REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-78/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ČZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, Šetalište P. Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 7 (OIB: 18683136487), radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreza, 13. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/23-01/116, URBROJ: 513- 04-23-2 od 6. prosinca 2023.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/20-06/174, URBROJ: 513-07-14-0703/09-23-11 od 10. svibnja 2023. i predmet vraća na ponovan postupak u kojem će prvostupanjsko tijelo postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/20-06/174, URBROJ: 513-07-14- 0703/09-23-11 od 10. svibnja 2023., kojim je zahtjev djelomično usvojen (točka I. izreke) te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2022 ukupno iznosi 272,27 eura s osnove kamata poreza na dodanu vrijednost, poreza na tvrtku i komorskog doprinosa (točka II. izreke). Ujedno je, u dijelu pod točkom III. izreke, odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreza koji na dan 1. siječnja 2022. iznosi 2.470,40 eura s osnove glavnice duga poreza na dodanu vrijednost, poreza na tvrtku i komorskog doprinosa.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da su javnopravna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo, i to članak 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24. – dalje: OPZ) kojim je propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Tužitelj ističe da je potraživanje s osnove poreza na dodanu vrijednost za obvezu utvrđenu 2011. počela teći 1. siječnja 2012., a za obvezu utvrđenu u 2014. zastara je počela teći 1. siječnja 2015. Nadalje, u odnosu na potraživanje s osnove poreza na tvrtku, odnosno naziv, za obvezu utvrđenu u 2011. zastara je počela teći 1. siječnja 2012. Stoga je nesporno da je u odnosu na potraživanje s osnove poreza na dodanu vrijednost te poreza na tvrtku protekao apsolutni rok zastare od šest godina, čak i kada se uzme u obzir da je došlo do zastoja zastare u trajanju od 257 dana zbog trajanja sudskog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu. Ističe da nastupom zastare porezno tijelo više nema pravo naplatiti porezni dug, što uključuje navedene poreze kao i komorski doprinos. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. siječnja 2026. kod ovog suda održana je rasprava. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja koja je u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj dana 12. studenoga 2020. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga (ovaj zahtjev nije priložen spisu upravnog postupka dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu). Prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev djelomično usvojilo (u odnosu na kamate tekuće na iznos poreza na dodanu vrijednost, poreza na tvrtku i komorskog doprinosa). Ujedno je predmetni zahtjev odbijen u odnosu na glavnicu duga s osnove PDV-a (šifre vrste prihoda 1201), poreza na tvrtku (šifre vrste prihoda 1732), komorskog doprinosa u paušalnom iznosu (šifre vrste prihoda 5236) i komorskog doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće (šifre vrste prihoda 5241), jer je taj dug osiguran založnim pravom.
7. Prije svega valja reći da ako je porezni dug, u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare, osiguran prisilnim zasnivanjem založnog prava, kako navode porezna tijela, tada se u odnosu na taj dug ne može utvrditi zastara, što je dugogodišnji stav upravno-sudske prakse, a što proizlazi i iz članka 109. stavka 10. OPZ-a.
8. Slijedom toga, u konkretnom slučaju potrebno je dokazati da je dug, u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje zastare, doista osiguran založnim pravom.
9. U obrazloženju rješenja od 10. svibnja 2023. prvostupanjsko tijelo, u odnosu na šifru vrste prihoda 1201, navodi da je za obvezu utvrđenu u 2011. u iznosu od 539,58 eura zastara počela teći 1. siječnja 2012., dok je za obvezu utvrđenu 2014. zastara počela teći 1. siječnja 2015. Međutim, taj je porezni dug osiguran upisom založnog prava na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P-643/2015 od 29. rujna 2015.
10. Što se tiče šifre vrste prihoda 1732 prvostupanjsko tijelo navodi da je za obvezu utvrđenu u 2011. zastara počela teći 1. siječnja 2012., ali je taj dug osiguran uknjižbom založnog prava na temelju navedene presude od 29. rujna 2015.
