Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Frana Kurelca 3
37-Posl.br.Pn-155/25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice EAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO Rijeka, građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 26. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno te zz tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 13. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici EAI, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 29.925,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24.08.2021. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Tuženik se odbija za zatraženi parnični trošak.
Obrazloženje
1. Rješenjem od dana 14. svibnja 2025., posl.br. Gž-392/25, Županijski sud u Varaždinu ukinuo je ovosudnu presudu posl.br. Pn-68/2022 od 31. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 20.075,00 EUR do iznosa od 50.000,00 EUR dakle za iznos od 29.925,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama
37/Posl.br.Pn-155/25
tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, kao i u dijelu pod stavkom IV. izreke i predmet se u tom dijelu vratio istom sudu na ponovni postupak. U nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke presude za iznos od 20.075,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate, u dijelu pod stavkom II. i III. izreke te u odnosu na rješenje o povlačenju tužbe, prvostupanjska odluka ostala je neizmijenjena.
2. Tužiteljica u tužbi od 14. veljače 2022. navodi da je protiv podnositeljice zahtjeva vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Rijeci povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva poslovni broj DO-44/2000 od 11. prosinca 2000. zajedno sa njenim suprugom EA kao drugooptužene i to zbog 10 kaznenih djela koja se odnose na zlouporabu oblasti ovlasti u gospodarskom poslovanju, zloporabu položaj i ovlasti, ovjeravanja neistinitog sadržaja, zlouporabu u postupku prisilne nagodbe ili stečaja, povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga navodno počinjenih u svojstvu direktorice HTVP d.o.o., isisavanjem navedenih sredstava Tvornice vijaka Punat u razdoblju od 1991. do 2000. kojim kaznenim djelima da je oštetila navedeno trgovačko društvo za višemilijunski novčani iznos. Optužnica da je u više navrata mijenjana izmjenama dana 19.02.2009., 20.09.2013., 24.09.2014. i 18.12.2020. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-91/00 od 23.02.2009. da je proglašena krivom te da joj je izrečena kazna od 3 godine, dok da je djelomično oslobođena optužbi. Povodom njene žalbe i državnog odvjetnika drugostupanjskom presudom VSRH posl.br. Kž-856/09 od 04.12.2012. prvostupanjska presuda da je ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku 24.09.2014. ŽDO Rijeka da je izvršilo izmjenu činjeničnog opisa na način da je u isti unijeto da su djela počinjenja u vrijeme trajanja Domovinskog rata i za vrijeme mirne reintegracije zbog čega da se ima primijeniti Zakon o nezastarijevanju kaznenog djela ratnog profiterstva kaznenih djela iz procesa privatizacije. Zatim da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-12/13 od 13.10.2014. ponovno proglašena krivom te da joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca, dok da je optužba djelomično odbijena. Povodom žalbe nje i državnog odvjetnika drugostupanjskom presudom VSRH posl.br. Kž-54/15 od 13.12.2019. prvostupanjska presuda da je ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Dana 18.12.2020. ŽDO Rijeka da je izvršilo izmjenu činjeničnog opisa na način da je iz istog izostavljeno da su djela počinjena za vrijeme Domovinskog rata i za vrijeme mirne reintegracije zbog čega da se ne može primijeniti Zakon o nezastarijevanju kaznenog djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa privatizacije. Konačno, rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-34/2019 od dana 21.12.2020. kazneni postupak da je obustavljen budući da je nastupila zastara kaznenog progona, uslijed nemogućnosti primjene Zakon o nezastarijevanju kaznenog djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa privatizacije. Navela je da je lišena slobode dana 13.03.2000. na temelju rješenja o zadržavanju istražnog suca Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kir-125/00 od 13.03.2000. te da je rješenjem istražnog suca posl.br. Kio-174/00 od dana 16.03.2000. protiv nje određen pritvor. Navela je da se nalazila u pritvoru do 14.12.2000. kada da je pritvor ukinut nakon podizanja optužnice rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-91/00, Kv-412/00 od dana 14.12.2000. Navela je da je bila neutemeljeno uhićena i lišena slobode u razdoblju od 14.03.2000. do 14.12.2000. u trajanju od 276 dana budući da je kazneni postupak pravomoćno okončan rješenjem o obustavi postupka. Zbog neutemeljenog uhićenja i boravka u pritvoru da joj je povrijeđeno pravo na slobodu, pravo na čast ugled i dostojanstvo, pravo na osobni i obiteljski život te da joj je narušeno psihičko zdravlje način da joj je dijagnosticiran poremećaj i ostale reakcije na teški stres. Navela
37/Posl.br.Pn-155/25
