Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-37/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o. Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 13, OIB: 91868082461, zastupano po punomoćniku Luki Gulanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 Ovrj-318/2014-89 od 08. travnja 2025., 13. veljače. 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Ovrj-318/2014-89 od 08. travnja 2025.

II. Odbija se ovršenikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 14. ožujka 2025. kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u cijelosti sadržajno ističući žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014- dalje: OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti odgodu ovrhe, a podredno ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije utemeljena.

5. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nakon što je utvrdio kako je ovršenik podnio tužbu za utvrđenje ništavosti ovršne isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi u ovom postupku, te je smatrao da ovršenik u prijedlogu za odgodu nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, odnosno da u konkretnom slučaju ne bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ.

6. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- raniji ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. zatražio je određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika temeljem ovršne isprave Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje solemniziranom od strane javnog bilježnika Sanje Barbarić pod posl.br. OV-20595/2011 (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenog između Zagrebačka banka d.d. kao davatelja kredita i trgovačkog društva PM.STUDIA FORUM d.o.o. kao korisnika kredita te ovršenika kao založnog dužnika i jamca, a koji je solemniziran 27. 12. 2011. po javnom bilježniku Sanji Barbarić,

- rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. studenoga 2014. pod posl.br. Ovr-3060/2014 određena je predložena ovrha,

- treća osoba GC (supruga ovršenika) je 05. prosinca 2014. podnijela prigovor treće osobe te je rješenjem od 13. listopada 2015. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom u dijelu koji osporava,

- zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2016. određeno je spajanje spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3060/14 i Ovrj-1026/14, a zaključkom od 29. kolovoza 2018. određeno je spajanje spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4965/2018 i Ovrv-16845/2017 sve na spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrj-318/14,

- rješenjem od 7. listopada 2022. utvrđena je promjena ovrhovoditelja na način da je na mjesto trgovačkog društva Zagrebačka banka d.d. stupio novi ovrhovoditelj DDM Invest III AG, Švicarska, 6300 Zug, Landis&Gyr strasse 1, OIB: 42497989050, a rješenjem od 19. travnja 2024. dopuštena je promjena ovrhovoditelja na način da je na mjesto DDM Invest III AG, Švicarska, 6300 Zug, Landis&Gyr strasse 1, OIB: 42497989050 stupio novi- trenutni ovrhovoditelj naveden u uvodu ove odluke

- rješenjem od 04. svibnja 2022. obustavljena je ovrha u odnosu na tadašnjeg I. ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d. određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrj-318/2014 od 07. veljače 2014. radi namirenja tražbine ovršenika

- ovršenik 14. ožujka 2025. podnio ovom sudu predmetni prijedlog za odgodu ovrhe koji je rješenjem prvostupanjskog suda od 08. travnja 2025. odbijen kao neosnovan

- rješenjem od 08. travnja 2025. obustavljena je ovrha u odnosu na tadašnjeg II. ovrhovoditelja određena rješenjima o ovrsi Ovrj-1026/114 od 07. listopada 2014, Ovrv-7723/17 od 19. listopada 2017. i Ovrv-7722/2017 od 19. travnja 2017.

- rješenjem od 14. svibnja 2025. doneseno je rješenje o dosudi predmetne nekretnine kupcu ĆC

7. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu smatrajući kako ovršenik nema status potrošača pa da nema ni mjesta izravnoj primjeni presude Suda EU C- 407/18 u odnosu na odgodu ovrhe kako to pogrešno smatra ovršenik. Također, sud utvrđuje kako se ovrha ne može odgoditi niti iz razloga kojeg propisuje članak 65. OZ-a jer, iako je nesporno ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 4. ovršenik nije kumulativno učinio vjerojatnim kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti je učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Prvostupanjiski sud zaključuje kako nije relevantan niti istaknuti prigovor prava na dom jer ovršenik ničim ne dokazuje svoje navode, a i kako je zakasnio s navedenim prigovorom s obzirom na to da se isti može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi pa stoga u načelu sud nije dužan odlučivati o istom u daljnjem tijeku ovršnog postupka.

8. U smislu članka 65. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 10. OZ. Ispitujući i ocjenjujući vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje polazi se od imovinskih prilika ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

9. Ovaj drugostupanjski sud, cijeneći žalbene navode ovršenika, zaključuje kako ovršenik nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi bio u nemogućnosti namiriti svoju tražbinu u postupku protuovrhe u slučaju da se ova ovrha ocijeni nedopuštenom. Također nije ni učinio vjerojatnim da bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa nije ni ispunjen jedan od kumulativno postavljenih uvjeta iz članka 65. OZ-a. Ovršenik će, u slučaju uspjeha u parnici radi utvrđenja ništetnosti predmetne javnobilježničke isprave imati pravo na povrat naplaćenog od ovrhovoditelja putem protuovršnog postupka, a imat će i pravo na naknadu cjelokupne štete koja mu eventualno nastane ovim postupkom putem posebne parnice sukladno članku 62. OZ-a. Notorno je da svaki ovršenik u svakom ovršnom postupku trpi štetu jer je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika no isti je nužan kako bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoja prava.

10. U odnosu na žalbene navode kako i predmetni ugovor o kreditu koji je povod ovom postupku treba tretirati kao potrošački, iako to nesporno nije, ovaj drugostupanjski sud navodi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako ovršenik nije potrošač u predmetnom odnosu pa nema ni pravo na zaštitu koju garantira Direktiva 93/13 EEZ. Naime, naprijed navedeni ugovor o kreditu predstavlja ugovor za financiranje profesionalne djelatnosti i isti po svojoj prirodi nije potrošački jer je zaključen u okviru poslovnih aktivnosti korisnika kredita tvrtke kojoj je ovršenik bio direktor u trenutku zaključenja ugovora.

11. Slijedom svega navedenog, budući da predmetni ugovor ispravno nije ocijenjen kao potrošački, a nisu ni kumulativno ostvarene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

12. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovršenik pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti ovršenikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

13. Ovršenikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer ovršenik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 13. veljače 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić