Poslovni broj: Ps-5/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

Ivanić-Grad, Športska 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Tomislavu Štefanoviću i Ivoru Štefanoviću, odvjetnicima u Ivanić- Gradu, protiv I-tuženika ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Ivanić- Gradu, i II-tuženice-protutužiteljice ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić- Gradu, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika I-tuženika, II- tuženice - protutužiteljice osobno i njenog punomoćnika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 13. veljače 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da su tuženici ME, OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], smetali tužiteljicu JE, OIB [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić- Gradu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanić-Grad, upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška], [broj poduloška], zgrada u [adresa], kućni broj 1, sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], stana na drugom katu – lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i kuhinje sa nus prostorijama, ukupne površine 55 m2 na način da su dana 15. travnja 2025. neovlašteno ušli u stan, a potom u razdoblju između 15. i 23. travnja zamijenili postojeću bravu na ulaznim vratima novom bravom i oduzeli tužiteljici posjed toga stana pa se nalaže tuženicima u roku od 8 dana uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da zamjene novu bravu ranije postojećom ili tužiteljici predaju ključeve ulaznih vrata stana i ovaj stan predaju u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari, te se tuženicima zabranjuje ubuduće svako ovakvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice na opisani način.

II/ Tuženicima se nalaže naknaditi tužiteljici parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po referentnoj stopi uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“

II Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetala tuženicu-protutužiteljicu ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem faktičnom mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, i to stana na drugom katu-lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i kuhinje s nus prostorijama, ukupne površine 55 m2, s drvarnicom i garažom u dvorištu, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], kućni broj 1, sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], upisan u [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Grad, na način da je početkom svibnja 2025. godine, što je tuženica- protutužiteljica saznala 7. svibnja 2025. godine, zamijenila bravu na ulaznim vratima, te je ulazna vrata stana zaključala, čime je tuženici-protutužiteljici ŠE oduzela posjed gore navedene nekretnine, pa se nalaže tužiteljici-protutuženici JE da u roku od 15 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da zamjeni novu bravu ranije postojećom ili da tuženici-protutužiteljici ŠE preda ključeve ulaznih vrata stana, odnosno da tuženici-protutužiteljici ŠE omogući posljednji mirni posjed navedene nekretnine na način da omogući tuženici- protutužiteljici ŠE posjed navedene nekretnine - stana kakav je imala prije čina smetanja posjeda, te se zabranjuje tužiteljici-protutuženoj JE svako takvo ili slično smetanje ubuduće pod prijetnjom novčane kazne, te se nalaže tužiteljici- protutuženici JE da u roku od 15 dana tuženici-protutužiteljici ŠE trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa ona kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja tače počev od dana donošenja ovog rješenja 13. veljače 2026. pa do isplate.

III Nalaže se tužiteljici-protutuženici JE da u roku od 15 dana I- tuženiku ME naknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR.

Obrazloženje

1.1 Tužiteljica JE podnijela je u ovoj parnici tužbu protiv I-tuženika ME i II-tuženice ŠE radi smetanja posjeda, te u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Ivanić-Grad u zk- ulošku broj [broj ZK uloška], [broj poduloška], i to stan na drugom katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i kuhinje sa nus prostorijama, ukupne površine 55 m2, sa drvarnicom i garažom, u zgradi u [adresa], kućni broj 1, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica].

1.2 Dalje navodi da je 15. travnja 2025. došla prozračiti stan te je u stanu zatekla tuženike, koji su je počeli vrijeđati, a I-tuženik ME ju je i fizički napao i zadao joj ozljede. ŽE ju je pokušala zaštititi, pa su i nju tuženici vrijeđali, a I- tuženik je fizički napao i nju, pa je pozvala policiju. Nakon nekoliko dana ponovo je došla do stana, ali nije mogla ući jer je na ulaznim vratima promijenjena brava. Tužiteljica je uvjerena da su upravo tuženici promijenili bravu. Ovo stoga što je II- tuženica ŠE kćerka sada pok. LE koji je imao pravo plodouživanja stana na ½ dijela tužiteljice. Naime, LE je bivši suprug tužiteljice, koji je umro **.**.2025. a koji je upravo taj stan darovao tužiteljici, što II-tuženica ne može prihvatiti.

