Poslovni broj: Povrv-306/2025-7

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kemofarm d.o.o. Višnjevac, Ulica kneza Mislava 17, OIB 40987730759, koje zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku protiv tuženika RC, vl. [obrt] obrt za vinarstvo, vinogradarstvo i građevinarstvo Piškorevci, Augusta Šenoe 2, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, radi isplate iznosa od 8.600,09 eura, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 3. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dražena Pandurević, odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tuženika, te objavljene presude 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova poslovni broj UPP/OS-Ovrv-502/2025 od 5. svibnja 2025. po kojem je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 8.600,09 eura (osamtisućašesto eura i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom, koja na iznos od:

- 7.336,50 eura teče od 15.01.2024.

- 1.263,59 eura teče od 01.04.2025.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu 300,00 eura (tristoeura) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 632,45 eura (šestotridesetdva eura i četrdesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu kod javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova ishodio rješenje o ovrsi broj broj UPP/OS-Ovrv- 502/2025 od 5. svibnja 2025. po kojem je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 8.600,09 eura s pripadajućom kamatom i troškom postupka.

2. Tuženik se kao ovršenik prigovorom od 15. svibnja 2025. protivio rješenju o ovrsi u cijelosti po osnovi i visini. Navodi da je ovršenik od ovrhovoditelja naručio izradu pocinčanih željeznih stupova kao i popratne opreme, koji su trebali služiti kao stupovi za novi nasad vinograda u nasadu ovršenika. Ovršenik nije u cijelosti ispunio novčanu obvezu na ime naknade, jer smatra kako ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati naknadu za isporučenu robu. Ovršenik nadalje navodi da je tijekom kolovoza 2024. došao do saznanja da mu je ovrhovoditelj prodao metalne stupce koji nisu pocinčani, jer je na stupovima primijetio pojavu hrđe, te je o tome bez odgađanja obavijestio ovrhovoditelja. Tuženik ističe da je između stranaka zaključen ugovor o djelu za izradu određene stvari u smislu odredbe članka 590-619 ZOO-a. Smatra da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog većeg nedostatka prema odredbi članka 609 ZOO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je podneskom od 20. studenoga 2025. osporio navod tuženika da je s tuženikom sklopljen ugovor o djelu, jer se tužitelj isključivo bavi veleprodajom, a ne izradom. Navodi da tuženik nije naručio izradu stupova nego ih je već kupio kao gotov proizvod iz redovne ponude, te se na ovaj odnos primjenjuju članci Zakona o obveznim odnosima, koji se odnose na ugovor o kupoprodaji. Također navodi da je tuženik otpremnicu 56/1/1 potpisao 9. veljače 2024., te je primljenu stvar dužan pregledati radi nedostataka. Tuženik nije pri preuzimanju robe, a ni do podnošenja prigovora obavijestio tužitelja o nedostacima na kupljenoj robi niti mu je dostavio dokaz o istome.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-306/2025 od 1. prosinca 2025. naprijed citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukidaju provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pročitani su: Izvod otvorenih stavki na dan 31. ožujka 2025., potvrda o uvidu u podatke obrtnog registra od 1. travnja 2025., otpremnica br. 56/1/1 od 9. veljače 2024., SMS poruke između stranaka.

6. Tijekom postupka je sporno da li su bili u poslovnom odnosu kupoprodaje kako to tvrdi tužitelj ili u poslovnom odnosu ugovora o djelu kako to tvrdi tuženika, te zavisno od toga da li je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 8.600,09 eura ili je osnovan prigovor tuženika o raskidu ugovora.

7. Kako tuženik tijekom postupka nije dostavio sudu ponudu na koju se poziva u prigovoru, niti se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 20. studenoga 2025. kojim tužitelj tvrdi da se bavi isključivo veleprodajom, a ne izradom, te da tuženik nije naručio izradu stupova nego ih je kupio kao gotov proizvod iz redovne prodaje, sud je mišljenja da je neosnovana tvrdnja tuženika da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO).

8. Iz otpremnice broj 56/1/1 od 9. veljače 2024. je vidljivo da su tuženiku dostavljeni stupci pocinčani točno navedenih karakteristika i količine, te popratna oprema, a što tuženik niti ne osporava

9. Iz SMS poruka stranaka (str. 35-38 spisa) je vidljivo da tuženik želi platiti, ali je trenutno malo u problemu sa naplatom.

10. Kako iz provedenih dokaza slijedi da je tuženik primio robu iz otpremnice

– pocinčane stupce sa popratnom opremom, te da mu je tužitelj ispostavio račun- otpremnicu, a tuženik u SMS porukama isti obećao platiti, te naveo da je u problemu s naplatom, sud zaključuje da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 367. ZOO-a.

11. Imajući u vidu da je tuženik otpremnicu br. 56/1/1 potpisao 9. veljače 2024., a tuženik se tek u prigovoru u ovoj pravnoj stvari od 15. svibnja 2025. poziva na nedostatke na pocinčanim metalnim stupcima, sud je mišljenja da je prigovor tuženika o nedostatku primljene stvari neosnovan, jer se vidljivi nedostaci u skladu s odredbom članka 403. stavak 1 ZOO-a kod trgovačkog ugovora moraju istaknuti odmah po primitku stvari, a za nevidljive nedostatke prodavatelj ne odgovara pošto protekne rok od 6 mjeseci od predaje stvari, u skladu s odredbom članka 404. stavak 2 ZOO-a.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tuženik kao kupac tužitelju kao prodavatelju duguje iznos od 8.600,09 eura za primljene pocinčane metalne stupce i popratnu opremu, te je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, usvojio i u skladu s odredbom članka 376. ZOO-a presudio kao u izreci.

13. Kako je sud na temelju provedenih dokaza da su stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje, a ne ugovora o djelu sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog većeg nedostatka pozivom na odredbu članka 609. ZOO-a, jer se isti odnosi na raskid ugovora stranaka koje su bile u poslovnom odnosu ugovora o djelu.

14. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate od dospjelosti računa do isplate u skladu s odredbom članka 29. stav 1. i 2. ZOO-a.

15. Budući je parničnom postupku prethodila ovrha po javnom bilježniku, rješenje o ovrsi javnog bilježnika je stavljeno izvan snage to je u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP).

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi trošak ovrhe iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 300,00 EUR, kao i parnični trošak u ukupnom iznosu od 632,45 EUR koji se odnosi na sastav jednog podnesaka po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 200,00 eura, PDV u iznosu od 100,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,45 eura po Tbr. 2. stav 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023.), koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018. i 51/2023., dalje ZSP).

17. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. stav 1. i 2. ZOO, a koja teče od donošenja presude do isplate po članku 151. stavak 3. ZPP-a.

Osijek, 13. veljače 2026.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna

stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom

sudu RH, pismeno, putem ovoga suda

u roku od 15 dana od dana objave.