REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-6118/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar u pravnoj stvari tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 041-50-3106950 od 20.10.2005. sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja :

- u dijelu čl.3. glasi: “NAKNADA 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...).”

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 250,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13.02.2026. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sa tuženim sklopio Ugovor o kreditu broj 041-50-3106950, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 11.969,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Odredbom čl.3. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita. Tužitelju je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva, dana 25.10.2005., u iznosu od 858,21 kn odnosno eurska protuvrijednost prema službenom tečaju konverzije HRK – EUR, u iznosu od 113,90 Eur. O samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva, ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženi prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Naime, sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP, NN 96/03), odnosno odredba čl. 49. aktualnog ZZP (NN 41/14 I kasnije izmjene), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Nadalje, tuženi je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca I potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužitelj već plaća kao cijenu kredita.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu br. 041-50-3106950 od 20.10.2005. sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja glasi:

- u dijelu čl.3.:“NAKNADA 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...).”,

te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Budući da tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu pri čemu ne postoje niti općepoznate okolnosti radi kojih bi tuženik bio spriječen u navedenom te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1 u vezi odredbe čl. 332 a sve Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 ,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci.

3. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 250,00 eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 ZPP u vezi odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu ZOO-a).

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP).

DNA

pun. tužitelja

tuženiku