Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Povrv-73/2024-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ANDRITZ Termo Energetska Postrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge OIB: 73880953014, Ulica 108 brigade ZNG 84, Slavonski Brod, zastupan po punomoćnici Željki Brandt odvjetnici iz Slavonskog Broda, P. Krešimira IV br.9, protiv tuženika OI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Višnji Babić odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave 14. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Miroslava Bračun iz Slavonskog Broda, P. Krešimira IV br. 3, pod poslovnim brojem: Ovrv- 3009/16 od dana 12.10.2016. kojim se nalaže tuženiku OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da plati tužitelju ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o., Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod, OIB: 73880953014, tražbinu u ukupnom iznosu od 21.377,47 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 02.11.2015.godine do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12. 2 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12. 2023. godine nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.137,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Ovaj postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (koji se sada ima smatrati tužbom) protiv tuženika kao ovršenika. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika, radi naplate novčanog iznosa od 161.068,54 kn /21.377,47 EUR, na temelju vjerodostojne isprave i to Računa br.: 187-01-1 od dana 22.listopada 2015

2. Povodom prigovora ovršenika (tuženika) od 20. listopada 2016., Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Miroslava Bračun iz [adresa], pod poslovnim brojem: Ovrv- 3009/16 od dana 12.listopada 2016. stavljeno je izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru (koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu) u cijelosti osporava potraživanje tužitelja navodeći da iz računa nije vidljiv osnov potraživanja, te da nije bilo osnova za izdavanje predmetnog računa. Ističe da je račun na temelju kojeg ovrhovoditelj potražuje od njega iznos nerazumljiv, nevjerodostojan te istaknut u kumulativu. Stoga nije razvidno o kojem vremenskom periodu se radi te stavke računa posebno stavka 4 i 5 e u cijelosti nerazumljive. Nadalje ističe kako iz računa nije razvidan materijalni sadržaj kao niti vrijeme nastanka proizašle obveze. Ovršenik ističe da je boravio na gradilištu izvan Republike Hrvatske te iz računa nije vidljivo za koji period i za koje gradilište se navedeni račun odnosi. Na gradilište je odlazio s ostalim radnicima kombijem te se vraćao avionom. Na gradilištu je boravio u hotelu i u iznajmljenoj kući s ostalim radnicima te poslodavac nikada nije potraživao s bilo kojeg osnova nikakve troškove od njega. Ovršeniku je prestao radni odnos u rujnu 2015. kada je preuzeo svoju osobnu dokumentaciju i poslodavac ga nije teretio za nikakve dugove, pa je nejasno po kojoj osnovi i zbog čega za ovrhovoditelj tereti. Ujedno ističe da je priloženom računu nejasno kako je mogao izraziti stavku PDV-a u iznosu od 25% kada nije specificirao niti obrazložio temeljem kojeg pravnog osnova potražuje navedeni iznos i o kojoj vrsti smještaja se radi kao i prijevoza. Slijedom navedenog, predlaže da se usvoje prigovori kao osnovani te da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage u cijelosti te da se ukinu sve provedene radnje.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj podneskom od 6. prosinca 2016. osporava prigovor tuženika, navodeći da je tuženiku dostavljen račun kao vjerodostojna isprava uz Rješenje o ovrsi, jer javni bilježnik ne bi mogao ispostaviti rješenje o ovrsi bez da je uz prijedlog dostavljena vjerodostojna isprava- račun temeljem kojeg se donosi rješenje o ovrsi. Nadalje, predmetni račun tužitelj je izdao na temelju Ugovora o organizaciji i podmirenja troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, potpisan od obiju stranaka. Račun broj 187-01-1 odnosi se na projekt Ferrybridge, Velika Britanija, gdje je tuženik upućen na rad. Na Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo, zaključen 12.svibnja 2014. tuženik je upućen na navedeno gradilište, u periodu od 18. svibnja 2014., predvidivo do 31.srpnja 2014. Člankom 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, regulirano je da će za vrijeme obavljanja poslova na navedenom gradilištu, radnik u konkretnom predmetu tuženik, snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i troškove putovanja iz Republike Hrvatske i u Republiku Hrvatsku. Stavkom 2.istog članka ugovoreno je da poslodavac, u konkretnom slučaju tužitelj, može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz, te da će uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća, organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni osobnim ugovorom između radnika i poslodavca. Sukladno navedenom, tužitelj i tuženik su istog dana 12. svibnja 2014. zaključili Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radne dozvole. U preambuli označenog Ugovora, konstatira se da je tuženik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na gradilište Ferrybridge, te da se navedenim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. U članku 1.Ugovora, utvrđeno je da poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova na tom gradilištu, a člankom 2. Ugovora, da radnik – tuženik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavcu – tužitelju koje su nastale iz aktivnosti navedenih u članku 1.istog Ugovora. Stavke 4 i 5 računa su upravo iskazane u skladu s navedenim člankom. Na navedenom računu je vidljivo je da je tuženik ukupno boravio 276 dana na navedenom gradilištu, te da je od toga 200 radnih dana ( stavka 3), kao i da je račun izdan u skladu s Ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola. Dostavlja obračun troškova organizacije smještaja i prijevoza u skladu s navedenim Ugovorom, a iz kojeg obračuna je vidljivo na što se odnose stavke sadržane u računu, o kojem gradilištu i vremenskom razdoblju se radi. Iz navedenog je razvidno na što se odnose pojedine stavke na računu te o kojem gradilištu i vremenskom periodu se radi. Tužitelj napominje kako je tuženik dio obveze po navedenom ugovoru ispunio jer je pristao na minimalnu plaću i dodatke na plaću određene kolektivnim ugovorom što je vidljivo Ankes I Ugovoru o radu od 5. studenog 2013. te da je bio upoznat s tim uvjetom.

5. Rješenjem ovog suda broj Povrv-789/16-12 donesenom na pripremnom ročištu od 19. prosinca 2017. postupak u ovoj pravnoj stvari je prekinut, te je u točki II odlučeno da će se nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-256/16.

6. Tužitelj u podnesku 15. svibnja 2020. navodi kako predlaže nastavak postupka te dodaje kako je u postupku broj Pr-258/16 koji se vodio pred naslovnim sudom povodom tužbe tužitelja pravomoćno okončan te da je u tom postupku povodom tužbe tužitelja ovdje tuženika ŠI radi utvrđenja ništetnosti podredno poništenja odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 12.05.2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12.05.2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 05.11.2013.g. sačinjen 12.05.2014. god. , prvostupanjski sud donio presudu od 30.05.2019.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora. Županijski sud u Osijeku potvrdio je presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu svojom presudom poslovni broj: Gž R-427/2019-2 od 6.veljače 2020. Navedeni postupak je od bitnog značaja za ovaj postupak jer je u tom postupku sud ocjenjujući izvedene dokaze i zaključene ugovore utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost, a niti za poništenje predmetnih ugovora. Stoga tužitelj predlaže nastavak ovog postupa i da sud izvrši uvid u navedeni spis br. Pr-256/16 te da u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da pored troškova ovršnog postupka naknadi tužitelju i trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do konačne isplate.

7. Tužitelj u podnesku od 8. ožujka 2024. dodatno ističe da je u postupku broj Pr- 258/16 Županijski sud u Osijeku svojom presudom poslovni broj: Gž R- 427/2019-2 od 6.veljače 2020.g. potvrdio je presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja OI za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora. U međuvremenu je u tom predmetu i Vrhovni sud rješenjem od 11. studenog 2020. god. broj: Revd 1506/2020-2 odbacio prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja HI kao nedopušten. Postupak broj Pr- 256/16 je od bitnog značaja za ovaj postupak jer je u tom postupku sud utvrdio da predmetni ugovori na kojima se temelji potraživanje tužitelja u ovom postupku nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva odnosno nisu ništetni, a također je utvrdio da nisu niti pobojni. Kako se potraživanje tužitelja u ovom postupku temelji na naprijed spomenutim ugovorima tužitelj predlaže da sud bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da pored troškova ovršnog postupka naknadi tužitelju i trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do konačne isplate. Tužitelj dodatno ističe da su ugovorne strane ovlaštene ugovoriti uvjete organizacije, troškova smještaja i prijevoza radnika za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i način snošenja troškova financiranja. Sud je u navedenom predmetu utvrdio da je iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i isodovanja radnih dozvola od 12.05. 2014. god. razvidno da je u preambuli istoga navedeno da je zaključenjem Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, Radnik prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na projekt Ferrybridge, te da se tim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza Radnika. U čl.1. toga Ugovora navedeno je da Poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: -prijevoza Radnika od [adresa] do Gradilišta i nazad, -primjerenog smještaja Radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na Gradilištu, te -svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa Gradilišta. U čl. 2. istog Ugovora, navedeno je da Radnik privaća obvezu naknade troškova Poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak1.) kako slijedi: -prijevoz od [adresa] do Gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 Eur-a/ povratku, -smještaj u iznosu od 121,00 EUR-a po danu provedenom na Gradilištu, -te svakodnevni prijevoz na i sa Gradilišta u iznosu od 8,00 Eur-a po radnom danu na Gradilištu. U istome članku navedeno je i da u slučaju da Poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, da poslodavac ima pravo Radniku obračunati samo razliku troškova. Za naknadu troškova iz čl.2. Ugovora u čl.3., navedeno je da će Poslodavac izdati račun (sa uključenim PDV-om) nakon završetka projekta. Člankom 4., je propisano da će Radnik izvršiti uplatu iznosa navedenih u čl. 2. Ugovora, u HRK na žiro račun Poslodavca, najkasnije 10 dana od ispostave računa Poslodavca kako je definirano u čl. 3. Ugovora, a u slučaju kašnjenja plaćanja da Poslodavac ima pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu. Nesporno je dakle, da je člankom 2. navedenog ugovora točno definirana obveza i visina naknade troškova tužitelju te je tužitelj u skladu s navedenim obračunao troškove organizacije i ispostavio predmetni račun br: 187-01-1 od 22.10.2015. g. za navedeni projekt upravo u skladu s naprijed navedenim ugovorima. Navedeno proizlazi i iz Obračuna troškova organizacije smještaja i prijevoza (projekt Ferrybridge) kao i Obračuna povrata duga za organizaciju smještaja i prijevoza koji obračuni se nalaze u spisu. Dakle, tuženik je temeljem potpisanih Ugovora, tužitelju obvezan platiti troškove organizacije smještaja i prijevoza za projekt Ferrybridge, što isti nije učinio te je tužitelj stoga pokrenuo sudski spor i od tuženika kao radnika potražuje dug po toj osnovi. Tužitelj ističe (a što je nedvojbeno utvrđeno u predmetu br. Pr-256/16), da je u cijelosti ispunio svoje obveze u skladu sa zaključenim ugovorima, organizirao smještaj i prijevoz, isplatio plaću u Velikoj Britaniji kao i sve poreze te doprinose u Republici Hrvatskoj, dok tuženik svoje obveze iz ugovora nije izvršio iako je bio u potpunosti upoznat s istim a kako je navedeno u naprijed navedenim ugovorima i kao je utvrđeno u pravomoćno okončanom predmetu.

8. Tuženik u podnesku od 17. veljače 2025. navodi kako u cijelosti osporava navode tužitelja da je u ovomu postupku potrebno primijeniti izričito odredbe Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova kojim odredbama je tužitelj naveo troškove smještaja i prijevoza. Ističe se da se u provedenomu postupku broj: Pr- 256/2016 koji je vođen radi utvrđenja ništetnosti podredno pobojnosti istog ugovora nije se raspravljalo niti se moglo raspravljati o visini spornih troškova, jer se to može samo u ovršnomu postupku. U tomu radnomu postupku raspravljalo se samo o načinu sklapanja ugovora. Nesporno je da među ugovornim stranama nije bilo suglasnosti jer su pokrenuti postupci te i iz tog razloga ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da su navedeni iznosi iz ugovora iznosi njegove tražbine kao nesporno utvrđeni iznosi. Tuženik i ovim putem ističe i opetovano predlaže kao što je i predlagao tijekom ovoga postupka da je u ovomu postupku potrebno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje a na okolnosti stvarno nastalih i plaćenih troškova koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi. U prilog ovomu tuženik navodi da je tužitelj dana 03.10.2014. godine dostavio Obavijest radnicima kojom se isti izvješćuju da je Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola nevažeći i da se isti neće primjenjivati. Nastavno na naprijed navedeno tuženik ističe da stvarno nastali troškovi koje je imao tužitelj za tuženika su nemjerljivo niži nego li je iste tužitelj postavio u Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja i prijevoza i to u trenutku kada nije niti znao koliko će isti iznositi, te za iste nije imao podlogu. Troškove je postavio ciljano na način kako su to zakonski zastupnik tužitelja kao i svjedoci tužitelja iskazivali sve u namjeri da se umanji plaća radnicima kao i u ovomu postupku tuženiku na tomu gradilištu a koju je morao isplatiti prema NAECI Sporazumu, na način da će plaću izjednačiti s plaćom radnika na ostalim gradilištima (60 EUR po danu). U prilog naprijed navedenomu tuženik tvrdi i dokazuje materijalnim dokazima da je stvarni trošak smještaja za tjedan dana u hostelu i hotelu za njega i radnika koji je s njim boravio u sobi iznosio zajedno 210,00 funti, kao što je to iznosilo i za druge radnike koji su bravili u hotelu i hostelu npr. AI. Uz naprijed navedeno tuženik predlaže priklopiti spis ovoga suda broj Pr-256/2016. Slijedom svega naprijed iznijetoga tuženik predlaže da ovaj sud u rješenju o provođenju knjigovodstvenog vještačenja postavi zadatak vještačenja koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije računa, Ugovora o najmu nekretnina, Izvoda iz poslovnih knjiga i druge relevantne financijske dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi.

9. Između stranaka nije sporno u ovom postupku: da je tuženik kao radnik tužitelja u razdoblju od 18. svibnja 2014. do travnja 2025. radio na gradilištu „Project Ferrybridge“ u Velikoj Britaniji, da su prije toga stranke sklopile Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 12.svibnja 2014. kojim su između ostalog ugovorile da se poslodavac obvezuje isplatiti radniku mjesečnu plaću propisanu u NAECI Kolektivnom ugovoru u skladu sa zakonima Velike Britanije (članak 4. stavak 3.), kao i da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu kao i putovanja iz i u RH, da poslodavac može uz suglasnost radnika organizirati smještaj i prijevoz pod uvjetima koji će biti uređeni posebnim ugovorom (članak 5.), da su istoga dana stranke sklopile Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, kojim je tužitelj kao poslodavac prihvatio obvezu organiziranja i plaćanja navedenih troškova (članak 1.), dok je tuženik kao radnik prihvatio obvezu naknade navedenih troškova poslodavcu, i to za prijevoz od [adresa] do gradilišta i natrag u iznosu od 330,00 eura, smještaja u iznosu od 121,00 eura po danu na gradilištu i svakodnevnog prijevoza na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 eura po radnom danu na gradilištu (članak 2.), da članak 2. navedenog ugovora sadrži i slijedeću odredbu: U slučaju da poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova.“, da su istoga dana (12.svibnja 2014. ) stranke sklopile i Aneks I Ugovora o radu od 5. studenog 2013. , kojim su u članku 2. izmijenili članak 10. navedenog Ugovora o radu, na način da se je poslodavac obvezao radniku za rad u redovnom radnom vremenu isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom, s tim da je člankom 4. istog Aneksa Ugovoru o radu ugovoreno: „ Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije. Po isteku ovog aneksa radnik će ostvarivati plaću koju je ostvarivao prije aneksa.“, da je povodom tužbe ovdje tuženika VI između stranaka vođen parnični postupak radi utvrđenja ništetnim članka 5. prethodno navedenog Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo te utvrđenja ništetnim u cijelosti prethodno navedenih Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola te Aneksa II Ugovora o radu, s tim da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pr- 256/16 tužbeni zahtjev odbijen. Među strankama ja sporna osnova potraživanja i vjerodostojnost računa, te visina stvarno nastalih troškova.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Miroslava Bračun iz [adresa], pod poslovnim brojem: Ovrv- 3009/16 od dana 12.listopada 2016. Računa br.: 187-01-1 od dana 22.listopada 2015., prigovor ovršenika, Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 12. svibnja 2014., Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12. svibnja 2014., Anex I. Ugovora o radu od 4. lipnja 2013. koji je sačinjen 12. svibnja 2014., tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika, Ugovor o radu od 27. svibnja 2013., Ugovor o radu od 4. lipnja 2013., presudu ovog suda broj: Pr-256/2016-41, promet tekućeg računa PBZ banke za ŽI i AI, obračun troškova organizacije i smještaja prijevoza, obračun povrata duga za organizaciju smještaja i prijevoza, uvid u spis Pr-256/1016 i pročitao sve dokaze, iskaze i isprave u navedenom predmetu, te izvršio uvid i pročitao ostalu priloženu dokumentaciju koju je dostavio tužitelj uz podnesak od 8. travnja 2025. ( platne liste – obračun plaća u Engleskoj za utuženo razdoblje, platne liste – obračun plaće u Hrvatskoj za utuženo razdoblje, ovjereni prijevod National Agreement for the Engineering Construction Industry 2013 – 2015 (NAECI 2013-2015) i obračun troškova za organizaciju, smještaj i prijevoz) obračun plaće za tužitelja, te proveo financijsko vještačenje po vještaku Jadranki Crnogorac.

11. Analizirajući navedene dokaze i primjenjujući mjerodavno pravo sud smatra da potraživanje tužitelja - ovrhovoditelja nije osnovano.

12. Uvidom u tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika ( koja se nalazi na listu 19 spisa) vidljivo je kako je ista sačinjena na način da je po mjesecima od svibnja 2014. do zaključno s ožujkom 2015. vođena evidencija sati redovnog i prekovremenog rada, evidencija dnevnica, ugovorene plaće te iznos koji je isplaćen radniku. Nadalje, iz navedene tablice je vidljivo kako je iznos u koloni XIV naveden kao razlika za organizaciju smještaja i prijevoza upravo iznos od 166.326,16 kn, a koji iznos se odbio tako što su se samo umanjili ukupno isplaćeni iznos radniku i ugovoreni iznos plaće.

13. Iz računa broj 187-01-1 proizlazi da se isti odnosi na troškove smještaja tuženika za vrijeme njegova boravka u Velikoj Britaniji u svojstvu radnika tužitelja, i to za ukupno 276 noćenja, zatim na troškove prijevoza iz Republike Hrvatske u Veliku Britaniju i natrag, kao i na troškove organizacije lokalnog prijevoza za vrijeme rada tužitelja u Velikoj Britaniji tijekom 200 radna dana, pri čemu je ukupan iznos računa umanjen sukladno odredbama NAECI kolektivnog ugovora, odnosno za one troškove smještaja i prijevoza koje je, prema navedenom kolektivnom ugovoru, bio dužan snositi poslodavac.

14. Uvidom u spis i čitanjem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj u Pr-256/16 koji se vodio pred naslovnim sudom povodom tužbe tužitelja - ovdje tuženika proizlazi da je Prvostupanjski sud donio presudu od kojom se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 12.05.2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12.05.2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 05.11.2013.g. sačinjen 12.05.2014. god., prvostupanjski sud donio presudu od 30.05.2019.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora. Županijski sud u Osijeku potvrdio je presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu svojom presudom poslovni broj: Gž R-427/2019-2 od 6.veljače 2020.

15. Uvidom u Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika dana 12. svibnja 2014., iz čl. 2. i 3., vidljivo je da je tužitelj upućen na rad na gradilište u Ferrybridge, Velika Britanija, u vremenskom periodu od 18. svibnja 2014. do predvidivo 31. srpnja 2014., te da će na gradilištu obavljati poslove zavarivača, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima poslodavca. U čl. 4., ugovoreno je radno vrijeme, naknada za ostvarene prekovremene sate rada, te isplata plaće i doprinosa. U čl. 5. ugovora pod točkom I., ugovoreno je da za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2. i 3. toga Ugovora, Poslodavac i Radnik se sporazumijevaju da će Radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH, kao i da Poslodavac može uz suglasnost i za račun Radnika organizirati smještaj i prijevoz, s time da će uvjeti pod kojima Radnik prepušta, a Poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza, biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavaca. Odredbom čl. 7., istoga Ugovora, propisano je da će Ugovor prestati istekom roka na koji je sklopljen ili po isteku potreba za rad u inozemstvu, kao i da će sva prava i obveze Radnika po povratku u RH i nadalje biti regulirana njegovim osnovnim Ugovorom o radu od 5. studenog 2013. godine.

16. Člankom 5. Ugovora o radu, radnik se obvezao poslove obavljati u sjedištu Društva, a po potrebi i izvan njega, a u čl. 10. ugovorena je isplata osnovne plaće prema koeficijentu i dodataka na plaću određenih Kolektivnom ugovoru. Iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12. svibnja 2014., razvidno je da je u preambuli istoga navedeno da je zaključenjem Ugovora o upućivanju, O prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju, na projekt Ferrybridge, te da se tim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza Radnika. U čl. 1. toga Ugovora navedeno je da Poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: prijevoza Radnika od [adresa] do Gradilišta i nazad, primjerenog smještaja Radnika tijekom cijelog vremena trajanja rada na Gradilištu, te svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa Gradilišta. U čl. 2. Ugovora, navedeno je da Radnik prihvaća obvezu naknade troškova Poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak 1.), kako slijedi: - prijevoz od [adresa] do Gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 EUR-a/povratku, -smještaj u iznosu od 121,00 EUR-a po danu proveden na Gradilištu, te - svakodnevni prijevoz na i sa Gradilišta u iznosu od 8,00 EUR-a po radnom danu na Gradilištu. U istome članku navedeno je i da u slučaju da Poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema Tarifama definiranim u NAECI kolektivnom ugovoru, da Poslodavac ima pravo Radniku obračunati samo razliku troškova. Za naknadu troškova iz čl. 2. Ugovora, u čl. 3., navedeno je da će Poslodavac izdati račun (sa uključenim PDV-om) nakon završetka projekta. Člankom. 4., je propisano da će Radnik izvršiti uplatu iznosa navedenih u čl. 2. Ugovora, u HRK na žiro račun Poslodavca, najkasnije 10 dana od ispostave računa Poslodavca kako je definirano u čl. 3. Ugovora, a u slučaju kašnjenja plaćanja da Poslodavac ima pravo obračunati zakonsku zateznu kamatu.

17. Uvidom u Aneks I ugovoru o radu od 5. studenog 2013., koji je sklopljen između stranaka dana 12. svibnja 2014., utvrđeno je da su se ugovorne strane sporazumjele da se mijenjaju odredbe ugovora o radu vezane za plaću radnika. Člankom 2., ugovorena je izmjena članka 10. ugovora o radu, na način da on sada glasi: "Za obavljeni posao iz članka 4. ovog ugovora koji je obavljen u redovitom radnom vremenu poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom. Poslodavac će isplaćivati plaću i dodatke na plaću najkasnije 15. dana nakon isteka razdoblja za koje se plaća isplaćuje." U čl. 3. Aneksa ugovora o radu, navedeno je da ostale odredbe ugovora o radu od 4. lipnja 2013., ostaju nepromijenjene i da su i dalje na snazi, a u čl. 4. da Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije, te da će po isteku toga Aneksa radnik ostvarivati plaću u iznosu koji je ostvarivao prije aneksa.

18. Radi razjašnjenja odlučnih činjenica u pogledu osnovanosti i visine potraživanja, sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje koje je izradio stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Jadranka Crnogorac iz [adresa]. U rješenju kojim je određeno vještačenje Zadatak vještaka je po uvidu u spis i priležeću dokumentaciju iskazati slijedeće: a) da li je potraživanje tužitelja specificirano u računu broj 187-01-1 od 22. listopada 2015. obračunato u skladu sa zaključenim ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12. svibnja 2014. i ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo od 12. svibnja 2014. b) koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije računa, Ugovora o najmu nekretnina, Izvoda iz poslovnih knjiga i druge relevantne financijske dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbama NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi. Rešenjem je također naloženo tuženiku da vještaku da na raspolaganje i uvid potrebnu dokumentaciju za provođenje vještačenja.

19. U nalazu i mišljenju vještakinja Jadranka Crnogorac navodi da Ugovorni dio dokumentacije, te ostali dio dokumentacije iz sudskog spisa i dokumentacije koja je dostavljena vještaku je korišten za matematički izračun u ovom nalazu vještačenja. U dokumentaciji tužitelja je vidljivo da je isti preračunavao na bazi zbrojnih izračuna jedinične iznose po danima, što je iskazao u računu uz izbijanje PDV u tim izračunima, a zatim uz naknadni obračun i dodavanje PDV-a u ispostavljenom računu tužitelja prema tuženiku, a koji je rekonstruiranom u tablici 2. 10 U nalazu vještačenja u izračunatom iznosu nije iskazan PDV prema mjestu oporezivanju u RH, a što je tužitelj iskazao na svom računu. Isto je porezno pitanje, a ne pitanje za vještaka. Vještak ističe da je smještaj tuženika bio u nekretnini u Velikoj Britaniji, a također i svakodnevni prijevoz iz smještaja tuženika na posao na gradilište i na mjesto rada i natrag je bio u Velikoj Britaniji, te uvažavajući navedeno prilikom obračuna PDV mora se prethodno utvrditi mjesto oporezivanja, a uvažavajući opća načela oporezivanja PDV-om i pojedine izuzetke od općih načela oporezivanja. Nalazom vještačenja je postavljen izračun na bazi ugovorenog u pravnim aktima i na bazi dostavljene dokumentacije. Potraživanje tužitelja koje je specificirano u računu 187-01-1 od 22.listopada 2015. je obračunato u skladu sa zaključenim ugovorom o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12.svibnja 2014. i ugovorom o upućivanju na rad u inozemstvo 12. svibnja 2014.

20. Vještak u svom nalazu nadalje navodi kako ne može odraditi postavljeni dio zadatka pod IV .b) Koliko su temeljem vjerodostojne dokumentacije računa, Ugovora o najmu nekretnina, Izvoda iz poslovnih knjiga i druge relevantne financijske dokumentacije iznosili stvarno nastali i plaćeni troškovi koje je platio tužitelj za tuženika po svim naprijed navedenim osnovama iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, a nakon što se isti umanje za dio troškova koje je tužitelj platio prema odredbi NAECI sporazuma koje je bio u obvezi snositi jer nije dostavljena potrebna dokumentacija i tužitelj je dostavio dopis kojim objašnjava da je nema.

21. Na prigovore tuženika vještak je dostavio dodatno očitovanje od 23. lipnja 2025. kao i usmeno odgovarala na pitanja na ročištu od 14. siječnja 2026u kojem je navela kako vještak je pri samoj izradi ponude za vještačenje naveo koju bi mu dokumentaciju trebalo dostaviti da bi mogao napraviti vještačenje prema prijedlogu tuženika. Zadatak vještačenja je obuhvaćao dio prijedloga tuženika. Vještak je čekao dostavu dodatnih dokumenata, da bi zaključio vještačenje. Nakon što je tužitelj u spis dostavio dopis kojim objašnjava da nema potrebnu dokumentaciju, vještak je zaključio nalaz sa dokumentacijom koja mu je dostavljena. Stoga je vještak napravio samo vještačenje pod a) u postavljenom zadatku. Vještak se ograđuje od pravnih pitanja navedenih u ugovornoj dokumentaciji između tužitelja i tuženika, a o istoj će odlučiti sud. Ugovorni dio dokumentacije, te ostali dio dokumentacije iz sudskog spisa i dokumentacije koja je dostavljena vještaku je korišten za matematički izračun u ovom nalazu vještačenja. Vještak se u potpunosti se ograđuje od toga da li je tužbeni zahtjev tužitelja pravno osnovan ili ne. Nalaz vještačenja i izračun je napravljen temeljem dostavljene dokumentacije tužitelja i temeljem Rješenja suda.

22. Sud ocjenjuje da je nalaz vještaka detaljan, stručan i obrazložen te da jasno ukazuje na nesklad između ugovorne i stvarne osnovanosti tužiteljeva potraživanja. Nalaz je prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu u kojem se temelji na priloženim dokumentima i financijskim izračunima, dok u preostalom dijelu potvrđuje nedostatak dokaza na strani tužitelja glede visine stvarno nastalih troškova.

23. U podnesku od 13. svibnja 2025. proizlazi da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom iz koje bi se moglo utvrditi kada i koliki iznos je platio na ime troškova smještaja i prijevoza radnika, među kojima je i tuženik, za vrijeme rada u Velikoj Britaniji, jer mu je u požaru na upravnoj zgradi izgorjela sva originalna računovodstvena dokumentacija, pa tako i dokumentacija za koju postoje zakonski rokovi za čuvanje.

24. Po ocjeni ovoga suda, navedene okolnosti ne predstavljaju opravdan razlog zbog kojega tužitelj ne bi bio u mogućnosti dokazati kolike je stvarne troškove smještaja i prijevoza radnika, među kojima je bio i tuženik, platio za vrijeme njihova rada u Velikoj Britaniji tijekom 2014. Naime, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj 187/01-1 podnesen je javnom bilježniku 10. listopada 2016., dok je predmetni račun izdan 22. listopada 2015., dakle prije nastanka požara na koji se tužitelj poziva. Nadalje, u spis su od strane tužitelja dostavljeni i Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, te Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishođenja radnih dozvola, oba sklopljena 12. svibnja 2014., kao i obračuni troškova organizacije smještaja i prijevoza za tuženika koje je sačinila Služba ljudskih potencijala tužitelja. Navedene okolnosti upućuju na zaključak da je tužitelj u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i nakon prigovora ovršenika vrijeme raspolagao dokumentacijom na temelju koje se moglo utvrditi kolike je stvarne troškove smještaja i prijevoza doista platio za tuženika tijekom njegova rada u Velikoj Britaniji. Nadalje, čak i u slučaju da je dio navedene dokumentacije naknadno uništen u požaru, tužitelj je imao mogućnost pribaviti istu ili njezine preslike na drugi način, što, međutim, nije učinio. Slijedom toga, po ocjeni ovoga suda, tužitelj nije dostavio dokaze na temelju kojih bi se moglo pouzdano utvrditi koliki su stvarni troškovi smještaja i prijevoza doista plaćeni za tuženika za vrijeme njegova rada u Velikoj Britaniji, iako je tuženik od početka postupka osporavao visinu troškova smještaja i prijevoza koje je, prema računu broj 187/01-1.

25. Kako je već navedeno i među strankama nije sporno da su presudom donesenom u predmetu ovog suda broj: Pr- 256/2016 odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja ovdje tuženika za utvrđenje ništetnosti podredno poništenja predmetnih Ugovora (odredbe sadržane u čl 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 12. svibnja 2014.g., u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 12. svibnja 2014.g. i Aneksa I ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 5. studenog 2013., sačinjen 12. svibnja 2014.) ugovor nije proglašen ništetnim niti pobojnim. Neovisno od prethodno navedenog, tj. sve ako se navedeni Ugovor i ima primjenjivati, tužitelj na temelju navedenog ugovora ostvaruje pravo potraživati stvarni trošak koji je imao na ime prijevoza i smještaja radnika. Naime, kada stranke u članku 1. navedenog Ugovora ugovaraju da prijevoz i smještaj organizira i plaća tužitelj kao poslodavac, dok se člankom 2. Ugovora tuženik kao radnik obvezuje naknaditi navedeni trošak u određenim iznosima, tada se navedene odredbe imaju tumačiti na način da se radnik obvezuje naknaditi stvarni trošak, ali do iznosa navedenih u članku 2. Ugovora po pojedinim stavkama, umanjen za eventualnu obvezu tužitelja na snošenje ovih troškova do iznosa ugovorenih Nacionalnim sporazumom za djelatnost industrijske izgradnje za područje Velike Britanije gdje su radovi izvođeni (NAECI sporazum).

26. Tuženik je tvrdio da su predmetni troškovi iznosili manje od onoga što je ugovoreno, te tijekom postupka predložio da sud naloži tužitelju da dostavi materijalne dokaze o iznosu ovih troškova. Budući da tuženik nije raspolagao ispravama kojima bi dokazao iznos troškova, već takvim ispravama raspolaže tužitelj (ispostavljeni računi i potvrde o izvršenim uplatama za usluge prijevoza i smještaja), razumljivo je da takve isprave sudu može predočiti samo tužitelj, što je na prijedlog tuženika njegova obveza u smislu članka 233. Zakona o parničnom postupku.

27. Nadalje, uvidom u tablicu Službe ljudskih potencijala tuženika (koja se nalazi na listu 19 spisa) vidljivo je da je ista sadrži evidenciju sati redovnog i prekovremenog rada, dnevnica, ugovorene plaće i iznos koji je isplaćen radniku. Nadalje, iz navedene tablice vidljivo je da je u koloni XIV, pod oznakom razlike za organizaciju smještaja i prijevoza, iskazan iznos od 166.326,16 kuna, iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku u skladu s navedenim u Ugovoru o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovoru o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola koji su ugovoreni 12.03.2014. godine. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je vještak prikazao u tablici tablice 8. slijed izračuna je da je iznos 166.326,16 kuna dodatno umanjen za iznos 3.797,12 ( umanjenje kroz minimalnu plaću) i 1.460,50 kune ( umanjenje za dnevne prijevoza s posla i na posao) i dobiven je izračunati iznos od 161.068,54 kuna, što predstavlja potraživanje tužitelja od tuženika koje je iskazano u računu 187-01-01. Navedena tablica, kao i nalaz i mišljenje upućuje na to da utuženi iznos, odnosno iznos iz rješenja o ovrsi, nije stvarno nastali trošak, već predstavlja knjižnu razliku koja ne odgovara realno nastalim troškovima organizacije smještaja i prijevoza, za koje troškove tužitelj nje priložio niti jedan stvarni račun koji bi mogao potvrditi da su navedeni troškovi i nastali.

28. Stoga je zaključak ovog suda, iako predmetni Ugovor od 12. svibnja 2014. nije proglašen ništetnim niti pobojnim, tužitelj može potraživati samo stvarno nastale troškove prijevoza i smještaja radnika, sukladno odredbama članka 2. Ugovora i u skladu s ugovorenim iznosima prema NAECI sporazumu. Iz tablice Službe ljudskih potencijala vidljivo je da iznos iskazan kao razlika za organizaciju smještaja i prijevoza, ne predstavlja stvarno nastale troškove, već knjižnu razliku, a koja je navedena u računu koja nije dokumentirana materijalnim ispravama, te stoga ne može biti osnova za ovrhu.

29. Budući da tužitelj, unatoč upozorenju suda, nije dostavio dodatnu dokumentaciju koju je vještak zatražio radi potpunog utvrđenja stvarno nastalih troškova, sud nalazi da nije ispunio svoju dokaznu dužnost. U skladu s načelom dispozitivnosti i pravilom o teretu dokazivanja, negativne posljedice nedostatka dokaza padaju na stranu koja se na tu činjenicu poziva, u ovom slučaju tužitelja. Sud napominje da je predmetni račun tužitelja nastao temeljem internih obračuna i pretpostavki o visini troškova, a ne na temelju stvarno nastalih i dokumentiranih izdataka. Vještak je u svom nalazu istaknuo kako u spisu nema ulaznih računa, potvrda o plaćanju, ni knjigovodstvenih kartica troškova koji bi dokazivali da je tužitelj imao stvarne rashode prema trećim osobama (dobavljačima smještaja, prijevoza ili radnih dozvola). Iz tog razloga vještak nije mogao utvrditi stvarnu visinu troškova, što je od odlučne važnosti jer prema članku 219. Zakona o parničnom postupku svaka strana snosi teret dokazivanja činjenica na koje se poziva.

30. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je izvršio pravnu ocjenu tužbenog zahtjeva u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika naknadu troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola za razdoblje rada tuženika na projektu Ferrybridge u Velikoj Britaniji, pozivajući se na odredbe Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo i Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, oba od 12. svibnja 2014. godine. Iako je u ranijem sudskom postupku Pr-256/16 utvrđena valjanost tih ugovora, predmet ovog spora nije pitanje njihove pravne valjanosti, nego pitanje osnovanosti i visine konkretnog novčanog potraživanja koje proizlazi iz njihove primjene. Prema članku 219. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka dužna je dokazati činjenice na koje se poziva radi ostvarivanja svog zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan dokazati da su mu za tuženika doista nastali i plaćeni troškovi u visini koju potražuje. Međutim, iz izvedenih dokaza, proizlazi da tužitelj nije pružio vjerodostojne dokaze o stvarnim troškovima, niti o njihovom plaćanju prema trećim osobama. Račun broj 187-01-1 od 22.listopada 2015. godine, na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, izrađen je prema internom obračunu, a ne prema stvarnim troškovima. Sud nadalje napominje da eventualno potraživanje tužitelja po toj osnovi može postojati samo u visini stvarno nastalih i plaćenih troškova, a ne u visini unaprijed utvrđenih paušalnih iznosa koji nisu potkrijepljeni dokumentacijom. Naime, visina potraživanja po osnovi naknade troškova ne može utvrditi isključivo prema ugovorenim iznosima, bez utvrđenja jesu li i u kojem opsegu ti troškovi stvarno nastali i bili plaćeni. Stoga je činjenica stvarno nastalih i dokumentiranih troškova odlučna za pravilnu primjenu materijalnog prava.

31. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik preuzeo obvezu naknade poslodavcu troškova nastalih po osnovi smještaja i prijevoza, i to: troškova prijevoza od [adresa] do gradilišta i natrag u iznosu od 330,00 eura po povratku, troškova smještaja u iznosu od 121,00 eura po danu provedenom na gradilištu, kao i troškova svakodnevnog prijevoza na gradilište i s gradilišta u iznosu od 8,00 eura po radnom danu provedenom na gradilištu (članak 2. stavak 1. Ugovora). Ujedno je ugovoreno da, u slučaju kada bi poslodavac bio obvezan nadoknaditi troškove smještaja i prijevoza prema tarifama propisanim NAECI kolektivnim ugovorom, ima pravo tuženiku obračunati isključivo razliku između stvarno nastalih troškova i troškova koje je dužan snositi prema navedenom kolektivnom ugovoru, kao i da će tužitelj, nakon završetka projekta, tuženiku izdati račun s uključenim porezom na dodanu vrijednost (članak 2. stavak 2. i članak 3. Ugovora). Ovaj sud ocjenjuje da iz predmetnih ugovora jasno proizlazi da je poslodavac dužan prvo platiti troškove, te da se račun koristi kao sredstvo dokumentiranja i obračuna troškova prema radniku odnosno tuženiku, ali ne stvara automatsko pravo na naplatu iznosa bez dokazivanja stvarnog nastanka i plaćanja troškova. Dakle, iako ugovor sadrži ugovorene iznose po danu ili po povratku, ti iznosi ne predstavljaju paušalne ili fiktivne obveze tuženika, nego služe kao gornja granica obračuna troškova, dok se stvarno potraživanje mora temeljiti na dokazanim i stvarno nastalim troškovima. Naime, iznos od 121,00 eura za trošak smještaja po danu je izrazito visoka cijena smještaja za radnike, a poslodavac ne smije zarađivati na materijalnim troškovima smještaja ili prijevoza radnika, jer bi zarađivanje poslodavca na materijalnim troškovima smještaja i prijevoza bilo suprotno članku 4. stavku 2. točka b. Konvencije o zaštite plaća broj 95, koju je potpisala i Republika Hrvatska.

32. Predmetni Ugovori su također jasno podređeni odredbama NAECI kolektivnog ugovora, što znači da radnik ne snosi troškove koje prema kolektivnom ugovoru plaća poslodavac, već je njegova obveza ograničena na razliku. Poslodavac, sukladno tome, snosi teret dokazivanja stvarno nastalih i stvarno plaćenih troškova. Nepodnošenje vjerodostojnih dokaza o plaćanju troškova smještaja i prijevoza onemogućava ostvarivanje potraživanja, osobito kada tuženik dosljedno osporava iznos i činjenicu plaćanja ovih troškova u utuženom iznosu. Slijedom, navedenoga ovaj sud smatra da račun broj 187/01-1 sam po sebi nije dovoljan dokaz stvarno nastalog troška, te da je tužitelj bio dužan dokazati stvarno plaćene troškove smještaja i prijevoza. Teret dokazivanja stvarnog nastanka i visine troškova u potpunosti snosi tužitelj kao poslodavac, što proizlazi iz prirode ugovora i članka 7. i 219. ZPP-a. Kako tužitelj nije dokazao stvarno nastale troškove niti njihov opseg, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen.

33. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao ni postojanje ni visinu potraživanja, pa je odlučeno kao u izreci ove presude, odnosno da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne javnog bilježnika Miroslava Bračun iz [adresa], pod poslovnim brojem: Ovrv- 3009/16 od dana 12.10.2016.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan tuženiku priznao:

- trošak sastava prigovora na ovrhu javnog bilježnika u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 11 Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu od 19. prosinca 2017. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 2. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 1. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2026.. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr 9. toč. 5. Tarife,

- ročište za objavu presude u iznosu 100 EUR sukladno Tbr 9. toč 3 Tarife,

-trošak sastava 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku sukladno Tbr 8. toč. 1. Tarife u iznosu od po 500,00 EUR-a i to za podneske od 28. prosinca 2016., 13. veljače 2017., 5. svibnja 2017. i 10. lipnja 2020. (ukupno za navedene podneske iznos od 2.000,00 EUR)

- trošak sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova i to za podneske od 17. veljače 2025., 28. veljače 2025., 17. lipnja 2025., 30. srpnja 2025., 11. kolovoza 2025., 23. prosinca 2025., 9. siječnja 2026. za svaki podnesak iznos od 250,00 EUR-a dakle ukupno iznos od 1.750,00 EUR

-pdv na navedene radnje u iznosu od 1.587,50EUR

- predujam za vještačenje u iznosu od 200,00 EUR

Tuženiku je dakle priznat ukupni trošak 8.137,50EUR

Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte