REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-317/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Bandi-tron d.o.o., Zagreb, Ulica Miroslava Vaupotića 73a, OIB: 49212515481, kojeg zastupa punomoćnik Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja DO, zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice EO, tuženika i punomoćnice tuženika, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-6775/2022 od 28. veljače 2023. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 680,20 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2022. do isplate te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu 763,27 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 680,20 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2022. do isplate.

2. Ovaj je sud na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 6775/2022 od 28. veljače 2023., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u bitnom navodi da je u cijelosti platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna, sukladno prihvaćenoj ponudi tužitelja, a da mu je tužitelj bez osnove izdao račun na iznos koji ne odgovara prihvaćenoj ponudi.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-317/2025 od 3. srpnja 2025., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 1. kolovoza 2025. naveo da je tuženik bio investitor za ugradnju motornih vrata na adresi u [adresa] koju je tužitelj uredno ugradio. Navodi da je za obavljenu uslugu izdan račun u veljači 2022. na ukupni iznos od 20.125,00 HRK odnosno 2.671,05 EUR. Tuženik je taj račun platio samo djelomično, uplativši 15.000,00 HRK odnosno 1.990,84 EUR, dok preostali dio duga nije podmirio. Tužitelj osporava tvrdnje tuženika da je cijena u cijelosti plaćena te da su ugovor ili račun obuhvaćali isporuku dva motora. Ističe da je prije ugradnje tuženiku dostavio dvije ponude, od kojih je tuženik prihvatio skuplju varijantu s boljim tehničkim karakteristikama. Prema navodima tužitelja, tek nakon izvedenih radova tuženik je počeo zahtijevati isporuku drugog motora, iako takva obveza nije bila ugovorena. Naglašava da se u konkretnom slučaju radilo o jednokrilnim vratima za koja tehnički nije predviđena niti opravdana ugradnja dva motora. Dodaje da bi ugradnja dva motora na takav sustav bila protivna pravilima struke i mogla bi uzrokovati tehničke probleme i oštećenja. Tužitelj tvrdi da je tuženiku isporučeno upravo ono što je ugovoreno, odnosno jednokrilna vrata s jednim motorom. Zaključno navodi da tuženik i dalje duguje iznos od 680,20 EUR te predlaže da sud održi na snazi platni nalog i naloži tuženiku plaćanje duga s kamatama i troškovima postupka

6. Tuženik je u podnesku od 29. kolovoza 2025. naveo da je cjelokupno potraživanje tužitelja neosnovano i nezakonito jer je prihvatio ponudu tužitelja u listopadu 2021. na iznos od 15.000,00 kuna odnosno 1.990,84 eura. Tvrdi da je ta cijena dogovorena kao konačna, što proizlazi iz njihove međusobne komunikacije, te da je navedeni iznos u cijelosti platio. Naglašava da i sam tužitelj priznaje primitak tog iznosa, pa stoga ne postoji dug po toj osnovi. Navodi da je do nesuglasica došlo tek nakon izvedenih radova u vezi s motorima za vrata, ali da on nije tražio umanjenje cijene. Smatra da je tužitelj tek naknadno, nakon što je ugovoreni iznos već bio plaćen, izdao račun na veći iznos koji ne odgovara prihvaćenoj ponudi. Zaključuje da je usluga u cijelosti plaćena te da tužitelj nema pravo potraživati dodatni iznos. Slijedom toga predlaže da sud ukine platni nalog i naloži tužitelju naknadu troškova postupka tuženiku.

7. Tijekom postupka sud je pročitao račun (list 7 spisa), whatsapp prepisku (list 59), ponudu društva Euromatika d.o.o. (list 60) i ponude tužitelja (list 82-83) te je saslušao stranke (list 91-93).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 680,20 eura sa zateznim kamatama s osnova neplaćenog dijela ugovorene cijene za prodaju i ugradnju motornih vrata na adresi [adresa].

10. Prema čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), govorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

11. Između je stranaka nesporno da je tuženik od tužitelja naručio motorna vrata za nekretninu na adresi [adresa] i da je s osnove cijene tuženik isplatio iznos 1.990,84 eura.

12. Među strankama je sporna visina ugovorene cijene.

13. Zakonski zastupnik tužitelja DO je u svom iskazu naveo da je prilikom dogovora posla postojalo više opcija te da je tuženiku izdao dvije ponude, jeftiniju i skuplju, od kojih se tuženik na kraju odlučio za skuplju. Potvrdio je da su ponude koje se nalaze u spisu upravo one koje je izdao te da je posao u konačnici i obavljen. Istaknuo je da je spor nastao tek nakon izvršenih radova, i to oko ugovorene cijene, jer tuženik nije htio platiti puni iznos koji se odnosio na PDV. Objasnio je da je varijanta cijene od 15.000 kuna bila moguća samo uz sudjelovanje društva Majić montaža d.o.o., na koje bi se prenijela porezna obveza. Naveo je da AO montaža u konačnici nije sudjelovala u poslu jer tuženik nije htio platiti montažu, pa je on sam izvršio montažu uz minimalnu pomoć tuženika. Pojasnio je da se spominjanje pomoći oko motora odnosilo na financijsku konstrukciju posla, a ne na stvarno izvođenje radova od strane AO. Na primjedbe o proturječnostima iskaza izjavio je da je cijeli posao dogovaran preko AO, prijatelja tuženika, kako bi cijena bila niža. Naveo je da mu je tuženik isplatio 15.000 kuna u gotovini, koje je potom uplatio na račun društva. Dodao je da se zbog proteka vremena ne može točno prisjetiti značenja pojedinih poruka, ali da izraz „15.000 okruglo“ znači da je cijena bila 15.000 kuna.

14. Tuženik je u svom iskazu naveo da iskaz direktora tužitelja nije istinit te da je između njih bila dogovorena konačna cijena od 15.000 kuna. Istaknuo je da je posljednjeg dana montaže došlo do spora oko motora, ali ne i oko cijene, koja mu je u tom trenutku odgovarala. Naveo je da mu je nekoliko dana kasnije izdan račun na iznos od 20.125 kuna, što nikada nije bilo ugovoreno i što stoga nije htio platiti. Potvrdio je da je bilo više opcija, ali da je skuplju varijantu odabrao upravo po dogovorenoj cijeni od 15.000 kuna. Izjavio je da mu ponude koje se nalaze u spisu nikada nisu bile dostavljene i da za njih nije znao. Pojasnio je da je AO njegov prijatelj koji ga je uputio na tužitelja te da je AO trebao ugrađivati garažna vrata, a ne motore na ogradi. Naveo je da mu je tužitelj prvotno rekao da je puna cijena 20.000 kuna, ali da će mu dati popust zbog prijateljstva s AO, nakon čega su se telefonski dogovorili o cijeni od 15.000 kuna, što je potvrđeno porukom. Objasnio je da se poruke o plaćanju AO odnose na ugradnju garažnih vrata, dok su motore na ogradi trebali ugrađivati on i direktor tužitelja. Istaknuo je da je motor dogovoren usmeno te da je prvi pisani iznos vidio tek na računu nakon dovršetka radova. Zaključno je naveo da je 15.000 kuna platio u gotovini na dan završetka posla 11. veljače 2022., kada je cijeli dan bio prisutan i pomagao u montaži, te da je u cijelosti podmirio ugovorenu cijenu.

15. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz tuženika, a nevjerodostojnim je ocijenio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja. Naime, iz sadržaja WhatsApp prepiske koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj najprije naveo punu cijenu posla u iznosu od 20.000,00 kuna, a potom dva sata kasnije istoga dana da je uputio tuženiku poruku kojom je ponudio cijenu od 15.000,00 kuna kao konačnu, uz jasno navedene uvjete, na koju je tuženik izričito odgovorio riječju „dogovoreno“. Takav slijed poruka, po ocjeni ovoga suda, predstavlja jasnu ponudu i njezin nedvosmislen prihvat, čime je među strankama sklopljen ugovor, sve u smislu čl. 262. st. 1. ZOO. Pritom se u odnosu na ponude koje je tužitelj dostavio u spis napominje da je tuženik u svom iskazu uvjerljivo osporio da bi mu navedene ponude ikada bile dostavljene ili da bi s njihovim sadržajem bio upoznat, a tužitelj tijekom postupka ničim nije dokazao da su ponude tuženiku doista bile uručene niti da ih je on prihvatio.

16. Nadalje, treba reći da sud nije prihvatio objašnjenja zakonskog zastupnika tužitelja DO o tome da se iznos 15.000 kuna odnosio na uvjetne varijante koje bi ovisile o sudjelovanju treće osobe (AO), budući da takvi uvjeti ne proizlaze iz samog teksta poruka niti su na bilo koji način bili istaknuti u trenutku sklapanja dogovora, a iskaz zakonskog zastupnika tužitelja je u tom dijelu neuvjerljiv i proturječan jer prvo iskazuje da u konačnici Majić Montaža d.o.o. nije sudjelovala u poslu jer ga tuženik nije htio platiti, a onda potom iskazuje da zapravo nikad nije ni trebala sudjelovati, osim iz poreznih razloga.

17. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je ugovorna cijena iznosila 15.000,00 kuna koje je tuženik nesporno platio zbog čega je valjalo na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

19. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 150,00 eura (Tbr. 13/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2025. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 17. prosinca 2025. i 6. veljače 2026. u iznosu 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) što uvećano za PDV od 25% i plaćenu pristojbu na prigovor u iznosu 13,27 eura daje iznos 763,27 eura.

20. Tuženik na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.