REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-10559/2019-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu protiv 1. tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica OAS, dipl. iur. (SU- 750/14), službenica Grada Zagreba i 2. tuženika Nadbiskupija zagrebačka, Zagreb, Kaptol 31, OIB: 86311439718, kojeg zastupa punomoćnica ČAS, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Svjetlane Balek Roginić, punomoćnice 1. tuženika OAS i punomoćnice 2. tuženika ČAS, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužben i zahtjev:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj OA stekao pravo vlasništva dijela zk.č.br. 6924/3 k. o. [katastarska općina] put oranica ukupne površine 16602 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja prema podacima katastarskog operata odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za njezin dio površine od 409 m2 opisan i prikazan u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Mladena Bebera od listopada 2022. godine, i označen na priloženom situacijskom nacrtu brojevima 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13 i 14, a koje vještvo čini sastavni dio ove presude, te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu isključivog prava vlasništva na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu zk.č.br. 6924/3 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 409 m2, s imena 1. tuženika Grad Zagreb i 2. tuženika Nadbiskupija zagrebačka, što su tuženici dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu koji odredi sud zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužitelju OA da nadoknadi 1. tuženiku Gradu Zagrebu troškove postupka u iznosu 1.016,59 EUR (tisućušesnaest eura i pedesetdevet eurocenti) sa zateznim kamatama od 13. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužitelju OA da nadoknadi 2. tuženiku Nadbiskupija zagrebačka troškove postupka u iznosu 3.500,00 EUR (tritisućepetsto eura) sa zateznim kamatama od 13. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da putem prednika neprekidno od 1928. samostalno posjeduje kao zakonit, istinit i pošten posjednik dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno dio zk.č.br. 6924/3 k. o. [katastarska općina] upisane kao oranice površine 5 jutara i 1557,2 čhv u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to njezin dio u površini od 409 m2, kako je to ucrtano u geodetskom snimku. Na navedenoj nekretnini nalazi se vrt i višegodišnji nasadi te pomoćni objekt spremište. Kao vlasnici sporne nekretnine upisani su tuženici svako u svom idealnom dijelu. Sporna nekretnina ograđena je žičanom i živom ogradom zajedno s k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u nespornom vlasništvu tužitelja, i čine jedinstveni posjed, koji u cijelosti i neprekidno posjeduju tužitelj i njegovi prednici. Navodi da je njegov djed pok. OA (Hristo) Čolakov (r. **.**.1901.) od tadašnje države prije 1928. dobio u posjed i vlasništvo spornu nekretninu u zamjenu za nekretnine koje su bile u njegovom vlasništvu na području današnjeg Autobusnog kolodvora, međutim dokumenti su zagubljeni. Djed tužitelja upisao se kao vlasnik potonjih nekretnina na temelju pravomoćnog i izvršnog Rješenja Komisije za uzurpaciju Skupštine Općine Peščenica broj: 04-13314/1-1962 od 7. travnja 1966., s obzirom da je 21. studenoga 1958. na dan stupanja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ispunjavao uvjete jer je zemljište neprekidno posjedovao i uživao kroz 30 godina, a nije podnosio zahtjev da mu se prizna vlasništvo na spornoj nekretnini jer su mu tadašnji državni službenici sugerirali da svoj zahtjev ograniči na površinu nekretnine iz navedenog rješenja. Upis u zemljišnim knjigama je ostvario ČA, otac tužitelja, a sin OA (Hristo) Čolakov, 1997., koji je stekao iste na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj O- 10037/17 od 27. veljače 2018., a koji je potom Ugovorom o darovanju nekretnine od 19. ožujka 2018. prenio na tužitelja PA (sina), a sporni dio nekretnine istovremeno usmenim putem jer se u naravi radi o jednoj cjelini. Ističe da je stekao vlasništvo sporne nekretnine dosjelošću stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.
2. U odgovoru na tužbu te tijekom postupka 1. tuženik protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava kvalitete posjeda tužitelju i njegovim prednicima, ističe da ne dokazuje neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja sporne nekretnine, u katastru je kao posjednik sporne nekretnine upisan Grad Zagreb stoga je i nepošten posjednik, osporava ispunjenje pretpostavki za sjecanje vlasništva dosjelošću. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu te tijekom postupka 2. tuženik protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da su tuženici vlasnici sporne nekretnine, a 2.tuženik ju je stekao u postupku povrata oduzete imovine. Navodi da je tužitelj preko svojih prednika vjerojatno bio u zakupnom odnosu s Gradom Zagrebom stoga nema ni samostalnost posjeda. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, budući da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da je nasljednik/sljednik ČA, a posebno osporava da je ČA (djed tužitelja) bio posjednik i izvanknjižni vlasnik spornog dijela nekretnine. Osporava ispunjenje pretpostavki za sjecanje vlasništva. dosjelošću. Ističe da predmetnim ugovorom o darovanju od 2018. nije obuhvaćeno sporno zemljište. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Nalaz i mišljenje TA s prilozima (list 6-22 spisa), Izvod iz posjedovnog lista broj 2275 k. o. [katastarska općina] sa zk identifikacijom (list 23-24 spisa); Aktivni i povijesni zk izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 25-27 spisa), Prijepis posjedovnog lista br. 355 k. o. [katastarska općina] sa zk identifikacijom (list 28-29 spisa), Aktivni zk izvadak (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]),
Rješenje o nasljeđivanju od 26. travnja 1984 (list 31-32 spisa), Rješenje komisije za uzurpaciju (list 33-36 spisa), Prijavni list (list 37-49 spisa), Trofejna baza (list 50 spisa), Zapisnik o inventuri (list 51-52 spisa), Povijest promjena u katastarskim česticama (list 53-58 spisa), Ugovor o darovanju od 19. ožujka 2018., (list 81-83 spisa), izveden je očevid na lici mjesta (list 100-103,166-170 spisa), izvedeno je geodetsko vještačenje po vještaku Mladenu Beberu dipl. ing. geod. (list 108-123, 239 i 253-254 spisa), saslušani su svjedoci ČA (list 160-161 spisa), HA (list 162 spisa), GA (list 162-163 spisa), tužitelja (list 206-207 spisa), ĐA (list 251 spisa), NA (list 251 spisa), RA (list 255 spisa), LA (list 256 spisa), Uvjerenje Gradskog ureda za katastar od 21. ožujka 2025. (list 219-231 spisa), Očevidnik zakupa (list190-204 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću dijela nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao zk.č.br. 6924/3, u naravi Vrtni put, oranica ukupne površine 16602 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 409 m2 položajno precizirano u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Mladena Bebera od listopada 2022.
8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u posjedu sporne nekretnine, pasivna legitimacija odnosno da su tuženici (do zaključenja glavne rasprave) upisani kao suvlasnici u određenom idealnom suvlasničkom omjeru sporne nekretnine, da je ranije bilo upisano društveno vlasništvo, da je 2. tuženik podnio zahtjev za povrat sporne nekretnine prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj, 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19 – dalje u tekstu: ZON) te da mu je u tom postupku izvršen povrat sporne nekretnine u određenom idealnom dijelu djelomičnim rješenjem, na temelju kojeg se upisao kao (su)vlasnik, da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje neposredno graniče sa spornom nekretninom, a koju je prednik stekao Rješenjem komisije za uzurpaciju (list 33-36 spisa).
9. Sporna je aktivna legitimacija i osnova odnosno ispunjenje svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva (kvaliteta posjeda i mjerodavno vrijeme vršenja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini).
10. Prema činjeničnim navodima tužitelja proizlazi da posjeduje točno određeni, fizički omeđeni dio nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao zk.č.br. 6924/3, u naravi Vrtni put, oranica ukupne površine 16602 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je na takvom individualiziranom dijelu nekretnine stekao pravo vlasništva dosjelošću.
10.1. S obzirom na navedeno, izvedeno je geodetsko vještačenje po vještaku Mladenu Beberu dipl. ing. geod. zajedno s očevidom na licu mjestu, te je neposredno utvrđeno da se na sjeverozapadnom dijelu nalazi drvena i žičana ograda obrasla raslinjem i višegodišnjim čempresima, na sjeverom dijelu se nalaze čempresi, na istočnom dijelu nalazi se orah na međi, obrađivana živica, čempresi i metalna ograda, na istočnom dijelu položena je armaturna mreža koja predstavlja ogradu, na južnom dijelu nalazi se kotlovnica i alatnica do koje se pristupa s prednje strane s nesporne površine u vlasništvu tužitelja, a koja građevina ima temelje, a zidovi su napravljeni djelomično od cigli i montažnih panela. Južni dio međe koja graniči s nespornim dijelom zemljišta u vlasništvu tužitelja ograđen je dugogodišnjom ogradom od čempresa.
10.2. Vještak Mladen Beber dipl. ing. geod. izradio je nalaz i mišljenje te prema zatečenom stanju na terenu izradio Situacijski nacrt (list 119-120 spisa) kojem je osjenčao zelenom bojom spornu površinu te izračunao da je ista površine od 409 m2. Vještak je otklonio prigovore tuženika u bitnome navodeći da je identifikaciju izvršio temeljem neposredne izmjere na licu mjesta, a prema ograđenom i fizički odijeljenom posjedu kojeg je zatekao prilikom očevida.
10.3. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje stručnim, preciznim i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te stanjem na terenu utvrđenim očevidom na licu mjesta. Tuženici svojim prigovorima nisu doveli u pitanje nalaz i mišljenje niti su ukazali na određene nelogičnosti, stoga sud u cijelosti prihvaća takav nalaz i mišljenje. Neodlučno je kada je i temeljem čega formirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je predlagao 2. tuženik da se vještak dopunski očituje. Naime, u parnicama radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na određenom fizički odijeljenom dijelu nekretnine odlučno je točno precizirati i individualizirati dio nekretnine koji tužitelj posjeduje (tako i VSRH Rev x 995/13 od 29. siječnja 2014). Iz istog razloga kao nužni i jedinstveni suparničari u postupku su svi zemljišnoknjižni vlasnici, neovisno o njihovim suvlasničkim omjerima (tako i VSRH Rev 1084/20 od 8. veljače 2023.), prema tome neodlučno je da su se suvlasnički omjeri stranka tijekom postupka mijenjali jer su i dalje tuženici do zaključenja glavne rasprave bili suvlasnici nekretnine koje je predmetom zahtjeva tužitelja (tako i VSRH Rev-x 672/15 od 8. srpnja 2015.).
10.4. Očevidom na licu mjesta te navedenim geodetskim vještačenjem sud je utvrdio da je tužitelj u posjedu spornog dijela nekretnine, u naravi dvorište i vrt, koji je posebno ograđen ali se pristupa do iste isključivo iz susjedne nekretnine koja je u nespornom vlasništvu tužitelja.
11. Nadalje, na okolnost posjeda spornog dijela nekretnine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČA, HA, GA, ĐA, NA, RA i LA i tužitelja. U bitnome su svi svjedoci i tužitelj suglasno iskazivali, međusobno se nadopunjujući da je prednik tužitelja, djed pok. OA (Hristo) Čolakov od tadašnje države prije 1928. dobio u posjed spornu nekretninu u zamjenu za nekretnine koje su bile u njegovom vlasništvu na području današnjeg Autobusnog kolodvora, međutim zbog proteka vremena dokumentacija o tome je izgubljena. Radilo se o puno većoj površini zemlje, međutim nakon nacionalizacije dobar dio te zemlje je nacionaliziran, a ostalo je u posjedu i vlasništvu zemljište koje danas uživa tužitelj. Djed tužitelja nije prema posebnom zakonu podnosio zahtjev da mu se prizna vlasništvo na spornoj nekretnini jer su mu tadašnji državni službenici sugerirali da svoj zahtjev ograniči isključivo na površinu nekretnine koje je danas u nespornom vlasništvu. Tužitelj i njegova obitelj (prednici) bavili su se vrtlarstvom te su neprekidno koristili spornu nekretninu koja je predmet ovom postupka i obrađivali ju odnosno imali su vrt. Isprva je međa bila označena kolcima, a kasnije je postavljena drvena ograda ("taraba") koja je zamijenjena željeznom ogradom i zasađeni su čempresi s tim da se opseg nikada nije mijenjao odnosno vanjska međa zemljišta (spornog zemljišta i zemljišta u nespornom vlasništvu tužitelja) oduvijek je bila ista, a kakva je i danas. Sporni dio zemljišta ograđen je od nespornog dijela kako bi se spriječilo da životinje (kokiši i psi) uđu u taj dio.
11.1. Iskaze svih svjedoka i tužitelja sud prihvaća, ocjenjuje ih istinitima, dosljednima, suglasnima i logičnima u dijelu u kojem navode da tužitelj i njegovi prednici posjeduju kroz cijelo vrijeme spornu nekretninu, a što je u skladu sa stanjem na terenu, utvrđenim neposredno očevidom na licu mjesta, međutim ne i u dijelu da je prednik tužitelja, po preporuci državnih službenika, ograničio svoj zahtjev da mu se prizna vlasništvo na nekretnini samo u površini koja je u njegovom nespornom vlasništvu (1705 m2) sukladno Zakonu o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne novine broj 31/58, 20/77, 34/79), budući da je navedenim zakonom omogućeno priznanje vlasništva na znatno većoj površini (čl. 4.). Isto tako, ako je prednik tužitelja pok. OA (Hristo) Čolakov došao do posjeda sporne nekretnine zamjenom nekretnina koje su bile u njegovom ranijem vlasništvu na području današnjeg Autobusnog kolodvora, logično je da bi podnio zahtjev za priznanje vlasništva u puno većoj površini od zatražene, a osim toga logično je da bi tada isti bio u posjedu iste dokumentacije (ugovora o zamjeni i sl.) te u tom postupku to dokumentirati. Iz iskaza tužitelja, OA i RA proizlazi da su kroz cijelo razdoblje posjedovanja svjesni da je sporna nekretnina različita od nekretnine koja je u njihovom nespornom vlasništvu, a taj sporni dio posebno su ogradili.
12. Nadalje, sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje u tekstu: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni (onaj koji posjeduje stvar kao njegov vlasnik – čl. 11. ZV-a) kvalificirani (zakonit, istinit i pošten) posjednik stječe vlasništvo nekretnine, u odnosu na tuženike, protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samo pošteni posjednik protekom četrdeset godina. Pri tom napominje se da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe, dakle do 24. lipnja 2019. (tako i VSRH Rev 1918/10 od 20. studenoga 2013. te Su-IV-56/19 od 14. veljače 2019.).
12.1. Ovdje je potrebno napomenuti da se na tužitelja ne mogu primijeniti načelna shvaćanja iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04 od 11. lipnja 2009.) i dr. jer u postupku ne sudjeluje Republika Hrvatska, već treće osobe sa suprotstavljenim privatnim interesima, konkretno 2. tuženik, kao ovlaštenik povrata sukladno ZON, zbog čijih prava je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., ukinuo retroaktivnu odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a, kojom je bilo regulirano uračunavanje posjedovanja nekretnina u društvenom vlasništvu prije 1991. (tako i VSRH Rev 1126/17 od 8. rujna 2021.). Drugim riječima rečeno, nema mjesta uračunavanju vremena posjedovanja prednika tužitelja za vrijeme trajanja režima društvenog vlasništva na nekretnini.
12.2. Isto tako, s obzirom da tužitelj tvrdi da po prednicima posjeduje spornu nekretninu od 1928. potrebno je napomenuti da se na tužiteljeva prava ne mogu primijeniti ni mjerodavne odredbe Općeg Austrijskog građanskog zakonika proglašenog patentom od 29. studenog 1852. (dalje u tekstu: OGZ) s kasnijim izmjenama, koji se primjenjuje kao pravno pravilo prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Narodne novine, broj 53/91) ni načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60, od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina (primjenjuje se samo u situaciji kada do njegovog donošenja (1960.) nije već proteklo vrijeme za dosjedanje – tako VSRH Rev 3713/19 od 21. ožujka 2024.), budući da do 1941. nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje vlasništva dosjelošću, a nakon toga dolazi do prekida dosjedanja (tako i VSRH Rev- 1231/14 od 7. listopada 2015 i Rev-610/02 od 15. svibnja 2002.).
12.3. S obzirom da je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., stavljena izvan snage odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima o zabrani stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, od navedenog datuma počinje se računati rok dosjedanja. S obzirom da završetak tijeka roka za dosjelost završava za vrijeme važenja ZV-a (nakon 1. siječnja 1997.), tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po tom zakonu, a koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle po zakonu po kojem se pravo vlasništva treba steći (tako i VSRH Rev 2608/19 od 11. listopada 2022. i Rev-1602/17 od 14. listopada 2020.).
13. Nadalje, Rješenjem Komisije za uzurpaciju od **.**.1966. OA (Hristo) Čolakovu priznato je vlasništvo susjedne nesporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je imenovani navedeno zemljište koristio neprekidno preko 30 godina. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu O-2116/84 od 1984. kao nasljednici iz pok ČA (Hristo) Čolakova kao nasljednici proglašeni su ŽA (supruga), UA (sin) – prema tvrdanja tužitelja pogrešno je napisano ime jer je trebalo pisati ČA, te RA (kći). Tužitelj tvrdi da je njegov otac ČA temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O- 10037/17 od 27. veljače 2018., stekao vlasništvo nesporne i sporne nekretnine, što ne dokazuje jer ne dostavlja navedeno rješenje, a da je potom on darovao nespornu nekretninu tužitelju Ugovorom o darovanju od 19. ožujka 2018. te posjed sporne nekretnine.
13.1. Pregledom Posjedovnog lista broj 2275 k. o. [katastarska općina] (list 23 spisa) razvidno je da je Grad Zagreb upisan kao posjednik sporne nekretnine i to cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz Posjedovnog lista broj 355 k. o. [katastarska općina] razvidno je da su upisani kao posjednici susjedne nesporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ŽA, RA i ČA. Uvidom u zk izvatke razvidno je da su na spornom zemljištu tuženici upisani kao suvlasnici u idealnim dijelu, dok je na nespornoj nekretnini upisan tužitelj, a kao nositelji prava doživotnog stanovanja (osobne služnosti) KA, ČA (otac) i RA.
13.2. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu O-2116/84 od 1984. razvidno je da kao predmetom ostavine pok. ČA (Hristo) Čolakova (djed) nije bila sporna nekretnina. S obzirom da sporna nekretnina nije bila predmetom nasljeđivanja njegovi nasljednici nisu mogli steći valjani pravni temelj posjedovanja - pravo na posjed (tako i VSRH Rev 221/2024 od 13. veljače 2024.). Nadalje, 1997. usklađeno je zemljišno knjižno stanje sa stanjem u katastarskom operatu, međutim u istom postupku nije pripojen sporni dio nekretnine s nekretninom u nespornom vlasništvu tužitelja i njegovih prednika. Nadalje, nejasno je kako je ČA (otac) postao isključivi vlasnik nesporne i posjednik sporne nekretnine, odnosno kako je istu, prema tvrdnjama tužitelja, stekao rješenjem o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-10037/17 od 27. veljače 2018. (koje nije dostavljeno u spis) jer očito je da je u tom trenutku RA bila živa jer se godinu kasnije (6. veljače 2019.) upisala kao nositelj prava doživotnog stanovanja na nespornoj nekretnini, što je razvidno iz zk izvatka. Drugim riječima, iz dokumentacije u spisu nije razvidno da je ČA (otac) sukcesor iza ŽA i RA. Konačno, Ugovorom o darovanju nekretnine od 19. ožujka 2018. nije obuhvaćena sporna nekretnina. Prema tome, tužitelj ne dokazuje neprekinuti slijed prijenosa vlasništva sporne nekretnine.
13.3. Sukladno čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Polazeći od navedenog, kao i uzevši u obzir iskaze tužitelja i svjedoka, sud ocjenjuje da tužitelj ni njegovi prednici nisu zakoniti posjednici jer nisu nikada imali valjani pravni temelj posjedovanja sporne nekretnine, već bi isti mogli biti samo pošteni posjednici.
14. Međutim, čak i da su tužitelj i njegovi prednici bili pošteni posjednici sporne nekretnine nisu se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tek protekom četrdeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja sporne nekretnine u vlasništvu tuženika, stječe se vlasništvo sporne nekretnine dosjelošću, sukladno čl. 159. st. 4. ZV-a.
15. S obzirom da od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 24. lipnja 2019. (v. supra 11. - 11.3.) nije proteklo zakonom propisano vrijeme (proteklo je malo manje od 28 godina), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I izreke.
16. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 210.000,00 kn / 27.871,79 EUR, čemu je 2. tuženik pravovremeno prigovorio i predložio da ista bude 10.001,00 kn / 1.327,36 EUR, a s čim se tužitelj usuglasio. ZPP ne sadrži posebne odredbe o vrijednosti predmeta spora u slučaju kada je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nenovčani zahtjev - utvrđenje. Međutim, Zakonom o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) u čl. 25. propisano je da kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama toga zakona, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 1.327,22 EUR, dakle praktički iznos oko kojeg su se stranke usuglasile, stoga je valjalo analognom primjenom navedene odredbe utvrditi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR (tako i ŽS VG Gž-336/2021 od 18. siječnja 2023.).
17. Odluka o trošku tuženicima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,36 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
18. 1. tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 16. ožujka 2021. i 30. listopada 2023., (Tbr 9. toč. 1. OT) svako po 200,00 EUR, pristup očevidu 14. listopada 2022. (Tbr 9. toč. 7. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 800,00 EUR, a uz PDV iznosi 1.000,00 EUR. Također, priznat mu je trošak predujma za pristup vještaka u traženom iznosu od 16,59 EUR, što uz troškove zastupanja ukupno iznosi 1.016,59 EUR.
19. 2. tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, sastav podneska od 13. veljače 2023., 5. ožujak 2025., 15. svibnja 2025. (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 16. ožujka 2021. i 30. listopada 2023., 6. ožujka 2024.,17. veljače 2025., 7. ožujka 2025., 21. svibnja 2025., 8. listopada 2025., 19. studenoga 2025., (Tbr 9. toč. 1. OT) svako po 200,00 EUR, pristup očevidu 14. listopada 2022. i 20. svibnja 2024., (Tbr 9. toč. 7. OT) svako po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.800,00 EUR, a uz PDV iznosi 3.500,00 EUR.
20. Tuženicima su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka 13. veljače 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II i III izreke presude.
Zagreb, 13. veljače 2026.
Sudac:
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. Pun tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu;
2. Tuženicima po pun.
