoga štiti počinjenjem ovog djela posebice jer nije dokazano da je optuženik imao ikakvih saznanja o ranijim kaznenim djelima ĐA, niti je utvrđeno da bi optuženik bio upoznat s tržišnom vrijednošću uređaja koje nikada nije vidio. Drugim riječima - nema niti jedne objektivne okolnosti koja bi mogla dovesti do zaključka da je optuženik bio svjestan nezakonitog podrijetla ovih uređaja.

22. U odnosu na stavove optužbe da je optuženik bio dužan znati da je vrijednost stvari koje je kupio veća od iznosa koji je za njih dao posredstvom svoje bivše supruge Sud smatra takvu pretpostavku neopravdanom jer iz svih provedenih dokaza proizlazi nesporna činjenica da optuženik nije nikada vidio navedene uređaje, nije imao o njima saznanja izuzev toga što mu je sam sam ĐA rekao, dakle da se radi o nekoliko uređaja njegovog strica, odnosno starijih rabljenih uređaja od kojih je jedan i neispravan. Optuženik koji se u tom trenutku nalazio u Švicarskoj nije imao razloga posumnjati u navode ĐA primarno jer je smatrao da razgovara s osobom koja je ovlaštena procjenjivati da li je iznos koji on može dati dostatan, a optuženik nikako nije mogao znati na koji će iznos vlasnik stvari procijeni ove uređaje pri čemu je bitno ovdje za napomenuti da ni sam vlasnik više ne zna kako je upravo na iznos od 4.000,00 kuna procijenio vrijednost četiri rabljena uređaja. Stoga je ocjena suda da je u ovom predmetu odlučna upravo svijest optuženika u vrijeme počinjenja djela o tome što kupuje, od koga i za koju cijenu, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je isti smatrao da kupuje starije rabljene uređaje koji su od strica ĐA dakle da ih je isti ovlašten prodati i da ih kupuje za dogovorenu cijenu koju je i osoba ovlaštena prodati te uređaje ocijenila dostatnom. Osim toga, novčani iznos plaćen za ove uređaje se mora promatrati i kroz prizmu prethodnog duga koji je ĐA imao prema optuženiku, a o kojem su suglasno iskazivali i svjedok ĐA i optuženi LA. Dakle, nije moguće jednoznačno zaključiti da su stvari plaćene znatno ispod njihove tržišne vrijednosti, a pogotovo u korelaciji sa dugovanjem ĐA prema optuženiku.

23. Optužba se pretežito pozivala na argument da su uređaji kupljeni po bitno nižoj cijeni od one koja je realna na tržištu. Međutim, sud smatra nužnim naglasiti da niska cijena sama po sebi ne dokazuje postojanje kaznenog djela. Cijena može biti posljedica potrebe prodavatelja za brzim stjecanjem novca, neznanja pregovaranja, starosti uređaja, oštećenja ili subjektivne procjene vrijednosti. Sud ne može automatizmom izvoditi zaključak da je svatko tko kupi stvar jeftinije – prikriva kazneno djelo. Da bi niža cijena dobila pravni značaj, morala bi biti udružena s dodatnim dokazima koji bi pobudili razumnu sumnju prosječne osobe. Takvih dokaza nema. Pravna presumpcija krivnje ne postoji. Kaznena pravo ne poznaje konstrukciju "jeftino znači ukradeno". Dakle, krivnja se ne pretpostavlja, svaka sumnja ide u korist optuženika (in dubio pro reo), dokazna inicijativa tereti državno odvjetništvo, a ne optuženika, sud nije ovlašten nadomještati nedostatak dokaza vlastitim zaključivanim ili životnim iskustvom. Budući da je optužba počivala na pretpostavci, a ne na dokazima, ovakav kazneni progon nije mogao rezultirati osuđujućom presudom.

24. Optuženikov odgovor dan na ispitivanju na pitanje ''A jeste li vi mogli posumnjati da je ĐA ukrao stvari?'' koji glasi: ''Paa možda jesam, šta ja znam… nemam pojma, al' rek'o mi je da su od strica." odnosno da je možda mogao posumnjati nešto na što je u prethodnoj rečenici jasno rekao da nije znao prema stavu ovog suda ne može biti odlučan za donošenje odluke o odgovornosti optuženika za djelo koje mu se stavlja na teret, posebice s obzirom da potencijalna sumnja u nešto post festum ni u kojem slučaju nije istovjetna sa aktualnom spoznajom o nečemu u vrijeme počinjenja djela. Posebice stoga što je optuženik prilikom tog istog ispitivanja u ODO-u sasvim jasno i nedvojbeno iskazao, a istovjetno je iskazivao i tijekom cijelog ovog dugogodišnjeg postupka, da on nije znao da je roba koju mu ĐA nudi ukradena, jer da je to znao ne bi supruzi rekao da ju preuzima, a koju obranu je Sud ocijenio istinitom i vjerodostojnom, logičnom i u skladu sa svim u postupku provedenim dokazima.

25. Slijedom navedenog, s obzirom da je Sud utvrdio kako nema dokaza da je optuženi LA počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje iz članka 244. stavka 1. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret Sud je optuženog LA na temelju članka 453. točke 3. ZKP oslobodio od optužbe kako je to odlučeno u izreci.

26. S obzirom daj eoptuženi LA oslobođen krivnje Sud je na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, odlučio da trošak kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja Marinka Brajka, odvjetnika iz [adresa], padaju na teret proračunskih sredstava.

Osijek, 13. veljače 2026.

SUDAC

Ivana Hruška Premužak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: K-DO-346/2014

2. Optuženik LA

3. Branitelj optuženika Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova