REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj P-6984/2025-3
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar u pravnoj stvari tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 13. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 188-50- 3748990, sklopljenog između tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno:
“NAKNADA 3.75 % (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 276,55 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13.02.2026. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 27. listopada 2006. godine s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 188-50-3748990 kojim mu je stavljeno na raspolaganje 23.000,00 HRK, pri čemu su odredbom čl. 3 Ugovora, stranke ugovorile plaćanje naknade u iznosu 3,75 % od iznosa kredita, a koja ugovorna odredba je nepoštena i ništetna. Nadalje navodi kako je odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Navedenom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Upravo iz navedenog je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora tuženiku bio dužan i uplatio iznos od 862,50 kuna / 117,57 EUR.
Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
Tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, neovisno o tome radi li se o odredbama o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba.
1.1. Slijedom svega navedenog, predlaže se Naslovnom sudu nakon provedenog dokaznog postupka, donijeti odluku kojom će utvrditi da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 188-50-3748990, sklopljenog između tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno: “NAKNADA 3.75 % (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“, te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.
2. Budući da tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu pri čemu ne postoje niti općepoznate okolnosti radi kojih bi tuženik bio spriječen u navedenom te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1 u vezi odredbe čl. 332 a sve Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 ,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci.
3. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 250,00 eur kojem je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 26,55 eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 ZPP u vezi odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu ZOO-a).
U Zagrebu, 13. veljače 2026.
Sudac
Tajana Škafar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP).
DNA
pun. tužitelja
tuženiku
