REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-670/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Andreju Bošnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kolak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris poslovni broj Ovrv-20092/2022 od 26. listopada 2022. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 103,94 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2021. do isplate te se za navedeno tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu 150,00 eura, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 15,63 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 27. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženika (prije ovršenika) potražuje iznos od 103,94 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2021. do isplate.

2. Na osnovu tog prijedloga, javni bilježnik Maja Peris je 26. listopada 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-20092/2022.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio pravovremen i obrazložen prigovor.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-670/22 od 6. prosinca 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 23. siječnja 2024. navodi da je 4. kolovoza 2021. prometni redar Grada Zagreba zakonito izdao pisanu naredbu za premještanje vozila tuženika jer je bilo parkirano na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom bez istaknutog znaka pristupačnosti. Postupanje prometnog redara i djelatnika tužitelja bilo je u cijelosti u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Vozilo je premješteno na službeni deponij temeljem valjane naredbe nadležnog tijela. Tužitelj ističe da je jasno utvrđena obveza vlasnika vozila da snosi troškove premještanja. Visina troškova određena je Zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba iz 2014. godine, donesenim uz suglasnost MUP-a. Trošak premještanja za osobno vozilo mase preko 1500 kg iznosi 800,00 kn, odnosno 106,18 EUR. Tuženik je vozilo preuzeo istoga dana, ali nije podmirio navedeni trošak. Naknadno je uplatio samo djelomičan iznos od 2,24 EUR, pa je ostao dug od 103,94 EUR. Tužitelj navodi da je tuženika e-mailom obavijestio o osnovi duga i mjestu premještanja vozila. Smatra da je tuženik troškove mogao i morao platiti već prilikom preuzimanja vozila. Tužitelj naglašava da nije bio dužan naknadno dostavljati fotografije premještanja jer tuženik nije pravodobno podnio prigovor niti osporio račun. Zaključno, tužitelj tvrdi da je postupak pokrenut isključivo zbog propusta tuženika te predlaže da se platni nalog u cijelosti održi na snazi uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik je u podnesku od 14. ožujka 2024. naveo da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu jer smatra da je neosnovan. Istaknuo je da tužitelj nije priložio stvarni zapisnik o preuzimanju vozila koji je tuženik potpisao, već nepotpisani i neistinit obrazac. U stvarnom zapisniku tuženik je naveo primjedbu da je vozilo oštećeno na prednjem desnom braniku prilikom preuzimanja. Šteta na vozilu procijenjena je kod osiguravajućeg društva na iznos od 783,11 kuna. Tuženik je tužitelju dostavio izjavu o prijeboju te platio razliku od 16,89 kuna, zbog čega smatra da je potraživanje tužitelja prestalo. Navodi da tužitelj neosnovano otklanja svoju odgovornost za nastalu štetu. Nadalje tvrdi da je oznaka parkirališta za invalide postavljena pod sumnjivim okolnostima i bez valjane osnove. Prema njegovim navodima, vozilo nije bilo parkirano na javnoj površini u vlasništvu Grada Zagreba. Smatra da se radilo o nekretnini u vlasništvu treće osobe, nad kojom Grad nema ovlasti uređivanja komunalnog reda. Zbog toga drži da komunalni redar nije imao ovlaštenje naložiti premještanje vozila. Tuženik postupanje tužitelja opisuje kao šikanozno i oblik institucionalnog pravnog nasilja. Zaključno navodi da će svoje pravo na naknadu štete ostvarivati u posebnom postupku te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

7. Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa), presliku elektroničke komunikacije između stranaka (list 23-27), Odluku o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge parkiranja (list 37-38), fotografije vozila (list 39-40 i 76-77), Naredbu o premještanju vozila (list 41), podatke MUP-a o vlasniku i korisniku vozila (list 42), zapisnike o preuzimanju vozila (list 43 i 55), specifikaciju izdanih zapisnika za premještanje vozila (list 44), Zaključak o visini troškova premještaja vozila (list 45-46), izjavu o prijeboju (list 56), opomenu pred tužbu (list 57-58), pritužbe (list 59-62), izvadak iz zemljišne knjige (list 63-65), izvadak iz katastra (list 66-67), izvadak s geoportala (list 68), Odluku o komunalnom redu (list 69), rješenje Grada Zagreba od 23. travnja 2021. (list 72), fotografiju parkirnih mjesta (list 73) i izvid štete (list 81-84).

8. Sud na temelju čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) nije uzeo u obzir činjenice koje je tužitelj iznio i dokaze koje je tužitelj predložio u podnesku od 23. siječnja 2026. jer tužitelj nije naveo zašto te činjenice i dokaze bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom troškova premještaja vozila tuženika.

11. Sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/55 i 133/23; dalje: ZSPC), policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno, između ostalog, i na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom.

12. Prema čl. 85. st. 2. ZSPC, jedinice lokalne samouprave za obavljanje poslova izvršavanja naredbi za premještaj vozila mogu osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete.

13. Odredbom čl. 86. st. 1. ZSPC propisano je da troškove premještaja ili pokušaja premještaja vozila iz čl. 84. tog Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila. Prema čl. 86. st. 2. ZSPC, visinu troškova premještanja ili pokušaja premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

14. Među strankama nije sporno da je tuženik u trenutku premještaja bio vlasnik vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Sporno je je li navedeno vozilo bilo parkirano na javnoj površini i je li prilikom premještaja vozila došlo do štete u vidu udubljenja na prednjem desnom braniku.

15. Čitanjem Naredbe za premještanje vozila reg. ozn. [registarska oznaka] koju je u obavljanju javnog ovlaštenja izdao Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, komunalne poslove i promet 4. kolovoza 2021., sud je utvrdio da je navedeno vozilo bilo parkirano na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom, bez istaknutog znaka pristupančnosti. Takva Naredba po stavu ovog suda predstavlja javnu ispravu, u smislu čl. 230. st. 1. ZPP pa ona dokazuje istinitost onog što se u njoj utvrđuje. Zato je na tuženiku teret dokazivanja suprotnog, kako je to propisano čl. 230. st. 3. ZPP-a. Napominje se i da osim iz citirane Naredbe, navedeno proizlazi i iz fotografija na listu 64 i 65 spisa.

16. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da predmetno parkirno mjesto ne predstavlja javnu površinu, tuženiku valja odgovoriti da je iz dostavljenog izvatka s geoportala vidljivo da sporna kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predstavlja parkiralište uz gradsku prometnicu i dio zemljišta koje se nalazi uz javnu cestu te da se stoga na temelju čl. 100. i 101. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) i čl. 2. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 14/19, 24/119 i 20/22) radi o površini javne namjene. Stoga nije bilo potrebno provoditi dokaz očevidom s geodetskim vještakom kojeg je predložio tužitelj.

17. Odredbom čl. 6. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila („Narodne novine“ broj 134/08, dalje: Pravilnik) propisano je da će ovlaštena osoba tijela jedinice lokalne samouprave ili pravne osobe, kada utvrdi prekršaj, izdati naredbu o premještanju vozila. Troškove premještanja vozila, sukladno čl. 9. Pravilnika, snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila. Tijekom postupka tuženik nije osporavao da je on vlasnik i korisnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a isto proizlazi i iz podataka MUP-a priloženih u spisu.

18. Iz zapisnika za preuzimanje vozila proizlazi da je predmetno vozilo tuženik preuzeo 4. kolovoza 2021., zbog čega je dužan snositi troškova premještanja vozila.

19. Odlukom Grada Zagreba od 26. veljače 2019. tužitelju je povjerena komunalna djelatnost parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama. Člankom 1. toč. 3. Zaključka Grada Zagreba od 13. kolovoza 2014. propisana je visina troškova premještanja osobnih automobila preko 1.500 kg mase praznog vozila u iznosu od 800,00 kn, a upravo taj iznos određen računom izdanim za obavljenu radnju.

20. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je postojalo osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 800,00 kn / 106,18 eura, a među strankama nije sporno da je tužitelj podmirio iznos 2,24 eura pa bi preostalo potraživanje bilo jednako utuženom iznosu 103,94 eura.

21. Tužitelj, na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća tražbine 30. rujna 2021., koji je utvrđen uvidom u specifikaciju izdanih zapisnika na list 44 spisa.

22. Međutim, tuženik je dostavio izjavu o prijeboju od 28. rujna 2021. kojom je izjavio prijeboj svoje tražbine prema tužitelju s osnova naknade imovinske štete nastale prilikom premještaja vozila s potraživanjem tužitelja iz tužbe.

23. Prema čl. 195. st. 1. ZOO, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Sukladno čl. 196. ZOO, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (st. 1). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st. 2.).

24. Kako je tuženik izjavio materijalnopravni prigovor prijeboja, radi odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je ispitati postojanje njegove tražbine prema tužitelju.

25. Sukladno čl. 1045. st. 1 i 2. ZOO, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

26. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

27. Prema čl. 1085. st. 1. ZOO, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok se prema čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

28. Tužitelj je osporio da bi bilo kakav nedostatak ili oštećenje na vozilu bilo rezultat postupanja tužitelja ili zaposlenika tužitelja te je naveo da je vozilo tuženiku predano u istom stanju u kojem je bilo zatečeno prije izvršenog premještanja. Ako su na vozilu i postojala neka oštećenja, što tuženik osporava, navodi ta oštećenja nije uzrokovao tužitelj.

29. Iz zapisnika o preuzimanju vozila kojeg je dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj prilikom preuzimanja vozila stavio primjedbu na oštećenje u vidu udubljenja na prednjem desnom braniku.

30. Iz izvida štete na listu 82 spisa proizlazi da je na vozilu tuženika bilo potrebno popraviti i lakirati blatobran te da bi prema procjeni Croatia osiguranja d.d. vrijednost materijala i rada iznosila upravo 103,94 eura / 783,11 kuna, koliko iznosi i tražbina tužitelja, pri čemu se napominje da tužitelj nije određeno osporio izvid štete niti elemente obračuna, niti je predložio dokaze kojima bi doveo u sumnju pravilnost navedene procjene (VSRH Rev-1112/2022 od 8. studenoga 2022.). Osim toga, stav je suda eventualna terminološka nepreciznost u opisu oštećenog dijela vozila ne dovodi u sumnju vjerodostojnost izvida štete, osobito imajući u vidu da se u svakodnevnom govoru branik i blatobran često poistovjećuju. Jednako tako, prema stavu suda razlika u navođenju datuma nastanka štete (14. umjesto 4. kolovoza) može se smatrati vjerojatnom pogreškom u pisanju, budući da se u zapisniku o preuzimanju vozila od 4. kolovoza 2021. nalazi primjedba tuženika o oštećenju vozila u vidu udubljenja prednjeg desnog branika, što upućuje na kontinuitet i identitet predmetne štete.

31. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se godinama parkirao na spornom parkirališnom mjestu koje je preko noći, pod nejasnim okolnostima, obilježeno kao mjesto za osobe s invaliditetom. Ističe da se ne radi o javnoj površini, već o parkirnom mjestu u privatnom vlasništvu. Jednog dana parkirao je vozilo na tom mjestu, a naknadno je primijetio da je automobil uklonjen. Otišao je kod tužitelja gdje je preuzeo vozilo. Prilikom preuzimanja uočio je oštećenje na prednjem desnom dijelu automobila, u području lima oko gume. Na zapisnik o preuzimanju vozila stavio je primjedbu o navedenom oštećenju. Kako se radilo o razdoblju korištenja godišnjeg odmora, otišao je na more i nije odmah poduzimao daljnje radnje. Nakon povratka s mora izvršio je izvid štete kod Croatia osiguranja, potaknut dopisom tužitelja. Navodi da štetu nikada nije popravio te da je automobil ubrzo nakon toga otuđio. Ne sjeća se je li u trenutku parkiranja mjesto bilo označeno znakom za osobe s invaliditetom. Smatra indikativnim da na fotografijama koje je dostavio tužitelj ne postoji fotografija prednjeg desnog dijela vozila gdje je oštećenje nastalo. Također navodi da možda posjeduje fotografije oštećenja na starijem mobitelu, da mu nije poznato jesu li stanari zgrade tužili Grad Zagreb zbog smetanja posjeda te da smatra kako su podaci u izvidu štete vjerojatno točni.

32. Sud vjeruje tuženiku kada iskazuje da je prilikom preuzimanja automobila uočio oštećenje na prednjem desnom dijelu automobila jer je to sukladno ispravama u spisu, i to zapisniku o preuzimanju automobila i izvidu štete.

33. U odnosu na navode tužitelja o tome da je vozilo tuženiku predano u istom stanju u kojem je bilo zatečeno prije izvršenog premještanja, sud ukazuje da je odredbom čl. 7. Pravilnika propisano da su prije podizanja i premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila, djelatnici koji obavljaju premještanje dužni pregledati i utvrditi možebitna ranija oštećenja te ako takva oštećenja na vozilu postoje, opisati ih ili fotografirati te ih naznačiti u naredbi za premještanje vozila.

34. Čitanjem Naredbe o premještanju vozila tuženika na listu 41 spisa sud je utvrdio da u Naredbi nisu opisana niti naznačena nikakva oštećenja vozila, a takva oštećenja nisu niti sadržana na fotografijama vozila na listu 76 spisa.

35. Na temelju svega iznesenog sud je utvrdio da je do oštećenja došlo prilikom nepravilnog premještaja vozila i da je na taj način tuženiku nastala šteta u iznosu 103,94 eura, koja je dospjela danom nastanka štete 4. kolovoza 2021.

36. Slijedom navedenog, tražbina tužitelja na isplatu naknade za premještanje vozila i tražbina tuženika s osnova naknade štete su na temelju čl. 195. i 196. ZOO prestale prijebojem pa je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

37. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

38. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2024. te trošak zastupanja na ročištima od 12. studenoga 2024. i 2. veljače 2026. u iznosu 50,00 eura za svako, pa je tuženiku ukupno dosuđen trošak u iznosu 150,00 eura. Trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi nije dosuđen jer taj prigovor nije sastavljen od strane punomoćnika odvjetnika.

39. Tužitelju je na temelju čl. 156. st. 1. ZPP dosuđen trošak zastupanja na odgođenom ročištu od 12. siječnja 2026. s PDV-om u ukupnom iznosu 15,63 eura (Tbr. 9/5), s obzirom da je to ročište odgođeno zbog navodnih zdravstvenih problema tuženika koji nije dostavio medicinsku dokumentaciju koju se obvezao dostaviti.

40. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku