REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-6344/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. . Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-3002227 od 18.08.2005. godine koji su zaključili tužitelj i tuženik, u dijelu odredbe koji glasi: “ 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “ II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 303,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13.02.2026. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita, 18.08.2005., sklopio s tuženikom kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj: 528-50-3002227 za kupnju rabljenih automobila Peugeot Hrvatska d.o.o. kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganju 14,668.60 CHF.

Nadalje navodi kako je točkom 3. Ugovora o kreditu /NAKNADA/ ugovoreno je kako je tužitelj dužan tuženiku platiti naknadu od 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koja naknada je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita 22.08.2025. u iznosu 2.301,10 kn/ 305,41 EUR.

Ističe kako se o ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Navedena ugovorna odredba protivna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ 96/03), kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

1.1. Slijedom svega navedenog, predlaže se Naslovnom sudu nakon provedenog dokaznog postupka, donijeti odluku kojom će utvrditi da je ništetna odredba:

- iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-3002227 od 18.08.2005. godine koji su zaključili tužitelj i tuženik, u dijelu odredbe koji glasi: “ 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “ te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Budući da tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije u ostavljenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu pri čemu ne postoje niti općepoznate okolnosti radi kojih bi tuženik bio spriječen u navedenom te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1 u vezi odredbe čl. 332 a sve Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 ,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci.

3. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 250,00 eur kojem je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu 26,55 eur te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu 26,55 eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 ZPP u vezi odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu ZOO-a).

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353 st. 2 ZPP).

DNA

pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu zbog ogluhe 26,55 eur

tuženiku