je da se postupak vodio preko 20 godina, preko 50 rasprava, 2 presude županijskog suda i dvije sjednice Vrhovnog suda RH. Kod nje da se i dalje manifestiraju smetnje u smislu anksiozno depresivnih simptoma, nesanica ponovnog proživljavanja straha, traumatskih događaja bezvoljnosti problema sa visokim tlakom i srcem koji joj u znatnoj mjeri otežavaju normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu. U trenutku lišenja slobode njezino troje djece da je bilo maloljetno u dobi od 2 do 6 godina te su ostali bez oba roditelja u razdoblju od 9 mjeseci za vrijeme trajanja pritvora. Pri tome nakon uhićenja roditelja njezin sin da je razvio problem nekontrolirano noćnog mokrenja, starija kćer da je počela mucati, dok je mlađa kćer ostala bez majke koja je u to vrijeme dojila. Zbog dugotrajnog sudskog procesa, medijske eksponiranosti njezina djeca da su bila izložena sustavno maltretiranju i ruganju od strane vršnjaka zbog čega da je ona u više navrata zahtijevala isključenje javnosti sa suđenja međutim svi njeni zahtjevi da su odbijeni. Tijekom boravka u pritvoru da je osjećala strah, nelagodu i ugroženost, da je bila izložena provokaciji od strane ostalih zatvorenica, da je bila zabrinuta za vlastitu sigurnost, a pogotovo za sigurnost svoje obitelji, osobito malo dobne djece, posebno zbog medijske eksponiranosti slučaja te činjenice da su djeca ostala bez oba roditelja u razdoblju od 9 mjeseci. Navela je da joj je zbog boravka u pritvoru i dugotrajnog vođenja postupka onemogućeno poslovanje, čime da je ostala bez sredstava za osiguranje svoje egzistencije i egzistencije obitelji te da dugi niz godina nije mogla raditi, a niti da ju je netko želio zaposliti jer da se protiv nje vodio kazneni postupak sa ozbiljnim optužbama. Navela je da dvadeset i jednu godinu nije mogla dobiti potvrdu o nekažnjavanju da se protiv nje ne vodi kazneni postupak čime da su joj sva vrata za posao bila zatvorena iako je dipl. pravnica. Navela je da se u medijima prikazivala kao osoba koja je činjenjem kaznenih djela ostvarila znatnu imovinsku korist u višemilijunskom iznosu, pri čemu da se govorilo i o ratnom profiterstvu, učestalo da su objavljivanje njezine fotografije i fotografije njenog supruga pa da ju je i okolina na taj način počela doživljavati. Navela je da njezin dugotrajni boravak u pritvoru je negativno utjecao na njezin odnos sa njenom djecom koja da su se uslijed dugotrajne odvojenosti distancirala od majke, zbog čega joj je bilo potrebno puno vremena da ponovno uspostavi blizak odnos sa djecom. Navela je da psihičke smetnje koje su se razvile kod nje kao posljedica proživljene traume zbog dugotrajnog boravka u pritvoru u znatnoj mjeri smanjuju njezinu mogućnost normalnog funkcioniranja u svakodnevnom životu, pogotovo obzirom na način na koji je prikazana u medijima. Također, da više od polovice radnog vijeka nije mogla raditi, ostvarivati prihode i time osigurati egzistenciju sebi i svojoj obitelji te da za vrijeme boravka u pritvoru očito nije ostvarivala zaradu koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarivala da nije došlo do njezinog pritvaranja, a što da se odrazilo na njenu financijsku situaciju jer da je izgubila prihode kojima je uzdržavala obitelj pa da potražuje i isplatu izgubljene zarade.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da iz priležećih isprava je sporno da li je kazneni postupak u vezi kojeg je tužiteljici određen pritvor pravomoćno obustavljen s obzirom da proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-91/00 (optužnica ŽDO Rijeka DO- 44/00) međutim tužiteljici da je pritvor određen rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kio-174/00 od 16.03.2000. u vezi kaznenog postupka Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-9/99. Iz rješenja Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-91/00 da proizlazi da se tužiteljici ukida pritvor u vezi optužnice DO-K-960/00 (spis Općinskog suda u Rijeci K-474/00) jer da je u trenutku podizanja nove optužnice ŽDO Rijeka broj: DO-K- 44/2000 od 13. prosinca 2000. tužiteljica već bila u pritvoru te da je odlučeno da u trenutku podizanja nove optužnice broj DO-K-44/2000 ne postoje zakonski uvjeti za pritvor. Naveo je da tužbi ne prileži odluka iz koje da je vidljivo da je postupak
37/Posl.br.Pn-155/25
Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-474/00 po optužnici ODO Rijeka DO-K-960/00 pravomoćno obustavljen, optužba odbijena odnosno donesena oslobađajuća odluka, a u svezi kojeg kaznenog postupka da je tužiteljici produljen pritvor. Naveo je da se tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete osporava u cijelosti kao previsoko postavljen s obzirom na vrijeme oduzimanja slobode od 275 dana budući da ista nije postavljena sukladno sudskoj praksi u istovjetnim predmetima. Naveo je da s obzirom na dokazne prijedloge u vidu novinskih članka u odnosu na dio zahtjeva koji se odnose na naknadu štete zbog povrede časti i ugleda prouzrokovane prikazivanjem slučaja u medijima, da za nju on ne odgovara sukladno čl. 21 Zakona o medijima te da se u odnosu na taj dio ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je da osporava zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete u cijelosti kao neosnovan jer da tužiteljica nije dokazala visinu istog budući da tužbi ne prileže nikakvi dokazi vezano za zahtjev za naknadu imovinske štete. Osobito da se osporava zahtjev za naknadu izgubljene dobiti za razdoblje od 14.03.2000. do 29.12.2000. u visini razlike ostvarenih prihoda između ostvarenih plaća i prosječne plaće za VSS sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan u cijelosti i nepotkrijepljen dokazima.
4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupak proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to uvidom obračune plaće tužiteljice, medicinsku dokumentaciju, odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave tužiteljici, rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-34/19, presudu i rješenje VSRH posl.br. Kž 54/2015, rješenje VSRH posl.br. Kž 856/09, izmjenu optužnice ŽDO u Rijeci posl.br. DOK-44/00-XI, optužnicu ŽDO Rijeka posl.br. DO-K-44/2000-II, rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. K-91/00, rješenje Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kio-174/00, fotografije, novinske članke, izvode iz matice rođenih, potvrde o visini dohotka i primitka, dopis HZMO-a od 24.04.2024., dopis HZZO-a od 23.04.24., dopis HZZZ od 22.04.24., potvrdu HZZO-a od 17.07.24., dopis HZMO-a od 13.08.24., saslušao je tužiteljicu te svjedoka EA te svjedoke ŽA, MA i CA koji su saslušani u ovosudnom predmetu Pn-396/21 (a o čemu su se stranke usuglasile na ročištu dana 15.05.24.) te je u ponovljenom postupku dopunski saslušao tužiteljicu.
5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je kazneni postupak protiv nje i njenog supruga započeo 14. ožujka 2020. te da je završio koncem prosinca 2021. odustajanjem od optužnice. Navela je da je u pritvoru bila od 14. ožujka 2000. do 14. prosinca 2000. odnosno punih 9 mjeseci. Na početku da su suprug i ona očekivali da će što prije biti pušteni pa da su tako očekivali da će biti pušteni nakon mjesec dana, nakon 2 mjeseca, nakon 3 mjeseca međutim tada da su vidjeli da od toga neće biti ništa. U to doba da su imali troje mldb. djece od 2, 4 i 6 godina s time da je tu najmanju curicu od 2 godine još dojila. Oni da nisu željeli da im ta djeca dolaze u pritvor odnosno da ne dolaze u okolinu u kojoj su se oni nalazili. Sve do određivanja pritvora život nje i njenog supruga da se svodio na rad u firmi, odlazak kući i odgajanje djece. Međutim nakon 3 mjeseca oni da su se obratili sucu da im dozvoli da djeca dođu i da ih vide međutim njemu da je trebalo 3 mjeseca da dopusti takvu odluku. Navela je da je svoju djecu, a i supruga vidjela prvi put nakon 6 mjeseci u prostoriji u kojoj da su bili ona, suprug sudac i djeca s time da su djeca skočila na nju. Oni da su tada djeci govorili neistinu da pišu knjigu te da će se vratiti nakon što napišu knjigu. Međutim kada je njena najstarija kćer krenula u školu, da su je kolege zezale da su joj roditelji u zatvoru ili bili u zatvoru i da je tada shvatila da sve što su govorili da nije istina. Također brigu o njenoj troje djece da je preuzela njena tada 72 godišnja svekrva. Jednom prilikom kada da je tu najmlađu curicu gledala preko stakla telefona u zatvoru, svekrva da joj je
37/Posl.br.Pn-155/25
rekla da je ista ne prepoznaje pri tom misleći na najmlađu kćer i da u svakoj crnoj ženi vidi nju. Također da je shvatila da su njihova djeca bila u stresu zbog svega toga međutim da im nisu to govorila iz razloga da ih ne stresiraju. Navela je da ona kao pravnica 20 godina nigdje nije mogla raditi jer da nije mogla dobiti čistu potvrdu o nekažnjavanju odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. Također, ni kod privatnika da nije mogla raditi odnosno da je izgubila taj tzv. socijalni kapital s obzirom da nije mogla biti u kontaktu sa ljudima koji se bave sličnim poslovima te da su jednostavno zbog svega ovoga s obzirom da žive u maloj sredini isključeni iz sustava te da su na neki način bili bez socijalnog kontakta. Navela je da u predmetnom razdoblju i kasnije a se osjećala nelagodno, poniženo i degradirano te da je jedino mogla naći mir u svojoj unutarnjoj psihi. Veliki problem da je imala psihički s obzirom da je bila klaustrofobična kada je bila u sobi od 12 m u početku sa 3 osobe koje su praktički pravi kriminalci. Taj zatvorski prostor da je klaustrofobičan da nema prozora, ali na koji je još stavljena neka plastika te da si praktički sam u sobi sa sobom te da je to psihički stravično Također spavanje da je bilo jako loše te su joj davali Praksitene te da su dnevno imali 2 sata šetnje. Također problem da je nastupio kada su izašli vani te kada su joj rekli da izlazi da ona nije željela ni izaći van. Kada je došla kući da je imala jedan sužen pogled da nije uopće željela gledati daleko odnosno da nije mogla upravo zbog mjeseci provedenih u skučenom prostoru a isto tako da nije mogla gledati ni crvenu boju. Nakon što su suprug i ona izašli van iz pritvora 7 dana da nisu mogli ići po djecu jer da nisu psihički bili sposobni. Navela je da joj je velik stres bilo otići na 50 rasprava pogotovo kod čitanja presude. Velik stres da su joj bili odlazak na VSRH da se pred istim mogla očekivati svakakva odluka. Također kako je postupak obustavljen zbog zastare da je vjerojatno kod nekih postojala misao da su oni i dalje možda krivi. Navela je da ja tu presudu od sutkinje Ike Šarić pročitala tek kasnije i tek da joj je onda proradio taj živac nesreće zbog osjećaja koliko je vremena bespotrebno propalo. Navela je da je bilo situacija kada bi upoznala neku osobu koja je simpatična njima odnosno njoj i ona njoj nebitno da li je muška ili ženska te da shvatite nakon tjedan dana da su zahlađeni odnosi, a s obzirom da živimo u doba društvenih mreža i informatizacije vidite da ta osoba ne želi imati kontakt s vama i to da jako boli. Također da Novi list kada je sve bilo gotovo nije napisao niti jednu riječ da taj postupak protiv „supružnika“ gotov tako da je na njihovim stranicama ostalo presuda iz 2017. te iako ih više puta molila da to maknu od toga nije bilo ništa.
5.1. Dopunski saslušana tužiteljica je navela da je u pritvoru bila 9 mjeseci, odnosno cca 270 dana te da nije čitavo vrijeme bila u istoj prostoriji, da su je selili. Navela je da u tim pritvorskim prostorijama, da su to pritvorske prostorije gdje su 4 kreveta te da ih je u pravilu uvijek bilo 3-4, rijetko kada 2. Površina tih prostorija, da je između 9 i 10 m[2] , da su praktički bila 2 kreveta na kat sa svake strane i da se radilo o jednoj uskoj prostoriji. Također da je bio 1 stol međutim za istim da nisu mogle sjediti 4 osobe već maksimalno 2 te da je u toj prostoriji također bio toalet (čučavac) u kojem se obavljala nužda. Navela je da su pravo na tuširanje imali jedanput tjedno i to četvrtkom i da nije bilo nikakve privatnosti, da bih njih 3 odveli istodobno na tuširanje i da ih nisu miješali sa muškim pritvorenicima. Navela je o predmetnom događaju Novi list te članke objavljivao na svom portalu, također da je išla malo provjeriti pa da ju je začudilo da su se ti članci nalazili na stranicama Hrvatskog novinarskog društva, na portalu otoka [adresa] i slično. Navela je nitko od tih portala ili dnevnih novina nije objavio nikakav članak iz kojeg bi proizlazilo da je protiv nje i supruga obustavljen kazneni postupak. Također, da je 2. veljače 2023. uputila e-mail Novom listu, s obzirom da je obustavljen kazneni postupak protiv nje da maknu taj članak sa portala s obzirom da kada se googla njezino ime izađe takav još jedan članak međutim da joj se nikada nitko
37/Posl.br.Pn-155/25
povratno nije javio od strane Novog lista, a niti da je taj članak maknut sa portala Novog lista. Navela je da naravno da smatra da joj je zbog navedeno povrijeđena čast i ugled, međutim da ima sreće s obzirom da je predsjednica Foto kluba Krk kako se često bavi fotografijom da često objavi te fotografije te kada googla njeno ime da se na prvih par stranica pojavi djelatnost Foto kluba Krk. Navela je da je predmetni kazneni postupak, obustavljen 2020. te da se i nakon obustave kaznenog postupka predmetna situacija na neki način manifestirala na njezin privatni i osobni obiteljski život, da je to nažalost sve predugo trajalo, 20 godina te da je to ostalo među ljudima, mnogi ljudi i ne znaju da je taj postupak obustavljen te da je imala neku situaciju s prijateljem kada su nešto komentirali koja je bila dosta bliska osoba pa da je taj prijatelj stavio pod nos „da što ona njemu ima pametovati te da je 20 kg sapuna ne može oprati s obzirom što je sve napravila“, da su nakon toga prekinuli odnose te da je nakon nekog vremena ona pristupila tom prijatelju, on da joj se izvinuo za to što je rekao, ali da joj se još ponekad znaju desiti nelagodne situacije. Navela je da je njena svekrva jednom rekla „Od roba ikad, od groba nikad“ te da su joj najteže situacije naravno bile uz djecu, da je čak državni odvjetnik u jednom trenutku rekao da se nju može pustiti iz pritvora, da oba roditelja ne mogu biti u pritvoru, ali da je to sudac istrage odbio te da je čak i njezin suprug kleknuo pred suda istrage da joj ukinu pritvor, ali da do toga nikada nije došlo te kada bi se na otoku [adresa] pitalo tko je najbolji otac, da bi to bio njezin suprug.
6. Svjedok EA je naveo da je bila jedna specifična situacija kada je njegova supruga zajedno sa njim uhićena te da su imali 3 mldb. djece od koju je najmlađu kćer još dojila. Kasnije kada su izašli tj. kada je izašla iz pritvora da nije mogla na sebe obući ništa u boji već samo crnu. Također da bile su učestale nesanice izražene kod iste te da je zamijenila noć za dan međutim da joj je dao tablete za smirenje koje da je nabavio za sebe. Naveo je da je jako teško komunicirala jer da je smatrala da joj je učinjena nepravda, a okolina da se prema njoj neprijateljski ponašala. Naveo je da je dobila i ovrhu za neplaćanje vrtića i to za razdoblje kada djeca nisu išla vrtić te da je naknada za porodiljni dopust prestala dolaziti. Ista da je bila stalno pod pritiskom zbog svog psihičkog stanja i zbog svega toga jer se stalno žalila na to. Također nakon što su oslobođeni u prosincu 2000. odnosno kada su izašli iz pritvora 2000. oni da 15 dana zbog svog psihičkog stanja nisu bili sposobni otići po djecu. Ista da se cijelo vrijeme osjećala potišteno. Naveo je da je tužiteljica prije 20 godina odlazila kod psihijatra i liječila te da misli da joj je doktorica dala tablete Helex za smirenje. Naveo je da je bila u depresiji, da je stalno šutila konstantne nesanice, da je znala pričati sama sa sobom te kada god uđe u automobil ukoliko je upaljen radio da ga ona ugasi ili zamoli vozača da ugasi radio. Na kraju je naveo da su kod iste posljedice trajne da je rijetko u kući što veselo da je uvijek nekakva turobna atmosfera.
7. Svjedok ŽA je navela da je rođena 1995. godine i nije razumjela što se događalo te 2000.g. kada je odjednom „ostala bez oba roditelja“, koji su pritvoreni. Njih da je bilo četvero djece, stariji brat rođen da je 1993. te je on uglavnom razumio što se događa, dok njoj nije bilo uopće jasno gdje su roditelji i zašto su oni djeca razdvojeni preko noći. Ona i brat da su pobjegli baki u Ogulinu, dok je drugo dvoje djece ostalo kod bake u Rijeci na skrbi. Najmlađa sestra u to vrijeme da je imala je oko 2 godine. Pitali su baku što se događa, koja da je uvijek imala nekakav izgovor za njihov izostanak, i da se ne sjeća se svih detalja. Povremeno da su djeca posjećivali roditelje u pritvoru, to da je moglo biti 2-3 puta godišnje. Navela je da ne može precizirati koliko dugo su roditelji bili u pritvoru jer da je njoj to izgledalo kao da to traje godinama. Krenula je u osnovnu školu u [adresa], u maloj sredini gdje je svima bilo poznato što se događa te da je tada za nju počela nova trauma koja da je trajala cijelu
37/Posl.br.Pn-155/25
osnovnu i srednju školu. Novinari da su pisali o sudskom postupku, a razredne kolege da su izbjegavale druženje sa njom. Ako je nešto nestalo u razredu, tome da je ona bila kriva. Isto da je proživljavala i u srednjoj školi. Vjerojatno da profesori nisu bili svjesni toga što oni proživljavaju te da joj nije pružana pomoć školskog pedagoga i psihologa, a da škola nije ni imala pedagoga odnosno psihologa. Navela je da se kroz cijeli period školovanja nosila s time, kako je najbolje mogla i znala, bez da s time dodatno opterećujem roditelje. Bratu da je vjerojatno bilo najgore, on da je najstariji i njegova generacija da je bila detaljnije upoznata s sudskim postupkom. Navela je da smatra da su ona i brat kao najstariji bili najviše izloženi reakcijama okoline. Kako da su oboje trenirali judo, da se sjećam da su ga znali provocirati pa bi se i potukao. Danas da prvi puta govori o svojim osjećajima i proživljenoj traumi, što godinama potiskuje i nastoji ne razmišljati o tome. Navela je da se sjeća da su roditelji otvorili svoju tvrtku, da su pokušavali raditi, ali da se isto tako sjeća da je financijski bilo prilično nepovoljno za obitelj. Smatra da su živjeli skromno i unutar mogućnosti. Navela je da se radilo o temi koju su i sami profesori izbjegavali, kao da se ništa ne događa i da nakon fakulteta za nju to više nije bila toliko traumatična situacija obzirom da fakultetske kolege u Rijeci nisu bili upoznati s situacijom, a postupak da je obustavljen relativno nedavno pred cca 2 godine.