1.3 Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da ovaj sud rješenjem deklaratorno utvrdi smetanje posjeda kako je opisano gore i da se tuženicima naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja, na način da zamjene novu bravu ranije postojećom ili tužiteljici predaju ključeve ulaznih vrata stana, i tako stan vrate u posjed tužiteljice. Tužiteljica je potraživala i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama. 2 U odgovoru na tužbu I-tuženik ME (list 17-19) je osporio da bi počinio smetanje posjeda kako se to opisuje i tvrdi u tužbi, i osporio je tužbeni zahtjev. Priznaje činjenicu da je tužiteljica vlasnica stana opisanog u tužbi, ali izričito poriče da bi na dan 15. travnja 2025. tužiteljica bila u posjedu tog stana. Tvrdi da je tada u posjedu stana bila II-tuženica ŠE, kojoj je kao svojoj bivšoj supruzi toga dana, kao i više puta prije toga, pomagao oko svega u vezi sa stanom. Konkretno, 15. travnja 2025. na njezinu molbu došao je pomoći počistiti i pospremiti stan, i zapravo je imao pravni položaj pomoćnika II-tuženice u posjedovanju stana. Dalje u odgovoru na tužbu I-tuženik pojašnjava kako je u tom stanu ranije živio njen otac, sada pok. LE, koji je bolovao od karcinoma pa je II-tuženica u posljednje dvije – tri godine brinula o njemu i dolazila mu u posjete. Pok. LE je bio ovlaštenik prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja na stanu upisanog u zemljišnoj knjizi, dok je II-tuženica bila u posjedu stana. To stoga što je osim oca jedina imala ključ stana, redovito je dolazila u stan i u stanu imala svoje stvari. Tvrdi kako je tužiteljica nakon razvoda svojom voljom napustila posjed stana, uopće nije dolazila LE, godinama nije s njim bila u dobrim odnosima, te je LE za života protiv nje pokrenuo parnicu radi opoziva darovanja stana. Nakon pogreba LE koji je organiziran 14. travnja 2025. slijedećeg dana 15. travnja 2025. sa II-tuženicom došao je u stan kako bi ga ponovo očistili i prozračili, te uzeli dokumente pok. LE radi odjave. Dok su bili u stanu, uz širom otvorena ulazna vrata, u stan je došla tužiteljica sa još jednom ženom, i uz prijetnje fizički i psihički nasrnula na tuženike. Zaključno, predložio je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju naknadu troškova postupka.

3 U odgovoru na tužbu II-tuženica ŠE (list 11-12) također je osporila da bi počinila smetanje posjeda kako se navodi u tužbi, i osporila je tužbeni zahtjev. Tvrdi kako tužiteljica uopće nije bila u posjedu spornog stana jer je iz stana otišla kad je napustila LE, svojeg bivšeg supruga i oca II-tuženice. U stanu je do svoje smrti 10. travnja 2025. živio njezin otac LE, a II-tuženica je zajedno s njim bila u posjedu stana. Ovo na način da je imala ključeve stana, redovito je dolazila u stan, i u stanu je imala svoje stvari. Pok. LE bio je ovlaštenik osobne služnosti doživotnog plodouživanja upisane u zemljišnoj knjizi, te je protiv tužiteljice pokrenuo parnicu radi opoziva darovanja stana koji je predmet spora. Navodi kako je nakon smrti oca LE zajedno sa I-tuženikom došla očistiti stan, odnekud se pojavila tužiteljica, provocirala i inicirala fizički napad na I-tuženika. Kasnije, kad je oko 8. svibnja 2025. došla do stana i htjela ući saznala je da je tužiteljica nasilno promijenila bravu stana i tako II-tuženici onemogućila dotadašnji posjed stana. Zbog toga je II-tuženica protiv tužiteljice podnijela protutužbu. Protutužbenim zahtjevom II- tuženica, sada i protutužiteljica, traži da ovaj sud rješenjem deklaratorno utvrdi smetanje posjeda zamjenom brave na ulaznim vratima stana, i da se tužiteljici – protutuženici naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja, na način da zamjeni novu bravu ranije postojećom ili II-tuženici preda ključeve ulaznih vrata stana, tako da II- tuženici omogući posjed spornog stana kao prije čina smetanja. Također je potraživala i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3 Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza, svakog zasebno i svih dokaza u ukupnosti, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice JE neosnovan, dok je protutužbeni zahtjev II-tuženice-protutužiteljice ŠE osnovan. 4 Saslušana kao stranka, tužiteljica-protutuženica JE iskazala je (list 36-38) kako je sa pok. LE počela živjeti približno 2013. godine, da bi se vjenčali 2015. godine, i zatim približno 6 godina zajedno živjeli u stanu u [adresa] koji je predmet spora. Taj stan joj je darovao u vlasništvo, a sebi pridržao pravo da u stanu živi do kraja života. Nakon dogovora da bi stan dali u najam, preselili su u njezinu kuću u [adresa], ali se LE ipak vratio u stan u [adresa], gdje je nastavio živjeti sam. Donosila mu je obroke u stan u [adresa], osobno ili po kćerki i zetu, ali u međuvremenu su se razveli, i LE se razbolio od karcinoma pluća. I nakon ovih događaja nastavila mu je dostavljati obroke, posjećivati ga u bolnici i općenito pomagati, sve dok nije primila tužbu „za povrat stana“ odnosno raskid ugovora o darovanju. Tvrdi da je cijelo vrijeme imala ključ spornog stana, da je u stanu bila približno godinu dana prije smrti LE, a nakon njegove smrti samo jednom, i to je upravo događaj koji je predmet ove parnice. Došla je vidjeti stanje na električnom brojilu, jer od darovanja stana cijelo vrijeme plaća sve režije stana. Kad jetom prilikom sa prijateljicom ŽE došla do stana, zatekla je širom otvorena ulazna vrata, a dio stvari iz stana bio je u hodniku izvan stana. Čula je glasove na terasi, gdje je zatekla tuženike. Izrazila je II-tuženici ŠE sućut zbog smrti oca, a odmah zatim fizički ju je napao I-tuženik ME. Udarao ju je po glavi, vikao, vrijeđao, prijetio, dok je ona glasno vrištala. U jednom trenutku zavrnuo joj je ruku, oduzeo mobitel iz ruke, i udarajući njime po ogradi terase razbio ga. Prijateljica ŽE pokušala joj je pomoći, ali je I-tuženik i nju udarao nogama, i obje izgurao iz stana u hodnik. Prijateljica ŽE je uspjela telefonom pozvati policiju, no kad su policijski službenici stigli, tuženici su se zatvorili u stan i nisu htjeli otvoriti ulazna vrata. Tvrdi kako su neki dijelovi namještaja izneseni iz stana i utovareni u dva automobila pokraj zgrade. Ne zna kako su tuženici ušli u stan, a slijedećeg dana kad je došla do stana nije mogla svojim ključem otključati ulazna vrata. Zbog toga je pozvala majstora koji je razvalio bravu na ulaznim vratima i ugradio drugu, a od 1. rujna 2025. u stan je dala u najam podstanarima. Nema saznanja da li je kroz vrijeme njegove bolesti LE u posjete dolazila njegova kćerka II-tuženica ŠE. U stanu je vidjela neke knjige za koje smatra da pripadaju II-tuženici. 5 Saslušan kao stranka I-tuženik ME iskazao je (list 38-40) da tužiteljicu poznaje približno od 2012. godine kada je ona započela vezu sa sada pok. LE, i nekoliko puta susreo je u stanu koji je predmet postupka. Tijekom godina puno puta je u taj stan dolazio u posjete LE zajedno sa njegovom kćerkom II-tuženicom ŠE, u početku zbog rodbinske veze, a kasnije kad se njegovo zdravlje pogoršalo dolazili su radi pomoći koja mu je bila potrebna. Pri tome je II-tuženica oduvijek imala ključ ulaznih vrata stana, pa je tako sa II-tuženicom ušao u stan i 15. travnja 2025. jer je stan trebalo urediti, htjeli su uzeti neke svoje stvari, i dokumente pok. LE. Nakon njih u stan je došla tužiteljica sa jednom ženom, odmah započela „neprijateljski“ razgovor sa II-tuženicom podižući u zrak ruku s mobitelom, što je shvatio kao zamah ruke pa je tužiteljici iz ruke oteo mobitel i došlo je do naguravanja. Tužiteljica je pozivala u pomoć, ali udaranja nije bilo već je tužiteljicu pozvao da izađe van stana. Tu je zatekao jednog gospodina, pa se ne znajući njegove namjere sa II-tuženicom zaključao u stanu. Kasnije po izlasku iz stana i zgrade zatekli su tužiteljicu i policijske službenike, pa su svi otišli u policijsku postaju gdje su zapisane njihove izjave. Dva do tri tjedna kasnije 7. ili 8. svibnja ponovo je sa II-tuženicom došao do stana, ali našli su novu bravu na ulaznim vratima i svojim ključem nisu mogli otključati vrata. Prema njegovim saznanjima tužiteljica nije imala ključ stana, a nakon pokretanja parnice radi opoziva darovanja odnosi između LE i tužiteljice bili su izuzetno loši. Ne zna tko je plaćao režije za stan. 5 Saslušana kao stranka II-tuženica-protutužiteljica ŠE iskazala je (list 40-41) u bitnome suglasno kao i I-tuženik ME. Navodi da je u spornom stanu živjela od rođenja do odlaska na studij u Zagreb 1988. gdje se nakon studija i zaposlila. Cijelo vrijeme dolazila je kod tate u posjete. Sa tužiteljicom nije bila u dobrim odnosima pa je u vrijeme koliko je trajala zajednica tate i tužiteljice rjeđe dolazila u [adresa] i ne zna previše o njihovim odnosima. Kad je tata otišao u mirovinu 2020. godine saznala je da je tužiteljica preselila u svoju kuću na drugu adresu, a približno u isto vrijeme je pokrenuta parnica za razvod braka, i tata se razbolio. Oduvijek je imala ključ stana, a nakon pokretanja parnice radi opoziva darovanja tata je promjenio bravu na ulaznim vratima i dao joj ključ. Nakon pokretanja te parnice tata je ružno govorio o tužiteljici, pa je uzela tatin pištolj i predala ga na policiju da ne bi ubio tužiteljicu. Prema njezinom saznanju, tata se s tužiteljicom sporazumio da će on plaćati obroke kredita za automobil tužiteljice, dok će ona plaćati režije za stan.

6 Svjedok ŽE bila je u društvu tužiteljice u vrijeme spornih događaja jer je u sporni stan došla zajedno s tužiteljicom. Navodi (list 43-44) da je sa tužiteljicom zatekla otvorena ulazna vrata, prošla kroz stan i izašla na terasu, gdje su zatekle II- tuženicu i jednog gospodina. Taj gospodin je odmah uz psovke napao tužiteljicu, gurnuo je na ogradu balkona, a tužiteljica je uzela svoj mobitel i htjela pozvati policiju. Pokušala je sukob prekinuti i nagurala se između tužiteljice i I-tuženika, pa ju je taj gospodin nogama udarao po nogama. Uzeo je tužiteljici njezin mobitel i udario njime u regal, obje ih gurao iz stana, cijelo vrijeme uz uvrede, psovke i prijetnje tužiteljici. Kad ih je izgurao iz stana naguravanje je prestalo jer je dolazio jedan gost iz obližnjeg kafića koji je sve čuo. Taj čovjek je pozvao policiju, pa su doista došli policijski službenici, ali nisu mogli ući u stan jer su se tuženici povukli u stan i zaključali. Vidjela je kako policijski službenici pokušavaju ući u stan, ali su vrata bila zaključana. Ne zna kako su tuženici ušli u stan.

7 Svjedok JEH stanuje u stanu u istoj stambenoj zgradi, kat niže od stana u kojem je došlo do utuženog događaja. Navodi (list 44-45) da u vrijeme tog događaja nije bila kod kuće, ali poznavala je sada pok. LE kao susjeda. Znade da je bio bolestan od karcinoma i da se o njemu brinula njegova kćerka ŠE. Dolazila je prema potrebama, nekad jednom u dva tjedna, nekad jednom tjedno, a nekad i dan za danom. U nekim situacijama i osobno je u tome sudjelovala, ako bi je kćerka ŠE zamolila telefonom, a jednako tako i susjeda ČE. Poznaje tužiteljicu jer ju je susretala na stubištu, pa tako znade da je jedno kraće vrijeme živjela sa LE. Nakon razvoda braka više nije dolazila u stan i već je godinama nije vidjela. Iz pričanja LE zaključila je da su među njima loši odnosi. Nakon smrti LE viđala je da u njegov stan dolazi kćerka ŠE koja je pospremala po stanu. Približno mjesec dana nakon utuženog događaja vidjela je jednog čovjeka koji je došao promijeniti bravu na ulaznim vratima stana.

8 Svjedok MEH je također bila susjeda sada pok. LE, sa stanom na istom katu. Dijelili su zajedničku terasu, puno su na toj terasi razgovarali i bili u dobrim odnosima. LE joj je za slučaj kakve hitne potrebe pokazao gdje drži ključ stana, pa je taj ključ jednom i upotrijebila kad je **.**.2024. LE pozlilo i srušio se na pod stana. Nakon bolničkog liječenja došla je njegova kćerka ŠE koja je s njim ostala dan – dva. Nakon toga kroz tjedan dana pomagala je LE donoseći mu kavu u jutro, i hranu, jer nije bio sposoban za samostalan život. I kćerka ŠE donosila mu je hranu iz Zagreba. Nakon njegove smrti slijedećeg dana vidjela je kako je kćerka ŠE došla u stan jer je imala ključ stana, uvijek je mogla doći u stan, i najviše je vodila brigu o LE. Poznaje tužiteljicu i znade da u stan nije dolazila četiri godine prije smrti LE. Iz pričanja LE znade da je bio u lošim odnosima sa njom. Nikada nije čula da bi LE pričao o promjeni brave na ulaznim vratima, ali znade da je ubrzo nakon smrti LE promijenjena brava na ulaznim vratima stana, pri čemu je čula glas tužiteljice. Sporni događaj nije vidjela, ali kad se vraćala sa sprovoda LE pokraj zgrade je vidjela tužiteljicu koja je sa još jednom ženom sjedila u automobilu i telefonirala. Uz automobil je stajao jedan policijski službenik koji je također telefonirao.

9 Analizom i ocjenom iskaza stranaka i svjedoka sud nalazi da je II-tuženica ŠE imala ključ stana svojeg oca sada pok. LE prije utuženih događaja od 15. travnja 2025. pa je tako za života oca bila suposjednica stana, a nakon njegove smrti posjednica stana koji je predmet postupka. To proizlazi iz iskaza tuženika ME, tuženice ŠE, iskaza svjedoka MEH, a neizravno i iz iskaza svjedoka JEH, pa i same tužiteljice. Osim toga, to je i logično u slijedu događaja konkretnog slučaja. Naime, iz iskaza svih navedenih saslušanih stranaka i svjedoka nesporno je da se LE teško razbolio, da se njegovo stanje pogoršavalo i sve više mu je bila potrebna pomoć druge osobe. Tu pomoć pružala mu je tuženica ŠE kao kćerka i uostalom najbliža rodbina, koja ga je zbog toga posjećivala. Zato je logično da je u takvoj situaciji imala i koristila ključ ulaznih vrata njegovog stana, kako to izričito tvrde tuženici i svjedok MEH. Svjedok JEH nema saznanja o ključevima ulaznih vrata stana LE, ali vidjela je tuženicu ŠE kako ga posjećuje, dolazi u stan i skrbi za njega. S druge strane, tužiteljica JE je iskazala kako nema saznanja da li je kroz vrijeme njegove bolesti LE u posjete dolazila njegova kćerka ŠE. Isto tako, iz iskaza tuženika ME, tuženice ŠE i svjedoka JEH i MEH jasno proizlazi da je u vrijeme bolesti LE bio je u lošim odnosima sa tužiteljicom. Njihova veza više nije egzistirala, nekoliko godina nisu živjeli zajedno, i LE je za života pokrenuo parnicu radi opoziva darovanja stana tužiteljici, pa se u takvim okolnostima njihovih očigledno loših odnosa ne može prihvatiti kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu kada ona tvrdi da mu je u vrijeme bolesti nastavila dostavljati obroke, da ga je posjećivala u bolnici i općenito pomagala sve do primitka tužbe za opoziv darovanja, kao i da je cijelo to vrijeme imala i ključ stana. Tužiteljica prema tome u vrijeme bolesti i u času smrti LE, kao i dana 15. travnja 2025. nije imala ključ stana, i nije bila posjednica niti suposjednica stana koji je predmet spora. Zbog toga tužiteljici- protutuženici ne pripada pravna zaštita iz čl. 22 – 24 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17) kako je zatraženo tužbenim zahtjevom, i tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan pod točkom I izreke.

10 U spornom stanu i na terasi stana došlo je 15. travnja 2025. do fizičkog sukoba, u kojem je tuženik ME fizički napao tužiteljicu-protutuženicu JE i svjedokinju ŽE, kako su one opisale u svojim iskazima, i kako se navodi u potvrdi PP Ivanić-Grad (list 4). Tuženik ME tvrdi da je tom prilikom samo došlo do naguravanja i da nije bilo udaranja, ali po viđenju ovoga suda u tom dijelu iskaz tuženika nije istinit i samo je usmjeren ka izbjegavanju odgovornosti za takovo ponašanje. Međutim, takovo ponašanje tuženika u ovoj pravnoj stvari nema pravni učinak smetanja posjeda kako je već obrazloženo, i nije relevantno za odluku u ovom sporu. Ponašanje tuženika u događajima 15. travnja 2025. eventualno može biti povod privatnoj kaznenoj tužbi ili tužbi radi naknade štete. 11 S druge strane, sama tužiteljica-protutuženica JE u svojem iskazu izričito navodi da je nakon utuženog događaja od 15. travnja 2025. angažirala majstora koji je razvalio bravu na ulaznim vratima spornog stana, i ugradio novu. Dopušta da je to bilo 23. travnja 2025. Stoga na ovu okolnost nije bilo potrebno izvoditi druge dokaze. Uklanjanjem brave i ugradnjom nove brave na ulaznim vratima stana tužiteljica-protutuženica je oduzela tuženici-protutužiteljici posjed spornog stana, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke.

12.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, budući su u sporu u cijelosti uspjeli tuženici, uključujući protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice ŠE.

12.2 Tuženica-protutužiteljica je troškovnikom (list 49) potraživala trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR (sa porezom) po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife. Od toga 625,00 EUR povodom tužbe i 625,00 EUR povodom protutužbe, jedno i drugo primjenom Tbr. 7.2 odvjetničke Tarife. Radi se o troškovima u tijeku i u povodu spora koji su bili potrebni za uspjeh u sporu u smislu čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, pa je tužiteljici-protutuženici naloženo da tuženici-protutužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

12.3 Tuženik ME troškovnikom (list 48) je potraživao trošak u ukupnom iznosu od 750,00 EUR (sa porezom) po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, prema odredbama odvjetničke Tarife. Od toga 625,00 EUR (sa porezom) primjenom Tbr. 7.2 odvjetničke Tarife, i 125,00 EUR po osnovi dodatne radnje zastupanja na ročištu 21. siječnja 2026. Primjenom odredaba čl. 154 st. 1 te čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničkom postupku sud je tuženiku ove troškove priznao kao potrebne pa je tužiteljici-protutuženici naloženo da tuženiku te troškove i naknadi.

12.4 Tuženik je potraživao i daljnjih 62,50 EUR po osnovi dodatne radnje dolaska na ročište za objavu i uručenje rješenja, ali o tom trošku sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tuženika.

U Ivanić Gradu, 13. veljače 2026.

Sudac:

Nenad Tudor

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može žalbenom sudu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi putem ovoga suda.