REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-104/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, zastupano po opunomoćeniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. siječnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika po zaposlenju tužitelja OB i opunomoćenika tuženika Bojana Nikolića, te uz javnu objavu presude, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, iznos od 1.641,69 eura (tisuću šesto četrdeset jedan euro i šezdeset devet centi) sa zateznom kamatom od 5,75% godišnje, počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura (tisuću petsto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. siječnja 2021. i tijekom postupka navodi da je osiguranik tužitelja LB **.**.2010. u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne povrede. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovu povrede izvan rada LB rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj spisa: 157978 od 19. srpnja 2018., i to počevši od 18. siječnja 2018. Osiguranik tužitelja LB teške tjelesne povrede zadobio je u prometnoj nesreći 18. ožujka 2010. u Osijeku, na križanju Sljemenske i Banjalučke ulice kao putnik na mopedu registarske oznake i broja [registarska oznaka], a prometnu nesreću prouzročio je SB upravljajući mopedom marke "Kymco Cobra", obvezno osiguran kod tuženika – broj police osiguranja: 068300367556.

1.1. Protiv KB vođen je kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: Ksm-106/10, te je isti proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete, a posljednji zahtjev – tužba bio je 3. lipnja 2019., te je presudom Trgovačkog suda u Osijeku od 18. prosinca 2020., poslovni broj: P- 170/2019, tuženik obvezan naknaditi štetu tužitelju koji je isti pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 18. siječnja 2018. do 31. svibnja 2019.

1.2. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine priznate po osnovu povrede izvan rada osiguraniku LB za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 12.369,35 kuna/1.641,69 eura[1] . Za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2020. tužitelj je osiguraniku LB po osnovu invalidske mirovine isplatio iznos od 17.670,51 kuna/2.345,28 eura, koji iznos je tužitelj umanjio za 30% utvrđenog doprinosa osiguranika nastanku štetnog događaja, tako umanjen iznosi 12.369,35 kuna/1.641,69 eura. Tužitelj nadalje ističe kako sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. – dalje: ZOMO), a koji je vrijedio u momentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2020., tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu.

1.3. Tužitelj nadalje ukazuje da obzirom na činjenicu da je moped "Kymco Cobra" oznake i broja [registarska oznaka] u momentu štetnog događaja bilo je obvezno osigurano kod tuženika – polica osiguranja 068300367556, to je tuženik na temelju odredbe članka 161. i 164. ZOMO odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 12.369,35 kuna/1.641,69 eura. Slijedom iznesenih činjenica i predloženih dokaza te uređenom tužbenom zahtjevu na ročištu održanom 16. siječnja 2026., tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu: "Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, iznos od 1.641,69 eura (tisuću šesto četrdeset jedan euro i šezdeset devet centi) sa zateznom kamatom od 5,75% godišnje, počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje kao nespornu činjenicu da se 18. ožujka 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo – moped, registarske oznake [registarska oznaka], koji je na dan prometne nezgode bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. U bitnome osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, prvenstveno iz razloga što utuženo potraživanje nije šteta iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09. – dalje: ZOOP), a osnovanost potraživanja tužitelja prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a.

2.1. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku LB bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu osiguranika tužitelja LB i to u visini te razlike, a te stvarne štete (obveze) u konkretnom slučaju nema. Ističe da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela ("razmjerni iznos mirovine") radi čega se ističe da tužitelj nikako ne može od tuženika potraživati puni iznos mirovine za period od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2020.

2.2. Tuženik ukazuje na mnogobrojnu sudsku praksu te ističe da tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. ZOOP-a, budući da tužitelj dokazima koje je priložio uz tužbu nije dokazao da mu je na temelju odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik. U konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno je prosuđivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a jer je to jedini zakon po kojemu se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na pravni status tuženika kao osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

2.3. Valja ukazati kako je tuženik na ročištu održanom 16. siječnja 2026. povukao dokazni prijedlog za provođenjem medicinskom vještačenja, kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja, saslušanjem svjedoka GB, LB, a kako je predloženo u odgovoru na tužbu. Isto tako, podneskom od 16. svibnja 2023. tuženik je povukao dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost postojanja i visine štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.

3. U dokaznom postupku, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to rješenje tužitelja s prilozima od 19. srpnja 2018. (list 3 do 15 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-170/2019 (list 16 do 22 spisa), ostale priloge uz tužbu (list 23 do 50 spisa), priloge uz odgovor na tužbu, analizu alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti Centra Ivan Vučetić (list 75 spisa), otpusno pismo za LB (list 76 spisa), priloge uz podnesak tužitelja (list 81 do 93 spisa) te priloge uz podnesak tuženika od 16. svibnja 2025. (list 132 do 170 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine priznate po osnovi ozljede izvan rada korisniku mirovine LB za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2020. i to u visini 70% isplaćene mirovine umanjene za doprinos osiguranika tužitelja nastanku predmetne štete.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja LB ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 18. ožujka 2010., u kojem je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika.

6. Spornom se ukazuje prije svega osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje u tekstu: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZOOP).

7. Prema ocjeni ovoga suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP- a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u svezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023 proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a koje pravno shvaćanje nije napušteno, pa su neosnovani navodi tužitelja da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZMO, te s time u vezi i pozivanje na odluke koje odstupaju od tog shvaćanja.

8. Valja se osvrnuti i na navod tužitelja da je ZMO lex posterior u odnosu na ZOOP, valja reći da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada HZMO može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojim može potraživati naknadu stvarne štete. ZOOP pak propisuje pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete. Dakle, iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Takav stav je iznesen i u odluci VSRH broj Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.

9. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9.1. U smislu citirane odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Isti stav je izražen u odluci VSRH broj Rev 553/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja. Drugim riječima, obveza tuženika ne postoji ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio manji ili bi bio jednak razmjernom iznosu mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu.

10. Teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu je na tužitelju, a ovo sukladno članku 219. ZPP-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

10.1. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a. Tužitelj se u podnesku od 30. prosinca 2021. izričito protivio prijedlozima tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost postojanja i visine štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a. Valja opetovano ukazati kako je tuženik podneskom od 16. svibnja 2023. povukao dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost postojanja i visine štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a. S tim u vezi je za istaknuti da tužiteljeva potvrda o isplatama nema značaj javne isprave (iako je u potvrdi navedeno da ima značenje javne isprave) pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao, dapače nije ni predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

11. Kako tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina, koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Obzirom tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjevu (niti je za to predložio odgovarajuće dokaze), uvažavajući načelo ekonomičnost postupka, sud nije izveo niti druge predložene dokaze, a na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom da je među strankama sporna i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, kao i uzročno-posljedična veze između štetnog događaja i umirovljenja tužiteljevog osiguranika.

13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tuženiku priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za: - sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), nazočnosti na ročištu 12. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 18. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 16. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife) te nazočnosti na ročištu 16. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 1.200,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi sveukupno 1.500,00 eura.

13.1. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući taj trošak nije niti imao. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Đakovo, 13. veljače 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, putem opunomoćenika