8. Svjedok MA je naveo da se strašno uopće sjetiti se i govoriti o periodu života kada su ostali bez roditelja. On da je prvi dan u svom prvom razredu došao bez pratnje roditelja, uz pratnju ujaka kod kojega da je živio 2 godine dok roditelji nisu pušteni iz pritvora. Naveo je da se sjeća da mu je ujak pokušao nešto objasniti i zbog čega roditelji nisu s njima, a kasnije da je i sam pratio novinske članke. Naveo je da se osjećao da se sudski postupak vodi ne samo protiv njegovih roditelja nego i protiv cijele obitelji. Kroz cijelo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje da je trpio maltretiranje školskih kolega i da se ne radi se o nekoliko incidenata već o kontinuiranom maltretiranju. Primjerice da bi vikali za njim lopove, znali bi mu prošarati skateboard i biciklu, dobacivati mu na igralištu itd. Kada da je situacija eskalirala da se požalio profesorima, ravnatelj da bi upozorio učenike koji da su ga izlagali tim situacijama, međutim nakon toga sve da bi bilo po istome i da nije bilo nikakvog efekta osim upozorenja. Nakon što da je počeo studirati na Tehničkom fakultetu u Rijeci netko od kolega da je povezao da se radi o njegovim roditeljima na temelju novinskog članka, čak da su donijeli i novine tako da je iznova proživljavao tu traumu i u tom periodu školovanja. Jednake traume da su proživljavale i njegove sestre, s time da ove mlađe su bile manje svjesne svih događanja u vezi sudskog postupka, a ŽA i on kao najstariji da su bili najviše izloženi.
9. Svjedok CA je vrlo emotivno reagirala odmah pri ulasku u sudnicu te je sudac zbog emocionalno uznemirenosti nije saslušao.
10. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
11. Odredbom članka 573 Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024), dalje ZKP, propisano je da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje važiti Zakon o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.) osim: odredaba članaka 16. do 22. te Glava XXIX. i XXX. toga Zakona, koje će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona.
37/Posl.br.Pn-155/25
12. Odredbom članka 476 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.), dalje ZKP/97, propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.
13. Odredbom člana 480 stavak 1. točka 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.
14. Odredbom članka 200 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01), dalje ZOO, propisano je da će sud, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja opće životne aktivnosti, nagrđenosti, povrede ugleda časti, slobode i prava ličnosti, smrti bliske osobe, te za strah, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema dok je stavkom 2 propisano da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, a1i i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.
15. Odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO-a, propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
16. Za naknadu štete potrebno je da je ispunjeno svi pet osnovnih pretpostavki za istu, a to su sposobnost subjekta da odgovara za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost (krivnja).
17. Naime, tužiteljici pored naknade radi neosnovanog uhićenja ili pritvaranja (povrijeđeno pravo osobnosti na slobodu) pripada i pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede svakog pojedinog prava osobnosti koje bi eventualno bilo povrijeđeno, a čije štetne posljedice ne bi koincidirale štetnim posljedicama neimovinske štete proistekle iz povrede prava osobnosti na slobodu, odnosno tužiteljica može ostvarivati i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti. Tako tužiteljica u konkretnom slučaju potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed boravka u pritvoru, povrede prava na dostojanstvo zbog uvjeta u pritvoru, povrede prava osobnosti na čast
37/Posl.br.Pn-155/25
i ugled radi informacija objavljenim u medijima, povrede prava na privatnost osobnog obiteljskog života.
18. Naime, u stav je ovoga suda da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za naknadu štete s obzirom da iz dokumentacije u spisu proizlazi sposobnost tuženika da odgovara za štetu (tuženik priznao dio tužbenog zahtjeva), proizlazi i štetna radnja štetnika (neosnovano uhićenje i pritvor – obustava kaznenog postupka protiv tužiteljice), proizlazi šteta (povreda prava osobnosti kod tužiteljice), proizlazi i uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, kao i protupravnost (odgovornost tuženika radi neosnovanog uhićenja i pritvora – tuženik priznao dio štete).
19. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je u odnosu na povrijeđeno pravo osobnosti na slobodu navela da je u pritvoru bila od 14. ožujka 2000. do 14. prosinca 2000. odnosno punih 9 mjeseci. U to doba da su imali troje mldb. djece od 2, 4 i 6 godina s time da je tu najmanju curicu od 2 godine još dojila. Oni da nisu željeli da im ta djeca dolaze u pritvor odnosno da ne dolaze u okolinu u kojoj su se oni nalazili. Sve do određivanja pritvora život nje i njenog supruga da se svodio na rad u firmi, odlazak kući i odgajanje djece. Međutim nakon 3 mjeseca oni da su se obratili sucu da im dozvoli da djeca dođu i da ih vide međutim njemu da je trebalo 3 mjeseca da dopusti takvu odluku. Da je svoju djecu, a i supruga vidjela prvi put nakon 6 mjeseci u prostoriji u kojoj da su bili ona, suprug sudac i djeca s time da su djeca skočila na nju. U predmetnom razdoblju i kasnije da se osjećala nelagodno, poniženo i degradirano te da je jedino mogla naći mir u svojoj unutarnjoj psihi. Veliki problem da je imala psihički s obzirom da je bila klaustrofobična kada je bila u sobi od 12 m u početku sa 3 osobe koje su praktički pravi kriminalci. Taj zatvorski prostor da je klaustrofobičan da nema prozora, ali na koji je još stavljena neka plastika te da si praktički sam u sobi sa sobom te da je to psihički stravično. Spavanje da je bilo jako loše te su joj davali Praksitene te da su dnevno imali 2 sata šetnje.
19.1. U odnosu na povredu prava osobnosti na dostojanstvo zbog uvjeta u pritvoru tužiteljica je navela da je u pritvoru bila 9 mjeseci, odnosno cca 270 dana te da nije čitavo vrijeme bila u istoj prostoriji, da su je selili i da u tim pritvorskim prostorijama, da su to pritvorske prostorije gdje su 4 kreveta te da ih je u pravilu uvijek bilo 3-4, rijetko kada 2. Površina tih prostorija, da je između 9 i 10 m2, da su praktički bila 2 kreveta na kat sa svake strane i da se radilo o jednoj uskoj prostoriji i da je bio 1 stol međutim za istim da nisu mogle sjediti 4 osobe već maksimalno 2 te da je u toj prostoriji također bio toalet (čučavac) u kojem se obavljala nužda, kao i da su pravo na tuširanje imali jedanput tjedno i to četvrtkom i da nije bilo nikakve privatnosti, da bih njih 3 odveli istodobno na tuširanje i da ih nisu miješali sa muškim pritvorenicima.
19.2. U odnosu na povredu prava osobnosti na čast i ugled radi informacija objavljenim u medijima tužiteljica je navela da je o predmetnom događaju Novi list te članke objavljivao na svom portalu, također da je išla malo provjeriti pa da ju je začudilo da su se ti članci nalazili na stranicama Hrvatskog novinarskog društva, na portalu otoka [adresa] i slično. Navela je nitko od tih portala ili dnevnih novina nije objavio nikakav članak iz kojeg bi proizlazilo da je protiv nje i supruga obustavljen kazneni postupak te da je 2. veljače 2023. uputila e-mail Novom listu, s obzirom da je obustavljen kazneni postupak protiv nje da maknu taj članak sa portala s obzirom da kada se googla njezino ime izađe takav još jedan članak međutim da joj se nikada nitko povratno nije javio od
37/Posl.br.Pn-155/25
strane Novog lista, a niti da je taj članak maknut sa portala Novog lista te da naravno da smatra da joj je zbog navedenog povrijeđena čast i ugled.
19.3. U odnosu na povrede prava osobnosti na privatnost osobnog obiteljskog života tužiteljica je navela da je predmetni kazneni postupak, obustavljen 2020. te da se i nakon obustave kaznenog postupka predmetna situacija na neki način manifestirala na njezin privatni i osobni obiteljski život, da je to nažalost sve predugo trajalo, 20 godina te da je to ostalo među ljudima, mnogi ljudi i ne znaju da je taj postupak obustavljen te da je imala neku situaciju s prijateljem kada su nešto komentirali koja je bila dosta bliska osoba pa da je taj prijatelj stavio pod nos „da što ona njemu ima pametovati te da je 20 kg sapuna ne može oprati s obzirom što je sve napravila“, da su nakon toga prekinuli odnose te da je nakon nekog vremena ona pristupila tom prijatelju, on da joj se izvinuo za to što je rekao, ali da joj se još ponekad znaju desiti nelagodne situacije te da su joj najteže situacije naravno bile uz djecu, da je čak državni odvjetnik u jednom trenutku rekao da se nju može pustiti iz pritvora, da oba roditelja ne mogu biti u pritvoru, ali da je to sudac istrage odbio te da je čak i njezin suprug kleknuo pred suda istrage da joj ukinu pritvor, ali da do toga nikada nije došlo.
19.4. I to iz razloga što su navedeno potvrdili i saslušani svjedoci pa je tako svjedok EA, suprug tužiteljice, naveo da tužiteljica kada je izašla iz pritvora da nije mogla na sebe obući ništa u boji već samo crnu. Također da bile su učestale nesanice izražene kod iste te da je zamijenila noć za dan, međutim da joj je dao tablete za smirenje koje da je nabavio za sebe te da je jako teško komunicirala jer da je smatrala da joj je učinjena nepravda, a okolina da se prema njoj neprijateljski ponašala. Ista da je bila stalno pod pritiskom zbog svog psihičkog stanja i zbog svega toga jer se stalno žalila na to, a nakon što su oslobođeni u prosincu 2000. odnosno kada su izašli iz pritvora 2000., oni da 15 dana zbog svog psihičkog stanja nisu bili sposobni otići po djecu. Ista da se cijelo vrijeme osjećala potišteno i da je tužiteljica prije 20 godina odlazila kod psihijatra i liječila te da misli da joj je doktorica dala tablete Helex za smirenje. Svjedok ŽA, kćerka tužiteljice, navela je da su ona i brat pobjegli baki u Ogulinu, dok je drugo dvoje djece ostalo kod bake u Rijeci na skrbi. Najmlađa sestra u to vrijeme da je imala je oko 2 godine. Pitali su baku što se događa, koja da je uvijek imala nekakav izgovor za njihov izostanak i da se ne sjeća se svih detalja. Povremeno da su djeca posjećivali roditelje u pritvoru, to da je moglo biti 2-3 puta godišnje. Navela je da ne može precizirati koliko dugo su roditelji bili u pritvoru jer da je njoj to izgledalo kao da to traje godinama. Krenula je u osnovnu školu u [adresa], u maloj sredini gdje je svima bilo poznato što se događa te da je tada za nju počela nova trauma koja da je trajala cijelu osnovnu i srednju školu. Novinari da su pisali o sudskom postupku, a razredne kolege da su izbjegavale druženje sa njom. Ako je nešto nestalo u razredu, tome da je ona bila kriva. Isto da je proživljavala i u srednjoj školi. Vjerojatno da profesori nisu bili svjesni toga što oni proživljavaju te da joj nije pružana pomoć školskog pedagoga i psihologa, a da škola nije ni imala pedagoga odnosno psihologa. Navela je da se kroz cijeli period školovanja nosila s time, kako je najbolje mogla i znala, bez da s time dodatno opterećujem roditelje te da smatra da su ona i brat kao najstariji bili najviše izloženi reakcijama okoline. Danas da prvi puta govori o svojim osjećajima i proživljenoj traumi, što godinama potiskuje i nastoji ne razmišljati o tome, svjedok MA, sin tužiteljice, naveo je da je strašno uopće sjetiti se i govoriti o periodu života kada su ostali bez roditelja. On da je prvi dan u svom prvom razredu došao bez pratnje roditelja, uz pratnju ujaka kod kojega da je živio 2 godine dok roditelji nisu pušteni iz pritvora i da se sjeća da mu je ujak pokušao nešto objasniti i zbog čega roditelji nisu s njima, a kasnije da je i sam pratio novinske članke. Naveo je da se
37/Posl.br.Pn-155/25
osjećao da se sudski postupak vodi ne samo protiv njegovih roditelja nego i protiv cijele obitelji. Kroz cijelo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje da je trpio maltretiranje školskih kolega i da se ne radi se o nekoliko incidenata već o kontinuiranom maltretiranju. Primjerice da bi vikali za njim lopove, znali bi mu prošarati skateboard i biciklu, dobacivati mu na igralištu itd. Kada da je situacija eskalirala da se požalio profesorima, ravnatelj da bi upozorio učenike koji da su ga izlagali tim situacijama, međutim nakon toga sve da bi bilo po istome i da nije bilo nikakvog efekta osim upozorenja. Nakon što da je počeo studirati na Tehničkom fakultetu u Rijeci netko od kolega da je povezao da se radi o njegovim roditeljima na temelju novinskog članka, čak da su donijeli i novine tako da je iznova proživljavao tu traumu i u tom periodu školovanja.
20.1.Slijedom svega navedenog zaključni je stav ovoga suda da tužiteljici pripada i daljnji iznos neimovinske štete u visini od 29.250,00 eura, pored u ranijem postupku priznatog od strane tuženika iznos od 20.075,00 eura i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed boravka u pritvoru, povrede prava osobnosti na dostojanstvo zbog uvjeta u pritvoru, povrede prava osobnosti na čast i ugled radi informacija objavljenim u medijima te povrede prava osobnosti na privatnost osobnog obiteljskog života, budući se radilo o grubom ataku na duševno zdravlje, dostojanstvo, čast, ugled i slobodu tužiteljice te je pravo tužiteljice na potpunu naknadu štete odraz zaštite temeljnih osobnih prava i ljudskog integriteta, a time i odraz vladavine prava te se dosudom navedene naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
20.2. Tužiteljici je zatezna kamata dosuđena od dana 24. kolovoza 2021. kao dana odgovora tuženika na njezin zahtjev za mirno rješenje spora, a ne od dana 13. srpnja 2021. budući da tužiteljica u spis nije dostavila dokaz da je uistinu 13. srpnja 2021. podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora.
21. Što se tiče dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Rijeci od dana 13. studenog 2025. iz kojeg proizlazi da nisu u mogućnosti dostaviti zatražene podatke jer da rok čuvanja evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i sobama iznosu pet godina, valja navesti da nije krivnja tužiteljice što se ne mogu pribaviti predloženi podaci, međutim stanje u hrvatskim zatvorima je općepoznata stvar iz mnogobrojnih tužbi protiv tuženika, a upravo radi uvjeta u zatvorima, dok što se tiče odbijenog dokaznog prijedloga tužiteljice da se upravo na navedenu okolnost sasluša svjedok OA, valja navesti da je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka.
22. Što se tiče parničnog troška tužiteljica ga nije niti potraživala budući se sama zastupala, dok što se tiče troškova tuženika koji je u većem dijelu uspio u sporu valja navesti sljedeće.
22.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su
37/Posl.br.Pn-155/25
stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
22.2. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).
22.3. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava
22.4. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
22.5. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava prema stavu ovoga suda nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem bi tužiteljica bila obvezana platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavljalo bi miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva.
22.6. Načelo iz odredbe čl.154. st.2. ZPP-a koja se odnosi na plaćanje parničnih troškova u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju.
22.7. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
22.8 U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu radi naknade štete zbog neutemeljenog uhićenja te naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti. Prema stavu ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano.
22.9. Stoga, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao
37/Posl.br.Pn-155/25
odvjetnik. Slijedom navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka kojom bi se naložilo tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu predstavljalo prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Rijeci, 13. veljače 2026.
S U D A C
Mate Radović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA
- tužiteljici
- zz tuženika