11. Nadalje, što se tiče šifre vrste prihoda 5236 prvostupanjsko tijelo utvrđuje da je zastara počela teći 1. siječnja 2011., odnosno 1. siječnja 2012. i 1. siječnja 2013., no te su sve obveze osigurane uknjižbom založnog prava na temelju rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-874/07-2 od 30. studenoga 2009. i rješenja istog suda broj Z-5860/09 od 3. prosinca 2009. U odnosu na šifru vrste prihoda 5241 prvostupanjsko tijelo također navodi da je za obvezu utvrđenu u 2012. zastara počela teći 1. siječnja 2013., a za obvezu utvrđenu 2013. zastara je počela teći 1. siječnja 2014., međutim te su obveze (dug) osigurane uknjižbom založnog prava na temelju navedenog rješenja Općinskog suda u Đakovu od 30. studenoga 2009.
12. Presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P- 643/2015 od 29. rujna 2015., nije priložena spisu predmeta dostavljenog ovome sudu. No, uvidom u sustav eSpis ovaj sud je utvrdio da je Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Đakovu donio presudu zbog ogluhe dana 29. rujna 2015. u predmetu broj P- 643/2015, tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, protiv tuženika ČZ i ĆZ iz [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Tom je presudom utvrđeno da darovni ugovor, sklopljen dana 24. travnja 2012. između ČZ i ĆZ, glede nekretnina, pobliže opisanih u izreci presude, gubi pravni učinak u odnosu na dug tužiteljice u iznosu od 108.699,79 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
13. Iz ove presude zbog ogluhe nije moguće utvrditi na što se odnosi dug u iznosu od 108.699,79 kn, odnosno iz podataka dostavljenih sudu nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li doista dug, u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje zastare, sadržan u navedenoj presudi (108.699,79 kn) i je li osiguran založnim pravom.
14. Spisu je priloženo rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2584/2017-2 od 26. srpnja 2017., kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na temelju navedene presude zbog ogluhe od 29. rujna 2015., no opet nije jasno na što se dug u iznosu od 108.699,79 kn odnosi (koja su točno javna davanja sadržana u tom iznosu).
15. Što se tiče rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-874/07-2 od 30. studenoga 2009. i rješenja istog suda broj Z-5860/09 od 3. prosinca 2009., valja reći da ni jedno od tih rješenja nije dostavljeno ovome sudu, a niti je sud uvidom u podatke sustava eSpis mogao utvrditi na što se točno (koji dug) odnose ova rješenja.
16. Rješenje od 30. studenoga 2009. očito je doneseno u postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava. Iz prakse je poznato da su rješenja o osiguranju u pravilu vrlo štura i stoga se često tek iz prijedloga za osiguranje (kojeg je sastavilo nadležno državno odvjetništvo u skladu s podacima dobivenim od strane Porezne uprave) može utvrditi koji je točno dug i s kojih osnova osiguran založnim pravom. Međutim, ništa od navedenog nije dostavljeno sudu.
17. Slijedom navedenoga, kako se iz podataka koji su sudu dostavljeni ne može utvrditi je li dug u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje zastare, osiguran navedenim založnim pravima, to se ni osporeno ni prvostupanjsko rješenje ne mogu se ocijeniti zakonitim, slijedom čega je valjalo poništiti oba rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24. - dalje: ZUS), kako je i odlučeno pod točkama I. i II. izreke ove presude.
18. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo će sa sigurnošću utvrditi i obrazložiti je li porezni dug, u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje zastare, osiguran založnim pravom, što će potkrijepiti odgovarajućim ispravama, prije svega tužbom s prilozima iz predmeta Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P-643/2015, rješenjem i prijedlogom za osiguranje iz predmeta Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-874/07, kao i svim ovršnim ispravama kojima je utvrđen porezni dug u odnosu na koji je podnesen zahtjev za utvrđivanje zastare. Potrebno je, dakle, dokazati da je predmetni dug s osnove PDV-a, poreza na tvrtku i komorski doprinos sadržan u iznosu od 108.699,79 kn (koji se navodi u presudi od 29. rujna 2015.), odnosno potrebno je dokazati da su upravo ta javna davanja osigurana prisilnim zasnivanjem založnog prava rješenjem Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-874/07-2 od 30. studenoga 2009. Tek nakon toga, prvostupanjsko tijelo će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.
19. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23. – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na jednom ročištu u iznosu 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.500.00 eura. Slijedom toga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Osijeku 13. veljače 2026.
Sudac
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv dijela ove presude pod točkom III. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju – po opun.,
2. Tuženiku – uz spis upravnog postupka.
